Zakon.hr

P-2388/2020-35

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika pod 1 ČT, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 2 HT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Austrija, pod 3 RT, OIB [osobni identifikacijski broj], pod 4 UT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]/1 1080 Wien, Austrija, pod 5 KT, OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 6 CT, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], Austrija, koje zastupa punomoćnik Vlaho Duplančić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene-protutužiteljice GT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, po tužbi radi utvrđenja ništetnosti, odnosno raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju te po protutužbi radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024. u nazočnosti tužene-protutužiteljice i punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 9. lipnja 2016.,sklopljen između sada pok. JT kao primateljice uzdržavanja i tužene GT kao davateljice uzdržavanja, a koji Ugovor je solemniziran kod javne bilježnice Mile Čipčić u Splitu pod OV-54 67 12016 od 9. lipnja 2016.

2. Na temelju ove presude zemljišnoknjižni odjel suda je dužan izvršiti brisanje prava vlasništva upisanog u korist tužene GT OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to na stanu u [adresa], položen u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] PU 10377 K. O. [katastarska općina] na II. katu, površine 60,15 m2 te uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje na način da kao vlasnicu stana upiše JT OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Utvrđuje se da u ostavinu sada pok. JT OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1939., a umrle **.**.2017., ulaze novčana sredstva u visini od ukupno 34.410,00 dolara, iznos od ukupno 33.820,00 eura, te iznos od 89.310,00 švicarskih franaka.

4. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti u ostavinsku masu iza smrti pok. JT OIB: [osobni identifikacijski broj] novčana sredstva u visini od 34.410,00 dolara, iznos od ukupno 33.820,00 eura, te iznos od 89.310,00 švicarskih franaka i to sve položiti na račun koji će označiti sud u ostavinskom postupku koji se vodi pod O-1892117 pred Općinskim sudom u Splitu.

5. Dužna je tužena tužiteljima u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do konačne isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su pokojna JT rođ. Č pok. H OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljica uzdržavanja i tužena pod 1. kao davateljica uzdržavanja zaključili dana 23. srpnja 2012. godine a koji Ugovor je istog dana temeljem čl. 2. Zakona o javnom bilježništvu ( NN br. 78/93) i čl. 579. i 580. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) u obliku javnobilježničkog akta sastavila javni bilježnik Margarita Mladineo iz Visa, Šetalište stare Isse 2, pod brojem OU- 16/2012-1.

2. Na temelju ove presude dužan je zemljišnoknjižni odjel ovog suda izvršiti u zemljišnoj knjizi brisanje prava suvlasništva upisanog na ime tužene pod 1. za 2460/5040 na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5129 K. O. [katastarska općina], te uspostaviti prijašnje zemljišnoknjižno stanje na način da kao suvlasnicu za 2460/5040 nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5129 K. O. [katastarska općina] upiše JT rođ. Č pok. H OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Utvrđuje se da u ostavinu pokojne JT rođ. Č pok. H, OIB: [osobni identifikacijski broj] ulazi suvlasnički dio koji iznosi 2460/5040 na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5129 K. O. [katastarska općina].

4.Tuženici su dužni solidarno nadoknaditi tužiteljici parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, sve po stopi od 8,14 % godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

III Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su pokojna JT rođ. Č pok. H OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primateljica uzdržavanja i tužena pod 1. kao davateljica uzdržavanja zaključili dana 23. srpnja 2012. godine, a koji Ugovor je istog dana temeljem čl. 2. Zakona o javnom bilježništvu ( NN br. 78/93) i čl. 579. i 580. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) u obliku javnobilježničkog akta sastavila javni bilježnik Margarita Mladineo iz Visa, Šetalište stare Isse 2, pod brojem OU- 16/2012-1.

3. Utvrđuje se da u ostavinu pokojne JT rođ. Č pok. H OIB: [osobni identifikacijski broj] ulazi suvlasnički dio koji iznosi 2460/5040 na nekretnini oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5129 K. O. [katastarska općina]."

IV Nalaže se tužiteljima, u roku od 15 dana, solidarno naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 17.722,40 eur sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 10. srpnja 2020. tužitelji-protutuženici (dalje tužitelji) ustali su protiv tužene-protutužiteljice (dalje tužena) tužbom radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužena, kao davateljica uzdržavanja, sklopila 9. lipnja 2016. s primateljicom uzdržavanja, a sada pok. JT (dalje Ugovor/16). U bitnom navode kako su rješenjem ovog suda broj O-1892/17 od 3. lipnja 2020. upućeni u parnicu protiv tužene radi utvrđenja ništetnosti označenog ugovora i utvrđenja sastava ostavinske, mase u pogledu pokretnina nakon smrti JT. Dodaju kako je JT preminula **.**.2017. i kako je oporukom pred svjedocima od 17. kolovoza 2016. ostavila tužiteljima svoj suvlasnički dio stana u [adresa], površine 60,15 m2, položenog na drugom katu zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1590 PU 100377 K. O. [katastarska općina] i sve stvari u tom stanu, uključujući novac u iznosu od 46.000,00 USD, u iznosu od 27.710,00 eur, u iznosu od 27.780,00 CHF, daljnji iznos od 40.000,00 CHF namijenjen tužiteljima pod 2-6 te iznos od 30.000,00 CHF za daljnje troškove i potrebe pok. JT, s tim da preostali iznos pripadne tužitelju, a ističu kako je JT predala tuženoj na čuvanje 34.410,00 USD, 33.820,00 eur te 89.310,00 CHF. Nadalje se navodi kako su JT i tužena sklopile Ugovor/16 kojim je primateljica uzdržavanja ostavila tuženoj upravo gore označeni stan u [adresa] na koji se upisala kao vlasnica u zemljišnoj knjizi, a predmetni pravni posao drže apsolutno ništavim, jer sadržajem ne odgovara ugovoru o doživotnom uzdržavanju, već ugovoru o najmu, budući je njegovom točkom IV ugovoreno kako će primateljica uzdržavanja stanovati u apartmanu davateljice uzdržavanja uz plaćanje mjesečnog najma u iznosu od 6.000,00 kn. Tvrde kako tužena nije ispunjavala preuzete obveze, već je o JT brinula tužiteljica pod 1 koja je prema dogovoru trebala plaćati tuženoj 100 švicarskih franaka za pruženu uslugu, bez spomena o sklapanju ugovora, ali je tužena iskoristila situaciju, prisvojila novac zbog čega je JT naknadno izrazila nezadovoljstvo i zahtijevala raskid tog ugovora. Na kraju navode kako je stan u [adresa] bio zapušten i neprimjeren za stanovanje, kako tužena nije pokopala JT prema ugovoru, odnosno na uobičajen i primjeren način te da joj grob nije obilježen. Pored zahtjeva postavljenog radi utvrđenja ništetnosti Ugovora/16, tužitelji su postavili i podredni tužbeni zahtjev radi utvrđenja kako je taj ugovor raskinut 17. kolovoza 2016. sastavljanjem oporuke JT.

2. U svom odgovoru od 15. rujna 2020., odnosno 11. listopada 2022., tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti uz obrazloženje kako su tužitelji nasljednici supruga JT, odnosno RT koji je umro prije nje 5. lipnja 2011., stoga nisu zakonski nasljednici JT, a nisu ni oporučni nasljednici, jer oporuka od 17. kolovoza 2016. nema pravnog učinka. Ističe kako je uredno ispunila preuzete ugovorne obveze, kako je stan u [adresa] zajedno sa svim pokretninama (uključujući i novac), postao vlasništvo tužene u cijelosti iz razloga što te stvari ne predstavljaju ostavinu JT, koja je za života njima raspolagala Ugovorom/16. Osporava da bi JT zahtijevala raskid tog ugovora, a njezinu oporuku drži načinom rješavanja pritiska kojim je bila izložena od strane tužitelja. U odnosu na stanje stana navodi kako su priložene fotografije te nekretnine iz vremena izvođenja radova na zamjeni dotrajale cijevi i uređenja kupaonice i dodaje kako se označena novčana sredstva nisu nalazila u predmetnom stanu već u znatno manjem iznosu kod nje (tužene), a pored svega navodi kako je RT u svojoj oporuci iz 2005. napisao molbu supruzi JT da na kraju svog života preostali novac poklopi njegovom bratu HT i njegovoj obitelji, što nije dozvoljeno, jer odredbe Zakona o nasljeđivanju zabranjuju oporučitelju odrediti nasljednika svom nasljedniku.

3. Dana 3. prosinca 2020. zaprimljena je pod poslovnim brojem P-4189/2020 tužba kojom je tužena ustala protiv tužitelja radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je tužiteljica pod 1, kao davateljica uzdržavanja, sklopila 23. srpnja 2012. s primateljicom uzdržavanja JT (dalje Ugovor/12). U bitnom navodi kako je na pokretanje ove parnice upućena rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž-1220/2020 od 31. kolovoza 2020., kako je zakonska nasljednica JT, kako tužiteljica pod 1 nije obavljala preuzete ugovorne obveze, već je to radila upravo ona (tužena) i kako kao zakonska nasljednica ima pravo zahtijevati raskid označenog pravnog posla.

4. U svom odgovoru od 12. siječnja 2021. tužitelji su osporili navode iz gore označene tužbe uz obrazloženje kako su se brinuli o JT ne samo nakon sklapanja predmetnog ugovora 2012., već i prije toga, radi čega ukazuju na odredbu iz čl. 5. Ugovora prema kojoj se on sklapa na inzistiranje primateljice uzdržavanja, jer se smatra obveznom uzvratiti darovateljici uzdržavanja za dosadašnju i buduću pažnju i skrb. Na kraju navode kako JT nije iskazivala nezadovoljstvo prema tužiteljima, nije dala nikakvu izjavu kojom bi osporila Ugovor/12 ili zahtijevala njegov raskid te dodaju kako tužena nije zakonska nasljednica, stoga nije legitimirana za podnošenje tužbe.

5. Na ročištu održanom 28. veljače 2023. sud je spis broj P-4189/2020 pripojio spisu broj P-2388/2020 radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

6. U tijeku postupka sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te izveo dokaze pregledom rješenja ovog suda broj O-1892/17 od 3. lipnja 2020. i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1220/2020 od 31. kolovoza 2020., oporuke od 17. kolovoza 2016., fotografija vlastoručno napisanih novčanih iznosa, oporuke od 19. travnja 2005., Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. lipnja 2016., vlasničkih listova od 25. travnja 2016., 22. lipnja i 1. prosinca 2020. i 23. prosinca 2022., fotografija dijelova stambenog prostora, rješenje o nasljeđivanju broj O-1997/11 od 14. svibnja 2015., ugovora o doživotnom uzdržavanju od 27. srpnja 2012., pregledom spisa broj O-1997/11, O-1892/17, smrtnih listova MU VIS od 16. ožujka, 12. svibnja i 21. rujna 2017. te rodnog lista MU VIS od 27. siječnja 2023., ugovora od 19. srpnja 1971., ugovora o darovanju od 9. kolovoza 1991., saslušanjem svjedoka LT, ĐT, PT, TT, ET, BT, FT, ŠT, ŽT te tužiteljice pod 1 i tužene kao parničnih stranaka. Ovjerene izjave ĆT od **.**.2017. i ZT od 6. prosinca 2024. sud nije uzeo u obzir, jer se radi o izjavama osoba koje nisu saslušane u ovoj parnici, a tužena se protivila njihovom korištenju. Neovisno o tome, prihvaćanjem tih izjava kao valjanih dokaza bilo bi povrijeđeno načelo neposrednosti i uutvrđenja materijalne istine, jer sud i stranke u tom slučaju ne bi mogle postavljanjem pitanja i na drugi neposredan način utvrditi ovdje presudne okolnosti i činjenice.

7. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

8. Glavni i podredni tužbeni zahtjev su neosnovani, dok je protutužbeni osnovan.

9. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi jesu li aktivno legitimirani i jesu li njihovi zahtjevi osnovani.

10. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

11. Odredbom iz čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je kako se ugovorom o doživotnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s tim da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ako nije drukčije ugovoreno, ovim ugovorom obuhvaćene su i sve pripadnosti stvari ili prava koje su predmet ovog ugovora, kako propisuje odredbom iz st. 2. Prema čl. 580. st. 1. ZOO ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suda ili potvrđen po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, a svaka strana može zahtijevati njegov raskid ako druga strana ne ispunjava njegove obveze, kako propisuju odredbe iz čl. 583. ZOO.

12. Odredbom iz čl. 322. st. 1. ZOO propisano je kako je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, kako propisuje odredba iz čl. 327. st. 1. ZOO.

13. Odredbom iz čl. 330. ZOO propisano je kako je ugovor pobojan kad ga je sklopila ograničeno poslovno sposobna strana, kad je pri njegovu sklapanja bilo mana volje te kad je ovim zakonom ili posebnim propisom određeno.

14. Pregledom rješenja ovog suda broj O-1892/17 od 3. lipnja 2020. razvidno je kako je prekinut ostavinski postupak u predmetu iza pok. JT, a parnične stranke upućene pokrenuti parnice i to tužitelji radi utvrđenja ostavinske mase u pogledu pokretnina te utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 9. lipnja 2016., a tužena radi utvrđenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23. srpnja 2012.

15. Pregledom Ugovora/16 razvidno je kako su ga 9. lipnja 2016. sklopile primateljica uzdržavanja JT i kći njezine rođakinje, ovdje tužena GT, kao davateljica uzdržavanja. Utvrdile su kako primateljica uzdržavanja s boravištem u stanu u [adresa], zbog svoje životne dobi i općeg zdravstvenog stanja ima potrebu za pomoć prilikom odvođenja liječniku, nabavi hrane i lijekova, u održavanju stana i osobne higijene te drugu pažnju i brigu primjerenu osobi njezine dobi. Davateljica uzdržavanja, s prebivalištem u [adresa], obvezala se doživotno pružati primateljici uzdržavanja uobičajenu potpunu njegu i pomoć, pomoć u svakodnevnim potrebama, brinuti o zdravstvenom stanju i pružati potrebnu njegu u slučaju bolesti i liječenja, organizirati prijevoz do liječnika, nabavu lijekova, medicinskih pomagala i svih drugih potreba, nabavu namirnica, pripremu hrane i kuhanje te održavanje čistoće stana i odjeće. Primateljica uzdržavanja iskazala je suglasnost da je davateljica smjesti u dom za starije i nemoćne osobe samo u slučaju da zbog bolesti bude bez svijesti ili ako zbog zdravstvenih problema ne bude u mogućnosti održavati osobnu higijenu i bude primorana koristiti pelene. Pored toga, primateljica uzdržavanja za uzvrat je ustupila davateljici uzdržavanja vlasništvo stana u [adresa], površine 60,15 m2, položenog na drugom katu zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1590 PU 100377 K. O. [katastarska općina], zajedno sa svim pokretninama koje se nalaze u stanu i ovlastila je upisati pravo vlasništva u zemljišnim knjigama nakon smrti primateljice uzdržavanja.

16. Pregledom vlasničkih listova od 25. travnja 2016. i 22. lipnja 2020., razvidno je kako je JT bila upisana vlasnica gore označenog stana u cijelosti, a danas je ova nekretnina upisana kao isključivo vlasništvo tužene GT.

17. Pregledom oporuke od 17. kolovoza 2016. razvidno je kako je JT pred svjedocima TT i VT raspolagala polovinom označenog stana u [adresa] zajedno s polovinom svih stvari koje se nalaze u tom stanu u korist ovdje tužitelja. Iz njezinog sadržaja proizlazi kako ju je sastavila u znak zahvalnosti djeveru HT i njegovoj supruzi ČT za 12 godina gostoprimstva koje su njoj i suprugu pružili u [adresa] nakon što su zbog rata morali napustiti Sarajevo.

18. Pregledom Ugovora/12 razvidno je kako su ga 23. srpnja 2012. sklopile primateljica uzdržavanja JT iz [adresa] i ovdje tužiteljica pod 1 ČT iz [adresa], kao davateljica uzdržavanja. Sudionice su utvrdile kako je primateljica uzdržavanja vlasnica za 2460/5040 dijela nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 5129 K. O. [katastarska općina], u naravi dvokatne kuće u [adresa], kako se davateljica obvezuje snositi sve troškove i skrbiti o svim potrebama primateljice uzdržavanja u vezi s prehranom, odjećom i obućom, osigurati joj potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje i snositi troškove tog liječenja preko iznosa koje primateljica uzdržavanja ne bude mogla izmiriti iz sredstava svog osiguranja, a pored svega je u slučaju smrti sahraniti o svom trošku prema mjesnim običajima. Primateljica uzdržavanja istaknula je kako se ovaj ugovor sklapa na njezino inzistiranje, jer se smatra obveznom uzvratiti davateljici uzdržavanja za dosadašnju i buduću pažnju i skrb. Osim toga, ovlastila je davateljicu uzdržavanja prenijeti pravo vlasništva i provesti taj upis u zemljišnim knjigama poslije njezine smrti.

19. Pregledom vlasničkog lista od 1. prosinca 2020 razvidno je kako je tužiteljica pod 1 ČT upisana suvlasnica nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 65 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. za 2460/5040 dijela.

20. U odnosu na aktivnu legitimaciju stranaka, za navesti je kako su tužitelji oporučni nasljednici JT, a tužena je njezina zakonska nasljednica. U skladu s odredbom iz čl. 583. st. 1. ZOO, ugovor o doživotnom uzdržavanju može se raskinuti sporazumom stranaka, a iako se radi o ugovoru propisanog oblika, prema odredbi iz čl. 288. ZOO može se raskinuti u bilo kojem obliku. Također se raskida na zahtjev stranke ako druga ne ispunjava preuzete obveze, kako propisuje odredba iz čl. 583. st. 3. ZOO. Međutim, u tom slučaju neispunjenje obveze predstavlja imovinsko pravo koje prelazi na nasljednike primatelja uzdržavanja, što znači da su i oni ovlašteni zahtijevati raskid, radi čega ih je ostavinski sud rješenjem broj O-1892/2017 od 3. lipnja 2020. uputio na pokretanje parnice.

21. Na okolnost utvrđenja okolnosti sklapanja ovdje spornog Ugovora/16 i njegove provedbe saslušani su svjedoci ĐT, PT, ET, BT, ŠT i ŽT. Primateljicu uzdržavanja JT opisuju kao inteligentnu, obrazovanu i rječitu osobu, izraženih karakternih osobina i do smrti besprijekornog mentalnog zdravlja. Poznat im je odnos JT i tužene i praktički istovjetno iskazuju na okolnost boravaka tužene u Splitu i poslova koje je obavljala za potrebe primateljice uzdržavanja. Naime, tvrde kako je tužena boravila i noćila u stanu JT par dana svakog tjedna, a ponekad i više, kako joj je nabavljala namirnice i druge stvari, kuhala, brinula o osobnoj higijeni i obavljala sve druge domaćinske poslove, kako samostalno, tako i uz povremenu pomoć supruga. Pored toga je vodila brigu o potrebnoj liječničkoj skrbi i nabavi lijekova, a nemaju saznanja da bi JT i tužena bile u sukobu ili imale kakvih problema, već njihov odnos drže urednim i primjerenim. Svjedok ĐT, kao predstavnik stanara zgrade u [adresa], dodaje kako je JT zbog boravaka tužene plaćala uslugu isporučene vode za dva člana domaćinstva. Sjeća se kako mu je vlažilo u stanu zbog kvara na vodovodnim instalacijama JT i kako je na upućeni poziv suprug tužene organizirao radnike koji su otklonili kvar, a svjedokinja ET navodi kako je JT na kraju smještena u Dom za starije osobe po osobnoj želji i u skladu s odredbama ugovora kojeg je sklopila s tuženom. Svjedok BT navodi kako je JT prilikom doseljenja u dom označila samo tuženu i njezinog supruga radi kontakta i kao osobe koje skrbe o njoj. Dodaje kako su je redovito posjećivali, a tužena podmirivala troškove smještaja i kako JT nije iskazivala nezadovoljstvo ili bitnije primjedbe. Svjedokinja ŠT tvrdi kako su joj se JT i tužena obratile radi preporuke stručne ustanove nakon što se zdravstveno stanje JT pogoršalo i to otprilike dva mjeseca prije smrti, radi čega je bila teško pokretna, tako da je smještaj u dom bio odluka primateljice uzdržavanja. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti jer se radi o dugogodišnjim susjedima i rodbini JT, koji su je redovito viđali i posjećivali te vlasniku doma u Solinu u kojem je bila smještena, stoga je logično i očekivano da su je redovito viđali i posjećivali te da su imali neposredna i objektivna saznanja o okolnostima koje su od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari. Također je valjalo cijeniti kako njihovi iskazi nisu proturječni, već su u međusobnom i logičnom skladu, a spisu nisu priloženi dokazi koji bi navode svjedoka osporili ili ih kako doveli u sumnju. Konačno, sud ne nalazi razloga zbog kojih bi ovi svjedoci bili zainteresirani za ishod spora, tako da se prema svemu njihovi iskazi drže uvjerljivim i vjerodostojnim. Nasuprot tome, saznanja svjedokinje LT o odnosu JT i tužene ograničena su činjenicom da je JT upoznala 3-4 mjeseca prije nego što je smještena u dom, a i sama govori kako nema saznanja o detaljima tog odnosa. Poznato joj je kako je tužena redovito dolazila u stan u [adresa] gdje bi prenoćila i brinula o potrebama primateljice uzdržavanja, a uvjete u domovima u kojima je JT bila smještena ocjenjuje „vrhunskim za naše prilike“. Što se tiče svjedokinje FT, prije svega je za navesti kako iznosi čitav niz osobnih detalja o JT o kojima drugi svjedoci nemaju saznanja, a iskaz joj je u najvećem dijelu u suprotnosti s ostalima. Naime, spominje kako je JT odluku o sklapanju Ugovora/16 smatrala ishitrenom i brzopletom, kako joj pomoć u suštini nije trebala, kako je bila nezadovoljna što je smještena u dom, a pored svega iznosi pretpostavku kako je pravni posao s tuženom sklopila pod utjecajem prinude ili ucjene. Nadalje, čula je od majke kako se tužitelji nakon povratka s pogreba iz [adresa] "nisu mogli odmoriti i smjestiti u svoj stan u [adresa], jer je tužena promijenila bravu, dok je od JT čula kako će svu imovinu ostaviti tužiteljima, tako da je u stanu pripremila i četiri kuverte s novcem za djecu tužiteljice pod 1. Dakle, iznosi načelno doista detaljna saznanja i ozbiljne opaske, ali bez valjanih dokaza pa tako ni uvjerljivog obrazloženja zbog čega JT „nije imala alternative“ sklapanju Ugovora/16, niti iznosi razumno objašnjenje zbog čega JT (koju opisuje kao obrazovanu, elokventnu i socijaliziranu osobu) nije raskinula predmetni ugovor ukoliko joj je doista bio nepotreban. Također iznosi stav o sklapanju Ugovora/16 pod utjecajem prinude ili ucjene, iako svjedokinja AT tvrdi kako je pravno uobličila tak posao kao rezultat slobodne volje i dogovora njegovih sudionica. Što se tiče kuverti s novcem, znakovito je kako o tome ništa ne znaju ostali svjedoci (osim svjedokinje TT), a praktički istovjetne podatke iznosi samo tužiteljica pod 1, kada spominje bankarske omotnice s 10.000,00 CHF i imenima za svako od njezine četvero djece. Iskaz svjedokinje i ove parnične stranke istovjetan je i kada sklapanje novog ugovora o doživotnom uzdržavanju 2016. obrazlažu pritiskom kojim je tužena izložila JT, a da o tome ništa ne znaju susjedi i ostale osobe koje su je redovito ili često posjećivale. Međutim, ni svjedokinja FT nije nikada čula kako JT iskazuje nezadovoljstvo tuženom ili se žali da joj uskraćuje nešto od onog što se obvezala, tako da u najvećoj mjeri iznosi neutemeljene prosudbe. Pored toga, decidiranog je stava o tužiteljima kao vlasnicima stana u [adresa], a da istodobno nema relevantna saznanja o odredbama ugovora kojeg je JT sklopila s tuženom i kojim je raspolagala tom nekretninom. U svakom slučaju, sud smatra kako svjedokinja FT iznosi osobna, jednostrana i neobjektivna stajališta koja su u osnovi neutemeljena i proizvoljna, stoga joj ne poklanja vjeru. Također je neuvjerljiv iskaz svjedokinje TT, odvjetnice koja je izradila predmetni Ugovor/16 i oporuku Ivane JT od 17. kolovoza 2016., jer sadrži niz proturječnosti, nelogičnosti i proizvoljnosti. Prije svega motiv sastavljanja oporuke obrazlaže držanjem tužene, koja se prema kazivanju JT i na temelju neposrednih (svjedokinjinih) saznanja, nije pridržavala obveza iz Ugovora/16 uz obrazloženje kako nije boravila potrebno vrijeme kod primateljice uzdržavanja. Međutim, na pitanje punomoćnika tužitelja (list 156) odgovara kako je tuženu upoznala u vrijeme sklapanja ugovora, kako nema saznanja je li i koliko često boravila u stanu primateljice uzdržavanja niti je imala prilike o tome razgovarati s JT. Dakle, iznosi proturječne tvrdnje koje su povrh svega u potpunoj suprotnosti s prethodno utvrđenim činjeničnim stanjem prema kojem je tužena ispunjavala obveze sve vrijeme redovito i primjereno. Tome je za dodati kako prema svjedokinji JT nije raskinula ugovor o doživotnom uzdržavanju niti je ustala sudskom tužbom ili poduzela druge radnje u tom smjeru. Također navodi kako je od JT čula za predaju novčanog iznosa od 1.299.000,00 kuna tuženoj i s tim u vezi dodaje kako je tužena otišla u Istru kako bi pomogla sinu kupiti stan, jer mu je postojeći neadekvatan. Dakle, spominje precizan iznos koji i nije točan, jer je znatno veći od onog (1.057.830,00 kuna) kojeg je ranije vidjela kod JT i koji je rukom jasno označen na listu papira priloženom uz tužbu (list 20) i što je važnije, taj novac spominje u kontekstu kupnje nekretnine sina tužene. Međutim, od JT nije nikada čula kako sumnja da bi predani novac tužena utrošila za osobne potrebe ili u kakve druge neovlaštene svrhe, niti ima saznanja da bi zbog novca bila podnesena kakva prijava policiji. Nadalje, oporuku kojom je JT dijelom izmijenila prethodnu odluku (iz Ugovora/16) i odlučila raspolagati polovinom stana u [adresa] u korist tužitelja, bez spomena vrijednih pokretnina, svjedokinja obrazlaže tvrdnjom kako je JT željela biti korektna i prema rodbini supruga i prema tuženoj, ali na upit suda da pojasni tu evidentnu nelogičnost, odnosno zbog čega bi bila korektna prema tuženoj koju svjedokinja u iskazu opisuje kao nekorektnu, ne navodi logičan i uvjerljiv razlog, već odgovara uopćeno i nejasno "kako bi trebali poznavati JT". Slijedom iznijetog, sud smatra kako su saznanja svjedokinje TT dvojbena, a prikazuje ih neobjektivno te iznosi osobna stajališta o ovdje odlučnim činjenicama za koje nema odgovarajuće dokazne i logične uvjerljivosti, stoga se i njezin iskaz ne može prihvatiti kao pouzdan i nepristran.

22. Na temelju iznijetog nedvojbeno je utvrđeno kako je predmetni Ugovor/16 sačinjen u obveznoj pisanoj formi, a radi se o dvostranoobveznom i naplatnom pravnom poslu koji sadrži sve potrebne sastojke i uobičajen je za takve pravne poslove, jer su jasno označene ugovorne strane, odnosno primateljica i davateljica uzdržavanja, razlog sklapanja, njihova prava i obveze, kao i oznaka nekretnine koja je predmet prijenosa prava vlasništva. Stranke su ga na kraju potpisale, uredno je ovjeren kod javnog bilježnika, a u tijeku postupka nije bilo sporno da su u vrijeme sklapanja bile poslovno i mentalno sposobne osobe. Ovome je za dodati kako tužitelji predmetni ugovor pogrešno poistovjećuju s ugovorom o najmu, jer je iz njegovog sadržaja jasno kako se radi o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a odredba iz članka IV po kojoj se davateljica uzdržavanja obvezuje smjestiti primateljicu uzdržavanja u svoj apartman u [adresa] uz novčanu naknadu, nije presudna i ne određuje njegovu stvarnu svrhu, već je dodatak koji nije od utjecaja na stvarnu volju stranaka niti je bio od značaja za njihov odnos. Osim toga, prema stanju u spisu ne proizlazi da je ta odredba konzumirana, jer nema traga da je JT boravila u apartmanu tužene i za to plaćala naknadu. Dakle, ugovor nema formalnih nedostataka, a njegov sadržaj i pobuda nisu u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, kogentnim pravilima ili moralu društva. Također, nema dokaza da su ugovorne stranke pristupile sklapanju zbog mana volje, a to su svjesni nesporazum, fizička sila, nesporazum i simulacija, već je sklopljen kao rezultat slobodne volje stranaka i prema prethodno utvrđenim činjenicama, očito je kako je proizveo očekivane učinke. Naime, tužena je po sklapanju ugovora pristupila ispunjenju obveze davatelja uzdržavanja i prema navodima svjedoka redovito dolazila iz [adresa] u stan primateljice uzdržavanja gdje bi boravila danima, a u svakom slučaju dovoljno dugo kako bi obavila sve što je bilo potrebno JT i njezinom domaćinstvu. Kod takvog stanja stvari nije od značaja da su i druge osobe povremeno posjećivale JT i pružale pomoć, poput svjedokinje LT, koja je dolazila prvenstveno radi usluge masaže uz novčanu naknadu, ali je bitno da je tužena sve vrijeme trajanja ugovora ispunjavala svoje obveze i da je vodila brigu da primateljica ne ostane bez potrebne pomoći i njege. Što se tiče fotografija priloženih uz tužbu, neosnovani su navodi tužitelja kako prikazuju zapušteni stan u [adresa] kada se uzme u obzir vlaženje u stanu svjedoka ĐT zbog kvara na vodovodnim instalacijama stana JT, koji je popravljen po radnicima koje je organizirao upravo suprug tužene. Očito je kako fotografije ne predstavljaju zapuštenu nekretninu, već građevinski materijal i privremeno stanje dijelova stana zbog izvođenja radova. Također je utvrđeno kako je JT smještena u dom, jer joj je zbog pogoršanog zdravstvenog stanja i otežanog zadovoljavanja osnovnih fizioloških i higijenskih potreba bila neophodna stalna i dodatna medicinska i nemedicinska pomoć i njega. Odluku o tome donijela je samostalno i svojevoljno, a svakako ne pod utjecajem prisile, već zbog novih životnih okolnosti koje su ugovorne strane predvidjele odredbom iz čl. V predmetnog ugovora. Nakon toga, tužena je nastavila redovito samostalno i uz supruga posjećivati JT, podmirivala joj smještaj u domu i ostale potrebne troškove, a nakon smrti podmirila i sve troškove sprovoda u [adresa]. Prema tome, za trajanja ugovora ispunjavala je preuzete obveze uredno, na vrijeme i na način kako se obvezala, a odnos s primateljicom uzdržavanja nije bio konfliktan ili problematičan, već sve vrijeme uredan. Dakle, nisu bile u sukobu ili u svađi, a JT na postupke tužene i njezino ponašanje nije iskazala nezadovoljstvo ili kakve primjedbe niti je spisu priložen dokaz koji bi upućivao da je zbog kakvog opravdanog razloga zahtjevala raskid ugovora. S tim u vezi, očito je kako je ugovor o doživotnom uzdržavanju u potpunosti ostvaren i proizveo očekivane pravne učinke, jer se tužena nakon smrti primateljice uzdržavanja upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica stana u [adresa], a u skladu s čl. VII ugovora, postala je vlasnica stana zajedno sa svim pokretninama koje se u njemu nalaze.

23. U skladu s iznesenim, sud ne nalazi razloge zbog kojih bi prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO Ugovor/16 bio ništetan, niti su se ostvarile pretpostavke propisane odredbom čl. 583. ZOO zbog kojih bi taj pravni posao trebao biti raskinut. Na izneseni stav nije od utjecaja oporuka JT od 17. kolovoza 2016. kojom je polovinom stana u [adresa] zajedno s polovinom svih stvari koje se u njemu nalaze, raspolagala u korist ovdje tužitelja. Prije svega je za napomenuti kako među strankama nije sporno niti sud dvoji da su tužitelji pod 1 i 2 po izbivanju rata u Bosni i Hercegovini, od svibnja 1992. do 2005. pružili JT i suprugu sigurno utočište u svom domu u Austriji i da su im godinama bili od egzistencijalne pomoći. Također ne dovodi u sumnju da je JT bila svjesna te pomoći i pažnje, jer je i u oporuci istaknula zahvalnost za učinjeno. Kako nije imala potomaka, razumljivo je da je bila bliska supružnicima JT, a posebno njihovoj djeci, ovdje tužiteljima pod 3-6 te da je imala potrebu iskazati zahvalnost svim tužiteljima na prikladan način, odnosno prenijeti im u vlasništvo stvar odgovarajuće vrijednosti, koja im inače ne bi pripadala nasljeđivanjem, jer nisu njezini zakonski nasljednici. Međutim, JT oporučno je raspolagala dijelom nekretnine i pokretnina koje su prethodno bile predmet pravno valjanog Ugovora/16 i koji je nakon njezine smrti bio osnova za upis tužene kao vlasnice stana i stvari za cijelo. Dakle, trebalo je uzeti u obzir kako nema dokaza da je predmetni ugovor raskinula ili ga kako stavila izvan snage, a svjedokinja TT potvrđuje kako JT nije iskazivala tu namjeru niti su o tome razgovarale. U takvim okolnostima jasno je kako oporuka nema pravnog utjecaja na valjanost Ugovora/16 i kako je tužena osnovano upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica stana u [adresa] za cijelo.

24. Cijeneći sve izneseno, a u skladu s odredbom iz čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne Novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 1127/13 i 33/115, dalje ZN), nedvojbeno je utvrđeno kako ostavina JT nisu novčana sredstva u visini od 34.410,00 USD, 32.820,00 EUR i 89.310,00 CHF, kako to smatraju tužitelji. Ovo iz razloga što se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. Ostavina nije ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Tužiteljica pod 1 u iskazu navodi kako je JT iznos od 40.000,00 CHF namijenila njezinoj djeci, dok je preostali iznos trebao pripasti njoj i suprugu, ali iz raspoložive dokazne građe ne proizlazi takav zaključak. Kako je već ranije navedeno, JT je nedvojbeno bila inteligentna i obrazovana osoba, a u vrijeme sastavljanja Ugovora/16 i oporuke 2016. bila je besprijekornog mentalnog zdravlja i u dobi od 77 godina (rođena 1939.). Novac koji je ostao nakon njezine smrti doista je velik, a uzimajući u obzir sve okolnosti, iznos od 1.057.830,00 kuna predstavlja iznadprosječnu ušteđevinu i za značajan broj ljudi malo bogatstvo. S tim u vezi, a pod pretpostavkom da su tvrdnje tužiteljice pod 1 doista točne, bilo bi životno i logično da je JT odlučila raspolagati tim sredstvima oporukom ili na kakav drugi formalan ili neformalan način, ali svakako na način koji ne bi ostavljao nikakve dvojbe. Suprotno tome, o takvoj odluci nema nikakvog pisanog ili drugog relevantnog dokaza, pri čemu je za istaknuti kako je 17. kolovoza 2016. sačinila oporuku kojom raspolaže polovinom nekretnine u Splitu i polovinom stvari koje se u njoj nalaze u korist tužitelja, ali bez spomena o novcu. Prema svim svjedocima i parničnim strankama bila je razborita osoba izraženog karaktera, stoga je za zaključiti kako je mogla donijeti odluku o novčanim sredstvima, kako je odlučila o drugim stvarima. Međutim, nije tako postupila, već je nakon toga, 24. kolovoza 2016. uredno popisala sav novac i u cijelosti ga predala davateljici uzdržavanja. Tužena u iskazu navodi kako je nakon smještanja JT u dom, novac pohranila u svojoj kući u [adresa] prema uputi i za potrebe primateljice uzdržavanja, što je sasvim razumljivo, jer je tim sredstvima morala podmirivati sve buduće dospjele troškove, kako stana u [adresa], smještaja u domu i drugih dodatnih usluga, tako i lijekova te svih ostalih životnih potreba primateljice. Pri tome je za dodati kako u tom trenutku ni ona ni JT nisu mogle znati koliko će dugo biti potrebne usluge ustanove, koje će sve izdatke imati i koliko će novca biti potrebno primateljici do kraja života. Razumljivo je i da je prema vlastitim navodima odbila zahtjev tužitelja pod 2 radi predaje iznosa od 40.000,00 CHF za njegovu djecu, jer nije imala takvu uputu primateljice uzdržavanja, a tužitelji nisu na pouzdan način dokazali da su okolnosti bile drugačije. Slijedom toga je za istaknuti kako se sudske odluke donose na temelju činjenica i dokaza kojima se te činjenice utvrđuju, a u ovom slučaju očito je kako nema valjanih dokaza da je JT za života raspolagala novcem u cijelosti ili barem dijelom u korist tužitelja niti je njime raspolagala oporukom kao očitovanjem posljednje volje. Kod toga je za ponoviti kako u skladu s citiranom odredbom iz čl. čl. 5. st. 3. ZN, novčana sredstva nisu bila dio ostavine slobodne za nasljeđivanje, jer je tužena na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao posebnom pravnom temelju, u trenutku smrti JT stekla vlasništvo stana u [adresa] i svih pokretnih stvari pa tako i predmetnog novca. Pod pretpostavkom da izneseno nije točno i da se ipak radi o ostavini, a uzimajući u obzir prethodno utvrđenje kako novac nije bio predmet oporuke od 17. kolovoza 2016. ili kakvog drugog načina raspolaganja u korist tužitelja, ta sredstva bi u ostavinskom postupku bila predmet nasljeđivanja između zakonskih nasljednika, bez sudjelovanja tužitelja koji su u ovu parnicu upućeni kao oporučni nasljednici.

25. Zbog svega iznesenog, tužba nema činjeničnog ni zakonskog uporišta, stoga su glavni i podredni tužbeni zahtjevi odbijeni u cijelosti, kako je odlučeno u točkama I i II izreke presude.

26. U odnosu na protutužbu i zahtjev tužene postavljen radi Ugovora/12 kojeg su 23. srpnja 2012. sklopile primateljica uzdržavanja JT i tužiteljica pod 1 kao davateljica uzdržavanja, prije svega je za navesti kako je i taj pravni posao očito sklopljen u skladu s propisanom pisanom formom s jasno označenim ugovornim stranama i njihovom statusu, predmetu ugovora, pravima i obvezama, kao i oznakom nekretnine koja je predmet prijenosa prava vlasništva. Također je uredno potpisan i ovjeren kod javnog bilježnika, a u tijeku postupka nije bilo sporno da su ga sklopile poslovno i mentalno sposobne osobe te da nije bilo mana volje. Međutim, tužena protutužbu obrazlaže neispunjenjem obveze tužiteljice pod 1 koja se ugovorom obvezala snositi sve troškove i skrbiti o svim potrebama koje primateljica uzdržavanja ima u vezi s ishranom, odjećom i obućom, a preko iznosa koji primateljica sama osigura od svojih primanja, svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti liječenje, podmirenje troškova liječenja i lijekova, za iznos preko kojeg primateljica ne bude mogla sama izmiriti iz sredstava svog osiguranja, a u slučaju smrti sahraniti je o svom trošku prema mjesnim običajima. Dakle, tužiteljica pod 1 se obvezala na ispunjenje praktički istih poslova kao i ovdje tužena, ali s tom razlikom što su ovdje odlučne okolnosti bitno drugačije. Naime, primateljica uzdržavanja je označene adrese u [adresa], dok je davateljica uzdržavanja s prebivalištem u [adresa], a na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je JT navedene 2012. živjela u [adresa] i to u stanu u [adresa]. Tužiteljica pod 1 u iskazu navodi kako je JT 2005. preselila iz [adresa] u [adresa] kako bi pomagala invalidnoj sestri TT, a ne čini spornim navode tužene kako je sestra smještena u dom 2014. Ukoliko se i zanemari ovaj podatak prema kojem je Ivana Mirnić 2012. bila sposobna samostalno se brinuti o svom obiteljskom domaćinstvu, od presudnog je značaja da je davateljica uzdržavanja prije i nakon sklapanja tog ugovora živjela u inozemstvu kao radno aktivna osoba, s ostalim tužiteljima koji su također bili u radnom odnosu ili učeničkog/studentskog statusa. S tim u vezi, u Splitu ili na otoku [adresa] i ona i ostali članovi obitelji mogli su boraviti povremeno i to isključivo prilikom godišnjih odmora ili kakvih državnih i vjerskih blagdana, stoga je jasno kako nisu mogli biti redovito uz primateljicu uzdržavanja i pružiti joj ugovorenu pomoć. Upravo zbog ovih objektivnih okolnosti, a ne pod utjecajem prisile ili ucjene, JT pristupila je sklapanju Ugovora/16, jer prethodna davateljica uzdržavanja nije mogla redovito i primjereno ispunjavati obveze. Ovo potvrđuje i svjedokinja TT kada objašnjava razloge sklapanja predmetnog ugovora iz 2016. te navodi kako je primateljica uzdržavanja bila fizički udaljena od rodbine supruga koja je sve vrijeme živjela i radila u inozemstvu, tako da je Ugovor/16 rezultat slobodne volje i dogovora njegovih stranaka. Konačno, tužiteljica pod 1 u iskazu ne spominje potrebu pružanja pomoći već dodaje kako je JT sklopila Ugovor /12 kako bi prenijela imovinu na obitelj tužitelja i to po uputi javne bilježnice u [adresa]. Prema ovako utvrđenom činjeničnom stanju nedvojbeno je kako jedna ugovorna stranka nije ispunjavala svoje obveze, a zakonska nasljednica druge ugovorne stranke ima pravni interes i ovlaštenje utvrditi iznesene činjenice. Dakle, u odnosu na Ugovor/12 ostvarile su se pretpostavke propisane citiranom iz čl. 583. ZOO. koja u ovom slučaju propisuje raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi raskida predmetnog ugovora iz 2012., vraćanja upisa u zemljišnim knjigama kakvo je bilo prije provedbe upisa tog ugovora te radi utvrđenja da suvlasničkih 2460/5040 dijela nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], zgrada površine 65 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] predstavlja ostavinu JT, trebalo prihvatiti, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

27. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 1. ZPP, pri čemu je valjalo uzeti u obzir ukupnu vrijednost predmeta sporova u iznosu od 144.667,86 eur (vps po tužbi 132.722,81 eur/1.000.000,00 kn, a po protutužbi 11.945,05 eur/90.000,00 kn), tako da bi prema Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 37/2023, dalje OT) punomoćnicima stranaka pripadalo 1088,8 bodova, odnosno iznos od 2.177,60 eur za svaku radnju.

28. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu od 15. rujna 2020. i 11. listopada 2022. te podneska od 18. veljače 2023., kao i zastupanja na ročištima održanim 20. listopada 2022., 28. veljače i 27. studenog 2023., 27. veljače, 25. travnja, 10. rujna i 10. prosinca 2024. u zatraženom iznosu od 1.327,00 eur za svaku označenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. OT. Također joj je priznat trošak zastupanja u parnici broj P- 4189/2020 i to sastava tužbe (protutužbe) od 3. prosinca 2020. i podneska od 27. siječnja 2023., kao i zastupanja na ročištu održanom 7. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eur za svaku radnju (Tbr. 7. toč. 1. Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. OT). Dakle, priznat joj je iznos od 13.870,00 eur, kojeg je trebalo uvećati za 25% PDV, trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 331,81 eur i sudske pristojbe protutužbe u iznosu od 53,09 eur.

29. Na kraju svega, tužiteljima je kao nužnim jedinstvenim suparničarnima naloženo solidarno naknaditi tuženoj trošak parnice u iznosu od 17.722,40 eur sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od donošenja ove odluke do isplate, u skladu s odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO. kako je i odlučeno u točki IV izreke presude.

Split, 17. ožujka 2025.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja-protutuženika

- pun. tužene-protutužiteljice

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte