Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-342/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Rajku Radelić, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tužene ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Želimiru Petrović, odvjetniku iz Koprivnice, radi plateža, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, te stranaka, a odluke objavljene dana 17. ožujka 2025., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.000,00 € (slovima: sedamtisućaeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tužena ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je naknaditi tužitelju KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 € (slovima:osamstoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 11. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 4. siječnja 2023. protiv tužene, radi isplate. U tužbi tvrdi da je kod ovog suda već vođen parnični postupak pod brojem P-23/2016 između istih stranaka, te je Presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1107/2017-2 od 20. prosinca 2017. naloženo tuženoj da plati tužitelju 36.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. svibnja 2012. do 1. siječnja 2016. a revizija tužene je odbačena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev1313/2018-2 od dana 14.lipnja 2022.g. U predmetu ovog suda broj P-23/2016 provedeno je vještačenje na okolnost visine najamnine za kuću i okućnicu u [adresa] kao osnova koristi koju je tužena stekla uporabom cijele nekretnine, iako je bila suvlasnica u ½ dijela. Tužena i dalje koristi nekretninu, pa je za razdoblje unazad pet godina dužna tužitelju najmanje 7.000,00 € što tužitelj potražuje ovom tužbom uz naknadu parničnih troškova.

2. U pismenom odgovoru na tužbu tužena nije osporila da se kod ovog suda vodio postupak između istih stranaka pod brojem P-23/2016. Stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da tužena nije suvlasnica u 2/4 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već su suvlasnici iste na jednake dijelove tužitelj i UV. Osporava pravni osnov tužbe, jer se ovdje ne radi o stjecanju bez osnove, jer tužitelja nitko ne sprječava da koristi polovicu kuće u [adresa], a istu je samovoljno napustio. Tužena navodi kako je tužba neodređena u smislu da se traži najamnina za unatrag pet godina, pa da se ne daje izračun tog ukupnog iznosa. U cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Predlaže da sud isti odbije, a tužitelj da naknadi trošak parničnog postupka.

3. Sud je donio presudu broj P-4/2023-6 od dana 11. svibnja 2023.g. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev te naložio tuženoj da plati iznos od 7.000,00 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, međutim povodom žalbe tužene Županijski sud u Zagrebu je donio odluku broj Gž-3889/2023-2 od dana 17.rujna 2024.g. ukinuo presudu i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U obrazloženju odluke se navodi kako tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazao da ga je tužena isključila iz suposjedovanja unatoč narušenim obiteljskim odnosima. U ponovljenom postupku u svrhu dokazivanja pročitan je zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] i ovosudnog spisa broj P-23/2016 te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku, te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5.1.Po prijedlogu punomoćnika tužitelja sud je priklopio ovosudni spis broj P-23/2016, a čemu se tužena po punomoćniku nije protivila, to je sud pročitao već sve izvedene dokaze iz citiranog spisa. Uvidom u spis P-23/16 te iz saslušanja stranaka nesporno proizlazi kako je napuštanju suposjeda nekretnine prethodio incident, a što proizlazi donesene odluke u prekršajnom postupku u kojem je i tuženica, uz tužitelja, proglašena krivom zbog nasilničkog ponašanja u obitelji u travnju 2012.g., broj J-297/2012-8 od 10. srpnja 2012. iz čl. 4. kažnjivog po čl. 20. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te im je izrečena novčana kazna. Županijski sud u Zadru zaključio je da se u konkretnom postupku radilo o nepoštenom stjecatelju na strani tužene, odnosno da je tužena s novim partnerom i djetetom ostala stanovati u kući. Upravo zbog toga je po stajalištu Županijskog suda u Zadru izraženog u odluci Gž 1107/17-2 došlo do nepoštenog stjecanja na strani tužene, a revizija tužene odbačena je odlukom VSRH Rev 1313/2018-2 od dana 14.lipnja 2022.g. pa takvo stanovište prihvaća i ovaj sud.

5.2.Naime, nesporno je kako tužena sada i dalje stanuje u toj kući zajedno sa svoje troje djece i ocem na kojeg je formalno prenjela kuću u zemljišnim knjigama u namjeri kako bi onemogućila tužitelja da dođe u posjed nekretnine, no nesporno je kako ona posjeduje cjelokupnu kuću. Nesporno je da se kuća građevinski ne može podijeliti prema suvlasničkim omjerima kako bi se tužitelju pružilo suposjedovanje, što je vidljivo iz vještačenja građevinskog vještaka, a prema stavu ovog suda, budući da je od tog incidenta prošlo 13 godina neživotno bi bilo očekivati da se tužitelj vrati u kuću u kojoj tužena živi sa svojom djecom, iako ga tužena sada poziva jer isto tako kuću treba i održavati. Tužitelj navodi kako više ne prolazi ulicom u kojoj se nalazi kuća jer ga tužena odmah prijavila policiji pa sud smatra kako bi bilo neživotno i nelogično očekivati od stranaka da nakon toliko godina odvojenog života ponovno žive zajedno u kojoj postoji stalna mogućnost sukoba i prijava policiji unatoč pozivanju tužene tužitelju da se vrati živjeti u kuću. Po stajalištu ovog suda način ophođenja tužene prema tužitelju nesporno dokazuje da je tužena svojim ponašanjem onemogućila tužitelju da vrši suposjed zajedničke nekretnine pa smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

6. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 3. siječnja 2023., a kojom traži od tužene da plati korist koju je imala i ima za korištenje njegovog suvlasničkog dijela koji se sastoji od 2/4 dijela unatrag za pet godina, dakle za razdoblje od 3. siječnja 2018. do 3. siječnja 2023. Uvidom u zk. izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 514 m2, dvorište sa 352 m2, kuća broj 5 a sa 162 m2, te čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] ili ukupno 968 m2, utvrđuje se da je tužitelj JV suvlasnik iste nekretnine u 2/4 dijela, a da je UV upisan kao suvlasnik nekretnine u 2/4 dijela, kao i to da je 9. lipnja 2021. uknjižena osobna služnost – pravo plodouživanja uporabe i stanovanja, temeljem Sporazuma o osnivanju prava služnosti za korist ŠV, ovdje tužene. Nesporno je da je tijekom vođenja postupka u ovom sudu broj P-23/2016-29 suvlasnici nekretnine bili tužitelj i tužena, svaki u 2/4 dijela. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što tužena više nije suvlasnica 2/4 dijela predmetnih nekretnina, već da su to sada tužitelj i UV pa je tijekom postupka došlo do promjene nositelja suvlasničkog prava na nekretnini, odnosno da je pravnim poslom tužena prenijela svoj suvlasnički dio na treću osobu IV, no uvidom u zk. izvadak za predmetnu nekretninu (list 10) proizlazi da je uknjižena osobna služnost - pravo plodouživanja uporabe i stanovanja na predmetnoj nekretnini u korist tužene. Po mišljenju ovog suda neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, bez obzira što je izvršen prijenos 2/4 suvlasničkog dijela nekretnine na treću osobu, budući je na nekretnini uknjižena osobna služnost tužene, dakle pravo stanovanja uporabe i pravo plodouživanja nekretnine, a tim više što tužena nije osporila da koristi predmetnu nekretninu zajedno sa svojom obitelji.

7. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima smatrajući da tužena bez pravnog osnova koristi i njegov suvlasnički dio, odnosno da mu pripada utuženi iznos za koji se obogatila, odnosno visinu najamnine, a koja visina je utvrđena po građevinskom vještaku dipl. ing. DV u nalazu i mišljenju u predmetu broj P-23/2016. a iz kojeg proizlazi da vrijednost najamnine za razdoblje od 44 mjeseca, dakle od 1. svibnja 2012. do 1. lipnja 2016. iznos od 1.765,65 kn za jedan mjesec.

8. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je čl. 1115. istog Zakona propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

9. Prema stajalištu sudske prakse uporaba suvlasničkog dijela kuće drugog suvlasnika, bez naknade, smatra se stjecanjem bez osnove, budući da se takav suvlasnik neosnovano obogatio za visinu najamnine koju bi inače morao plaćati, pa je tužena koja zajedno s djecom i izvanbračnim suprugom živi na predmetnoj nekretnini i koristi suvlasnički dio kuće tužitelja bez naknade, to se smatra da se takav suvlasnik, odnosno nositelj prava plodouživanja uporabe i stanovanja (od 9. lipnja 2021.), obogatio i stoga je tužena dužna platiti naknadu u visini najamnine koju bi inače platila za takvo korištenje, time da se visina najamnine određuje u nominalnom iznosu kroz razdoblje korištenja.

10. S obzirom daje nesporno utvrđeno kako tužena zajedno s djecom i ocem koristi suvlasnički dio tužiteljeve nekretnine bez naknade, to je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu na ime koristi koju ima tužena za korištenje njegovog suvlasničkog dijela temeljem članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima.

11. Tužitelj dakle, nije predlagao vještačenje na okolnost visine najamnine za utuženi period, no predložio je da se kao dokaz upotrijebi nalaz građevinskog vještaka dipl. ing. DV iz predmeta ovog suda broj P-23/2016, a čemu se punomoćnik tužene nije protivio, to je sud utvrdio da je u utuženom periodu od 3. siječnja 2018. do 3. siječnja 2023. visina najamnine za predmetu obiteljsku kuću s okućnicom u [adresa] iznosila 1.765,65 kn, odnosno 234,35 € za svaki mjesec, a kako tužena sa svojom obitelji koristi suvlasnički dio nekretnine tužitelja koji se sastoji od ½ dijela, to bi za navedeno korištenje bila dužna plaćati mjesečno 882,82 kn, odnosno 117,17 €. Kada se pomnoži mjesečni iznos najamnine u iznosu od 117,17 € sa 60 mjeseci, dobije se iznos od 7.030,20 € (117,17 € mjesečno x 60 mjeseci – 5 godina = 7.030,20 €). Budući je tužitelj ovom tužbom tražio isplatu u iznosu od 7.000,00 € za utuženi period, dakle manje nego što bi ga pripadalo, to je sud usvojio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a na dosuđeni iznos tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, a kako je to zatraženo od presuđenja, tj. od dana 16.ožujka 2025. primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

12. Temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., i 107/15.) i izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22. od 28. listopada 2022.), a obuhvaćajući nagradu punomoćniku tužitelja dosudio trošak u iznosu od 572,20 €/4.311,24 HRK i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 € (Tbr. 7.1. Tarife), za pristup na tri ročišta 28. ožujka 2023., od 8.siječnja 2025.g. i 4.ožujka 2025.g. svakog u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9.1. Tarife), odnosno ukupno 800,00 € koliko je zatraženo na ročištu od dana 4.ožujka 2025.g.

13.Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 17. ožujka 2025.

Sudac

Darko Magdić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Rajko Radelić, Koprivnica- preko e-oglasne ploče

2. Odvj. Želimir Petrović, Koprivnica-neposredno