Poslovni broj: Us I-1113/24-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja VĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. Zagreb, Palmotićeva 70, i opunomoćenici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, Starčevićeva 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Metković, Metković, Splitska 6, OIB: 36162371878, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika br. UP/I-212-02/24-03/2062 od 24. travnja 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovoga spora.
Obrazloženje
1. Navedenim tuženikovim rješenjem (dalje: osporeno rješenje) je tužitelju, rođenom **.**.1954., dana 24. travnja 2024. u 17:10, po dolasku iz Bosne i Hercegovine, osobnim automobilom, na granični prijelaz Metković-Doljani, odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, s obrazloženjem da je za tužitelja izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska, u SIS-u.
2. Tužitelj, u pravodobnoj tužbi, u podnesku, i na raspravi, u bitnome, prigovara kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude, i ističe zahtjeve navedene u izreci ove presude.
3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi kako su tužbeni prigovori neosnovani, a osporeno rješenje zakonito, iz razloga koje se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 13. veljače 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., dalje: ZUS-a) koji se u konkretnom slučjau primjenjuje
5. Rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika koji nije opravdao izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).
6. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, ovaj je sud izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju spisa.
7. Preostali po tužitelju predložen dokaz, za pribavljanjem od tuženika sve službene dokumentacije vezano za postojanje, osnovu i trajanje upozorenja u SIS-u za tužitelja, ovaj sud nije izvodio, jer je to bilo suvišno za presuđenje kod prethodno navedenih izvedenih dokaza.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Tuženik se u osporenom rješenju poziva na članak 50. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22, dalje: Zakon o strancima) kojim je propisano:
„(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.
(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje.
(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.“
10. Na obrascu osporenog rješenja, koji je vlastoručno potpisan po tužitelju i uručen tužitelju, a sadrži pouku o pravnom lijeku-tužbi u upravnom sporu; za razlog odbijanja se navodi:
„jer ne ispunjava uvjete iz članka 6. Zakona o schengenskim granicama iz sljedećeg/ih razloga:“…“ radi se o osobi za koju je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska: u SIS-u“.
11. Za postojanje toga razloga obijanja, nedvojbeno govore navodi i prilozi odgovora na tužbu uz koji je tuženik dostavio obavijest o pogotku/aktivnom upozorenju u SIS za tužitelja. Iz toga proizlazi da je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom gore izloženog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje. To, iz u nastavku navedenih razloga, nije dovedeno u sumnju u nastavku navedenim prigovorima koje je tužitelj iznio u ovome sporu.
12. Glede prigovora tužitelja na manjkavost upute o pravnom lijeku iz osporenog rješenja, navesti je da s tim u vezi nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu s obzirom da je tužitelj podnio propisano pravno sredstvo (predmetnu tužbu) za to nadležnom tijelu (ovome sudu).
13. Glede tvrdnji tužitelja da nije utvrđena i obrazložena osnova i trajanje upisanog upozorenja u SIS, navesti je da to nisu činjenice bitne za rješavanje ove stvari, nego je za njeno rješavanje bitno samo da to upozorenje postoji, a to je na nedvojben način utvrđeno, kako je to prethodno obrazloženo ovom presudom.
14. Tužitelj svakako ima pravo na pristup, ispravak i brisanje osobnih podataka iz SIS-a, kako to tuženik ukazuje navodima odgovora na tužbu, na koje navode se s tim u vezi tužitelja upućuje.
15. Kod pravilno utvrđene činjenice da je prilikom odbijenog pokušaja ulaska tužitelja u RH navedeno upozorenje u SIS za tužitelja nedvojbeno postojalo, nije od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari tužiteljevo pozivanje na rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu od 15. travnja 2024. jer se u ovoj stvari niti ne ispituje osnova iz koje je to upozorenje upisano, nego samo postojanje toga upozorenja koje je zapreka za ulazak u RH u smislu gore navedenih materijalnih propisa koje se navodi i u osporenom rješenju.
16. Stoga ovaj sud nije izvodio po tužitelju predložene dokaze pribavljanjem službenih podataka od tuženika o osnovi spornog upozorenja u SIS, jer je to bilo suvišno za presuđenje u ovome sporu budući da se odnosi na činjenice koje nisu bitne za rješavanje ove upravne stvari.
17. Ne stoje ni tužiteljevi prigovori na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja jer je gore citiranom mjerodavnom zakonskom odredbom propisano donošenje osporenog rješenja bez saslušanja stranke odn. tužitelja, a na temelju službenih evidencija tuženika za tužitelja je utvrđeno postojanje navedenoga zakonom predviđenog razloga za odbijanje ulaska u Republiku Hrvatsku (upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska) o kojemu je tužitelj upoznat gore citiranim navodima osporenog rješenja koje mu je uručeno, što je potvrdio vlastoručnim potpisom.
18. Kod prethodno izloženog i obrazloženog stanja ove upravne stvari, tvrdnje tužitelja o njegovome osobnom, obiteljskom i poslovnom životu nisu činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje ove upravne stvari pa stoga ne mogu dovesti do rješavanja drukčijeg od onoga iz osporenog rješenja.
19. Zbog navedenog su navedeni tužiteljevi prigovori neosnovani a osporeno rješenje zakonito tj. doneseno u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom prethodno izloženog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno prethodno izloženo činjenično stanje; te neopterećeno kojim od razloga ništavosti (članak 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21) na koje se pazi po službenoj dužnosti (članak 47. stavak 3. ZUS-a).
20. Zato je, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, izrekom ove presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja.
21. Budući da tužitelj nije uspio u ovome sporu, na temelju članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troška ovoga spora.
U Splitu 17. ožujka 2025.
SUDAC
Milan Franić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude, dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- svakome opun. tužitelja uz zapisnik o objavi
- tuženiku uz zapisnike o raspravi i objavi
- u spis
