REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-351/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, 10.000 Zagreb, OIB:84397956623, protiv tuženice FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Katarini Zrilić odvjetnici iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2190/2021-19 od 14. siječnja 2025., 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-2190/2021-19 od 14. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„ Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na račun Državnog proračuna RH,IBAN broj: [broj bankovnog računa], model HR26, pozivom na broj:5908-43-19-03349517616, iznos od 983,16 eur/7.407,64 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 2. lipnja 2021 god. pa do 31.12.2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.“
2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao neosnovan odbije zahtjev tužitelja odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova postupka.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst 25/13 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženice nije osnovana.
6. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 983,16 eura riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467. a ZPP.
7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.
7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe ( argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa se posljedično tome žaliteljica u žalbi nedopušteno poziva na zakonske žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega o osnovanosti njene žalbe valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.
8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sama žaliteljica ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 983,16 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime nepripadno isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 01.08.2020. do 30.09.2020., utvrđeno rješenjima tužitelja poslovni broj: Klasa/UP/I-140-03/20-01/03349517616 od 28.10.2020. i Klasa:UP/II 140-03/20-01//03349517616 od 25.11.2020., utemeljenog na odredbi čl. članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22- dalje: ZOMO).
11. U ovom postupku, obzirom i na žalbene razloge žaliteljice, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženice, kao činjenica da je pravomoćnim i konačnim rješenjem tužitelja poslovni broj: Klasa/UP/I-140-03/20-01/03349517616 od 28.10.2020., koje je potvrđeno rješenjem Središnje službe tužitelja Klasa:UP/II 140- 03/20-01//03349517616 od 25.11.2020. utvrđeno da je tuženici za razdoblje od 01.08.2020. do 30.09.2020. na ime obiteljske mirovine nepripadno isplaćen iznos od 7.407,64 kn i da je posljedično tome pozvana da ovaj iznos plati tužitelju u roku od 15 dana te da to tuženica nije učinila.
12. Obzirom na žalbene navode žaliteljice, sporno je ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu obzirom na njenu tvrdnju da prema odredbi čl. 102. ZOMO proizlazi kako su korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava, a činjenica da je ona 5. srpnja 2020. navršila 26 godina života ne predstavlja okolnost koja podliježe takvoj prijavi, kako to pogrešno shvaća sud prvog stupnja. Osim toga, sporno je, ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati navedenu isplatu obzirom da bi vraćanjem navedenog iznosa imalo za posljedicu lišavanje vlasništva utemeljenog na odredbi čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, pri čemu se poziva i na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava.
13. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, tužitelju na temelju odredbe čl. 166. ZOMO i odredbe čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) pripada pravo na zahtijevanu isplatu, pri čemu se na tuženicu ne može primijeniti odredba čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budući tuženica nakon navršene 26-te godine života nije mogla legitimno očekivati da joj pripada pravo na isplatu obiteljske mirovine, pa posljedično tome nije ni mogla steći imovinsko pravo na isplaćenim mirovinama koje se štiti odredbom čl. 1. Protokola 1 uz navedenu Konvenciju, pri čemu se sud prvog stupnja poziva i na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava (Rasmussen protiv Poljske).
14. Na temelju odredbe 166. ZOMO propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove ( st. 1.) Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:
1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu
2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće
3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada ( st. 2.). Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi ( st. 3.). Rješenje iz stavka 3. ovoga članka treba sadržavati rok u kojem osoba, koja je primila nepripadno isplaćena sredstva, može dobrovoljno ispuniti tražbinu uplatom na račun državnog proračuna ( st. 4. ). Rješenje iz stavka 3. ovoga članka je ovršna isprava ( st. 5.). Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika ( st.6.).
15. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja koje, kao što je to i prethodno navedeno argumentum a contrario odredbe čl. 467. st. 2. ZPP, ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku i sadržaj navedene zakonske odredbe, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni žaliteljica izjavljenom žalbom.
16. Naime, kada je pravomoćnim rješenjem tužitelja utvrđena nepripadajuća isplata obiteljske mirovine tuženice za sporno razdoblje, onda je tim prethodno navedenim rješenjem nadležno tijelo odlučilo o prethodnom pitanju u odnosu na predmetni tužbeni zahtjev tužitelja ( čl. 12. ZPP) te pravilnost i zakonitost tog rješenja ne može se ispitivati u ovom parničnom postupku. Posljedično tome valja zaključiti da je odlučujući o pravnoj osnovi zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja u ovom parničnom postupku bio vezan tim rješenjem budući isto nije poništeno, ukinuto ili izmijenjeno ( što žaliteljica ni ne tvrdi), radi čega je u ovom dijelu žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti.
17. Neosnovano je pozivanje žaliteljice i na pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženo u Presudi od 26. travnja 2018. u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev broj: 48921/13). Naime, ta Presuda donesena je u bitno drugačijoj pravnoj situaciji. U tom je predmetu Europski sud za ljudska prava ispitivao pravilnost i zakonitost sudskih odluka sudova Republike Hrvatske, a gdje sudovi Republike Hrvatske nisu bili vezani pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela jer takvog rješenja (o prethodnom pitanju) nije niti bilo, a što je bitno različito od situacije kakva je u ovom predmetnom slučaju, kada to rješenje, kako je to prethodno navedeno, postoji.
17.1. Pri tome, u odnosu na ove žalbene navode žaliteljice valja još istaknuti da kada određena osoba ne udovoljava zakonskim uvjetima utvrđenim domaćim pravom za dodjelu bilo kojeg posebnog oblika socijalne naknade ili mirovine ili ih prestane ispunjavati ( dakle u slučaju kakav je i ovaj aktualan kada je tužiteljici navršavanjem 26. godine života prestalo pravo na isplatu obiteljske mirovine sukladno odredbama ZOMO), ne postoji miješanje u prava države u imovinske odnose tuženice, kako to smatra žaliteljica upirući na odredbu čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja pravilno se pri tome pozivajući na shvaćanje Europskog suda za ljudska prava (Rasmussen protiv Poljske)., pa je žalbu žaliteljice valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.
18. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
Pula - Pola, 17. ožujak 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
