REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-862/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Addiko Banka d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1557/2024-2 od 7. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4341/2022 od 12. veljače 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1557/2024-2 od 7. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4341/2022 od 12. veljače 2024.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

4. Naime, riječ je o pitanjima glede kojih pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Kada je riječ o pitanjima koja se odnose na ništetnost i pretpostavke ništetnosti odredbi sklopljenog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama ovog revizijskog suda broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. i Rev-1089/2020-2 od 25. travnja 2023. Kada je riječ o pitanjima koja se odnose na početno ugovorenu kamatnu stopu, od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj Rev-308/2022-2 od 19. travnja 2022., Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019. i dalje, a kada je riječ o obvezi plaćanja zateznih kamata, od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci broj Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018., te zastaru tražbine, od pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 31. siječnja 2022. U odnosu na pitanja koja se odnose na naknadu za prijevremenu otplatu kredita pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznijetog u odlukama broj Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-659/2022 od 14. lipnja 2022. Isto tako, u odnosu na pitanje koje se odnosi na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, treba reći da se nižestupanjske presude temelje na razlozima da „...tuženik nije priložio dokaz na okolnost troškova nastalih zbog zahtjeva za prijevremenom otplatom kredita...“, pa naznačeno pitanje ne proizlazi iz razloga na kojima se pobijana odluka temelji, te tako nije važno za odluku u ovom sporu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa