Poslovni broj: UsI-4519/24-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ZV iz [adresa], Z 766 (Češka), OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 17. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23-03/03303454554, URBROJ: 341-99-06/2-23-6016 od 15. srpnja 2024. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, KLASA: UP/I-140-02/23-03/03303454554, URBROJ: 341-20-06/2-23-44408 od 17. listopada 2023. godine.

III. Tužitelju se pravo na razmjerni dio starosne mirovine priznaje počevši od 01. siječnja 2016. godine, a prvostupanjsko upravno tijelo je dužno u roku od 30 dana donijeti novo rješenje o određivanju visine te tužiteljeve starosne mirovine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 15. srpnja 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 17. listopada 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju počevši od 01. travnja 2023. godine priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine i određena visina te mirovine.

Tužitelj u tužbi traži priznavanje prava na mirovinu još od 22. studenog 2014. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tužitelj. Sud je na raspravnom ročištu odbio tužiteljev prijedlog za odgodu ročišta na temelju dostavljene medicinske dokumentacije, s obzirom na to da iz te dokumentacije ne proizlazi da je tužitelj bio onemogućen doći na zakazano raspravno ročište 17. ožujka 2025. godine, a osim toga je tužitelj imao mogućnost i angažiranja opunomoćenika za zastupanje.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, a nezakonito je i prvostupanjsko rješenje upravnog tijela.

Tužitelj je u Češkoj 06. rujna 2023. godine putem koordiniranog sustava socijalne sigurnosti Europske unije podnio zahtjev za priznavanje prava na razmjerni dio starosne mirovine od hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja, a u tom zahtjevu je naveo da isplatu mirovine traži od 22. studenog 2014. godine. Prvostupanjskim rješenjem od 17. listopada 2023. godine je tužitelju priznato pravo na razmjerni dio starosne mirovine, ali tek od 01. travnja 2023. godine. Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 15. srpnja 2024. godine je tužiteljeva žalba odbijena, uz obrazloženje da je tužitelj zahtjev podnio više od šest mjeseci nakon prestanka osiguranja - do čega je došlo u Češkoj 31. prosinca 2015. godine - pa stoga na temelju čl. 37. st. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) pravo na mirovinu ostvaruje tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

Iz čl. 37. st. 4. ZMO-a doista proizlazi da osiguranik ima pravo na mirovinu od prvog idućeg dana nakon prestanka osiguranja, ako je zahtjev podnesen u roku od šest mjeseci od prestanka osiguranja, a ako je zahtjev podnesen nakon isteka navedenog roka, osiguranik ima pravo na mirovinu od prvog dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva i za šest mjeseci unatrag.

Međutim, navedena pravila se na temelju čl. 37. st. 4. ZMO-a primjenjuju samo u slučaju kada „u zahtjevu nije naveden datum od kojeg osiguranik traži priznanje prava na mirovinu“.

Suprotno tome, u konkretnom slučaju je tužitelj u zahtjevu podnesenom u Češkoj naveo datum od kojeg traži priznanje prava na mirovinu (22. studeni 2014. godine) pa u tom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 37. st. 4. ZMO-a, već se primjenjuje opća odredba čl. 37. st. 3. ZMO-a, u kojoj je propisano da se osiguraniku pravo na starosnu mirovinu priznaje od dana navedenog u zahtjevu, ali najranije od prvog sljedećeg dana nakon prestanka osiguranja.

Kao što je već rečeno, tužitelj je u zahtjevu podnesenom u Češkoj priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine zatražio još od 22. studenog 2014. godine, ali je istovremeno utvrđeno da je u osiguranju u Češkoj bio do 31. prosinca 2015. godine, što znači da mu se na temelju čl. 37. st. 3. ZMO-a pravo na razmjerni dio starosne mirovine može priznati počevši od 01. siječnja 2016. godine.

Zato je prvostupanjsko rješenje (kojim je tužitelju pravo na razmjerni dio starosne mirovine priznato tek od 01. travnja 2023. godine) nezakonito, a onda je nezakonito i osporavano drugostupanjsko rješenje o odbijanju tužiteljeve žalbe. Stoga su uz usvajanje tužbenog zahtjeva ta rješenja kao nezakonita poništena, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), a potom je u sporu pune jurisdikcije sud tužitelju pravo na razmjerni dio starosne mirovine priznao počevši od 01. siječnja 2016. godine, dakle od prvog sljedećeg dana nakon prestanka osiguranja, na temelju čl. 37. st. 3. ZMO-a.

Nadležno prvostupanjsko upravno tijelo ima obvezu u roku od 30 dana donijeti novo rješenje o određivanju visine tužiteljeve starosne mirovine počevši od 01. siječnja 2016. godine.

U Zagrebu, 17. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. ZV, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića