REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-979/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Sočanac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1805/2024-3 od 21. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9401/2023- 46 od 10. travnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9401/2023-48 od 23. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1805/2024-3 od 21. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9401/2023-46 od 10. travnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9401/2023-48 od 23. travnja 2024.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Naime, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Kada je riječ o pitanjima koja se odnose na početno ugovorenu kamatnu stopu, od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019. i dalje, a kada je riječ o obvezi plaćanja zateznih kamata, od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018., zastaru tražbine, od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. a kada je riječ o primjeni odredbe čl. 502.c ZPP- a, od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci broj Revd-135/22-2 od 7. rujna 2022., dok su nižestupanjski sudovi cijenili da je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka NŠ, te dali valjane razloge zbog kojih je odbijen prijedlog za saslušanje javnog bilježnika. U odnosu na pitanja koja se odnose na savjesnost stjecatelja treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske uspostavio ujednačenu praksu glede posljedica utvrđenja ništetnim odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli u CHF, prema kojoj se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije. U odnosu na pitanje primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja zauzetog u odluci broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.). Postupovnopravna pitanja, s obzirom na razloge i zauzeta pravna shvaćanja na kojima se pobijana odluka temelji, u svojoj biti predstavljaju prigovor počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kako ih je propisala odredba čl. 385.a st. 1. ZPP-a koja bi omogućila ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
