Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-259/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-okr. VF, II-okr. RF i III-okr. JF, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ), odlučujući o žalbama I-okr. VF, podnijetoj po branitelju mr.sc. NF, odvjetniku u [adresa], II-okr. RF, podnijetoj po branitelju Marinu Radiću, odvjetniku u Splitu i III-okr. JF, podnijetoj po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-540/16 od 23. lipnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zadru Duška Berovića i branitelja I-okrivljenika – mr.sc. NF, odvjetnika u [adresa], a u odsutnosti I-okr. VF, II-okr. RF, III-okr. JF, te branitelja II-okr. – Marina Radića, odvjetnika u Splitu i III-okr. – Vinka Gulišije, odvjetnika u Splitu, na temelju odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I - Djelomično se prihvaćaju žalbe I-okrivljenika VF, II- okrivljenika RF i III-okrivljenika JF, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se:

I okrivljenik VF zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 51. KZ/11 za koja je proglašen krivim osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te mu se izriče uvjetna osuda tako da se izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo,

II okrivljenik IF zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 51. KZ/11 za koja je proglašen krivim osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu se izriče uvjetna osuda tako da se izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo,

III okrivljenik ČF zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 34. i čl. 51. KZ/11 za koja je proglašen krivim osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu se izriče uvjetna osuda tako da se izrečene kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako isti u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II - U ostalom pobijanom, a ne preinačenom dijelu žalbe I-okrivljenika VF, II-okrivljenika RF i III-okrivljenika JF odbijaju se kao neosnovane, te potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom u Splitu poslovni broj K-540/16 od 23. lipnja 2020, I-okr. VF, II-okr. LF i III-okr. ČF proglašeni su krivima da su u stjecaju počinili po dva kaznena djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede u pokušaju – iz čl. 118. st. 1., u vezi s čl. 34. KZ, te su

2. Na temelju čl. 118. st. 1. i čl. 51. st. 1. KZ/11, okrivljenicima su za svako od počinjenih kaznenih djela utvrđene pojedinačne kazne i to I-okr. VF kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci, II-okr. RF kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci te III-okr. JF kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, nakon čega su osuđeni na jedinstvene kazne zatvora i to I-okr. VF u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, II-okr. LF u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a III-okr. ČF u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

3. Nakon toga su II-okr. ĐF i III-okr. JF, na temelju čl. 55. KZ/11, jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedanaest i deset mjeseci na koje su osuđeni, zamijenjene radom za opće dobro tako da će se jedan dan zatvora zamijeniti s dva sata rada, a koji rad će navedeni okrivljenici izvršiti u roku i na način kako to odredi nadležno tijelo za probaciju.

4. Ako se II-okr. IF i III-okr. ČF u roku od osam dana od dana za koji su pozvani ne jave nadležnom tijelu za probaciju ili im poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju su dali sudu ili ne daju pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako osuđenici svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrše rad za opće dobro u roku koju im je određen od strane nadležnog tijela za probaciju, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 6. i 7. KZ/11).

5. Na temelju čl. 148. st. 1. i 3., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP dužni su svi okrivljenici solidarno snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2126,00 (dvije tisuće sto dvadeset šest) kn, od čega iznos od 126,00 kn predstavlja putni trošak za svjedoka UF, a iznos od 2000,00 kn trošak provođenja sudskomedicinskog vještačenja, dok su, pored toga, dužni snositi i paušalne troškove i to u iznosu svaki po 1000,00 (tisuću) kn.

6. Protiv citirane presude žalbu je podnio I-okr. VF putem svog branitelja mr. sc. NF, odvjetnika u [adresa] zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba uvaži i I- okrivljenik oslobodi od optužbe. Podredno se predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovi postupak. Ukoliko pak drugostupanjski sud zaključi, unatoč iznesenim žalbenim navodima kako u postupanju I-okrivljenika ima elemenata utuženih kaznenih djela, predlaže se izricanje blaže sankcije, sukladno brojnim olakotnim okolnostima.

7. Žalbu protiv citirane presude podnio je i II-okr. IF po branitelju Marinu Radiću, odvjetniku u Splitu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda na način da se II-okrivljenik oslobodi od optužbe za djela koja mu se stavljaju na teret. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovi postupak. Ukoliko pak drugostupanjski sud smatra, unatoč navedenim žalbenim razlozima da je II-okrivljenik počinio djela za koja ga se tereti, predlaže se preinačiti presudu na način da se izrekne blaža sankcije, sukladno pravilnoj ocjeni olakotnih okolnosti.

8. Protiv citirane presude žalbu je također podnio i III-okr. ČF po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjska presuda tako da se III-okrivljenik oslobodi od optužbe za djela koja mu se stavljaju na teret. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovi postupak. Ukoliko pak drugostupanjski sud smatra, unatoč navedenim žalbenim razlozima da je III-okrivljenik počinio djela za koja se tereti, predlaže se preinačiti presudu na način da se izrekne blaža sankcije.

9. Na žalbe nije odgovoreno.

10. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP, spis predmeta je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

11. Postupajući prema zahtjevu branitelja I-okr. – mr.sc. NF, odvjetnika u [adresa], istaknutom u žalbi, u smislu čl. 475. st. 2. ZKP, sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 13. travnja 2021. godine. Međutim, zbog izmijenjenog sastava vijeća nova sjednica je održana dana 17. ožujka 2025. godine u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Zadru Duška Berovića i branitelja I-okrivljenika – mr.sc. NF, odvjetnika u [adresa], a u odsutnosti uredno pozvanih I-okr. VF, II-okr. RF, III-okr. JF, te branitelja II-okr. – Marina Radića, odvjetnika u Splitu i III-okr. – Vinka Gulišije, odvjetnika u Splitu.

12. Na javnoj sjednici branitelj I-okr. VF – mr.sc. NF, odvjetnik u [adresa] naveo je da u cijelosti ostaje kod žalbe, te dodao da obrana smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Postoje različiti iskazi i to iskazi okrivljenika i oštećenika, kao i svjedoka obrane i svjedoka optužbe koji na različiti način opisuju što se konkretno zbilo kritičnog dana. Ono što sud kao činjenicu utvrđuje da su okrivljenici željeli nanijeti tešku tjelesnu povredu, da su u rukama imali „mašlin“ mali kramp i kosir, pa da to ukazuje da im je cilj bio nanijeti oštećenicima teške tjelesne povrede. Međutim, tu treba navesti iskaze svjedoka EF i ZF, koje su inače svjedoci optužbe, koji suglasno navode da su kosir i motiku odbacili, a nakon toga da je došlo do obračuna između HF i TF s jedne i okrivljenika, s druge strane. Upravo ta činjenica da nisu htjeli upotrijebiti ni kosir ni motiku upućuje da im nije bio cilj nanijeti tešku tjelesnu povredu nego upravo ono što se i dogodilo u tom trenutku. Sve ostalo da je napisao u svojoj žalbi te ističe još jednom činjenicu: kad bi stvarano bilo da su okrivljenici držali kosir i motiku u rukama, postavlja se pitanje na koji način su mogli udarati okrivljenike s obje ruke ako su u rukama imali i kosir i motiku. Sud je njegovog branjenika osudio na godinu dana bezuvjetnog zatvora, iako obrana smatra da se u postupku nije dokazalo da je ovaj okrivljenik imao namjeru nanijeti tešku tjelesnu povredu, nego da se upravo radilo o nužnoj obrani, maksimalnom prekoračenju nužne obrane, pa ostaje pri prijedlogu iz žalbe. Dodaje da je I okrivljenik u međuvremenu dobio još jedno dijete, roditelji su mu nemoćni te je s njima sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, predaje u spis dokumentaciju. Navodi da je u međuvremenu umro oštećenik TF. Predlaže se u svakom slučaju izreći blaža sankcija, u svakom slučaju uvjetna osuda.

13. Žalbe okrivljenika djelomično su osnovane.

14. Neosnovano se okrivljenici žale zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je provedenim dokazima i to prvenstveno pravilnom ocjenom sadržaja obrane okrivljenika, svjedočkog iskaza oštećenih TF i VFŠ te svjedoka EF, GF, te medicinske dokumentacije za oštećenike, odnosno sudsko medicinskog vještačenja pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

15. Naime, iz navedenih svjedoka spornog događaja nedvojbeno proizlazi kako je do sukoba došlo nakon što je oštećenik RFŠ nogom odgurnuo betonski blok sa spornog zidića kojeg su izgradili okrivljenici, nakon čega dolazi do fizičkog sukoba između oštećenika s jedne i okrivljenika s druge strane. Suprotno navodima žalbe potpuno je nesporno da su prilikom napada okrivljenih na oštećene I okrivljeni VF u ruci imao "mašklin" (motiku), a njegov brat II okrivljeni LF kosir, međutim niti jednu od tih alatki nisu koristili u sukobu kako je zaključio i prvostupanjski sud jer bi u protivnom oštećenici zadobili sasvim drugačije vrste ozljeda, a i svjedoci EF i V su to i potvrdili u svojim iskazima. Iskazi ovih svjedoka u potpunosti su potkrijepili iskaze ispitanih oštećenika, a potkrijepljeni su i medicinskom dokumentacijom kojima su utvrđene ozlijede oštećenika, koje je, istina, vještak sudske medicine okvalificirao kao lake, ali je istovremeno zaključio da je udarcima kakvima su te ozlijede nanesene bilo moguće nanijeti teške tjelesne ozlijede. Za napomenuti je kako je s pravom prvostupanjski sud iskaze svjedoka R i J ocijenio kao nevjerodostojne zbog njihovog prijateljstva s obitelji okrivljenika. Ova dva iskaze ne samo da su krajnje neuvjerljiva jer isti neobjektivno prikazuje čitav događaj. Po njima nije bilo nikakvog većeg sukoba, nitko nije završio na podu niti je bio okrvavljen, a suprotno proizlazi iz svih naprijed navedenih dokaza, ali i obrana samih okrivljenika.

16. Zbog svega navedenog su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer se zapravo svode na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u razlozima svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 i iznio logične razloge koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom rasprave, te razloge, kao pravilne, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17. Postupajući po službenoj dužnosti ovaj sud je ispitao da li su počinjene bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9., 10. i 11. ZKP/08, te da li je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon (čl. 468. st. 2. ZKP/08) ili je prvostupanjski sud tijekom priprema za raspravu ili tijekom rasprave propustio primijeniti ili pogrešno primijenio koju odredbu ovog zakona ili na raspravi povrijedio pravo obrane što je utjecalo ili moglo utjecati na presudu (bitna povreda iz čl. 468. st. 3. ZKP/08), te utvrdio da takvih bitnih povreda nije bilo.

18. Što se tiče odluke o kazni, opravdano se okrivljenici žale zbog odluke o kaznama, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i otegotne i olakotne okolnosti, ali je pritom precijenio činjenicu ranije osuđivanosti I okrivljenika koji je prema postojećoj kaznenoj evidenciji na listu spisa 183 posljednji put osuđivan pet godina prije ovog događaja (a većina osuda datira i petnaestak godina prije inkriminiranog događaja). Ne samo to, nego se i dulje vrijeme nakon ovog događaja nastavio ponašati u skladu s zakonskim normama jer je prema najnovijim podacima iz kaznene evidencije samo jednom osuđivan u tom periodu zbog kaznenog djela prijetnje, i to devet godina nakon izvršenja djela, a riječ je o razdoblju od gotovo deset godina. U odnosu na II okrivljenika i III okrivljenika potpuno je nesporno kako je riječ o osobama koje nikada nisu bile osuđivane ni prije ni nakon ovog događaja. Nadalje, prvostupanjski sud je ispustio iz vida činjenicu da su sva trojica okrivljenika samoinicijativno prestala s udaranjem oštećenika i otišla u svoju kuću. Kraj takvog stanja stvari, a posebno imajući u vidu i vrijeme koje je proteklo od izvršenja kaznenog djela. Ovaj je drugostupanjski sud je smanjio mjeru izrečene kazne I okrivljeniku VF i umjesto kazne zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, osudio ga je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nalazeći da je u svemu primjerena njegovoj krivnji i pogibeljnosti djela, a potom tako izrečenu kaznu uvjetovao na rok od tri godine jer je mišljenja da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/08 ostvariti i tom kaznom.

18. 1. U odnosu na II okrivljenika nije bilo uvjeta za smanjivanje mjere izrečene jedinstvene kazne u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, koja je uvjetovana na rok od tri godine, obzirom na sve naprijed navede olakotne okolnosti i nepostojanja olakotnih okolnosti u slučaju ovog okrivljenika. Kod takvih okrivljenika je za očekivati da će već i prijetnja izrečenom kaznenom dovoljno utjecati na njega da svoje ponašanje uskladi s društveno prihvatljivim ponašanjem i ubuduće ne čini kaznena djela slijedom čega mu je sankcija preinačena na naznačeni način.

19. Konačno, u odnosu na III okrivljenika također je prvostupanjski sud podcijenio značaj ranije neosuđivanosti, ali i njegovu životnu dob od preko sedamdeset godina te je mišljenje ovog suda da će se već i blažom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja u njegovom slučaju, pa mu je sankcija preinačena kao u izreci.

20. Zbog svega navedenog trebalo je na temelju čl. 486. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru, 17. ožujka 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Silvana Čubrilo

Ivan Marković