Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-323/2024-23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ĐL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika ĐLB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Goranu Gložniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 11. ožujka 2025.g. u prisutnosti tužitelja, tuženika i punomoćnika stranaka, a odluke objavljene dana 17. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nedopuštena je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr- 61/2024-2 od 26. siječnja 2024. a temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici br. P-269/2023-4 od 4. rujna 2024. predajom tuženiku pokretnina PK30 F savijača cijevi i profila, CY210A Pila tračna i 0662 Brusilica tračna s bočnim diskom Fervi od strane tužitelja.“
II. Nalaže se tužitelju ĐL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da plati tuženiku ĐLB OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 933,25 € (slovima:devetstotridesettrieura idvadesetpetcenti) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaključkom Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr-61/2024-9 od 30. kolovoza 2024. kao ovršenik upućen u parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe. Tužitelj i tuženik su bili u partnerskom odnosu od listopada 2019. do konca 2021. Tuženik je svakodnevno dolazio na posao i radio s tužiteljem na montaži. Pri svakom naplaćenom poslu tužitelj je isplaćivao tuženiku proviziju, a tuženik je od tuženika primao i plaću za obavljeni posao. Tuženik nije kupio strojeve koje potražuje već je strojeve kupio tužitelj. Tuženik je novčano sudjelovao u ortakluku, zajedničkom poslu s oko 38.000,00 kn. Tužitelj tvrdi kako je tuženik primio novčani iznos od 5.000,00 € nakon pravomoćnosti presude, s tim da je tužitelj počeo otplaćivati ulog u ortakluk za vrijeme postupka.
2.Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe određene Rješenjem Općinskog suda u Koprivnici br. ovr-61/2024-2 od 26.01.2024., u cijelosti kao neosnovan. Tuženik navodi kako je netočan navod tužitelja da bi tuženik novčano sudjelovao u ortakluku sa 38.000,00 kn te da je tuženik nakon pravomoćnosti presude (ne navodi se koje) primio iznos od 5.000,00 EUR već su ovakvi navodi tužitelj iskonstruirani za potrebe ovog postupka i proturječni sa samim navodima u tužbi. Naime, tuženik i tužitelj potpisali su dana 17.09.2019. sporazum iz kojeg jasno proizlazi da je tuženik tužitelju posudio iznos od tadašnjih 50.000,00 kn, a dana 03.08.2021. sastavljena je i potpisana potvrda iz koje proizlazi da je tuženik tužitelju, u razdoblju od 01.06.2020. do 01.08.2020., pozajmio daljnji iznos od tadašnjih 13.000,00 kn. Kako tužitelj nije u ugovorenom roku vratio pozajmljene iznose, tuženik je protiv istog pokrenuo parnični postupak pred ovim sudom u postupku koji se vodio pod brojem P-362/2021, a u kojem je dana 27.01.2022. donesena presuda zbog ogluhe, koja je pravomoćna te ovršna. Navedenom presudom naloženo je tužitelju isplatiti iznos od ukupno tadašnjih 63.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka pa ova činjenica pobija navod tužitelja iz tužbe o iznosu pozajmljenog novca. Obzirom da tužitelj nije podmirio dug po presudi Općinskog suda u Koprivnici br. P-362/2021-4 od 27.01.2024., tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu putem Financijske agencije, međutim potraživanje nije naplaćeno te je njegova osnova zavedena u redoslijed naplate na 4. mjestu. Dakle, tuženik navodi kako je netočan navod tužitelja da je tuženik nakon pravomoćnosti presude br. P-362/2021-4 od 27.01.2022. primio iznos od 5.000,00 EUR jer iz navedene potvrde fine jasno proizlazi da je isti u to vrijeme bio nesolventan. Tužitelj je s tuženikom dana 08.07.2022. sklopio novi sporazum u kojem je ponovo potvrdio sve gore navode (postajanje duga) te se na ime duga obvezao predati tuženiku u vlasništvo strojeve koji su predmet ovrhe i to pk30 f savijačica cijevi i profila, cy210a pila tračna i 0662 brusilica tračna s bočnim diskom fervi. Međutim, kako tužitelj nije postupio ni po sporazumu od 08.07.2022., tuženik je protiv istog pokrenuo parnični postupak pred ovim sudom, u postupku koji se vodio pod brojem P-269/2023, a u kojem je dana 04.09.2023. donesena presuda zbog ogluhe, koja je naposljetku postala i pravomoćna te ovršna, a kojom presudom je naloženo tužitelju predati u posjed strojeve pk30 f savijačica cijevi i profila, cy210a pila tračna i 0662 brusilica tračna s bočnim diskom Fervi, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe, iz čega jasno proizlazi kako tuženik ima valjanu pravnu i zakonsku osnovu voditi postupak ovrhe radi predaje u posjed strojeva pk30 f savijačica cijevi i profila, cy210a pila tračna i 0662 brusilica tračna s bočnim diskom Fervi. S toga su navodi tužitelja iz tužbe, o vlasništvu predmetnih pokretnina, u ovom konkretnom slučaju neznačajni i potpuno promašeni. Ovdje se ne utvrđuje vlasništvo pokretnina, već se temeljem valjane pravomoćne i ovršne odluke suda provodi postupak ovrhe radi predaje u posjed.
3. U svrhu dokaza pročitani su rješenje o ovrsi br. Ovr-61/2024-2 od 26. siječnja 2024.g. (list 10-11), presuda zbog ogluhe br. P-269/2023-4 od 4. rujna 2023. (list 12-14), presuda zbog ogluhe P-362/2021-4 od 27. siječnja 2022. (list 15-18), prijedlog za ovrhu (list 20- 22), potvrda Fine od 23.5.2022. (list 23), Sporazum od 8.7.2022. (list 24-25), potvrda od 3.8.2021. (list 26) pisana potvrda (list 27), saslušane su stranke u svrhu dokazivanja, saslušani su svjedoci UL, HL i DL.
4. Na temelju provedenih i utvrđenih dokaza analizirajući provedene dokaze proizlazi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.
5. Nesporno je da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Koprivnici br. Ovr-61/2024-9 od 30. kolovoza 2024. kao ovršenik upućen u parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi nedopuštenosti ovrhe. Nesporno je da se ovršni postupak vodi protiv tužitelja kao ovršenika radi predaje u posjed pokretnina pk30 f savijačica cijevi i profila, cy210a pila tračna i 0662 brusilica tračna s bočnim diskom fervi. Tužitelju je prvom presudom zbog ogluhe broj p-362/2021-4 od dana 27.siječnja 2022.g. naloženo isplatiti ĐLB iznos od 50.000,00 kn, no budući da se tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku nije mogao naplatiti što dokazuje potvrda o redoslijedu osnove za plaćanje u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom prije te osnove za plaćanje (list 23) tuženik je kao tužitelj podnio tužbu za predaju pokretnina na osnovu koje je ovaj sud donio presudu zbog ogluhe broj P-269/2023-4 od dana 4.rujna 2023.g. kojom je naloženo tužniku da preda tužitelju ĐLB u posjed strojeve pk30 f savijačica cijevi i profila, cy210a pila tračna i 0662 brusilica tračna s bočnim diskom fervi budući da tužitelj kao ovršenik to nije dobrovoljno učinio.
6. Tužitelj tvrdi kako je nakon pravomoćnosti presude zbog ogluhe broj p-362/2021-4 od dana 27.siječnja 2022.g. tuženik od njega primio iznos od 5.000,00 €, no ničim ne dokazuje da je tuženik primio navedeni iznos. Naime, tužitelj nema nikakav pismeni trag kao dokaz da je podmirio dugovanje prema tuženiku. Tužitelj je predložio da se provede grafološko vještačenje no sud, iako je na početku odredio grafološko vještačenje, nakon toga je donio odluku kojom se daljnji dokazi neće provesti jer je tijekom postupka utvrdio kako nema pismeni dokument koji bi trebao vještačiti. Naime, iako tužitelj tvrdi kako je DL pisala potvrdu o tome da je podmirena tražbina to osporavaju i tuženik a i svjedok DL koja navodi kako uopće nije bila prisutna bilo kakvom vraćanju novca od strane tužitelja niti je pisala o tome bilo kakvu potvrdu da je dug vraćen u cijelosti. Sud stoga nije prihvatio tvrdnju tužitelja kako takva potvrda uopće postoji već smatra kako je tužitelj iskonstruirao ovu tvrdnju jer sud smatra kako bi takvu potvrdu, da je doista postojala, tužitelj uzeo kod sebe a ne ostavio kod tuženika koji je već tada imao presudu protiv tuženika kojom dokazuje svoje potraživanje. Nadalje, takav iskaz tužitelja nije vjerodostojan i zbog tvrdnje tužitelja da je plaćen tražbina plaćena u cijelosti, a tužbom tvrdi da je tuženik primio iznos od 5.000,00 €. Prema presudi zbog ogluhe broj P- 362/2021-4 od dana 27.siječnja 2022.g. proizlazi da je tražbina veća odnosno 50.000,00 kn odnosno 6.636,14 € pa očito da plaćanjem iznosa od 5.000,00 € sigurno ne bi bio vraćen dug u cijelosti.
7.1. Nesporno je kako su stranke poslovno surađivale, odnosno tuženik je odrađivao određene poslove za tužitelja, međutim tuženik tvrdi kako mu tužitelj nije redovito isplaćivao plaću. Tužitelj je predložio saslušanje svjedoka UL i AL koji su bili prisutni kada je u firmi dao novac tuženiku u iznosu od 500,00 € međutim sud iskaz ovih svjedoka nije mogao prihvatiti vjerodostojnim jer iskazi svjedoka razlikuju. Naime, UL u iskazu je naveo kako je bio prisutan u jesen 2023.g. kada je vidio da tužitelj daje tuženiku iznos od 500,00 € u apoenima od 100,00 €, ali ne zna po kojom osnovu je tužitelj davao novac. Svjedok AL naprotiv navodi kako je negdje u listopadu 2023.g. bio prisutan zajedno sa UL kada su u radionicu ušli tuženik sa još dva nabildana i počeli stvarati reda u radionici te su otišli u kancelariju kod tužitelja a nakon 10 tak minuta izašli van i rekli da su oni svoje napravili i da su dobili svoje novce. Nakon toga je svjedok pitao tužitelja zašto ne zove policiju no on mu je rekao da je sa njima riješio dug.
7.2. Sud nije mogao prihvatiti ovakve izjave svjedoka jer iz dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj prema tuženiku imao, osim ovog duga koji je utvrđen presudom, potraživanje u svakodnevnom poslovnom odnosu, pa čak i da sud prihvati tvrdnju ove dvojice svjedoka, ne zna po kojem je osnovu taj iznos od 500,00 € podmiren. Nadalje, svjedok AL navodi kako je tuženik došao s dvojicom nabildanih tipova te je tužitelj dao novac tuženiku u iznosu od 500,00 € a što niti tužitelj a niti svjedok UL ne navode u svojoj izjavi. Nadalje navodi kako su izlazili iz kancelarije u kojoj su vikali pa je nejasno kako je on vidio da im je tužitelj dao upravo 500,00 €. Taj svjedok navodi kako mu je tužitelj rekao da je podmirio dug, dok u tužbi tužitelj tvrdi da je platio tuženiku 5.000,00 €, koji iznos nije dovoljan za podmirenje dugovanja jer je presudom zbog ogluhe broj p-362/2021-4 od dana 27.siječnja 2022.g. naloženo tuženiku ĐL da isplati tužitelju ĐLB iznos od 50.000,00 kn a što je već obrazloženo. Prema tome, sud smatra kako su ovi svjedoci UL i AL kao prijatelji željeli pomoći tužitelju i smatra njihove iskaze nevjerodostojnim.
8. Sud je odustao od saslušanja svjedoka OL kojem se u više navrata nije mogla izvršiti uredna dostava poziva, pa bi se samo odugovlačio postupak, jer tužitelj tvrdi kako je tuženik primio novac u iznosu od 1.000,00 € za izradu tokarskih elemenata, pa sud smatra kako niti njegov iskaz ne bi ništa promijenio jer tužitelj nema nikakav pismeni dokaz kojim dokazuje da je njegov dug prema tuženiku podmiren u cijelosti što je kao tužitelj bio dužan dokazati temeljem članka 221.a Zakona o parničnom postupku. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučio kao u izreci presude.
9. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je sud priznao parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 186,65 €, za zastupanje na ročištima od dana 04.12.2024.g., 21.1.2025.g., 11.02.2025.g. i 11.3.2025.g. svakog u iznosu od 186,65 € zajedno s PDV-om od 25% odnosno sveukupno u iznosu od 933,25 €.
10. Temeljem navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Koprivnica, 17. ožujka 2025.
Sudac
Darko Magdić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1.Odvj. Rajko Radelić, Koprivnica, preko e-oglasne ploče
2.Odvj. Goran Gložinić, OD Mađarić i Lui, Varaždin, Kapucinski trg 5/I, preko e-oglasne ploče
