REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-487/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1707/21-3 od 27. rujna 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-3251/21 od 6. svibnja 2021., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016.g. do 31. listopada 2017.g. u ukupnom iznosu od 9.387,62 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 519,04 kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 469,46 kuna teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 563,93 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 511,28 kuna teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 543,39 kuna teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 521,03 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 542,24 kuna teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 577,02 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 534,15 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 556,90 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 507,62 kuna teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 530,25 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 399,61 kuna teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 361,11 kuna teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 355,23 kuna teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 428,22 kuna teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 349,30 kuna teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 399,44 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 368,26 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 196,53 kuna teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 153,62 kuna teče od 15. listopad 2017.,

do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo u iznosu od 524,31 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3251/21 od 6. svibnja 2021. u dijelu točke I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.775,91 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 519,04 kuna teku od 15. veljače 2016., na iznos od 469,46 kuna od 15. ožujka 2016., na iznos od 563,93 kuna od 15. travnja 2016., na iznos od 511,28 kuna od 15. svibnja 2016., na iznos od 543,39 kuna od 15. lipnja 2016., na iznos od 521,03 kuna od 15. srpnja 2016., na iznos od 542,24 kuna od 15. kolovoza 2016., na iznos od 577,02 kuna od 15. rujna 2016., na iznos od 534,15 kuna od 15. listopada 2016., na iznos od 556,90 kuna od 15. studenoga 2016., na iznos od 507,62 kuna od 15. prosinca 2016., na iznos od 530,25 kuna od 15. siječanja 2017., na iznos od 399,61 kuna od 15. veljače 2017. do isplate, kao i u dijelu točke II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.368,41 kuna sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3251/21 od 6. svibnja 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.611,71 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 361,11 kuna od 15. ožujka 2017., na iznos od 355,23 kuna od 15. travnja 2017., na iznos od 428,22 kuna od 15. svibnja 2017., na iznos od 349,30 kuna od 15. lipanja 2017., na iznos od 399,44 kuna od 15. srpanja 2017., na iznos od 368,26 kuna od 15. kolovoza 2017., na iznos od 196,53 kuna od 15. rujna 2017., na iznos od 153,62 kuna od 15. listopada 2017. do isplate, kao i u dijelu točke II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.368,41 kuna do iznosa od 3.281,25 kuna (za iznos od 912,84 kuna) sa zateznim kamatama, i tome ovako sudi:

„Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.611,71 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 361,11 kuna od 15. ožujka 2017., na iznos od 355,23 kuna od 15. travnja 2017., na iznos od 428,22 kuna od 15. svibnja 2017., na iznos od 349,30 kuna od 15. lipanja 2017., na iznos od 399,44 kuna od 15. srpanja 2017., na iznos od 368,26 kuna od 15. kolovoza 2017., na iznos od 196,53 kuna od 15. rujna 2017., na iznos od 153,62 kuna od 15. listopada 2017. do isplate, kao neosnovan.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 2.368,41 kuna do iznosa od 3.281,25 kuna (za iznos od 912,84 kuna) sa zateznim kamatama, kao neosnovan.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-94/22-2 od 12. siječnja 2022. dopustio tužiteljici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Imaju li zaposlenici u javnim službama pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice od 5.415,37 kn za razdoblje od 27. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. sukladno Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.?“

4. Tužiteljica je zbog navedenog pravnog pitanja podnijela reviziju protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stadiju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je osnovica plaće izračunata prema odredbama Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama 26. listopada 2016. iznosila 5.415,37 kuna,

- da je Vlada Republike Hrvatske Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 123/16) od 29. prosinca 2016. osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kuna,

- da su stranke sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“, broj 128/17) kojim su ugovorile visinu osnovice.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim očito polazeći od toga da je produžena primjena odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. pa do 31. listopada 2017.

11. Drugostupanjski sud je međutim za ovo sporno razdoblje tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim zaključivši u bitnom da nakon proteka petogodišnjeg roka na koji je ugovor sklopljen (26. listopada 2016.) i nakon proteka tri mjeseca produžene primjene, sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 73/13 i 93/14) nema mjesta primjeni sporazuma kojim je bila ugovorena osnovica.

12. Tužiteljica u predmetnoj reviziji navodi da je Izmjenama i Dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. (čl. XI.) ugovorena njihova primjena u trajanju od pet godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, što je utvrđeno prema podacima Državnog zavoda za statistiku, slijedom čega na temelju odredbe čl. 199. ZR-a, zbog produžene primjene od šest godina uz dodatna tri mjeseca, tužiteljica ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017.

13. U presudi ovoga suda poslovni broj Rev-270/22-2 od 7. lipnja 2022. izraženo je shvaćanje da zaposlenici u javnim službama nemaju pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune. Stoga je pravilno drugostupanjski sud u pobijanoj odluci primijenio materijalno pravo kada je za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće ocijenio neosnovanim.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa