REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-600/2023-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Luki Mardešiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 530569665352 zastupano po punomoćniku Jospu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljica i tuženika, dana 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu, sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja ČJ, [adresa], 2. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita a koja glasi: „Redovna kamata 9,25% godišnje, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama Kreditora…“.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 530569665352 isplatiti tužitelju ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 316,81 Eura sa zateznom kamatom tekućom:
na iznos 5,75 Eura od 02.06.2009. pa do isplate,
na iznos 5,71 Eura od 03.07.2009. pa do isplate,
na iznos 5,76 Eura od 03.08.2009. pa do isplate,
na iznos 5,75 Eura od 31.08.2009. pa do isplate,
na iznos 5,72 Eura od 30.09.2009. pa do isplate,
na iznos 5,67 Eura od 03.11.2009. pa do isplate,
na iznos 5,74 Eura od 03.12.2009. pa do isplate,
na iznos 5,73 Eura od 05.01.2010. pa do isplate,
na iznos 5,73 Eura od 04.02.2010. pa do isplate,
na iznos 5,70 Eura od 05.03.2010. pa do isplate,
na iznos 5,70 Eura od 08.04.2010. pa do isplate,
na iznos 5,68 Eura od 03.05.2010. pa do isplate,
na iznos 5,69 Eura od 03.06.2010. pa do isplate,
na iznos 5,64 Eura od 03.07.2010. pa do isplate,
na iznos 5,68 Eura od 03.08.2010. pa do isplate,
na iznos 5,71 Eura od 03.09.2010. pa do isplate,
na iznos 5,73 Eura od 04.10.2010. pa do isplate,
na iznos 5,82 Eura od 01.12.2010. pa do isplate,
na iznos 5,82 Eura od 01.12.2010. pa do isplate,
na iznos 5,79 Eura od 04.01.2011. pa do isplate,
na iznos 5,81 Eura od 15.02.2011. pa do isplate,
na iznos 5,79 Eura od 14.03.2011. pa do isplate,
na iznos 5,79 Eura od 13.05.2011. pa do isplate,
na iznos 5,79 Eura od 13.05.2011. pa do isplate,
na iznos 5,80 Eura od 16.06.2011. pa do isplate,
na iznos 5,83 Eura od 15.07.2011. pa do isplate,
na iznos 5,83 Eura od 03.08.2011. pa do isplate,
na iznos 5,87 Eura od 06.09.2011. pa do isplate,
na iznos 5,88 Eura od 04.10.2011. pa do isplate,
na iznos 5,88 Eura od 03.11.2011. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 03.12.2011. pa do isplate,
na iznos 4,95 Eura od 03.01.2012. pa do isplate,
na iznos 4,99 Eura od 14.02.2012. pa do isplate,
na iznos 4,97 Eura od 07.03.2012. pa do isplate,
na iznos 4,91 Eura od 06.04.2012. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 08.05.2012. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 04.07.2012. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 04.07.2012. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 03.08.2012. pa do isplate,
na iznos 4,90 Eura od 05.09.2012. pa do isplate,
na iznos 4,92 Eura od 12.10.2012. pa do isplate,
na iznos 4,95 Eura od 16.11.2012. pa do isplate,
na iznos 4,95 Eura od 14.12.2012. pa do isplate,
na iznos 4,99 Eura od 07.02.2013. pa do isplate,
na iznos 4,99 Eura od 07.02.2013. pa do isplate,
na iznos 4,98 Eura od 15.03.2013. pa do isplate,
na iznos 5,00 Eura od 13.04.2013. pa do isplate,
na iznos 4,97 Eura od 18.05.2013. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 19.07.2013. pa do isplate,
na iznos 4,93 Eura od 19.07.2013. pa do isplate,
na iznos 4,95 Eura od 28.08.2013. pa do isplate,
na iznos 5,00 Eura od 03.10.2013. pa do isplate,
na iznos 5,00 Eura od 03.10.2013. pa do isplate,
na iznos 5,00 Eura od 14.11.2013. pa do isplate,
na iznos 5,02 Eura od 07.12.2013. pa do isplate,
na iznos 5,01 Eura od 07.01.2014. pa do isplate,
na iznos 5,03 Eura od 18.03.2014. pa do isplate,
na iznos 5,03 Eura od 18.03.2014. pa do isplate,
na iznos 5,00 Eura od 29.04.2014. pa do isplate,
u visini stope zatezne kamate koja se od svakog pojedinog dospijeća do 31. prosinca 2007. određuje prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, u razdoblju do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 530569665352 isplatiti tužitelju ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos 869,29 Eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojem se zahtjeva utvrđenje ništetnom odredbi sadržane u čl. 1 i čl.7. Ugovora o kreditu sklopljenog između tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja ČJ, 2. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za EUR.
IV. Nalaže se tužitelju ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 530569665352 trošak parničnog postupka u iznosu 172,50 Eura sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2025.. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 530569665352 za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 575,63 Eura sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio sa tuženikom ugovora o kreditu broj 088- 50/5177991 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 9.247,00 Eura obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Tužitelj smatra da je ništetna odredba iz čl. 2 ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa temeljem jednostrane odluke tuženika. Nadalje tužitelj navodi da je ništetna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u Euru te se poziva na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatkse posl.br. Pž-7129/2013, Pž-6632/2017 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14. Tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnim odredbe iz čl. 2. 1. i 7. Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 477,23 Eura po osnovi preplate zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznos od 708,87 Eura po osnovi preplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Euru.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da je predmetni ugovor o kreditu vezan uz valutu EUR pa da se utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite ni na koji način ne mogu primijeniti na isti, niti u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a svakako ne u odnosu na utvrđenja koja se odnose na valutnu klauzulu u CHF, ističe da je pogrešan navod tužitelja da je 26. veljače 2015. u cijelosti otplatio predmetni kredit. Kredit je navedenog datuma otkazan zbog neurednosti u otplati te je tužitelj na dan otkaza kredita tuženiku dugovao iznos od 46.203,37 kn (6.132,24 EUR). Iz obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/14 proizlazi da se odluke iz postupka kolektivne zaštite ne odnose na kredite sklopljene uz valutnu klauzulu u EUR. Nadalje navodi da je u slučaju da tužitelj smatra da bi ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila nepoštena, dužan dokazati sve pretpostavke ništetnosti koje se sukladno Zakonu o zaštiti potrošača moraju kumulativno ispuniti, a u pogledu čega tužitelj ne predlaže nikakve dokaze. Tužitelj također niti ne tvrdi da odredba iz njegovog ugovora nije bila jasna, lako uočljiva i razumljiva te da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, ako tužitelj smatra da mu je postupanjem tuženika prouzročena šteta, dužan je dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu, a što tužitelj nije učinio, niti je predložio ikakve dokaze u tu svrhu. Tuženik je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ako tužitelj smatra da ga je promjenom kamatne stope tuženik oštetio, onda je to tužitelj dužan i dokazati. Tuženik ističe da tužitelju nije učinjena nikakva šteta kao i da sporna odredba nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je kamate mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tužitelj odredbe o valuti EUR smatra ništetnima pozivajući se na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite koji se odnosi na kredite vezane uz valutu CHF. Tužitelj, propušta utvrditi da se utvrđenje iz postupka kolektivne zaštite o ništetnosti valutne klauzule u CHF upravo temelji na njezinoj različitosti u odnosu na valutu EUR. Ovo stoga što HNB ne štiti tečaj HRK u odnosu na CHF na način na koji to čini u odnosu na tečaj EUR. Prema tome, ukoliko je i postojao rizik nestabilnosti tečaja drugih valuta, takav je rizik bio minimalan za valutu EUR. Tuženik ističe prigovor zastare te prigovara visini tužbenog zahtjeva i predlaže odbiti tužbene zahtjeve te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećano za zateznu kamatu na trošak tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: nalaz i mišljenje po predmetu ČJ (list 11-18 spisa), Ugovor o kreditu broj 088-50-5177991 (list 19-21 spisa), otplatnu tablicu (list 22-25 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja (list 26 spisa), otplatni plan (list 27-31 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 32-37 spisa), dopis od 27. studenog 2008. (list 38 spisa), prijevremenu otplata (list 39 spisa), izjavu o otkazu kredita (list 50 spisa), prijedlog zakona o izmjeni i dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju (list 51-59 spisa), tržišne parametre za kredite s valutnom klauzulom (list 60 spisa), zahtjev za povrat preplaćenih sredstava (list 65 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja (list 66-68 spisa, nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. (list 95-116 spisa), saslušao je tužitelja (list 136-137 spisa).
4. Temeljem tako izvedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Prvenstveno valja navesti da je tužitelj na ročištu održanom 20. listopada 2023. povukao točku II. i IV tužbenog zahtjeva, a tuženik se na navedenom ročištu usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega nije došlo do povlačenja tužbe.
6. Nadalje, tužitelj je podneskom od 26. ožujka 2024. a koji je tuženik zaprimio 20. svibnja 2024. smanjio tužbeni zahtjev zahtijevajući utvrđenje ništetnom odredbe iz čl. 2 Ugovora o kreditu te isplatu iznosa od 320 Eura uvećano za zatezne kamate na ime preplaćene kamatne stope. Podneskom od 4. lipnja 2024 tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe te do istog nije došlo te je u ovoj pravnoj stvari potrebno odlučiti o tužbenom zahtjevu iz tužbe.
7. Uvidom u ugovor o kreditu broj 088-50-5177991 sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kreditu dana 27. studenog 2008. na iznos od 9.247,00 Eura ( čl.1.), sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom od 9,25% godišnje u skladu sa odlukom tuženika( čl. 2) te da je tužitelj dužan tuženiku otplatiti kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika ta EURo, važećem na dan dospijeća ( čl.7.)
8. Ovaj sud smatra da je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u Eurima i isplatu iznosa od 708,47 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, budući da je Hrvatska narodna banka štitila tečaj kune u odnosu na Euro, pa nije postojao rizik nestabilnosti valute, odnosno isti je bio vrlo nizak.
U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu
9. U ovom predmetu valjalo je utvrditi je li ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, obzirom je posljedica nepoštenosti odredaba njihova ništavost te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora. Na pravni odnos stranaka primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08.), a budući da je Ugovor sklopljen 27. studenog 2008.
10. U odnosu na okolnosti sklapanja Ugovora sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje osobnog automobila, da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao obrt niti je bio vlasnik trgovačkog društva i da je automobil koristio za osobne potrebe. Tužitelj je iskazao da je tri ili četiri puta išao kod tuženika vezano za sklapanje predmetnog ugovora o kredita, a kod tuženika je išao budući da kod njega ima račun na koji mu se isplaćuje plaća, da je odlazio isključivo u poslovnicu tuženika u Radničkoj cesti, da su mu prvi puta zaposlenici objašnjavali koja mu je dokumentacija potrebna kako bih sklopio ugovor o kreditu, da je drugi puta dostavio dokumentaciju, a treći ili četvrti puta je došao u poslovnicu tuženika radi isplate kredita, misli da je prilikom trećeg odlaska potpisao ugovor o kreditu te da je išao kod javnog bilježnika, radi ovjere potpisa. Na upit suda tužitelj je odgovorio da je laički pročitao ugovor o kreditu prilikom sklapanja istoga i da nije znao da je sklopio ugovor sa promjenjivom kamatnom stopom te je nakon sklapanja ugovora o kreditu u više navrata dolazio u banku pitati zbog čega se promijenila rata kredita, a ne sjeća se što su mu u banci rekli vezano za promjenu rate kredita te da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije znao na koji način se mijenja kamatna stopa, ne sjeća se da li mu je zaposlenik tuženika bilo što objašnjavao vezano za sam ugovor o kreditu prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a na upit suda da li je želio sklopiti ugovor sa fiksnom kamatnom stopom, odgovorio je da je on to laički shvatio da se radi o ugovoru sa fiksnom kamatnom stopom i da se ne sjeća se da li je zaposlenika tuženika pitao nešto vezano za kamatnu stopu prilikom sklapanja ugovora o kreditu.
11. Sud prihvaća iskaz tužitelja iz kojeg bi proizlazilo da od strane djelatnika tuženika koji je sudjelovao u odobravanju kredita nije dobio potpunu informaciju o kamati koja je promjenjiva, niti informaciju na koji način i primjenom kojih parametara i metodologije će se kamata u budućnosti moguće mijenjati. Sama okolnost što je u Ugovoru naznačeno da se radi o promjenjivoj kamati nije dovoljna za ocjenu da je tužitelj dobio punu obaviještenost o učincima takve promjenjive kamate. Tuženik nije predložio saslušanje svojeg djelatnika o načinu i sadržaju informiranja tužitelja o značaju kamate koja je promjenjiva, niti na okolnost da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa sud prihvaća iskaz tužitelja da nije u potpunosti bio informiran niti upoznat s promjenjivom kamatnom stopom i učincima takve odredbe na njegove obveze iz kreditnog odnosa.
12. Ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno.
13. U pravu je tuženik kada tvrdi da na ovaj pravni odnos nema direktnog učinka presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, jer se ta presuda bavila pitanjem kredita čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF).
14. Međutim, vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama bitno je istaknuti da je vođen sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
15. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14- 2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.
16. Ovaj postupak značajan je iz razloga što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo kako je terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem, dok je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva.
17. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita." Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.
18. U ovoj parnici utvrđeno je da je tužitelj smatrao da je ugovorena fiksna kamatna stopa, očito je da mu u pogledu promjenjivosti kamatne stope nisu dana jasna i detaljna obrazloženja. Razumljivo je, životno i logično da je tužitelj postupao s povjerenjem u tuženika kao renomiranu bankarsku instituciju, vjerovao navodima djelatnika tuženika s kojim je dogovarao bitne elemente tog ugovora i razumno je očekivati da će ga tuženik upozoriti na sve bitne elemente predmetnog ugovora, a to odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zasigurno jest, no analizom iskaza tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da tuženik prilikom sklapanja kredita nije upozorio tužitelja na razloge ni kriterije koji bi doveli do povećanja kamatne stope, kao i da tuženik nije pružio tužitelju niti objašnjenje zašto je došlo do povećanja kamatne stope. U Obavijestima o promjeni kamatne stope koje je tuženik dostavljao tužitelju samo se navodi povećana visina kamatne stope i datum od kada se tako povećana kamatna stopa obračunava, dok se uopće ne navode kriteriji ili parametri koji su doveli do takvog povećanja.
19. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju. Nesporno je da su tužitelju dostavljeni podaci od tuženika vezano za mijenjanje kamatne stope, ali isti nije bio upoznat o parametrima koji dovode do tih promjena. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u gore citiranoj odluci, jest da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača, je superiorno pa stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su upravo zato banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09. i 112/12.) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.
20. Nadalje, čl.49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje u tekstu ZZP/03.) propisano je: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
21. Dakle, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o kamatnoj stopi. Međutim, tijekom ovog postupka tuženik to nije dokazao niti je predložio dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj je kamatne stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.
22. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo dok se kao nepoštene odredbe mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
23. Na temelju svega gore navedenog, sud smatra da je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništav primjenom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.
24. U odnosu na tužiteljevo svojstvo potrošača, valja reći da je čl. 3. ZZP/03 propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iako je odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je isti nenamjenski, tužitelj u svom iskazu naveo da je kredit treba o radi kupnje osobnog vozila koje je koristio u osobne svrhe. Budući da je na tuženiku, kao kreditoru, teret dokaza činjenice da tužiteljica nema svojstvo potrošača, a sud smatra da takve posebne okolnosti tuženik nije niti naveo niti dokazao (eventualno da je Ugovor sklopljen u vezi poslovne ili poduzetničke djelatnosti), ovaj sud utvrđuje da tužiteljica, u vezi sklopljenog Ugovora, ima svojstvo potrošača (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
25. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je utvrdio da je ništetna odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu sa odlukom o kamatnim stopama tuženika te je odlučeno kao u toč.. I. izreke.
26. Kako je odredba Ugovora o kreditu ništava u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, to se ta odredbe među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 104. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa obračunatom prema početnoj stopi za redovnu kamatu.
27. Valja dodati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-308/2022- 2 od 19. travnja 2022. izrazio slijedeće pravno shvaćanje: "Potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom nekog parametra ili referentne stope koje bi određivao sud u okolnostima svakog pojedinog slučaja i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava možebitna razlika.“
28. Neosnovan je prigovor zastare jer se radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 104. stavak 1. ZOO, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništavosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, odnosno u konkretnom slučaju od dana donošenja ove prvostupanjske presude jer je ovom presudom riješeno pitanje ništavosti odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, čime zastarni rok propisan člankom 371. ZOO od pet godina nije protekao (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20).
29. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju naveo da ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih kamata prema obračunu tuženika iznosi 320,85 Euro odnosno kunska protuvrijednost iznosi 2.386,99 kn primjenom prodajnog tečaja Kreditora na dan plaćanja, odnosno eurska protuvrijednost po fiksnom tečaju iznosi 316,81 Eura.
30. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP, a niti su stranke istom prigovarale. A stranke su se na ročištu dana 28. siječnja 2025. suglasile da vještak nije dužan iznijeti nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu, kao i da nemaju matematičkih prigovora na nalaz i mišljenje.
31. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu 316,81 Eura te je odlučeno kao u toč. II. izreke, a djelomično je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje plaćanje iznosa od 160,42 Eura kao u točki III. izreke.
32. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos koji je utvrđen vještačenjem tužiteljici pripada zatezna kamata u skladu sa čl. 1115 ZOO i to od dana kada su izvršene uplate, a dan uplate je utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je primjenom čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje ZOO/05).
33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku.
34. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 50% u pogledu osnove tužbenog zahtjeva jer su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne i zbog toga jer ima pravnu osnovu za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a 27% u pogledu visine tužbenog zahtjeva, tuženik je uspio u parnici u pogledu osnove 50 % budući da nisu ništetne ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u valuti Euro i zbog toga što ne postoji pravna osnova za isplatu navodno preplaćenih iznosa zbog odredbe o valutnoj klauzuli, a u odnosu na visinu je tuženik uspio u omjeru od 73 %, dakle tužitelj je uspio u parnici u ukupnom omjeru od 38,5 %, a tuženik u omjeru od 61,5%, pa tuženik ima pravo na naknadu 23% ukupnih troškova potrebnih za vođenje parnice sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, pri čemu su uzeti u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23).
35. Po ocjeni ovoga suda tuženik ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom i to trošak zastupanja na ročištima 20. listopada 2023. i 28. siječnja 2025. svako u visini od po 75 bodova ( Tbr. 9.1. Tarife), trošak odgovora na tužbu i sastava podneska od 4. lipnja 2024., svaki u visini od po 75 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), što valja pomnožiti sa 2 eura/bod te ukupno iznosi i uvećano za PDV iznosi 750,00 Eura, a kada se uzme u obzir omjer uspjeha tuženika u sporu tada tuženik ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 172,50 Eura.
36. Tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka preko razlike omjera uspjeha stranaka u sporu, slijedom čega je sud odbio zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 575,63 Eura.
37. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova u sporu budući da je u manjem omjeru uspio u parnici.
38. Odluka o zateznoj kamati na trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 17. ožujka 2025.
Sudac
Marko Ivrlač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
- punom. tužiteljice
- punom. tuženika
