REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-2986/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice AH iz [adresa], Kučeli, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupa je Marko Sinovčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A (OIB:75665455333), kojeg zastupaju odvjetnici u odvjetničkom društvu Rašica & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici iznos od 1.953,36 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17.11.2018. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnični trošak od 1.674,02 eura sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24.1.2019. podnijela ovome sudu tužbu radi naknade štete na svome vozilu ([registarska oznaka]) do koje je došlo 16.11.2018., kada je njime upravljala njezina kći. Tužiteljica tvrdi da je nezgodu skrivila osiguranica tuženika, UH, koja je upravljala vozilom [registarska oznaka], pa od tuženika traži naknadu imovinske štete od 3.318,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 16.11.2018. do isplate i naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odnosno dinamiku opisanu u tužbi, uzročno- posljedičnu vezu između opisivane nezgode i oštećenja na tužiteljičinom vozilu, osnovu i visinu štete i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Zahtjev predlaže odbiti, a tuženiku dosuditi parnični trošak.

3. Sud je tijekom postupka pročitao presliku prometne dozvole za vozilo [registarska oznaka] i za vozilo [registarska oznaka], policu osiguranja za vozilo [registarska oznaka], tuženikovu odluku od 29.11.2018. o odštetnom zahtjevu, dopis tužiteljice tuženiku od 3.12.2018. i drugu korespodenciju parničnih stranaka, fotografije oštećenih vozila, izvješće o prometnoj nezgodi, nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Tomislava Kučinića, saslušao svjedoke GH, UH, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka dipl. ing. FH i svjedoka GH te CH, proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. FH.

4. Ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Među strankama su sporni aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, uzročna veza između oštećenja na tužiteljičinom vozilu i opisanog događaja, osnova i visina zahtjeva.

6. Iz preslike prometne dozvole za vozilo [registarska oznaka] na listu 55-56 spisa sud je utvrdio da je kao vlasnica registrirana tužiteljica, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

7. Iz preslike prometne dozvole za vozilo [registarska oznaka] sud je utvrdio da je njegova vlasnica UH (list 54 spisa), a to je vozilo bilo u vrijeme predmetne nezgode osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 260669172 kod tuženika (list 57 spisa), pa je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije.

8. Sud je radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja saslušao sudionike sporne nezgode – UH, osiguranicu tuženika GH, koja je upravljala tužiteljičinim vozilom, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje svjedoka CH i GH te vještaka dipl.ing. FH, koji je sačinio nalaz i mišljenje.

9. Iz iskaza svjedoka UH i GH te izvješća o prometnoj nesreći na listu 19 spisa proizlazi da je do nezgode došlo 16.11.2018. u [adresa], da je vozilom [registarska oznaka] upravljala GH, a vozilom [registarska oznaka] UH, da je do nezgode došlo oko 15,15 sati, da se GH vozilom kretala kući, vozeći nizbrdicom, da je iz ulice s njezine desne strane, krećući se uzbrdo, izlazila UH, da je GH zaustavila svoje kretanje primijetivši vozilo UH, koja nju nije primijetila jer je gledala udesno, nastavila kretanje i udarila vozilo kojim je upravljala GH. Iz iskaza obiju sudionica proizlazi također da je riječ o asfaltom presvučenoj prometnici, no da je površina neravna, da je na vozilu UH razbijen prednji branik, a na vozilu tužiteljice desna strana, da su sudionice ovog događaja ispunile izvješće o prometnoj nesreći i nisu pozvale policiju. Sud je iskaze ovih svjedoka ocijenio kao istinite i uvjerljive jer su djelovali iskreno i nenamješteno.

10. Iskazi svjedoka GH i UH prihvaćeni su i zbog toga što ih potvrđuje analiza vještaka dipl. ing. FH, koji je nalaz i mišljenje izradio prema svoj dostupnoj dokumentaciji u spisu, koja uključuje i fotografije u spisu, te nakon izlaska na lice mjesta uz sudjelovanje svjedoka. Iz toga je dokaza sud utvrdio:

- da je do nezgode došlo na pravilnom trokrakom "T" raskrižju u ulici Miholići u Matuljima, kolnika koji prilazi kućnim brojevima 17 b i 17 c i pruža se od sjevera prema jugu, s kolnikom koji prilazi kućnim brojevima 18 i 19, a prilazi iz smjera zapada

- da se vozilo tužiteljice [registarska oznaka] prije nezgode kretalo prema raskrižju iz smjera sjevera s namjerom prolaska ravno kroz raskrižje prema jugu

- da tužiteljičino vozilo u vrijeme nastanka štetnog događaja još nije ušlo u raskrižje (zbog čega nije imalo obvezu propuštanja drugih vozila) – nalazilo se netom prije ulaska u raskrižje, što proizlazi iz međusobnog sudarnog položaja vozila i u suglasju je s iskazima sudionika

- da se vozilo osiguranika tuženika [registarska oznaka] kretalo prilazeći raskrižju iz smjera zapada s namjerom skretanja u raskrižju ulijevo prema sjeveru

- da je tužiteljica prilikom prilaska raskrižju mogla zauzeti poziciju dodatno udesno, za najviše pola metra, no do sudara bi došlo jer spontano mimoilaženje nije bilo moguće zbog širine ceste

- da širina kolnika od 4 m nije bila dovoljna za mimoilaženje vozila jer su vozila bez uračunate širine vanjskih ogledala široka 1,76 m, odnosno 1,67 m, na što je potrebno dodati sigurnosne razmake sa svake strane vozila od po 0,25 m, što daje ukupnu širinu kolnika od 4,4 m koja je potrebna za mimoilaženje, s time da je i ovo potrebno povećati jer je vozilo osiguranika tuženika bilo u oštrom skretanju, podloga uz rub kolnika izvedena je u oštrom vitoperenju, tako da se korisna površina kolnika mora umanjiti za dodatnih 0,5 m – iz čega proizlazi da su sudionice za mimoilaženje na mjestu sudara imale širinu kolnika od oko 3,5 m

- da je između sjevernog i zapadnog kraka kolnika vrlo loša preglednost u duljini oko 9 m, ograničena kamenim zidom sa sjeverozapadne strane raskrižja visokim 1,75 m, da je krak kolnika sjever-jug izveden u velikom padu od oko 20% i da se kolnik u samom raskrižju oštrije vitoperi jer je zapadni krak horizontalan

- da su na vozilu tužiteljice nađena opsežnija oštećenja od onih vidljivih na vozilu osiguranice tuženika, što je tehnički objašnjivo na način da je pri skretanju i srazu došlo do propinjanja prednjeg lijevog dijela vozila osiguranice tuženika, čiji je prednji branik pritom nadvisio prednji branik vozila tužiteljice, pa je vozilo osiguranice tuženika bitno tvrđim prednjim branikom udarilo u meki dio vozila tužiteljice - u predjelu prednjeg desnog fara, maske hladnjaka i prednjeg poklopca

- da nastanak nezgode nije primarno u svezi reguliranja prednosti prolaska vozila kroz raskrižje jer je vozilo osiguranika tuženika do trenutka sudara već napuštalo raskrižje, pa je nastanak nezgode povezan s prilagođavanjem brzine kretanja vozila duljini puta preglednosti koja je sveukupno iznosila oko 9 m, tako da je svaki od sudionika na polovini puta preglednosti od 4,50 m trebao zaustaviti svoje vozilo, kako bi se s vozačem ususret nailazećeg vozila mogao dogovoriti oko način mimoilaženja jer kolnik nije dovoljno širok za normalno mimoilaženje vozila

- da prema nađenim oštećenjima na vozilima proizlazi relativna brzina sudara između vozila od oko 20 km/h, a tehničkim načinima točne sudarne brzine vozila na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi

- ako se prihvati da je vozilo tužiteljice bilo gotovo zaustavljeno, slijedilo bi da je uzrok nezgode prekomjerna brzina kretanja vozila osiguranika tuženika kroz nepregledno raskrižje, uz propuštanje pravovremene reakcije na opasnost jer je vozačica tog vozila imala i obvezu provjere nailaska vozila iz smjera juga, koja joj nailaze s desne strane

- da nije prihvatljiva varijanta u kojoj je u vrijeme nezgode vozilo osiguranika tuženika bilo zaustavljeno jer bi u tom slučaju mjesto sudara nužno moralo biti pomaknuto prema sjeveru za najmanje 1m, do točke u kojoj bi se vozilo osiguranika tuženika u izravnalo u većoj mjeri u odnosu na uzdužnu os kolnika u koji skreće, što bi rezultiralo oštećenjima drugačijima od onih koja su nastala

- da popravak vozila tužiteljice nije bio ekonomski isplativ jer je prolazio 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan utvrđivanja štete, koja je zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 24.529,34 kn, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila oko 9.811,73 kn, pa stvarnu štetu predstavlja razlika te dvije vrijednosti iznosi oko 14.717,60 kn (PDV uključen).

11. Vještak je, usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje, u cijelosti ostao kod svega iznesenog, navodeći kako nema tehničkih elemenata posumnjati u to da se nezgoda odvila na način kako su sudionici to opisali.

12. Tuženik je nalazu i mišljenju prigovorio suprotstavljajući mu nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Tomislava Kučinića, koji je nakon analize nalaza i mišljenja dipl. ing. FH koju je tražio tuženik ustvrdio kako je taj vještak omaškom previdio da su oštećenja međusobno sukladna i da je, vođen takvom pogrešnom pretpostavkom, pogrešno utvrdio i sudarni položaj. Vještak Kučinić je iznio zaključak da visinska razlika najniže točke oštećenja na vozilu osiguranice tuženika (Citroen) i vozilo tužiteljice (BMW) u odnosu na podlogu iznosi preko 0,1 m te da je stoga tehnički ispravno zaključiti kako oštećenja ne odgovaraju po visini, da bi na temelju sudarnog položaja koji bi prikazao vještak FH na vozilima trebali biti oštećeni uglovi prednjih odbojnika a vidljivo je da niti jedno od vozila nema oštećen sam ugao odbojnika. Vještak Kučinić smatra da je tehnički nemoguće da vozilu osiguranice tuženika nije oštećen prednji lijevi ugao vozila, koji je bio najistureniji ako se promatra u odnosu na prednji dio vozila tužiteljice.

13. Vještak Kučinić dovodi u pitanje i izračunavanje brzine kretanja vozila od strane vještaka FH bez konkretnih izračuna i tragova, navodeći kako bi se jednako tako moglo pretpostaviti da je zaustavljeno bilo vozilo osiguranice tuženika, a da se vozilo tužiteljice kretalo brzinom od oko 18 km/h, jer nema tragova koji bi potvrdili da je brzina kretanja vozila osiguranice tuženika bila veća od brzine kretanja tužiteljičinog vozila. Konačno, vještak Kučinić tvrdi ako se izradi kinematika kretanja osobnog automobila Citroen, vodeći se činjenicom da to vozilo ima krug okretanja od 10.1 do 10.5 m, na tehnički adekvatan način nije moguće da vozilo iz položaja koji je vještak FH prikazao pod brojem 3 skretanjem dođe u sudarni položaj prikazan pod brojem 2.

14. Iako je riječ o nalazu i mišljenju koje nije sačinjeno na poziv suda, već jedne od stranaka, sud je s ciljem utvrđivanja dinamike nastanka događaja i osnovanosti tuženikovih prigovora i taj dokaz imao u vidu te je pozvao vještaka dipl. ing. FH da se na ročištu 29.11.2023. očituje na zaključke dipl. ing. Tomislava Kučinića koji su suprotni njegovima.

15. Vještak dipl. ing. FH je ustvrdio, usmeno obrazlažući nalaz i mišljenje, prije svega da kod sraza i pri djelovanju udarne sile dolazi do prisilnog snažnog pomicanja vozila u svim smjerovima, pa tako i prema gore i prema dolje, zbog čega izmjera visine oštećenja od podloga koja daje razliku od samo 10 cm nije dokaz da nađena oštećenja nisu podudarna, pogotovo stoga što nije uvaženo da je vozilo tužiteljice imalo sportski spušten ovjes. Vještak je ovo ilustrirao primjerom nezgode u Zagrebu (list 156-157) u kojoj je uslijed snažnog naleta straga došlo do snažnog trajnog izdizanja vozila.

16. Riječ je o stvarnoj situaciji koja se uistinu dogodila, a analiza po principima vještaka Kučinića dovela bi do pogrešnog zaključka da oštećenja nisu podudarna i da sudionici lažno iskazuju o nastanku nezgode. Dipl. ing. FH skrenuo je pažnju na to da je vještak Kučinić u svojoj analizi vozilo tužiteljice unio u premalom omjeru pa je ispalo da je ono uže od vozila osiguranice tuženika, što je netočno jer je BMW za 9 cm šire od Citroena. Što se tiče oštećenja kutova vozila ovaj je vještak istaknuo da je vozilo osiguranice tuženika oštećeno i u kutu vozila, što je i označeno u nalazu i mišljenju.

17. Vještak FH je na ročištu detaljno analizirao mogućnost nastanka svakog oštećenja na vozilima i iznio za to razloge, ustvrdivši da se prema nađenim oštećenjima nedvojbeno može zaključiti da je preklop prednjica vozila pri kontaktu bio ostvaren pri dubini od najmanje 20 cm, a propinjanje vozila Citroen procijeni na 5 do 6 cm i priložio fotografiju sličnog osobnog vozila, na sličnoj podlozi, na kojoj je vidljivo propinjanje prednjeg dijela vozila u navedenoj centrimetraži. Što se tiče brzine kretanja vozila, ona je utvrđena tehničkom analizom iskaza vozačica vezano za brzinu kretanja za koje nisu nađeni neodrživi dijelovi. Na tvrdnju iz analize dipl. ing. Kučinića da, ako se izradi kinematika kretanja osobnog automobila Citroen, vodeći se činjenicom da to vozilo ima krug okretanja od 10.1 do 10.5 m, na tehnički adekvatan način nije moguće da vozilo iz položaja koji je vještak FH prikazao pod brojem 3 skretanjem dođe u sudarni položaj prikazan pod brojem 2 (po putanji kružnog luka polumjera 5,80, odnosno kruga od 14 m) iz skice vještak FH je ustvrdio da iz tvorničkih podataka proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika može okrenuti već unutar kruga od 10,5 m, radi čega nije jasno zbog čega se tvrdi da se vozilo Citroen nije moglo kretati po putanji u nalazu i mišljenju.

18. Vještak FH je iscrpno i sudu uvjerljivo i jasno otklonio sve prigovore koje je tako iznio tuženik, odgovorio obrazloženo na sva postavljena pitanja i još jednom ustvrdio kako su sva međusobna oštećenja dvaju vozila nedvojbeno sukladna po visini, intenzitetu, karakteru i obliku te da je tehnički moguće da se nezgoda odvijala na način naveden u pisanom nalazu i mišljenju, u kojem je utvrđujući vrijednost vozila uzeo u obzir i prethodnu oštećenost vozila tužiteljice, umanjivši ga za 1% novonabavne vrijednosti vozila. Zbog svega navedenog, sud je nalaz i mišljenje prihvatio kao jasno, objektivno, izrađeno u skladu s pravilima struke.

19. Naime, ovaj je dokaz izrađen u skladu s dokumentacijom dostavljenom u spis nakon obavljenog očevida na licu mjesta, uzimajući u obzir iskaze vozačica koje je sud ocijenio kao istinite, a za koje je pak sam vještak utvrdio da nema dokaza njihove neodrživosti. Osim toga, na očevid je pristupio i svjedok CH koji je potvrdio da je toga dana bio u svome vrtu na adresi [adresa], čuo udarac i otišao do svoga ulaza vidjeti što se dogodilo, te vidio da je došlo do sudara između vozila Citroen i BMW opisujući pravce njihovih kretanja u skladu s ostalim dokazima, navodeći kako su vozačice izašle iz vozila, no on dalje svemu više nije prisustvovao jer se vratio u vrt. Ovaj svjedok, dakle, nije vidio sam sudar vozila, no udarac, položaj vozila, ponašanje vozačica koje su izašle iz vozila upućuju na zaključak da je toga dana uistinu došlo do nezgode koju opisuju vozačice, a mogućnost nastanka potvrđuje i vještak dipl. ing FH.

20. Nakon usmenih obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. FH, sud ga je prihvatio u cijelosti, smatrajući da je sačinjeno jasno i objektivno, a argumentirano i uvjerljivo ovaj vještak otklonio i sve prigovore koji proizlaze iz mišljenja dipl. ing.Kučinića. Zato je prijedlog tuženika da se provede novo vještačenje odbio je kao nepotrebno jer je ocijenio da je vještačenjem u ovom postupku jasno i nedvosmisleno utvrđena dinamika nastanka sporne nezgode i neosnovanost tuženikovih prigovora koji kod suda nisu doveli u pitanje njegov sadržaj.

21. Iz ovog je dokaza sud utvrdio da je do nezgode došlo na način na koji to tvrdi tužiteljica, dakle jer osiguranica tuženika nije prilagodila svoje kretanje duljini puta preglednosti prilikom ulaska u raskrižje te propustila pravovremeno reagirati na opasnost i propustila provjeriti nailazak vozila iz smjera sjevera, njoj s desne strane, odakle se kretala tužiteljica, koja je svoje vozilo gotovo zaustavila. Tužiteljica se prema nalazu i mišljenju vještaka trebala, radi prilagođavanja ograničenoj preglednosti tako da na nizbrdici može zaustaviti vozilo na duljini puta od oko 4,5 m, kretati brzinom najviše od 13 km/h, dok bi primjerena brzina kretanja za smjer kretanja vozila za osiguranika tuženika bila 17 km/h. Vještak je uzeo u obzir i mogućnost da je u trenutku sudara vozilo osiguranice tuženika bilo zaustavljeno, no tu je mogućnost isključio jer bi ona bila u suprotnosti s nađenim oštećenjima na vozilima, te iskazima svjedoka i sadržajima izvješća o prometnoj nezgodi.

22. U konkretnom slučaju, redoslijed prolaska vozila kroz raskrižje nije bio reguliran prometnim znakovima, već zakonskom odredbom o pravilu desne strane, a u predmetnoj nezgodi vozilo osiguranice tuženika nailazilo je vozačici vozila tužiteljici s desne strane, no zbog preuskog kolnika za normalno mimoilaženja i slabe preglednosti u raskrižju vozači su imali obvezu brzinu smanjiti tako da u svakom trenutku svoje vozilo mogu zaustaviti na polovini puta preglednosti (4,5 m) kako bi se dalje s vozačem eventualno nailazećeg vozila mogli dogovoriti o načinu mimoilaženja. Jer, čak i da se radilo o preglednom raskrižju, osiguranica tuženika bila je prisiljena propustiti vozilo tužiteljice kako bi joj bi oslobođen prostor za skretanje ulijevo. Iz iskaza osiguranice tuženika i svjedoka GH sud je utvrdio da osiguranica tuženika svoje vozilo nije zaustavila, a da vozilo tužiteljice nije niti vidjela jer nije provjeravala nalazi li joj se s te strane kakvo vozilo ulazeći u raskrižje. Time je osiguranica tuženika postupila protivno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama pa tuženik odgovara tužiteljici za nastalu štetu po čl. 1085. ZOO.

23. Radi utvrđivanja visine štete vještak dpl. ing. FH je sačinio nalaz i mišljenje analizirajući oštećenja vozila, pri čemu je u obzir uzeo i činjenicu da je tužiteljičino vozilo od ranije bilo oštećeno te ponudu ovlaštene radionice za BMW vozila dostavljene u spis, a izračun troška popravka sačinio pomoću programa AUDATEX, koji je priložio nalazu i mišljenju. S obzirom da bi trošak popravka iznosio, zajedno s uključenim PDV-om 21.220,18 kn (sada 2.816,40 eura), a vrijednost vozila na dan utvrđivanja štete iznosila je 24.529,34 kn (sada 3.255,60 eura), dok je vrijednost ostatka vozila oštećenog u nezgodi i nepopravljenog 9.811,73 kn (sada 1.302,24 eura), proizlazi da popravak tužiteljičinog vozila nije bio ekonomski isplativ jer trošak popravka vozila prelazi 75% vozila vrijednosti oštećenog vozila na dan utvrđivanja štete. Stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržišne vrijednosti neoštećenog vozila starog kao na dan utvrđivanja štete i vrijednosti ostatka oštećenog vozila što prema cijenama na dan utvrđivanja štete, s uključenim državnim davanjima iznosi 14.717,60 kn (sada 1.953,36 eura). Zbog svega navedenog, taj je iznos dosuđen tužiteljici. Preostali dio zahtjeva tužiteljice od 1.364,71 eura (10.282,40 kn) odbijen je u ranijem postupku, pravomoćnom presudom P-336/19 od 12. siječnja 2024.

24. Tužiteljici po čl. 12. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu od obraćanja tuženiku s odštetnim zahtjevom koji je tužiteljici nesporno podnijela istoga dana 16.11.2018. (u spis nije dostavljen odštetni zahtjev ali je dostavljena tuženikova odluka o odštetnom zahtjev od 29.11.2018., s time da tuženik nije osporio datum primitka odštetnog zahtjeva koji je naveden u tužbi). Zato je tužiteljici na dosuđen iznos dosuđena zakonska zatezna kamata od 17.11.2018., sve kao u izreci.

25. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 2., 155. i 156. ZPP-a: Tužiteljici je priznat parnični trošak, i to za zastupanje po odvjetniku po važećoj odvjetničkoj tarifi: za sastav tužbe 200,00 eura (tbr 7/1), za sastav podnesaka od 29.11.2019., 2.12.2019. i 20.7.2022. po 50,00 eura (rbr 8/3), za zastupanje na ročištima 22.10.2019., 10.3.2020., 25.5.2022., 29.11.2023., 26.11.2024. i 12.3.2025. po 200,00 eura (tbr 9/1), ukupno 1.550,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 387,50 eura iznosi 1.937,50 eura. Tužiteljica je u osnovi zahtjeva uspjela u cijelosti, a u odnosu na visinu njezin je uspjeh 59%, što znači da je njezin uspjeh u sporu 79,5%, a tuženikov je uspjeh 20,50%. Ovo znači da je ukupni uspjeh tužiteljice u sporu 59% pa joj je razmjerno i dosuđen trošak koji iznosi 1.143,13 eura. Tome je iznosu pribrojen trošak vještačenja od 530,89 eura, pa je tužiteljici konačno priznat iznos od 1.674,02 eura.

26. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je od presuđenja do isplate po čl. 26. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika