REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1728/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Panjan, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice-specijalista RGH, u pravnoj stvari tužitelja: ZAK d.o.o., Karlovac, Zagrebačka 15 c, OIB: 28027541982, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, zaključio je glavnu i javnu raspravu 30. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanoga tuženika, te je 17. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o

I. Usvaja se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 177,54 EUR (slovima: sto sedamdeset sedam eura i pedeset četiri centa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju na iznos od 177,54 EUR (slovima: sto sedamdeset sedam eura i pedeset četiri centa) zakonsku zateznu kamatu od 31. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 245,29 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 17. ožujka 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju na dosuđeni iznos parničnog troška od 245,29 eura plati zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iznad tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, 17. ožujka 2025., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi isplate iznosa od 177,54 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 19. srpnja 2023. nastala šteta na vozilu marke RENAULT KANGOO, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika, PROMO21 d.o.o., Duga Resa, Poslovni park Karlovac 2E, OIB: 43988527539, zastupano po direktoru RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku, čiji da su djelatnici 12. prosinca 2023. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 238203203197. Da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što da i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a da isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i poslao obavijest o uplati, no da je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje), koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika i popravio, odnosno vratio u stanje prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da nije dužan za popravak vozila odabrati servis koji je ugovorni partner tuženika. Nadalje, da su o svemu jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Da je oštećenik za popravak svog vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi, a da u uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Da je tužitelj vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 328/1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.921,13 EUR (PDV uključen) mu je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od ukupno 2.959,36 EUR, nakon odbitka PDV-a u iznosu od 784,23 eura, dok razliku od 177,54 EUR po računu tuženik nije platio, opravdavajući se da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, pa da je prema tome upravo ta razlika u cijeni sata rada predmet ovoga spora. Dakle, da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima za pravo određivati cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Sukladno svemu navedenome, da je tuženik platio iznos od 2.959,36 EUR po računu, no ne i iznos od 177,54 EUR, pa da nije u potpunosti nadoknadio štetu, iako je tuženik samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja priznao pravnu osnovu štete. Da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje, prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a), a da to znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, s time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu da tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa registriranog za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što su potvrdili stavovi i nadležnih državnih agencija, kao i sudska praksa. Obzirom na sve navedeno, ustupitelj, odnosno, oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja da su sklopili 22. veljače 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 177,54 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu da je obaviješten ovdje tuženik.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju, te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom pravnom, ugovornom odnosu, odnosno da tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu. Da je tuženik kasko policu sklopio s vlasnikom vozila, te da prava i obveze po istoj ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila. Budući da je vlasnik vozila kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, da ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila, što da tužitelj pokušava. Da je s tim u vezi, prilikom procjene štete i izrade izvida štete procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik, no, da uvjeti ne određuju cijenu sata rada, a da tuženik kao osiguravajuće društvo može odrediti mjesto popravka vozila jer je njegova obveza vratiti vozilo u prvobitno stanje, što je u interesu oštećenika, te da je riječ o ugovornom odnosu sukladno odredbama čl. 10. st. 1. i 3., te čl. 1085. i 1092. ZOO-a. To ne znači da oštećenik mora postupiti po uputi tuženika, ali budući je upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova popravka u predloženim servisima, da je jasno da je oštećenik svjesno i voljno odlučio popraviti vozilo u drugom mjestu i na taj način svjesno i voljno zaobići obveze koje proizlaze iz ugovora o kasko osiguranju. Stoga, da se u konkretnom slučaju nameće pravno pitanje može li tužitelj ostvarivati veća prava od osiguranika, odnosno može li tužitelj ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je ugovor o ustupu nastao. Tuženik smatra da ne može i da zato tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati ovu vrstu naknade niti je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran tužitelju nadoknaditi ovu vrstu potraživanja. Ističe i da sama sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo istom nikako ne daje pravo da optereti osobu koja je dužna naknaditi štetu/isplatiti osigurninu s većim novčanim iznosom popravka od onoga novčanog iznosa za koji je vozilo bilo moguće popraviti. Da je dužnost vlasnika vozila da obavi popravak za manji iznos, što je bilo moguće u radionicama/servisima u koje ga je uputio tuženik, što da otpada jedino u slučaju postojanja opravdanog razloga, a to je primjerice da te radionice/servisi ne zadovoljavaju kriterij kvalitete popravka, ili bi popravak u tim radionicama/servisima bio skopčan s nekim drugim otegotnim okolnostima za vlasnika vozila, kao npr. duže čekanje na popravak ili neprimjerena dužina popravka vozila, a s tim u vezi i mogućnost nastanka nekih drugih troškova za vlasnika, poput troška najma drugog vozila i sl., no da tužitelj u ovom postupku niti ne tvrdi niti ne dokazuje postojanje takvih činjenica i okolnosti. Da nije sporno da je tuženik vlasniku vozila na ime naknade štete za popravak vozila isplatio novčani iznos 2.959,36 eur, koliko bi i iznosio popravak vozila u radionicama po preporuci tuženika, te da je očito kako je predmetni tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što je tuženik isplatom navedenog iznosa omogućio vlasniku da vozilo vrati u prvobitno stanje, čime da je u tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete. Kako vlasnik vozila nema pravo na potraživanje razlike cijene popravka, koja je posljedica njegovog nepoštivanja ranije navedenih općih načela obveznog odnosa, odnosno posljedica neopravdanog izbora i odbijanja popravka vozila u predloženim radionicama/servisima za manji iznos, da to ustup takvog potraživanja prema tuženiku ne može imati bilo kakvih pravnih učinaka. Tuženik je naveo kako vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete pa da je šteta na taj način preuveličana. Tuženik je osporio i zatraženi tijek kamata.

4. Podneskom od 11. studenoga 2024. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu tuženika, navodeći da se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu koje ocjenjuje neosnovanima, te da u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Prigovor aktivnoj legitimaciji ocjenjuje neosnovanim s obzirom da je ustupitelj/oštećenik (Promo21 d.o.o.) ustupio svoju tražbinu tužitelju, a koju tražbinu tuženik nije podmirio. U odnosu na prigovor nedostatka pasivne legitimacije, tužitelj smatra osporavanje neosnovanim jer iz obrazložene ponude tuženika od 16. siječnja 2024. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je odštetni zahtjev koji je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici kasko osiguranja oštećenika pravno osnovan te se tuženik putem ove iste ponude obvezao na isplatu u ukupnom iznosu od 2.959,36 EUR osigurnine po odštetnom zahtjevu. Slijedom navedenoga, tužitelj osporava navode tuženika kako isti nije odgovoran za isplatu osigurnine, a sve budući je iz priložene dokumentacije uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa br. 328/1/1 i iznosa djelomične isplate tuženika oštećeniku, proslijeđena tužitelju 8. travnja 2024. te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu koji tužitelj i dalje utužuje u rubriciranom predmetu u iznosu od 177,54 EUR. Ukazuje na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika sukladno odredbi čl. 1085. st. 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što da u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika, kojima je to stanje ustanovljeno, dakle, plaćanje punog iznosa računa, odnosno utuženog iznosa od 177,54 eura. Da je tužitelj obračunao vrijeme popravka vozila na ime limarskih radova u trajanju od 8,00 sati, dok je za lakirerske radove obračunao vrijeme popravka vozila na 8,50 sati te potrošni materijal lakirera u iznosu od 384,61 EUR, a što da u cijelosti odgovara tuženikovoj procjeni iz izvida štete br. 238203203197 te računu popravka br. 328/1/1, slijedom čega da su navodi tuženika irelevantni i neosnovani, te usmjereni na odugovlačenje postupka.

5. Citirani podnesak sud je uzeo u obzir temeljem odredbe čl. 299. a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

6. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 328/1/1 od 15. siječnja 2024. (list 9-10 spisa), izvid štete broj 238203203197 od 12. prosinca 2023. (list 11 spisa), dopis/ponuda tuženika od 16. siječnja 2024. (list 12 spisa), promet po računu (list 13 spisa), e-mail komunikaciju (list 14-15 spisa), Cjenik tužitelja (list 16 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. lipnja 2024. (list 17-18 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 19-20 spisa), sudsku praksu (list 21-34, 37-50, 55-60, 124-134 spisa), e-mail komunikaciju (list 35-36 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 51-54 spisa), Uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 74-113 spisa), e-mail komunikaciju s Uputom o radionici za popravak vozila (list 114-116 spisa), izvid štete za drugi štetni događaj (list 117 spisa), policu kasko osiguranja (list 118- 119 spisa), usporedne račune i plaćanja (list 135-151 spisa).

7. Ocjenom provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je tužbeni zahtjev tužitelja, osim u dijelu stope zakonskih zateznih kamata na glavnicu i na trošak, ocijenio osnovanim.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te tijek zatraženih zateznih kamata na glavnicu.

9. Uvidom u izvid štete broj 238203203197 od 12. prosinca 2023. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je isti napravljen od strane djelatnika tuženika navedenog nadnevka, a u odnosu na štetni događaj od 19. srpnja 2023.. Utvrđeno je da je oštećenik PROMO 21 d.o.o., OIB: 43988527539, i to po polici broj [broj police], za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault Kangoo. Uvidom u račun broj 328/1/1 od 15. siječnja 2024. (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je isti izdan od strane tužitelja društvu PROMO 21 d.o.o., OIB: 43988527539, za popravak vozila marke Renault Kangoo, registarske oznake [registarska oznaka], i to za popravak vozila prema izvidu štete Adriatic osiguranja d.d. broj 238203203197. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 22. veljače 2024. (list 17-18 spisa) utvrđeno je da je društvo PROMO21 d.o.o.,

OIB: 43988527539 kao ustupitelj, s tužiteljem (ZAK d.o.o., [adresa], OIB: 28027541982) kao primateljem sklopilo navedeni ugovor u kojem stranke suglasno utvrđuju da ustupitelj ima novčano potraživanje prema tuženiku (ADRIATIC OSIGURANJE d.d.) u iznosu od 177,54 eura, a sve prema računu popravka za štetu br 328/1/1 u ukupnom iznosu od 3.921,13 eur, i to temeljem izvida štete dužnika broj 238203203197 (oznaka štete dužnika), čl. 1.1. Ugovora. Utvrđeno je i da je primatelj, ovdje tužitelj, izvršio popravak automobila za ustupitelja te ispostavio račun broj 328/1/1 u ukupnom iznosu od 3.921,13 eur dužniku, ovdje tuženiku, koji je navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police kasko osiguranja oštećenika i temeljem izvida štete broj 238203203197, čl. 1.2. Ugovora. Ugovorne strane su suglasno utvrdile da je dužnik po računu za popravak štete broj 328/1/1 podmirio iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju u visini od 2.959,36 eura, dok osnovica prema istom računu iznosi 3.136,90 eura, čime da dužnik nije podmirio iznos od 177,54 eura, čl. 1.3. Ugovora. Navedeni iznos koji ustupitelj ima prema dužniku, ustupitelj je prenio na primatelja, ovdje tužitelja, čl. 2.1. Ugovora. Uvidom u notifikaciju o ustupanju tražbine (list 19-20 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj zajedno s društvom PROMO 21 d.o.o. obavijestio tuženika o ustupanju.

10. S obzirom na sve navedeno,a u odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazuje se da je tužitelj uz tužbu dostavio citirani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 22. veljače 2024. (list 17-18 spisa) kojim je oštećenik svoje potraživanje od tuženika u iznosu od 177,54 eura, vezano uz štetni događaj i vozilo koje je predmet spora, a sukladno izvidu štete tuženika (list 11 spisa) ustupio tužitelju. Slijedom navedenoga, sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim, jer je oštećenik ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku u iznosu od 177,54 eura sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje ZOO). Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za limarske radove u iznosu od 32,00 eura po satu, te trošak cijene radnog sata za lakirerske radove u iznosu od 32,00 eura po satu, a ne u iznosu koji je tuženik priznao i platio oštećeniku, to postoji i tražbina naknade štete u preostalom iznosu od 177,54 eura. Napominje se da tužitelj od tuženika potražuje iznose koji ne uključuju PDV.

11. Uvidom u policu osiguranja tuženika broj 03068200078732 (list 118 spisa), sud je utvrdio da je tuženik bio osiguratelj društva PROMO 21 d.o.o. (ugovaratelja osiguranja i osiguranika) i to po polici kasko osiguranja za vozilo društva PROMO 21 d.o.o., marke Renault Kangoo, registarske oznake [registarska oznaka], za period od 11. travnja 2023. do 11. travnja 2024. . Uvidom u ponudu tuženika od 16. siječnja 2024. utvrđeno je da je tuženik istu uputio društvu PROMO 21 d.o.o., za štetni događaj od 19. srpnja 2023., za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], prema izvidu štete broj 238203203197. Iz iste proizlazi da tuženik ne spori pravnu osnovu potraživanja, već samo visinu štete, pa je prema tome, utvrđena pasivna legitimacija tuženika, koji je kao osiguratelj oštećenika, a temeljem police kasko osiguranja, dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

12. U odnosu na prigovor osnovanosti osnove i visine tužbenog zahtjeva, sud navodi da bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, da je navedeno sporno samo zbog razlike u cijeni sata rada tužitelja i satnice koju tuženik priznaje, a što proizlazi iz podnesaka predanih sudu tijekom postupka.

13. S obzirom na navedeno, cijeneći materijalnu dokumentaciju u spisu, a u skladu s čl. 220. ZPP-a, sud nije proveo dokaz pribavom police kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika uz napomenu da je tuženik primjerak iste dostavio uz odgovor na tužbu (list 118 spisa), niti dokaz prometnim vještačenjem na okolnost visine cijene rada, niti saslušanje tužitelja i oštećenika, kao niti procjenitelja tuženika FG jer je isto ocijenio nepotrebnim, što je detaljnije obrazloženo u nastavku ove odluke.

14. Uvidom u izvid štete broj 238203203197 od 12. prosinca 2023. (list 11 spisa) sud je utvrdio da je isti napravljen od strane djelatnika tuženika navedenog nadnevka, a u odnosu na štetni događaj od 19. srpnja 2023.. Utvrđeno je da je oštećenik PROMO 21 d.o.o., OIB: 43988527539, i to po polici broj [broj police], za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault Kangoo. Procijenjeno je da je za popravak vozila potrebno 8,00 sati autolimarskih radova i 8,50 sati autolakirerskih radova, te potrošni materijal u iznosu od 384,61 eur.

15. Uvidom u račun tužitelja broj 382/1/1 od 15. siječnja 2024. (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao društvu PROMO 21 d.o.o., za vozilo registarske oznake [registarska oznaka], marke Renault Kangoo, na temelju izvida štete tuženika broj 238203203197, i to na iznos od 3.136,90 eura (bez PDV-a), iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja na autolimarskim i autolakirerskim radovima 32,00 eura. S time da u pogledu broja sati rada potrebnih za popravak, iznosi u potpunosti odgovaraju procjeni iz izvida štete tuženika, odnosno količina autolimarskih sati rada je 8,00 sati, a količina autolakirerskih sati rada je 8,50 sati. Što se tiče dijelova, račun također odgovara izvidu, dok je trošak lijevog stražnjeg svjetla, sukladno e-mail komunikaciji tuženika s lista 14-15 spisa tužitelju naknadno priznat, pa je prema stavu suda, a što proizlazi i iz navoda i prigovora tuženika istaknutim tijekom postupka, spornom u osnovi preostala jedino razlika u cijeni sata rada koju tužitelj naplaćuje u odnosu na cijenu sata rada koju tuženik priznaje.

16. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO), kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 48-51 spisa). S obzirom na navedeno od Autocentra Agram d.d. nije zatražen podatak o cijeni sata rada autolimara i autolakirera u vrijeme popravka oštećenog vozila, niti provedeno prometno i/ili financijsko vještačenje na utvrđivanje iste okolnosti jer je sud isto ocijenio nepotrebnim.

17. Kako je uvidom u Cjenik tužitelja (list 16 spisa) utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istim, a koju cijenu sata rada je tužitelj fakturirao pod istim uvjetima i iznosima i svojim ostalim klijentima, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa za cijenu sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 177,54 eura, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji (list 17-18 spisa), te mu je tuženik, kao osiguratelj oštećenika, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude. S tim u vezi sud nije zatražio od tužitelja da dostavi račune popravka vozila prema fizičkim i pravnim osobama za 2024. s dokazom da su iste platile te račune, niti proveo financijsko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada jer je isto ocijenio nepotrebnim.

18. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate, pa je sud u skladu s čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a, odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

19. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz činjenice da je izvid štete napravljen 12. prosinca 2023. proizlazi da je oštećenik podnio zahtjev prije tog dana, no kako tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana (31. siječnja 2024.), o tome je odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, a prigovor tuženika tijeku zateznih kamata je ocijenjen neosnovanim.

20. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a uzimajući u obzir da je riječ o regresnom potraživanju za štetu (točka I i II izreke ove presude).

21. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju su priznati troškovi: sastava tužbe od 19.8.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 11.11.2024.- 25 bodova, odnosno 50,00 eura prema Tbr.8.t.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu 30.1.2025.-25 bodova odnosno 50,00 eura prema Tbr.9.t.1. Tarife, te trošak pristupa ročištu za objavu- 12,50 bodova odnosno 25,00 eura prema Tbr.9.t.3. Tarife, odnosno ukupno 175,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a prema Tbr.46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, što sveukupno iznosi 218,75 eura. Tužitelju je osnovanim ocijenjen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tar.br.1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23.), pa je odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

23. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

24. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- (točka III i IV izreke ove presude).

25. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na glavno potraživane, a u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

Sudac:

Mirna Panjan

Nacrt odluke izradila

viša sudska savjetnica-specijalist:

RGH

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.630,00 eura) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

- tužitelju: ZAK d.o.o., Karlovac, Zagrebačka 15 c, OIB: 28027541982, po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80 a, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu od 13,27 eura

- tuženiku: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici u OD Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282

- kal. 30 dana