Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-2023/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Ilić Radnić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Brodomerkur d.d., OIB: 33956120458, Split (Grad Split), Solinska 47, kojeg zastupa punomoćnica CJ, zaposlenica tuženika, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 13. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik Brodomerkur d.d., OIB: 33956120458, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova razlike plaća, bruto iznos od 13.954,77 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos i to baš na iznos od:

- 207,66 EUR teče od 15.06.2017.g. pa do isplate

- 195,62 EUR teče od 15.07.2017.g. pa do isplate

- 143,14 EUR teče od 15.08.2017.g. pa do isplate

- 199,31 EUR teče od 15.09.2017.g. pa do isplate

- 147,05 EUR teče od 15.10.2017.g. pa do isplate

- 136,73 EUR teče od 15.11.2017.g. pa do isplate

- 187,17 EUR teče od 15.12.2017.g. pa do isplate

- 197,19 EUR teče od 15.01.2018.g. pa do isplate

- 231,52 EUR teče od 15.02.2018.g. pa do isplate

- 212,26 EUR teče od 15.03.2018.g. pa do isplate

- 178,88 EUR teče od 15.04.2018.g. pa do isplate

- 122,70 EUR teče od 15.05.2018.g. pa do isplate

- 205,53 EUR teče od 15.06.2018.g. pa do isplate

- 195,77 EUR teče od 15.07.2018.g. pa do isplate

- 214,78 EUR teče od 15.08.2018.g. pa do isplate

- 224,11 EUR teče od 15.09.2018.g. pa do isplate

- 161,13 EUR teče od 15.10.2018.g. pa do isplate

- 180,08 EUR teče od 15.11.2018.g. pa do isplate

- 169,07 EUR teče od 15.12.2018.g. pa do isplate

- 162,52 EUR teče od 15.01.2019.g. pa do isplate

- 172,91 EUR teče od 15.02.2019.g. pa do isplate

- 153,70 EUR teče od 15.03.2019.g. pa do isplate

- 161,39 EUR teče od 15.04.2019.g. pa do isplate

- 169,04 EUR teče od 15.05.2019.g. pa do isplate

- 176,76 EUR teče od 15.06.2019.g. pa do isplate

- 153,70 EUR teče od 15.07.2019.g. pa do isplate

- 176,76 EUR teče od 15.08.2019.g. pa do isplate

- 169,07 EUR teče od 15.09.2019.g. pa do isplate

- 161,39 EUR teče od 15.10.2019.g. pa do isplate

- 172,23 EUR teče od 15.11.2019.g. pa do isplate

- 161,39 EUR teče od 15.12.2019.g. pa do isplate

- 168,47 EUR teče od 15.01.2020.g. pa do isplate

- 174,10 EUR teče od 15.02.2020.g. pa do isplate

- 136,42 EUR teče od 15.03.2020.g. pa do isplate

- 166,50 EUR teče od 15.04.2020.g. pa do isplate

- 119,47 EUR teče od 15.05.2020.g. pa do isplate

- 437,59 EUR teče od 15.06.2020.g. pa do isplate

- 442 ,67 EUR teče od 15.07.2020.g. pa do isplate

- 460,48 EUR teče od 15.08.2020.g. pa do isplate

- 437,59 EUR teče od 15.09.2020.g. pa do isplate

- 439,00 EUR teče od 15.10.2020.g. pa do isplate

- 454,30 EUR teče od 15.11.2020.g. pa do isplate

- 424,87 EUR teče od 15.12.2020.g. pa do isplate

- 460,48 EUR teče od 15.01.2021.g. pa do isplate

- 434,57 EUR teče od 15.02.2021.g. pa do isplate

- 366,66 EUR teče od 15.03.2021.g. pa do isplate

- 460,48 EUR teče od 15.04.2021.g. pa do isplate

- 442,67 EUR teče od 15.05.2021.g. pa do isplate

- 434,57 EUR teče od 15.06.2021.g. pa do isplate

- 442,67 EUR teče od 15.07.2021.g. pa do isplate

- 455,39 EUR teče od 15.08.2021.g. pa do isplate

- 580,43 EUR teče od 15.09.2021.g. pa do isplate

- 514,83 EUR teče od 15.10.2021.g. pa do isplate

sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od 15. 6.2017. pa do 31.12.2022., a za razdoblje od 1. 1. 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

II. Dužan je tuženik Brodomerkur d.d., OIB: 33956120458, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 2.900,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2025. do isplate po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 14. lipnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate razlike plaće. U tužbi se navodi kako je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 8. 6. 1987. do 30. 09. 2021. kada je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga „Split, 24.rujna 2021.“ Tužitelj je s tuženikom imao posljednji sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15. kolovoza 2012. za radno mjesto referent za komercijalne i administrativne poslove, međutim, da je tuženik tužitelju dužan isplatiti iznos po osnovu razlike između isplaćivanih plaća za radno mjesto na koje je bio raspoređen i zaista obavljenih poslova koje je obavljao u kontinuitetu i za koje mu je pripadala plaća u većem iznosu, jer je tužitelj od 30. 3. 2015. osim poslova referenta obavljao radne poslove Dispečera za koje radno mjesto je određen viši koeficijent koji mu nije obračunat, a obavljajući radno mjesto dispečera tužitelj je poslovao s vanjskim partnerima tuženika. Osim toga, navodi kako je prema Odluci tuženika od 18. ožujka 2020. premješten na drugo radno mjesto u skladištu u organizacijskoj jedinici Trgovačka mreža u TC Dujam gdje je obavljao isti posao kao i njegova kolegica, zaposlenica tuženika, ZJ koja je primala plaću u većem iznosu od tužitelja. Navodi kako se njegovo potraživanje – isplata razlike plaće odnosi na period od mjeseca svibnja 2017. pa do prestanka radnog odnosa, dakle do 30. 9. 2021. pa kada tuženik dostavi dokumentaciju i nakon provedenog vještačenja to će sukladno odredbama čl. 186.g. ZPP-a urediti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2022. tuženik se usprotivio tužbi u cijelosti, kako osnovu, tako i visini tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužba paušalna i neodređena, a niti je tužbeni zahtjev određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja. Navodi da je tužitelj izvršavao poslove u okviru svog ugovora o radu i za to primao plaću sukladno ugovoru o radu, a isti nikada nije iznio bilo kakav prigovor u pogledu poslova koje obavlja niti je na bilo koji način stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike.

3. Podneskom od 27. siječnja 2025. tužitelj je, a nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika s osnova razlike plaće bruto iznos od 13.954,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškovima postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ističe kako je tuženik dužan isplatiti tužitelju plaću za konkretno obavljeni faktički rad pa tako i za onaj koji se odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, jer je plaća ekvivalent davanja za faktički rad, te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu.

4. U odnosu na uređeni tužbeni zahtjev tuženik se u podnesku od 12. veljače 2025. istome protivi jer počiva na krivim pretpostavkama i u cijelosti je neosnovan. Navodi se kako je tužitelj obavljao poslove u okviru svog radnog mjesta i to referenta i za obavljeni posao je primao plaću sukladno ugovoru o radu.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 31. 5. 2021., ugovora o radu br. 215-6/12 od 15. 8. 2012., odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 27. 9. 2021., certifikata o pohađanju tečaja za internog revizora (procjenitelja) kvalitete od 25. 3. 2010., certifikata o uspješnom završetku tečaja za internog revizora kvalitete od 6. 4. 2010., Pravilnika o radu, odluka tuženika od 30. 3. 2015., 15. 9. 2015. i 18. 3. 2020. o upućivanju tužitelja u drugu ustrojstvenu jedinicu na isto radno mjesto, e maila tuženika upućenog tužitelju 18. 3. 2020., narudžbe za prijevoz br. 16141/DB od3.10.2017., narudžbe za prijevoz broj 13/10/17, narudžbe za prijevoz od 13.10.2017., narudžbe za prijevoz od 18.10.2017., narudžbe za prijevoz od 20.10.2017., narudžbe za prijevoz od 25.10.2017., specifikacije uz račun broj 2518/503/2, specifikacije uz račun broj 2843/503/2, specifikacije uz račun broj 2518/503/2, specifikacije uz račun broj 1195/503/2, specifikacije uz račun broj 1796/503/2, specifikacije uz račun broj 2418/503/2, specifikacije uz račun broj 2868/503/2, specifikacije uz račun broj 3003/503/2, specifikacije uz račun broj 3299/503/2, narudžbe za prijevoz broj 1. od 31. 1. 2019., narudžbe za prijevoz roj 06022019 od 6. 2. 2019., narudžbe za prijevoz broj 120219 od 12. 2. 2019., narudžbe za prijevoz od 22. 2. 2019., narudžbe za prijevoz od 26. 2. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-28 od 27. 3. 2019., narudžbe za prijevoz broj 953/094 od 11. 3. 2019., narudžbe za prijevoz broj 2803-01/19 od 28. 3. 2019., narudžbe za prijevoz broj 030/CM od 11. 4. 2019., narudžbe za prijevoz broj 1/MŽ od 2. 4. 2019., narudžbenice 19-02TR-000059 od 29. 4. 2019., narudžbenice 19-02TR-000077 od 6. 5. 2019., narudžbenice 19-02TR-000263 od 4. 7. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-70 od 16. 7. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-73 od 23. 7. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-056/CM od 1. 8. 2019., narudžbenice 19-02TR-000432 od 30. 8. 2019., narudžbenice 19-02TR-000386 od 14. 8 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-96 od 3. 9. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-98 od 17. 9. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-103 od 30. 9. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-104 od 1.10. 2019., narudžbenice 19-02TR-000601 od 21.10. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-20 od 7.11. 2019., narudžbenice 19-02TR-000716 od 21.11.2019., narudžbenice 19-02TR- 000733 od 6. 5. 2019., narudžbenice 19-02TR-000077 od 6. 5. 2019., narudžbenice 19-02TR-002. od 2.12.2019., narudžbenice 19-02TR-000790 od 18.12.2019., narudžbe za prijevoz od 3. 6. 2018., narudžbe za prijevoz od 11. 6. 2019., narudžbenice 19-02TR-000244 od 27. 6. 2019., narudžbe za prijevoz broj 630-2 od 7. 1. 2020., narudžbenice 20-02TR-000020 od 15. 1. 2020., narudžbenice 20-02TR- 000057 od 28. 1. 2020., narudžbe za prijevoz br. 630-13 od 3. 2. 2020., narudžbenice 20-02TR-000104 od 12. 2. 2020., narudžbenice 20-02TR-000143 od 28. 2. 2020., narudžbenice 20-02TR-000157 od 4. 3. 2020., narudžbenice 20-02TR-000191 od 13. 3. 2020., narudžbe za prijevoz br. 630-36 od 17. 3. 2020., obrasca IP, obračuna plaće (list 108-116 spisa), emaila od 18. 3. 2020., odluke tuženika od 18. 3. 2020., ugovora o radu od 1. 4. 1996., ugovora o radu od 15. 8. 2012., ugovora o radu broj 338-108 od 14. 9. 2018., odluke tuženika od 14. 9. 2018., od 15. 9. 2015., od 30. 3. 2015., od 24. 2. 2015., od 31.10.2014., od 8.11.2013., od 20. 5. 2013., potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 29. 7. 2024., popisa radnih mjesta , godišnjeg plana internih prosudbi za 2010., rasporeda dokumenata kvalitete za komercijalne odjele od 6. 6. 2005., certifikata od 25. 3. 2010. i 6. 4. 2006., kompjuterski ispis (list 177-220 spisa), specifikacije uz račun br. 2843-503/2, specifikacije uz račun broj 2518/503/2, narudžbi za prijevoz (list 232-324 spisa), kompjuterski izlist (list 325-363, te od 385-405 spisa), narudžbi za prijevoz i narudžbenica (list 407-836 spisa), ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radnika ŽJ od 1. 9. 2006., od 14. 9. 2018., aneksa ugovora o radu za radnika ŽJ od 12. 10.2018., odluke tuženika od 14. 9. 2018., obavijesti tuženika, odluke tuženika o platnim razredima od 14. 9. 2018., odluke o vrijednosti osnovice od 14. 9. 2018., odluke tuženika od 16. 7. 2017., D.D. plaća za srpanj 2017., informatičkog izračuna prosjeka vrijednosti boda za srpanj 2017., odluke tuženika od 16. 8. 2017., D.D. plaća za kolovoz 2017., odluke o izuzecima od obračuna vrijednosti boda zbog formalno pravnih razloga za kolovoz 2017., odluke tuženika od 16. 9. 2017., D.D. plaća za rujan 2017., odluke o izuzecima od obračuna vrijednosti boda zbog formalno pravnih razloga za rujan 2017., odluke tuženika od 16.10.2017., D.D. plaća za listopad 2017., odluke o izuzecima od obračuna vrijednosti boda zbog formalno pravnih razloga za listopad 2017., odluke tuženika od 16.11.2017., D.D. plaća za studeni 2017., odluke tuženika od 16.12.2017., D.D. plaća za prosinac 2017., odluke tuženika od 16. 1. 2018., D.D. plaća za siječanj 2018., odluke tuženika od 16. 2. 2018., D.D. plaća za veljaču 2018., odluke tuženika od 16. 3. 2018., D.D. plaća za ožujak 2018., odluke tuženika od 16. 4. 2018., D.D. plaća za travanj 2018., odluke tuženika od 16. 5. 2018., D.D. plaća za svibanj 2018., odluke tuženika od 25. 5. 2018., D.D. plaća za 6. – 8. 2018., odluke tuženika od 10. 9. 2018. i 25. 5. 2018., D.D. prosjek boda za period od šest mjeseci, platih lista za Pivac (list 929-946, 947-964 spisa), prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopuna Pravilnika o radu, Prijedloga odluka, obrazloženja uz prijedlog izmjena i dopuna, savjetovanja o prijedlogu izmjena i dopuna Pravilnika o radu, Pravilnika o izmjena i dopunama Pravilnika o radu ( list 965-1004 spisa), Pravilnika o radu od 27. 3. 1996., odluke tuženika od 27. 3. 1996., Tarifne tablice plaća, Tarifnog pravilnika o plaćama, Pravilnika o radu od 14. 9. 2018., Priloga I. Pravilnika o radu, odluke tuženika od 1. 8. 2021., ugovora o radu ne neodređeno vrijeme za ZJ od 27. 4. 2020., odluke tuženika od 27. 4. 2020., spiska radnika (list 1084-1095 spisa), ugovora o radu za tužitelja od 15. 8. 2012., odluke tuženika od 16. 7. 2017., D.D. plaća za srpanj 2017., informatičkog izračuna prosjeka vrijednosti boda za srpanj 2017., odluke tuženika od 26. 8. 2017., D.D. plaća za kolovoz 2017., odluke o izuzecima od obračuna vrijednosti boda zbog formalno pravnih razloga za kolovoz 2017., odluke od 16. 9. 2017., D.D. plaća za rujan 2017., odluke o izuzecima od obračuna vrijednosti boda zbog formalno pravnih razloga za rujan 2017., odluke od 16.10.2017., D.D. plaća za listopad 2017., odluke o izuzecima od obračuna vrijednosti boda zbog formalno pravnih razloga za listopad2017., odluke od 16. 11.2017., D.D. plaća za studeni 2017., odluke od 16.12. 2017., D.D. plaća za prosinac 2017., odluke od 16. 1. 2018., D.D. plaća za siječanj 2018., odluke od 16. 2. 2018., D.D. plaća za veljaču 2018., odluke od 16. 3. 2018., D.D. plaća za ožujak 2018., odluke od 16. 4. 2018., D.D. plaća za travanj 2018., odluke od 16. 5. 2018., D.D. plaća za svibnja 2018., odluke od 25. 5. 2018., D.D. plaća za 6.

– 8. 2018., odluke od 10. 9. 2018., odluke od 25. 5. 2018., D.D. prosjek plaća za period od šest mjeseci, obračuna plaća za tužitelja, saslušanjem svjedoka AJ, ŽJ, PJ, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Milenku Galiotu od 29.11.2024. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

6. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj bio radnik tuženika u razdoblju od 8. 6. 1987. pa sve do otkaza ugovora o radu 30. 9. 2021.,

- da su tužitelj, kao radnik i tuženik, kao poslodavac sklopili posljednji ugovor o radu 15. kolovoza 2012. za radno mjesto referent za komercijalne i administrativne poslove,

- da je čl. 9. ugovora o radu ugovorena visina osnovne bruto plaće u iznosu od 4.000 bodova,

- da je tuženik obračunavao i isplaćivao plaću tužitelju za utuženo razdoblje prema sklopljenom ugovoru o radu od 15.kolovoza 2012.

7. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

9. Predmet spora je potraživanje tužitelja za isplatu razlike plaće koju je primao temeljem ugovora o radu i plaće koju je trebao primati za poslove koje je stvarno obavljao kod tuženika za razdoblje od svibnja 2017. do prestanka radnog odnosa 30. 9. 2021.

10. Naime, tužitelj tvrdi da je uz poslove ugovorene ugovorom o radu od 15. kolovoza 2012. obavljao i poslove dispečera počevši od 30. ožujka 2015. do 17.ožujka 2020., a od 18. ožujka 2020. do 30. 9. 2021. obavljao je poslove u skladištu u organizacijskoj jedinici Trgovačka mreža u TC Dujam, za koja radna mjesta su određeni viši koeficijenti, a koji poslovi nisu ugovoreni ugovorom o radu niti je ugovorena plaća, pa je stoga primao manju plaću od plaće koja je za te poslove propisana i koju su primali ostali radnici koji su obavljali te poslove pa traži isplatu razlike plaće između ugovorene plaće i za stvarno obavljeni rad.

11. Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 15. kolovoza 2012., sklopljenom između tužitelja, kao poslodavca i tuženika, kao radnika za radno mjesto referent za komercijalne i administrativne poslove ugovoreno je kako će radnik obavljati poslove u skladu s naravi poslova i pravilima struke, te Standardu ISO 9001:2008, a poštivat će sve postojeće i buduće naputke o radu koje donosi poslodavac (čl. 1. ugovora). Ugovoreno je i kako je radnik dužan pored poslova iz čl. 1. ugovora obavljati pripremne i završne poslove, te sve druge poslove koji s obzirom na ustrojstvo rada proistječu iz pravila-standarda struke i spadaju u njegov djelokrug rada, a u slučaju više sile, zamjene privremeno izočnog radnika, nastupa izvanrednih okolnosti ili prijeke potrebe ustroja rada, dužan je obavljati i sve druge poslove koje mu naredi neposredni rukovoditelj u skladu s naravi tih poslova (čl. 2. i 3. ugovora). U članku 9.st.1. ugovoreno je da se visina osnovne bruto plaće utvrđuje u iznosu od 4.000 bodova, a razdoblja isplate plaće određena su Pravilnikom o radu, a za svaku navršenu godinu staža ima pravo na dodatak od 0,5 % na osnovu plaću, a najviše 20%.

12. Odlukom tuženika od 30. ožujka 2015. tužitelj je premješten u novu ustrojstvenu jedinicu 03611 na isto radno mjesto, tako i odlukom od 15. rujna 2015, u ustrojstvenu jedinicu 04611 na isto radno mjesto, dok je odlukom od 18. ožujka 2020. premješten u organizacijsku jedinicu Trgovačka mreža na isto radno mjesto.

13. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je od 2012. obavljao poslove samostalnog referenta, a nakon toga je prebačen u skladište na mjesto referenta i na manji platni razred, a pored referentnog posla obavljao je dispečerski posao. Plaća je bila ugovorena u visini od 4.000 bodova i taj ugovor je ostao na snazi sve do prestanka radnog odnosa, jer on u 2018. nije htio potpisati novi ugovor o radu jer bi bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na kolege. Od 2020. prebačen je kolegi PJ u skladište, gdje je došla raditi i ZJ, te da su njih dvoje radili isti posao, a ona je bila bolje plaćena od njega. Pisani prigovor nije podnio, već se samo usmeno obraćao tadašnjem direktoru tuženika, kao i novom direktoru tražeći usklađenje plaće s njegovim kvalifikacijama.

14. Svjedok ŽJ u svom iskazu navodi da je tužitelj radio dispečerske poslove, brzu poštu, male pošiljke, paketnu dostavu koju su za tuženika prevozili vanjski suradnici, a kakva je ugovorena plaća tužitelju bila ne zna. Tužitelj je u transport došao 2017. ili 2018., te da su im u 2018. dali novi ugovor o radu na potpis kojeg je on potpisao, dok tužitelj nije.

15. Saslušani svjedok PJ u svom iskazu navodi da mu je tužitelj u 2020. dodijeljen u skladište, kojeg je on bio šef, i radio je na mjestu referenta, a za njegov ugovor o radu i plaću ne zna, jer je plaća kod njih tajna. Navodi kako se tužitelj žalio da je njegova plaća manja u odnosu na plaću ZJ, a isti su posao odrađivali, a imao i više staža od nje.

16. Iz iskaza svjedokinje AJ, koja radi u Intereuropa špedicija i paketna dostava, koja tvrtka surađuje s drugim tvrtkama pa tako i s tuženikom, proizlazi da tužitelja poznaje telefonski ili putem e maila kada bi naručivao dostavu. Tuženik bi poslao nalog za dostavu i oni bi to dostavili.

17. Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 13/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je radnik obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao, dok je st.2. istog članka određeno da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto rada i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika.

18. Odredbom članka 90. stavak 1. ZR određeno je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada, a poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću radniku u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu (st.2. čl. 90.).

19. Dakle, odnos između radnika i poslodavca je ugovorni odnos, na koji se u skladu s prirodom tog ugovora primjenjuju i opći propisi obveznog prava (čl. 8. st. 4. ZR), a dužnost izvršenja preuzete ugovorne obveze jedno je od temeljenih načela obveznog prava propisanog odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Temeljna je obveza poslodavca u smislu čl. 7. st. 1. ZR radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s prirodom i vrstom rada osobno obavljati preuzeti posao.

20. U konkretnom slučaju, tužitelj je po nalogu poslodavca u utuženom razdoblju pored ugovorenih poslova (referent za komercijalne i administrativne poslove za koje je ugovorena vrijednost boda od 4.000) obavljao i dispečerske poslove (u razdoblju od 2.travnja 2015. pa do 17. ožujka 2020., što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i iz iskaza svjedoka ŽJ i AJ), te poslove u skladištu (primanje otpremnica, šifriranja robe, unošenje bar kodova, a kada bi roba izlazila iz skladišta prema kupcima to je potvrđivao, kako proizlazi i iz iskaza svjedoka PJ i to u razdoblju od 18. ožujka 2020. do prestanka radnog odnosa 30. rujna 2021.), a koji poslovi nisu navedeni u ugovoru o radu, niti su stranke sklopile dodatak ugovoru o radu kojim bi se obuhvatilo faktično obavljeni rad, niti su za obavljanje tih poslova ugovorili plaću, već je tuženik tužitelju isplaćivao plaću za obavljeni rad prema sklopljenom ugovoru o radu za radno mjesto referent za komercijalne i administrativne poslove.

20.1. Međutim, po ocjeni ovog suda radniku, ovdje tužitelju za obavljeni rad pripada plaća koju poslodavac isplaćuje za rad koji je radnik obavljao prema nalogu poslodavca, odnosno ona plaća koja se isplaćuje za jednaki rad (čl. 90. ZR). Osim toga, a kako proizlazi i iz iskaza tužitelja, te svjedoka ŽJ i PJ, tužitelj je poslove na koje ukazuje tužbom obavljao uz suglasnost i po nalogu poslodavca pa i bez obzira na činjenicu da je tuženik u odlukama o upućivanju na rad u druge ustrojstvene jedinice naveo kako će u tim jedinicama raditi na istom radnom mjestu prema ugovoru o radu, ovaj sud smatra da tuženik treba isplatiti plaću tužitelju nakon faktično izvršenog rada, bez obzira što nije ugovorena i što bi prema ugovoru o radu tužitelju pripadala manja plaća.

20.2. Tužitelj je, kako proizlazi i iz njegovog iskaza, tražio od nadređenih usklađivanje ugovora o radu i isplatu plaće prema stvarno obavljenom radu, ali to nije polučilo nikakve rezultate. Činjenica da tužitelj pisanim putem nije prigovarao na postupanje tuženika, odnosno na usklađenje plaće s njegovim kvalifikacijama i radnim mjestom, te da u 2018. nije sklopio novi ugovor o radu, jer je isti bio nepovoljniji za njega, ne znači da mu tuženik nije u obvezi isplatiti plaću prema stvarno obavljenom radu.

20.3. Tužitelj je pored poslova referenta, obavljao i dispečerske poslove, te skladišne poslove, što proizlazi ne samo iz njegovog iskaza, već i iz iskaza svjedoka AJ (koja tužitelja zna /više telefonski i putem e maila/ kada bi naručivao robu), ŽJ (koji je jasno iskazao da je tužitelj obavljao dispečerske poslove), PJ (koji je iskazao kako je tužitelj u skladištu kojeg je on bio šef skladišta iste poslove odrađivao kao i kolegica ZJ, koja ima manje radnog staža od tužitelja i tek je došla raditi kod tuženika), kao i iz dokumentacije priložene u spisu (narudžbenica i specifikacija uz račun /list 21-103, te 222-838 spisa/) bez obzira na zaključeni ugovor o radu i naziv radnog mjesta, a za isti rad nisu dobivali istu plaću.

21. Po mišljenju ovog suda, ako je tuženik naložio tužitelju da obavlja poslove koji su u opisu poslova drugog radnog mjesta u odnosu na naziv i opis poslova za koje je sklopio ugovor o radu, a tužitelj je te poslove po nalogu poslodavca i obavio, to mu pripada plaća koju poslodavac isplaćuje za poslove koje je obavio (tako je i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je poslodavac radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktični rad pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad, te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Stoga, u situaciji kada radnik i poslodavac nisu sklopili ugovor o radu za određene poslove koje je radnik po nalogu i uz suglasnost poslodavca faktički obavljao takve poslove ili dio tih poslova, tada bi imao pravo na plaću predviđenu za faktično obavljene poslove, odnosno na razmjeran dio takve plaće /Revr-704/2014 od 2. prosinca 2014. i Revr-925/2017 od 2. svibnja 2018. i dr./).

22. Temeljem odredbe čl. 7. st. 1. ZR-a, čl. 8. st. 1. i čl. 90. st. 1. ZR-a za obavljeni rad tužitelju pripada plaća primjerena njegovom radu, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju obavljao u potpunosti iste poslove kao i drugi radnici, bez obzira na naziv i opis njihovih poslova, u ovom slučaju ŽJ (koji je zaposlen na radnom mjestu dispečer temeljem Ugovora o radu od 1. 9. 2006. i 14. 9. 2018 novi ugovor o radu na radno mjesto dispečer) i ZJ (zaposlena na radnom mjestu prodajni savjetnik u TC Dujam, a poslije na radnom mjestu voditelj skladišta /nakon odlaska radnika PJ/, sve prema sklopljenom ugovoru o radu od 27.04.2020. i 1. 8. 2021.),

23. Imajuću u vidu prednje, poslodavac je radniku dužan isplatiti plaću za konkretno obavljeni faktički rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu, budući da je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu. Stoga, kada tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o radu za poslove dispečera (dakle, tužitelj je osim poslova referenta od travnja 2017. obavljao i radne poslove dispečera) i poslove u skladištu (od travnja 2020. obavljao je iste poslove u skladištu kao i radnica ZJ), za koja radna mjesta su određeni viši koeficijenti koji tužitelju nisu obračunati pa i plaća za radno mjesto dispečera i za poslove u skladištu bila je veća od plaće koju je tužitelj primao (razvidno iz ugovora o radu za usporedne radnike ŽJ i ZJ, kao i njihovih obračunskih lista), a nesumnjivo je utvrđeno da je tužitelj po nalogu i uz suglasnost tuženika faktički obavljao te poslove, odnosno dio tih poslova, tada on ima pravo na plaću u visini predviđenoj za te poslove.

24. Dakle, po mišljenju ovog suda tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike plaće između radnog mjesta referent za komercijalne i administrativne poslove za koji mu je isplaćena plaća i radnog mjesta dispečera i za poslove u skladištu, koje poslove je faktično obavljao u utuženom razdoblju, a na koji obavljeni posao tuženik nikada nije imao primjedbi.

25. U odnosu na utvrđivanje visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Milenku Galiotu, dipl.oec., i to prema plaći koju bi tužitelj primao da je tuženik isplaćivao plaće prema vrstama poslova tužitelja koje je odrađivao u utuženom razdoblju.

25.1. Vještak Milenko Galiot u svom pisanom nalazu i mišljenju od 29. studenoga 2024. navodi kako je na temelju dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju i podataka navedenih u tablici, iskazao potraživanja tužitelja od tuženika po osnovu razlike bruto plaća za utuženo razdoblje od 1. 5. 2017. do 30. 9. 2021., koje bi isti ostvario da je tuženik tužitelju obračunao i isplatio bruto plaće kao što je tuženik obračunao i isplatio bruto plaće navedenim usporednim radnicima za utuženo razdoblje, u ukupnom iznosu od 13.954,79 €.

26. Ovaj sud u cijelosti prihvaća vještačenje vještaka Milenka Galiota, dipl.oec., kao nepristrano, stručno i objektivno te jasno obrazloženo i mjerodavno za odlučivanje, na koje parnične stranke nisu imale primjedbi, a iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako razlike bruto plaća za utuženo razdoblje od 1. 5. 2017. do 30. 9. 2021. koje je tuženik isplaćivao tužitelju i bruto plaća u odnosu na usporedne radnike ukupno iznosi 13.954,79 eura, a koji iznos je tužitelju i dosuđen.

26.1. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom, a kao u točki I izreke presude.

27. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu istakao kako je tužba paušalna, neodređena i zahtjev nije postavljen određeno kako u pogledu glavne stvari tako i sporednih potraživanja.

27.1. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i 23. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

27.2. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st. 1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

27.3. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužitelj nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac tužitelja, već je podneskom od 27. siječnja 2025. prvi put postavio određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju i nakon što je vještak izradio svoj pisani nalaz i mišljenje.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pa budući da tužitelj nije u neznatnom dijelu uspio za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to mu je priznat trošak u cijelosti, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 14212., 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 125/22 i 138/23; dalje: Tarifa)), te popisu troška, i to: za sastav tužbe 100 bodova, za pristup ročištima od 9. rujna 2024. i 6. studenoga 2024. po 100 bodova, od 13. veljače 2025. 250 bodova, za sastav podneska od 29. srpnja 2024. i 28. listopada 2024. po 100 bodova, od 27. siječnja 2025. 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura daje iznos od 2.000,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a iznos od 500,00 eura, te na ime troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja iznos od 400,00 eura, ukupno iznos od 2.900,00 eura, a kako je odlučeno u točki II izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 17. ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 11. studenoga 2024. i 17. prosinca 2024. budući da isti nisu bili potrebni ni nužni, a osim toga, tim podnescima tužitelj obavještava sud da su uplaćeni troškovi vještačenja i dostavlja uz isti potvrdu o plaćenim troškovima vještačenja.

U Splitu 17. ožujka 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku