REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-940/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga odvjetnik u Metkoviću, protiv prvotuženika OD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ID, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Andrija Boras odvjetnik u Metkoviću, radi smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-332/2024-2 od 25. listopada 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj Psp-4/2024-5 od 17. svibnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja UD se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-332/2024-2 od 25. listopada 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama poslovni broj Psp-4/2024-5 od 17. svibnja 2024.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja radi postavljenog pitanja:
„Ukoliko tužitelj nije vidio tuženike prilikom smetanja posjeda (a pritom postoje suprotstavljeni iskazi tuženika i tužitelja o pasivnoj legitimaciji, kao i motivacija i nagovještaj namjere smetanja posjeda) na koji je konkretan i jasan način i kojim dokazima potrebno dokazati pasivnu legitimaciju tuženika?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na postavljeno pitanje tužitelj nije uopće iznio razloge važnosti tog pitanja, niti tužitelj u prijedlogu navodi da bi o tom postavljenom pitanju postojala različita praksa nižestupanjskih-žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.
4.1. Umjesto toga, tužitelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.
5. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, to prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Nadalje, tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je u prvostupanjskom, a osobito u drugostupanjskom postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
7.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima prvo i drugotuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
