REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-926/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, protiv prvotuženika ŠA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika IA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radić u Karlovcu, radi brisanja i upisa prava vlasništva i u spojenoj parnici po tužbi tužiteljice EA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika ŠA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i umješača na strani tuženika IA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radić u Karlovcu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije drugotuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-421/2024-2 od 17. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-42/2024-15 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije drugotuženika i umješača na strani tuženika IA.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika i umješača na strani tuženika IA.
Obrazloženje
1. Drugotuženik IA, koji je ujedno i umješač na strani tuženika podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-421/2024-2 od 17. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-42/2024-15 od 29. travnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj postavlja pitanja za koja navodi da su važna za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, te predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pitanja:
„1. Može li tužiteljica tužbenim zahtjevom protiv tuženika u postupku radi utvrđenja bračne stečevine tražiti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini u vlasništvu trećih osoba ili može samo potraživati naknadu štete protiv tuženika bivšeg bračnog druga u obliku polovice ostvarene kupoprodajne cijene?
2. Može li sud odrediti spajanje postupaka u parnici koja se ne vodi između istih stranaka i na taj način stvoriti pasivnu legitimaciju za tuženika, koji je do tada bio umješač u tom postupku?
3. Je li dopuštena žalba protiv odluke o spajanju postupaka?
4. Predmnijeva li se dobra vjera stjecatelja?“.
2.1. Predlagatelj kao razlog važnosti u odnosu na postavlja pitanja ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 929/2007-2 od 2. travnja 2008., Revr- 425/2005-2 od 13. svibnja 2005., Revd 709/2023-2 od 13. lipnja 2023. i Rev 1133/2013-2 od 17. siječnja 2017., smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
2.2. Nadalje, predlagatelj je istaknuo i razlog iz čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) navodeći da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 85/10. i 5/14.,) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. - dalje: Konvencija) i to pravo na pošteno suđenje, s aspekta prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku zajamčeno člankom 29. Ustava RH i člankom 6.
1. Konvencije, te pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno člankom 18. st. 1. Ustava RH i člankom 13. Konvencije.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
4.1. Navedeno stoga što se prvo pitanje odnosi na shvaćanje koje u drugostupanjskoj odluci nije ni izraženo te se tiče činjenica koje u postupku nisu ni utvrđivane, pa od odgovora na prvo postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora.
4.2. Osim toga, prvo i drugo postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što prvo i drugo postavljena pitanja ne sadržavaju element univerzalnosti zbog kojih bi ta pitanja bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, s obzirom da na ta postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, jer odgovor na ta postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.
4.3. Stoga niti praksa koja se dostavlja u prilog važnosti tih pitanja nije od utjecaja jer ne odgovara činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
4.4. Nadalje, niti treće postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom da odgovor na treće postavljeno pitanje daje odredba čl. 278. ZPP, pa nije potrebna intervencija ovog suda radi ujednačavanja sudske prakse i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.5. Glede četvrtog postavljenog pitanja valja reći da, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužiteljica oborila pretpostavke za drugotuženikovo stjecanje suvlasništva predmetnog stana u ½ dijela djelovanjem načela povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. st. 2. i čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZVDSP), jer je utvrđeno da drugotuženik i umješač na strani tuženika IA (kupac) u tom dijelu nije bio pošteni stjecatelj jer nije bio u dobroj vjeri u trenutku kada je zahtijevao upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, to od odgovora na četvrto postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora, slijedom čega niti četvrto postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.6. Osim toga, treba reći da se predlagatelj, u pogledu postavljenih pitanja, kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pozvao na odluke sudova koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa isti nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu navedene odredbe.
5. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelja i riješiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, predlagatelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje s aspekta prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku, te pravo na djelotvoran pravni lijek.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je predlagatelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
7.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima predlagatelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode predlagatelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da drugotuženik i umješač na strani tuženika nije imao pravično suđenje, čime predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog (osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili) pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti prijedlog predlagatelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
