REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4442/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika: 1. RĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Novigradu i 2. FĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Asja Piplović, odvjetnica iz Buja, radi isplate i dr., odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž–400/2021-3 od 9. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, broj P-1344/2019-23 od 23. prosinca 2020., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž–400/2021-3 od 9. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, broj P-1344/2019-23 od 23. prosinca 2020.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima:
- da „...tuženima kao suvlasnicima predmetne nekretnine pripada sukladno odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a pravo na suposjed predmetne nekretnine koja nije podijeljena između tužiteljice i tuženika na način izvršavanja suposjeda, bilo sporazumom stranaka bilo odlukom suda (čl. 42. st. 2. ZV-a)...“,
- „...da tuženi ne brane niti osporavaju tužiteljici suposjed predmetne nekretnine i to onog dijela koji ne čini terasu što je tužiteljica u svojem iskazu potvrdila...“,
- „...da tužiteljica u utuženom razdoblju (od 12. mjeseca 2014. do 12. mjeseca 2018.) od tuženika nije ni zahtijevala predaju u suposjed predmetne nekretnine...“, te
- „...da tužiteljica ne dokazuje da su tuženi nepošteni posjednici (čl. 18. ZV-a), da su tužiteljici odbili predati suposjed utužene nekretnine obzirom da tužiteljica od tuženih u utuženom razdoblju nije tražila predaju u suposjed predmetne nekretnine, a niti je predmetnom tužbom pored tužbenog zahtjeva za isplatu postavila zahtjev za predaju u suposjed predmetne nekretnine, nego je zahtjev za predaju u suposjed podnijela tek tužbom 15. listopada 2020...“.
U tom smislu, materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana presuda i u bitnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužiteljica temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Ujedno, pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 26. listopada 2009. Dalje, ovaj sud je ocijenio da postavljena postupovnopravna pitanja koja se iscrpljuju u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Predlagateljica zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Posebno, pitanja koja se odnose na troškove postupka na način kako ih je u prijedlogu naznačila tužiteljica ne proizlaze iz razloga na kojima se temelji pobijana odluka.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP-a). Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće prijedloge i navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime nije učinila vjerojatnim da bi joj u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
