REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1105/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice LU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Ivošević, odvjetnik u Rovinju, protiv tuženika 1. Malti-Modis d.o.o., Lovran, Šetalište Maršala Tita 14, OIB 57966898402 i 2. ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1570/2024-2 od 25. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1342/2017-67 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja suda drugog stupnja kojom je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja kojim je odbijen prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, prijedlog nije dopušten.

4. Glede postavljenih pitanja:

„Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz, kojim bi se prema tvrdnji tuženika utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten odbiti prijedlog za ponavljanje postupka ukoliko ne smatra da se radi o činjenici/dokazu koji može utjecati na povoljniju odluku stranke u smislu čl. 421. st.1. t. 10. ZPP-a?

Je li odbacivanje novih činjenica i dokaza te odbijanje svjedočenja odvjetnika iz Australije u suprotnosti s pravom na pravično suđenje, kako je zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“,

iz sadržaja prijedloga razvidno je da tuženici nisu dali i razloge važnosti pitanja zbog kojih prijedlog podnose, što su dužni učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a pa je stoga glede tog dijela zahtjeva odlučeno sukladno odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP-a.

5. Tuženici su se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvali i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da im je u postupcima pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. ZPP-a) kako to slijedi iz drugog postavljenog pitanja u prijedlogu tuženika.

6.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tuženici dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.

6.2. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

6.3. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić