REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1446/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-176/2023-3 od 30. siječnja 2024. kojim je ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2154/2020 od 28. prosinca 2022. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-176/2023-3 od 30. siječnja 2024. i predmet vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima postupka u povodu odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Dužna je tužena Republika Hrvatska u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5.941,17 kn /788,53 EUR-a sa zateznim kamatama po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na taj iznos od 05. veljače 2019 pa do isplate.
II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.946,88 kn/1.452,90 EUR-a.".
2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"I. Uvažava se žalba tužene te ukida presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 2154/2020 od 28. prosinca 2022. godine i tužba odbacuje.
II. Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 637,50 eura.".
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. u vezi s čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2188/2024-2 od 21. kolovoza 2024. zbog pravnog pitanja:
"Mora li tužitelj za razdoblja koja dospiju nakon podnošenja tužbe podnositi novi zahtjev ODO-u iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ako se okolnosti naknadno izmijene na način da visina štete na temelju novih činjenica (npr. zbog promjena na tržištu, vještačenja i sl.), naraste ako je prethodni zahtjev iz čl. 186. Zakona o parničnom postupku odbijen od strane tuženika ili može izravno tužbom tražiti viši iznos?".
4. Tuženik na reviziju nije odgovorio.
5. Ovaj sud, na temelju čl. 391. st. 3. ZPP, drugostupanjsko rješenje ispitao, kako ga tužitelj revizijom pobija i kako mu je dopušteno i to samo zbog pitanja zbog kojeg mu je revizija dopuštena.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet odlučivanja u revizijskom stupnju postupka razvidan je iz revizijskog pitanja citiranog u točki 3. obrazloženja ovog rješenja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine za stan u vlasništvu za mjesec lipanj 2018.
9. U činjenično i pravno podudarnom predmetu ovog suda broj Rev-813/2024-3 od 5. siječnja 2025. odgovoreno je na identično pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena i predmetna revizija. U tom predmetu na postavljeno pitanje odgovoreno je:
"Kod odgovaranja na revizijsko pitanje treba poći od toga da je svrha postupka iz članka 186.a ZPP izbjegavanje nepotrebnoga sudskog spora ako se on može riješiti na miran način. Zato ovaj sud smatra da se tužitelj koji je u parnici pokrenutoj tužbom sa zahtjevom za isplatu određene novčane svote prije podnošenja koje se obratio nadležnome državnom odvjetništvu sa zahtjevom iz članka 186.a ZPP, koje je zahtjev otklonilo kao neosnovan, povećao zahtjev za isplatu novčane svote, ali i je povećani tužbeni zahtjev utemeljio na istoj pravnoj osnovi kao i onaj izvorni iz tužbe, ne bi prije takve preinake bio dužan ponovno obratiti državnome odvjetništvu sa zahtjevom iz članka 186.a ZPP. No i u situaciji kakva je predmetna, kada tužitelj ne preinačuje tužbu povećanjem zahtjeva za isplatu na temelju iste pravne osnove, već po istoj osnovi podnosi protiv Republike Hrvatske novu tužbu, ali isplatu zahtijeva za drugo razdoblje, te tužbi priloži odgovor nadležnoga državnog odvjetništva na njegov zahtjev za mirno rješenje spora podnesen prije podnošenja tužbe za prijašnje razdoblje, kojim se on otklanja kao neosnovan uz shvaćanje da tužitelj ni za koje razdoblje nema pravo na isplatu, te istim shvaćanjem Republika Hrvatska već u odgovoru na tužbu ospori novi tužbeni zahtjev, valja smatrati da je tužitelj prilaganjem novoj tužbi prijašnjega odgovora na njegov zahtjev ispunio svoju obvezu iz članka 186.a ZPP odnosno da se ne mora državnome odvjetništvu prije podnošenja nove tužbe ponovno obratiti s novim zahtjevom o kojemu je ovdje riječ, jer je izvjesno da će zahtjev biti odbijen. Navedeno je odgovor na predmetno revizijsko pitanje. Naime, uz već prethodno opisanu svrhu postupka iz članka 186.a ZPP, besmisleno bi bilo inzistirati na podnošenju takvoga zahtjeva kada je poznat stav Republike Hrvatske s njim u vezi. U ovoj je parnici tuženik već u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev istim argumentima kojim ga je osporio u odgovoru na tužiteljev zahtjev prije pokretanja prethodne parnice, tužitelj je taj odgovor priložio predmetnoj tužbi, prvostupanjski je sud proveo postupak i izvođenjem dokaza utvrdio činjenice koje smatra odlučnima, pa je protivno svrsi postupka iz članka 186.a ZPP shvaćanje iz drugostupanjskoga rješenja da nakon već provedenoga postupka i donošenja meritorne odluke o tužbenome zahtjevu tužbu valja odbaciti iz razloga na koje se pozvao. Tako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 186.a i članka 354. stavka 2. točka 14. ZPP.".
10. Reafirmirajući izneseno pravno shvaćanje, a jer je pobijano rješenje utemeljeno na nepodudarnom shvaćanju ovoga suda, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, na temelju čl. 394. st. 2. al. 1. ZPP riješeno je kao u st. I. izreke ovog rješenja.
11. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
