Pr-7060/2021-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić, Split, protiv tuženika Hrvatski zavod za socijalni rad, OIB: 52966791065, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupanog po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice SŽ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Bijanka Franin-Pećarice, odvjetnika u Splitu, objavljene dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i troškova liječenja iznos od 3.900,00 EUR, sa zateznom kamatom koja na iznos od 3.834,00 eura teče od 24.9.2021. do isplate, a na iznos od 66,00 eura teče od 17.3.2025. do isplate i to, do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. god. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu iznos od ukupno 743,12 EUR u razdoblju od dana 15.08.2020. godine do 15.11.2020. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 80,81 EUR od 15.8.2020. godine,

- na iznos od 52,88 EUR od 15.9.2020. godine,

- na iznos od 194,69 EUR od 15.10.2020. godine,

- na iznos od 439,97 EUR od 15.11.2020. godine,

i to do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. god. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatražene zatezne kamate tekuće na iznos od 66,00 EUR (iz točke I 1. izreke presude) od 24.9.2021. do 16.3.2025.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.219,00 EUR-a, sa zateznim kamatama koje teku od 17.3.2025. do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 24.9.2021. tužiteljica navodi da je magistrica socijalnog rada, zaposlena kod tuženika, tada naziva Centar za socijalnu skrb. Dana 4.7.2020. oko 10,30 sati tužiteljica da je dok je obavljala poslove za tuženika kao poslodavca napadnuta od strane korisnice [adresa]. Dana 4.7.2020. oko 10,30 sati tužiteljica da je dok je obavljala poslove za tuženika kao poslodavca napadnuta od strane korisnice [adresa] PŽA. Naime, tužiteljica da je održavala nadzor nad susretima i druženjima kao voditeljica u čijoj se prisutnosti odvijaju susreti i druženja bioloških roditelja, djece i udomitelja, u okviru Centra za socijalnu skrb. Predmetni susret i druženje da se odvijao u splitskom parku Đardin, a na istom su bile prisutne, osim tužiteljice, udomiteljica P i troje malodobne djece. Pred sam kraj susreta, korisnica Centra, PŽA iznenada da se približila tužiteljici i uputila joj niz prijetnji te u nju uperila plastičnu bocu sa špricaljkom i započela je neprekidno špricati tekućinom za dezinfekciju po licu, očima i ustima iz neposredne blizine. Tužiteljica da se pokušala zaštiti od nje prekrivši lice rukama, trčeći i moleći je da prestane, ali je SŽA uporno na nju nasrtala, micala joj ruke s lica i mahala nekakvim predmetom, za koji se kasnije ispostavilo da su bile škare, kako joj je rekla jedna od nazočnih osoba. Prestala je s napadanjem tek kada je svjedokinja štetnog događaja LŽA zavikalak da zove policiju. Dakle, tijekom predmetnog štetnog događaja, korisnica Centra PŽA da je uputila tužiteljici prijetnje:“Sićaš li se ti mene, vidit ćeš ti, sad ću ja tebi pokazati“ te d je po tom nasrnula na nju, neprekidno je prskajući sredstvom na osnovi natrijevog hipoklorita (deterdžent ili izbjeljivač) po licu, očima i ustima te da je pokušala na nju nasrnuti škarama i ubosti je. Tužiteljica da je po štetnom događaju prebačena kolima hitne pomoći na KBC Split. Čitavo lice i oči da su je pekle zbog toksičnog djelovanja korozivne kiseline kojom je bila kontinuirano špricana. Osim toga, tužiteljica da je pretrpjela veliki strah za vlastiti život, uznemirenost, zabrinutost, stres duševnu patnju i bol zbog koje se morala obratiti psihijatru i psihijatrijski se liječiti. Njezino psihičko zdravlje da je bilo narušeno u tolikoj mjeri da je bila emotivno uznemirena i napata mjesecima nakon štetnog događaja. Tužiteljica da je imala, a i da dan danas ima niz problema, da je i dalje napeta, tjeskobna i u strahu, anksiozna, sa smetnjama u spavanju i normalnom funkcioniranju te normalnom adaptiranju u svoju okolinu. Tužiteljica da je pod stalnim stresom i pritiskom. Uslijed akutne reakcije na stres, tužiteljica da je potražila i premještaj na drugi odjel Centr za socijalnu skrb i da je bila na bolovanju četiri mjeseca. Protiv PŽA da je podnesena kaznena prijava, da je proveden kazneni postupak i pred Općinskim sudom u Splitu donesena presuda br. Kzd-122/20 kojom je utvrđeno da je ista u stanju neubrojivosti počinila dva kaznena djela teške tjelesne ozljede u pokušaju (od kojih jedno prema tužiteljici) te da joj je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

1.1.Tužiteljici da je uslijed predmetnog događaja uzrokovana akutna reakcija na stres, priznata kao ozljeda na radu i da je za nju odgovoran tuženik na temelju odredbi čl. 111. Zakona o radu, čl. 25. Zakona o zaštiti na radu i čl. 39. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi. Tužiteljica citira i sudsku praksu (Revr-740/14, Rev-x-165/12, Revr-1587/19) prema kojoj odgovornost poslodavca za štetu postoji i u slučaju kada je povreda izazvana od strane osobe s kojom radnik po prirodi svog zanimanja dolazi u kontakt jer radnje tih osoba predstavljaju profesionalni rizik posla za koji odgovara poslodavac, a tužiteljica da je upravo u okviru svog posla došla u doticaj s osobom koja ju je napala.

1.2. Tužiteljici da je izazvana povreda njezina prava osobnosti i to, prava na tjelesno i duševno zdravlje te dostojanstvo (čl. 19. u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima) pa tužiteljica od tuženika potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 26.000,00 kn. Tužiteljica navodi da je imala troškove liječenja, prijevoza i parkiranja za odlaske na liječničke preglede i kontrole, troškove za kupovinu lijekova za smirenje te ostale troškove koje ne pokriva osnovno zdravstveno osiguranje pa s tog osnova od tuženika potražuje naknadu štete u iznosu od 500,00 kn. Nadalje, tužiteljica da je na bolovanju bila četiri mjeseca, od srpnja do studenog 2020. i da je primila naknadu plaće koja je niža od plaće koju bi primila da je prema redovnom tijeku stvari radila. U tri mjeseca prije predmetne nezgode, prosječna plača tužiteljice da je iznosila 7.220,88 kn pa da razlika između tog iznosa i naknade plaće koju je tužiteljica primila u ta četiri mjeseca iznosi ukupno 5.599,07 kn koliko tužiteljica traži od tuženika na ime naknade izmakle zarade. Tužiteljica na navedene iznose traži zakonsku zateznu kamatu, tekuću na neimovinsku štetu od podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec za svaki pojedini iznos pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu podnesenom pred sudom 14.10.2021. tuženik ističe prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije. Poslodavac da nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, a niti odgovara za štetu uzimajući u obzir posebne okolnosti ovog slučaja. Isto tako, da je potrebno utvrditi i eventualni doprinos tužiteljice šteti, koji prigovor da se također izlaže. Tuženik ističe da tužiteljica nije pretrpjela nikakve tjelesne ozljede što potvrđuje upravo rješenje HZZO-a, a eventualne duševne boli da ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade

2.1. Nadalje, tuženik osporava da bi tužiteljica imala pravo na izgubljenu dobit zbog toga što nije radila četiri mjeseca. Naime, tužiteljica da je sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju trebala dobivati naknadu place u iznosu od 100% prosječne plaće jer se takva, potpuna naknada isplaćuje kao iznimka kad je riječ o nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu. Naravno da je tako isplaćena plaća uvijek neznatno manja nego ona isplaćena u prethodnim mjesecima rada zbog toga što ne konzumira isplate stvarnih troškova i materijalnih davanja (npr. putni troškovi i slično). Naslovni sud tek treba utvrditi je li se uopće opisano umanjenje plaće može uzročno-posljedično povezati s navedenim događajem.

2.2. Tuženik ističe, da poslodavac nikako nije mogao utjecati niti je mogao izbjeći posljedice iz predmetnog događaja. Naime, tužiteljica da je profesionalac (s položenim stručnim državnim ispitom) koji obavlja poslove socijalnog radnika te je školovana i obučena upravo za izbjegavanje ovakvih situacija. Poslodavac da je omogućio tužiteljici da samostalno po svojoj slobodnoj ocjeni bira mjesto i vrijeme gdje će održavati nadzor nad sastancima s roditeljima te način na koji će održavati odnose s korisnicima tuženika te je tužiteljica prošla svu potrebnu obuku radi obavljanja posla i minimiziranja opasnosti. Nasumični napad na javnoj površini od treće osobe, koja u trenutku napada nije u profesionalnom odnosu s tužiteljicom, tuženik da ne može niti je mogao ikako spriječiti.

2.3.Tuženik osporava potraživanje tužiteljice na ime troškova liječenja i prijevoza kao potpuno neosnovano. Naime, tužiteljica da nije dostavila nikakve dokaze da su joj takvi troškovi nastali već iste samo „procjenjuje“ na iznos od 500,00 kn. Sve i da jesu nastali, da isti ne bi bili opravdani jer da je tužiteljica mogla od HZZO-a tražiti kako putne naloge i nadoknadu troškova, tako i skrb koja joj je osigurana preko zdravstvenog osiguranja. Tuženik smatra da se u ovom slučaju ako uopće ima štete, radi o posve blagoj povredi prava osobnosti koja nema utjecaja u smislu bilo kakvih ograničenja koja bi utjecali na svakodnevni život tužiteljica, odnosno da težina povrede i okolnosti slučaja nisu takve da bi opravdavali dosudu zatražene naknade. Tužiteljica da je djelatnica Centra za socijalnu skrb čiji zaposlenici su profesionalci koji su školovani i spremni trpjeti veće i jače povrede prava osobnosti nego što je to slučaj s „običnom“ fizičkom osobom, a sve to s obzirom na osjetljivost sfere u kojoj djeluju. Slično da je i sa policijom ili npr. pravosudnim policajcima koji rade u zatvoru i koji su navikli trpjeti razne neugodne situacije koje najčešće nisu izrečene u pravoj namjeri da se izvrše. Navodna povreda prava osobnosti da je kad se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja blaga u odnosu na posebne okolnosti slučaja karakteristične za tužiteljicu, naročito s obzirom na to da nije došlo do nikakvih fizičkih ozljeda.

3. Podneskom od 28.10.2024. tužiteljica je obavijestila sud da je Centar za socijalnu skrb prestao s radom i da je na temelju čl. 317. Zakona o socijalnoj skrbi poslove [adresa] preuzeo Hrvatski zavod za socijalni rad kao pravni slijednik pa ga je tužiteljica označila kao tuženika.

3.1. Tužiteljica je nakon izvedenih dokaza vještačenjem po vještacima medicinske struke podneskom od 28.10.2024. uredila tužbeni zahtjev na način da je na ime naknade neimovinske štete i troškova prijevoza zatražila ukupno 3.900,00 eura / 29.384,55 kn (prije po te dvije osnove 26.500,00 kn), a na ime izmakle zarade ukupan iznos od 743,12 eura (toliko je i u tužbi po toj osnovi zatraženo).

3.2. Tuženik je na ročištu od 6.11.2024. iskazao kako ne osporava ispravnost matematičkog izračuna izmakle zarade, ali da osporava pravnu osnovu potraživanja. Nadalje, tuženik se u podnesku od 25.11.2024. usprotivio preinaci tužbe te je u istaknuo prigovor zastare i u odnosu na preinačeni dio tužbe.

3.3. Sud je na ročištu od 15.1.2025. dopustio preinaku tužbe. Naime, ista je preinačena jer je zahtjev za naknadu neimovinske štete povećan (čl. 191. st.1. ZPP), a preinaka tužbe je u konkretnom slučaju dopuštena jer je tužiteljica svoj zahtjev uskladila u skladu s rezultatima medicinskog vještačenja koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka pa tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP).

3.4. Što se tiče prigovora zastare, tužitelj je prije isteka zastarnog roka od pet godina (čl. 139. ZR-a) podnio tužbu pa kada je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačena tužba povećanjem postojećega određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan - preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO došlo već s podnošenjem tužbe. Naime, predmetna tužba je podnesena 24.9.2021., a štetni događaj se dogodio 4.7.2020. pa zakonski rok od pet godina, u ovom slučaju potraživanja iz radnog odnosa, nije protekao, kako u odnosu na potraživanje s osnove neimovinske štete, tako s osnove imovinske štete. Dakle, prigovor zastare je neosnovan.

4. Prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije je neosnovan. Naime, među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika u vrijeme štetnog događaja od 4.7.2020. povodom kojeg tužiteljica traži naknadu štete. Nadalje, iz spisu priloženog rješenja HZZO-a od 25.8.2020. proizlazi da joj je tuženik prijavio HZZO-u ozljedu koju je tužiteljica pretrpjela na radu 4.7.2020. i da joj je u svezi tog događaja postavljena dijagnoza akutna reakcija na stres koju je HZZO priznao kao ozljedu na radu. Kako čl. 111. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, u tekstu: ZR) propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, proizlazi da je tužiteljica kao radnica aktivno legitimirana, a tuženik kao poslodavac pasivno legitimiran u ovom postupku u kojem se traži naknadu štete uzrokovana ozljedom na radu.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije priložene spisu, pročitan je spis Općinskog suda u Splitu broj Kzd-122/20, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Splitu broj Pr-4364/2021 i njemu priložen zdravstveni karton tužiteljice, saslušana je tužiteljica u svojstvu parnične stranke, izveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. Sanji Batina, spec. psihijatar, dr. Željku Šundovu, spec. interne medicine i gastoeneterologije, dr. Milani Varinac-Barač, spec. medicine rada.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju tužiteljica trpi zbog ozljede na radu.

8. Članak 111. st. 1. ZR-a je već naprijed citiran. Članak 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u tekstu: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavak 2. istog članka propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.1. Dakle, s obzirom je tužitelj pretrpio ozljedu na radu tuženik je kao poslodavac na temelju odredbi čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a dužan naknaditi tužiteljici štetu. Odgovornost tuženika kao poslodavca je strogo kauzalna (objektivna) i može se osloboditi odgovornosti za štetu ili se njegova odgovornost može umanjiti, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 25. st. 2. ZZR-a, s tim da ovdje valja naglastiti, da u radnje „treće osobe“ ne idu radnje osoba s kojima socijalni radnik dolazi u kontakt tijekom obavljanja poslova za poslodavca (korisnici u sustavu socijalne skrbi), a koje osobe postupaju protupravno i ponašaju se prisilno jer ponašanje tih osoba, koje nisu „treće osobe“ u smislu čl. 25. st. 2. ZZR-a, predstavljaju profesionalni rizik posla kojeg nalaže poslodavac i kojeg za poslodavca obavlja socijalni radnik. Da je to tako, proizlazi i iz odredbe čl. 39. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine broj“ 61/2018., dalje KU) kojom je propisano u stavku 1. da napad korisnika neovisno gdje se i u koje vrijeme dogodio, te svaki napad treće osobe učinjen na radu ili za vrijeme rada i u svezi s radom, smatra se štetom u smislu odgovornosti poslodavca za naknadu štete. Stavak 2. propisuje da napad korisnika na zaposlenika od kojega zaposlenik nije imao fizičke ozljede, a radilo se o ozbiljnoj prijetnji, učestalom uznemiravanju, onemogućavanju kretanja i slično, a što je prouzročilo reakcije koje proizlaze iz osjećaja straha i osobne ugroženosti, također se smatraju štetom u smislu odgovornosti poslodavca za naknadu štete.

9. Tužiteljica saslušana na ročištu od 14.5.2024. iskazala je da predmetni događaj dogodio na radu 4.7.2020. dok je tužiteljica kao socijalni radnik kod tuženika održavala nadzor na susretima i druženjima korisnice socijalne skrbi s njenom malodobnom djecom. Navedeni nadzor da se obavljao u parku Đardin u centru Splita u jutarnjim satima negdje oko 10,30 sati. Pri završetku susreta, kada je udomiteljica LŽ odvela najmlađe dijete, tužiteljica da je ostala razgovarati s majkom i dvoje najstarije djece pa da joj je odjednom prišla PŽA, inače korisnica Centra, a koju osobu da je poznavala od prije, s obzirom je bila njena korisnica. U tom trenutku da je PŽA je počela vikati, da je agresivno pristupila tužiteljici i unijela joj se u lice, vičući:"Sićaš li se ti mene? Sićaš li se što si napravila meni i mojoj djeci S i L" i dok je to govorila, da je počela špricati tužiteljicu nekom tekućinom koja je imala jako neugodan miris. U jednoj ruci da je držala bocu s tom špricaljkom, tužiteljica da se pokušala obraniti i zakloniti lice rukama. Međutim, dok je to radila, PŽA da je postajala sve agresivnija pa da ju je krenula udarati rukama po tužiteljičinim rukama s kojim je zaklonila lice i da je pokušavala spustiti ruke tužiteljice put dole. Tužiteljica navodi da je držala oči zatvorene jer ju je tekućina s kojom je bila poprskana pekla, da su je pekle oči i lice i da je napadačici cijelo vrijeme govorila:"Nemojte molim vas, prestanite". Nakon što joj je ta tekućina ušla u usta, da je prestala to govoriti i da se pomicala unatrag s namjerom da se izmakne. Međutim, PŽA da je i dalje išla za tužiteljicom i kontinuirano je prskala tekućinom. U jednom trenutku da je zamahnula drugom rukom, za koju je tužiteljica mislila da u njoj drži nož, i da je tim tim oštrim predmetnom zamahnula put tužiteljičinog vrata, ali da se tužiteljica uspjela izmaknuti. S tim oštrim predmetom da je bila na maloj udaljenosti od tužiteljičinog vrata, otprilike 20 cm i manje, a tijekom tog njenog zamaha napadačica da ju je nastavila i dalje prskati tekućinom. Tada da je tužiteljica počela trčati, bježati, dozivati pomoć, vikati, da je pretrčala cijeli park, a PŽA da je i dalje nastavila trčati za tužiteljicom prskajući tekućinu i zamahujući tim oštrim predmetom. Kada je tužiteljica došla do zida, da nije više imala gdje, da je i dalje vikala i dozivala pomoć pa da ju je s druge strane parka čula udomiteljica LŽorco, koja da se vratila, odnosno dotrčala put tužiteljice, a da se istodobno TŽ s djetetom.Tada da je udomiteljica vikala da prestane, da će pozvati policiju, potezala je PŽA, a isto da je govorila i korisnica – majka TŽ. PŽA da se tada okrenula prema TŽ s tim predmetom, držeći ga na prsima položenog u okomitom pravcu na svoje tijelo, a usmjereno put TŽ i da ju je PŽA potom pitala:"A di si ti pošla?". Nakon toga da se TŽ povukla i da joj ništa više nije govorila jer su djeca bila kraj nje. Cijela situacija da je bila jako kaotična, napeta, djeca da su počela plakati jer su se prepala, najmanje dijete da je je imalo tri, a drugi da su imali po deset godina. PŽA da je u jednom trenutku stala i udaljila se prema jednoj klupi u parku. Kada je otišla, tužiteljicu da je cijelo lice jako peklo i tada da joj je dječak T, jedno od dvoje starije djece, rekao:"Teto cijelo vam je lice bijelo, točkasto i crveno.". Udomiteljica da se sjetila da otiđu do fontane da ispere lice vodom iz fontane. Cijelo to vrijeme dok se ispirala vodom, PŽA da je i dalje bila na klupi na kojoj je držala svoj veliki ruksak, a u koji je spremila bocu, štrcaljku i taj predmet. Tada da je tužiteljici prišla korisnica TŽ i rekla:"Srećom, nije vas uspjela dohvatiti s onim škarama.". Tužiteljica navodi da je napadačica tijekom napada imala šiltericu na glavi, koju je spustila sprijeda, sve do nosa, prema licu, a na toj ruci u kojoj je držala štrcaljku, da je imala gumenu rukavicu. Nakon toga, udomiteljica LŽA da je zvala policiju, oni da su tu pričekali, došla je policija, da su rekli što se dogodilo, policajac da je pozvao hitnu jer je tužiteljici lice "ružno izgledalo". Kada je došla Hitna, da su joj isprali lice nekakvom, njihovom tekućinom, na oči joj stavili gaze, a nakon što su to obavili, u pratnji policije da je otišla u Policijsku postaju i tamo dala svoj iskaz.

9.1. Tužiteljica ističe da ju je događaj jako potresao, da nije bila u stanju raditi, da nije bila funkcionalna pa da je otišla kod svoje liječnice koja joj je predložila četiri mjeseca. Na posao da se vratila u studenom 2020. godine. Liječnik psihijatar da joj je dao terapiju, tablete Xanax, koje da je pila za cijelo vrijeme trajanja bolovanja. Sva četiri mjeseca da se jako loše osjećala, da nije mogla spavati, bilo ju je strah, tada je stanovala sama, ali u tom trenutku da nije mogla biti sama pa da je otišla kod roditelja. Imala je noćne more, nije se osjećala sigurno pa kada bi izašla iz kuće, da bi stalno gledala je li je netko prati. U tom razdoblju da je kupovala suplemente, iz Imotskog da je dolazila u Split kod liječnika na preglede i kontrole te da su joj u cijelom tom procesu velika pomoć bile njene kolegice koje su inače psihoterapeuti.

9.2. Tužiteljica napominje da se inače nadzor nad susretima i druženjima održava u okruženju koje bi bilo primjereno za malodobnu djecu, da ona ne odlučuje samostalno gdje će se održavati nadzor nad susretima već da to odlučuje stručni tim Centra pa tako i u konkretnom slučaju. Nadalje, tužiteljica navodi da je već prije na poslu imala slična iskustva, to da je bilo 2018., a uslijed čega da je tužiteljica imala zdravstvenih problema u trajanju od dva mjeseca. Nadalje, tužiteljica da je tadašnjeg ravnatelja tuženika upozoravala na ponašanje korisnice Centra PŽA, tri puta i to nakon što je donijela odluku o izdvajanju djece iz njene obitelji Naime, ona da je kontinuirano bila usmjerena na tužiteljicu, situacije da su bile jako neugodne te da je gospođa PŽA bila prema tužiteljici „neizravno agresivna“. Sjeća se tužiteljica da joj je ravnatelj jedne od te tri prigode rekao da se ne vraća na posao pošto je PŽA tu i traži tužiteljicu, već da ide kući, ali nekakve druge mjere da ravnatelj nije poduzimao. Tužiteljica ističe da je ona stručna suradnica (u vrijeme štetnog događaja socijalni radnik), da joj je poslodavac ministarstvo i da je poslodavac trebao poduzimati mjere osiguranja u odnosu na rad tužiteljice jer tužiteljica nije stručna za takvo što.

10. Iz pravomoćne prsude Općinskog suda u Splitu broj Kzd-122/20 od 15.12.2020. proizlaz da je za PŽA utvrđeno da je u neubrojivom stanju s namjerom da drugog teško tjelesno ozljedi 4.7.2020. poduzela radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede time što je u gradskom parku Đardin pristupila stručnoj radnici Centra za socijalnu skrb PŽ, koju poznaje iz ranijih postupanja kao takvu jer je sudjelovala u postupcima obiteljsko-pravne zaštite njezine malodobne djece, pa nezadovoljna zbog takvog njezinog postupanja, u stanju shizotipnog poremećaja ličnosti s psihotičnom dekompenzacijom , zbog čega nije mogla shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, povišenim glasom je verbalno napala i kazala: "Sićaš li se ti mene, vidit ćeš, pokazat ću ti ja, sićaš li se šta si napravila L i S" te ju je u nakani da ju teško tjelesno ozlijedi te zauvijek ošteti funkciju očiju, cijelo vrijeme po licu i očima prskala tekućinom na osnovi natrijevog hipoklorita koja se nalazi u plastičnoj boci , na što je PŽ brzo reagirajući vodom isprala oči i lice pa nije došlo do trajnih posljedica, čime je počinila protupravno djelo opisano u čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona. Okrivljenoj PŽA je na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci.

11. Iz spisu priloženih dopisa tužiteljice ravnatelju Centra od 30.10.2020. i 7.12.2020. (list 28/29 spisa) proizlazi da je tužiteljica nakon naprijed opisanog napada korisnice Centra zatražila od ravnatelja da je se premjesti na drugo radno mjesto, po mogućnosti na drugi odjel, navodeći da joj je već drugi put obavljajući poslove svog radnog mjesta bio ugrožen život i da je zbog psiho-fizičkog nasilja koje je pretrpjela od strane korisnika Centra u iznimno stresnoj situaciji.

12. Iz izvedenih dokaza proizlazi da se tuženik ne može osloboditi od odgovornosti za štetu koja je tužiteljici nastala ozljedom na radu niti se može djelomično osloboditi odgovornosti jer šteta nije nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice ili treće osobe (a u što ne spadaju korisnici u sustavu socijalne skrbi, u konkretnom slučaju PŽA) na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tužiteljici je šteta nastala za vrijeme rada, uslijed napada korisnika u sustavu socijalne skrbi. Tužiteljica nije doprinijela šteti, s obzirom iz izvedenih dokaza proizlazi da je i prije upozoravala ravnatelja na ponašanje korisnice PŽA, a koliko je njeno ponašanje bilo usmjereno na loš način prema tužiteljici govori i to, da je tužiteljici i sam ravnatelj rekao jedne prigode da se ne vraća na posao jer je PŽA tu i da je traži pa da ide kući, ali da nekakve druge mjere ravnatelj nije poduzimao, s obzirom iz izvedenih dokaza proizlazi da je za vrijeme napada tužiteljica zaklonila oči i lice rukama, da je zatvorila oči da joj što manje kiseline uđe u oči, s obzirom je uzmicala unatrag, molila napadačicu da prestane, bježala od nje i s obzirom je nakon napada ispirala lice vodom iz fontane. Dakle, tužiteljica je napravila sve što je u njenoj moći da šteta bude što manja u situaciji dok ju je neubrojiva osoba verbalno i fizički napada konstantnim prskanjem tekućine po očima i licu, tekućine koja peče i zamahivala škarama put tužiteljičinog vrata te je samo srećom štetni događaj završio kako je završio dok su njegove štetne posljedice mogle biti daleko pogubnije za tužiteljicu. Slijedom navedenog, tuženik je kao poslodavac dužan naknaditi tužiteljicu štetu u njenom punom opsegu koju tužiteljica trpi zbog ozljede na radu.

13. Na okolnost utvrđenja neimovinske koju je tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke.

14. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

14.1. Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

15. Stalna sudska vještakinja dr. Sanja Batina, spec. psih. dala je na ročištu od 29.8.2024. usmeni nalaz i mišljenje, a kada je navela da prvi nalaz psihijatra datira od 20. srpnja 2020. (znači 15 dana nakon doživljene psihičke traume), a zadnji nalaz psihijatra datira od 21. srpnja od 2021.Na prvom pregledu psihijatrica da je navela da je dva dana nakon traumatskog događaja, a nakon što je bila tužiteljica napadnuta na radnom mjestu od korisnice nadležnog Centra za socijalnu skrb Split, a koja korisnica se nalazi na psihijatrijskom bolničkom liječenju na Klinici za psihijatriju KBC Split, da je tužiteljica bila u emocionalnom stresu, nefunckionalna uz učestala buđenja i noćne more, aktualno u strahu od susreta i ponovnog suočavanja, psihomotorno napeta, plačljiva uz svakodnevna proživljavanja traumatskog događaja. Tužiteljici je postavljena dijagnoza poremećaj prilagodbe, sukladno međunarodnoj klasifikaciji duševnih bolesti X revizija, ista dijagnoza i terapija da su postavljeni i u slijedećim nalazima drugog psihijatra. Propisivani su joj lijekovi za smirivanje napetosti uz davanje podrške i savjeta. Dakle, povredu koju je tužiteljica doživjela, da spada na listu povrede straha jakog intenziteta. Nadalje, dr. Batina navodi da je tužiteljica uslijed verbalne agresije od strane korisnice usluga nadležnog centra te potom, špricanja po licu i očima tekućinom korozivnih svojstava, trpjela primarni strah vrlo jakog intenziteta u trajanju od pet minuta. Na ovaj strah da se nadovezao sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva tjedna, a koji je i uvjetovao da se tužiteljica javila psihijatru na pregled. Strah srednjeg intenziteta da je bio u trajanju od 3-4 tjedna te strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima u trajanju od 3-4 mjeseca. Trajnih posljedica straha kod tužiteljice da nema. Navedene psihičke smetnje da su dovele do povrede duševnog integriteta lakog intenziteta, a privremenog trajanja za vrijeme kontinuiranog psihijatrijskog liječenja. Povreda duševnog integriteta da se očitovala strahom, bezvoljnošću, repetativnim doživljavanjima traumatskog događaja, sa učestalim košmarnim snovima, zabrinutošću, nemoći, a što je remetilo njeno profesionalno i osobno funkcioniranje. Te smetnje da se ublažavaju psihijatrijskim liječenjem i te smetnje da su se postupno reducirale nakon javljanja psihijatru kao i provedenog psihofarmakološkog tretmana, ali da su se u određenom blažem intenzitetu javljali sve do završetka psihijatrijskog liječenja. Nakon toga da je moguć, da se neki od tih osjećaja povremeno javljaju bez realnih povoda, ali da je isto tako za očekivati, da će se protekom vremena takvo reagiranje prorijediti, a i potpuno nestati. Psihijatrijska dokumentacija kao i provedeno liječenje da prati redovno uzimanje terapije i odlaske tužiteljice na kontrolne terapije. Dr. Batina, spec. psihijatar ističe da je tužiteljica prije ovog događaja imala sličnih stresnih događaja, ali da je psihijatrijsko mišljenje u ovom postupku dala isključivo za povredu duševnog integriteta, a vezano za predmetni štetni događaj.

15.1. Stalni sudski vještak dr. Željko Šundov, spec. interne medicine i gastoeneterologije, dao je na ročištu od 29.8.2024. usmeni nalaz i mišljenje, a kada je naveo da je uvidom u sudsko medicinski spis utvrdio da štetni događaj nije u svezi poremećajem rada štitnjače kod tužiteljice. Naime, štitnjača da je glavna energetska žlijezda organizma i pri stresnom događaju da se aktiviraju hormoni stresa, kortizol, adrenalin, noradrenalin pa da se može dovesti do određenog hormonalnog dizbalansa, a što je prirodna reakcija na stres. Ukoliko stresni događaj traje dugo, znači mjesecima i godinama, da može doći do određen do disfunkcije štitne žlijezde, a što da u ovom slučaju nije potvrđeno budući se imenovana PŽ više puta pregledavala u ambulanti za štitnjaču te enterologa. Vještak dr. Šundov je mišljenja da nije došlo do privremenog ili dugotrajnog poremećaja rada štitnjače zbog predmetnog štetnog događaja već da je to bila samo akutna reakcija na stres i da je to je prirodni obrambeni mehanizam. Nadalje, tužiteljica da nikada nije bila pod terapijom za liječenje bolesti štitnjače. Dakle, iz nalaza i mišljenja ovog sudskog vještaka proizlazi da poremečaj u radu štitnjače tužiteljice nema veze s predmetnim štetnim događajem.

15.2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaze i mišljenja sudskih vještaka, a koje sud prihvaća jer su ista dana u skladu s medicinskom dokumentacijom, jasna su, potpuna i neproturječna sama sa sobom i dokumentacijom iz spisa.

16. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli i straha, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da je tužiteljica mlada osoba koja bi još dugo trebala raditi poslove vezano uz pružanje socijalne skrbi korisnicima, da je takav posao stresan, a posebno u okolnostima kada imaš iskustvo napada jednog od korisnika na radnom mjestu, imajući na umu cilj kojem ta naknada služi, po ocjeni ovog suda, tužiteljici je s osnova pretrpljene neimovinske štete pravično priznati novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 3.834,00 eura.

17. Tužiteljica traži da joj tuženik naknadi imovinsku štetu s osnova troškova liječenja i putnih troškova u vezi s tim, a na što tužiteljica ima pravo u skladu s čl. 1095. st. 1. ZOO-a. Sud je na temelju ovlasti iz čl. 223. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni procijenio troškove liječenja i putne troškove u vezi s tim (dolazak i odlazak s pregleda i kontrola iz Imotskog u Split) u zatraženom iznosu od 66,00 eura, a koliko je priznato tužiteljici s osnova pretrpljene imovinske štete.

18. Kada se iznosi koje je sud priznao tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbroje, dobije se ukupan iznos od 3.900,00 eura u kojem dijelu je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan i tuženiku naloženo da taj iznos isplati tužiteljici na ime naknade štete.

19. Tužiteljici bi na priznati iznos neimovinske štete od 3.834,00 eura imala pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 1103. i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od podnošenja tužbe do isplate, a kako je to tužiteljica zatražila pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, dok na priznati iznos od 66,00 eura na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja i putnih troškova u vezi s tim, tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl.1086. ZOO-a i odredbe čl. 29. st. 2. ZOO tekuću od presuđenja do isplate, a ne kako je to tužiteljica zatražila od podnošenja tužbe, odnosno od 24.9.2021. pa je u dijelu više zatraženog na ime zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 66,00 eura od 24.9.2021. do 16.3.2025. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Nadalje, tužiteljica traži da joj tuženik naknadi izgubljenu zaradu koja da joj je nastala zbog bogovanja, a korištenje kojeg da je u svezi štetnog predmetnog događaja pa da joj je nastala šteta u vidu razlike između plaće koju bi tužiteljica primila radeći kod tuženika da štetnog događaja nije bilo i naknade plaće koju je tužiteljica primila dok je bila na bolovanju u srpnju, kolovozu, rujnu i listopadu 2020.

21. Stalna sudska vještakinja dr. Milana Varinac-Barač, spec. medicine rada, dala je na ročištu od 6.11.2024. usmeni nalaz i mišljenje, kada navodi da je na raspravi od 14. svibnja 2024. god. u ovom predmetu određeno vještačenje po vještaku spec. medicine rada na okolnost utvrđenja uzročno posljedične veze bolovanja tužiteljice PŽ i predmetnog štetnog događaja od 4. srpnja 2020. Za potrebe vještačenja, sudska vještakinja navodi, da je izvršila uvid u ovosudni spis u kome se nalazi medicinska dokumentacija za tužiteljicu te uvid u zdravstveni karton tužiteljice koji obuhvaća razdoblje od 8. srpnja 2020. do 18. prosinca 2020. god. Pregledom ovosudnog spisa dr. Milana Varinac-Barač navodi kako doznaje da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu socijalnog rada. dana 4. srpnja 2020. god. doživjela fizički i verbalni napad od strane poznate osobe, navodi se prskanje abrazivnom tekućinom i pokušajem nanošenja ozljede škarama. Na pregledu na Zavodu za hitnu medicinu SDŽ da se ne nalazi opeklina niti crvenilo u području očiju i lica, ali da se postavlja dijagnoza akutne reakcije na stres šifre F43.0 prema MKG-10. Navedena dijagnoza je priznata ozljedom na radu od strane nadležnog tijela HZZO-a dok se dijagnoza toksični učinak korozivnih kiselina i kiselinama sličnih tvari ne priznaje ozljedom na radu. Izborni liječnik tužiteljice je kod tužiteljice dana 8. srpnja 2020. utvrdio privremenu nesposobnost za rad i otvorio bolovanje. Nakon tog da slijede kontrole i liječenja po psihijatru u ambulantnom tretmanu. Prvi nalaz psihijatra da se bilježi se 20. srpnja 2020. kada se postavlja dijagnoza poremećaja prilagodbe šifre F43.2 prema MKG-10, da se određuje u liječenju terapija psihofarmacija. U nalazu da se bilježi da do sada psihijatrijski nije liječena. U anamnezi da se navodi da je prva dva dana bila u emocionalnom distresu, da je u strahu, nefunkcionalna uz učestala buđenja i noćne more. Aktualno u kliničkoj slici da se navodi da je u strahu od susreta i ponovnog suočavanja, psihomotorno napeta, plačljiva, smetnji prosnivanja svakodnevno uz proživljavanje traumatskog događaja, disfunkcionalna na svim razinama. Ista anamneza i klinička slika da se navodi u nalazu psihijatra od 7. rujna 2020. godine. U slijedećem nalazu psihijatra na dan 25. studenog 2020. navodi se ista dijagnoza kao i ranije, ali u kliničkoj slici se bilježi stanje oscilirajuće anksioznosti, ponovno retraumatizirana procesom na sudu te da da se teško adaptira na dosadašnjim poslovima. Isto stanje bilježi se i u nalazu od 17. veljače 2021. godine, a po rješenju o premještaju na drugo radno mjesto i smještaju optužene osobe u adekvatnu psihijatrijsku ustanovu tužiteljica da je psihomotorno mirnija, adekvatnog funkcioniranja, boljeg raspoloženja, zadovoljnija, a što da je sve razvidno iz nalaza psihijatra od 21. srpnja 2021. godine.

21.1. Iz priloženog zdravstvenog kartona tužiteljice da je razvidno da je privremena radna nesposobnost kod tužiteljice sa osnova dijagnoze akutne reakcije na stres utvrđena 8. srpnja 2020., a završena odnosno bolovanje zaključeno 6. kolovoza 2020. god., jer je prema Pravilnika o rokovima najduljeg trajanja bolovanja za ovu dijagnozu predviđeno bolovanje u trajanju od 30 dana. Od 7. kolovoza 2020. do 20. listopada 2020. tužiteljica da je bila privremeno nesposobna za rad pod dijagnozom poremećaj prilagodbe, nakon toga da je od 21. listopada do 30. listopada bila privremeno radno nesposobno zbog dijagnosticiranog Covida i posljedičnog bronhitisa. Za napomenuti je, navodi vještakinja, da se u zdravstvenom kartonu tužiteljice na dan 3. rujna 2020. bilježi da je dana 24. kolovoza 2024. god. priznata ozljeda na radu pod dijagnozom akutna reakcija na stres te da se vrši korekcija bolovanja sa osnova te dijagnoze i to do 6. kolovoza 2020. god. zaključno pa se bolovanje dalje vodi pod dijagnozom poremećaja prilagodbe.

21.2. Prema mišljenju sudske vještakinje dr. Milane Varinac-Barač, spec. medicine rada, postoji uzročno posljedična veza sa štetnim događajem od 4. srpnja 2020. god. i privremenom radnom nesposobnošću tužiteljice odnosno bolovanje koje je otvoreno 8. srpnja 2020. god. Sa osnove štetnog događaja da je opravdano bolovanje tužiteljice u razdoblju od 8. srpnja 2020. god. do 20. listopada 2020. god. Unatoč činjenici da je bolovanje sa osnove akutnog stresnog poremećaja zaključeno 6. kolovoza 2020. god., sukladno naprijed navedenom Pravilniku te medicinskoj dokumentaciji, da prolazi da u roku od 30 dana tužiteljica i dalje nije bila sposobna za poslove svog radnog mjesta jer je imala simptome poremećaja prilagodbe koji su se manifestirali emocionalnim poremećajem u ponašanju kao i reakcija na stresni događaj od 4. srpnja 2020., a koji poremećaj da je prema priloženom psihijatrijskoj dokumentaciji u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Bolovanje nakon 20. listopada 2020. sa navedenih osnova nije opravdano jer simptomatologija koju je tužiteljica imala nije tipična za navedenu dijagnozu poremećaja prilagodbe.

22. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka medicine rada, koje sud prihvaća kao jasno, detaljno i u skladu s dokumentacijom iz spisa pa kako je utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 8. srpnja 2020. god. do 20. listopada 2020. bila na bolovanju koje je u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedom na radu, a za koje razdoblje tužiteljica traži naknadu imovinske štete u vidu izgubljen zarade kao razlike između isplaćene naknade plaće i plaće koja joj je prema redovnom tijeku stvari trebala biti isplaćena, u ukupnom iznosu od 743,12 eura i to, iznos od 80,81 eur za srpanj 2020., iznos od 52,88 eura za kolovoz 2020., iznos od 194,69 eura za rujan 2020. i iznos od 439,97 eura za listopad 2020., a matematičku ispravnost obračuna tuženik ne osporava, valjalo je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan i naložiti tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 743,12 eura na ime naknade imovinske štete.

22.1. Na svaki pojedini dio iznosa od 743,12 eura, tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO), tekuća od 15-og dana u narednom mjesecu (čl. 92. st. 2. ZR-a).

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u tekstu ZPP).Tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da tuženik nadoknadi tužiteljici parnične troškove koji su joj nastali vođenjem ovog postupka, a koji su određeni na temelju popisanog troška i primjenom Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarife) u visini kako slijedi: za sastav tužbe-100 bodova, za zastupanje po punomoćnicima na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari od 26.10.2023., 13.2.2024., 14.5.2024., 29.8.2024., 6.11.2024., 15.1.2025. - za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 20.10.2021., 28.10.2024., 1.3.2025. - za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude od 17.3.2025. – 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno daje 1050 bodova, a pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.625,00 eura, na koji iznos je valjalo zbrojiti trošak vještačenja u iznosu od 594,00 eura pa se dobije 3.219,00 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

23.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 17. ožujka 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude parnične stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis