REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-2297/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja LA iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 4/I, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (OIB: 72910430276), Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi izdavanja domovnice, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za politički sustav i opću upravu, Sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Službe za državne matice, KLASA: UP/II-224-01/24-01/1, URBROJ: 514-07-03-01/2-24-2 od 9. prosinca 2024., kao i radi poništenja točke 2. izreke rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za opću upravu i pravne poslove u Crikvenici, KLASA: UP/I-224-01/24- 03/1, URBROJ: 2170-06-03/10-24-2 od 3. listopada 2024. te usvajanja zahtjeva tužitelja za izdavanjem domovnice.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za politički sustav i opću upravu, Sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Službe za državne matice, KLASA: UP/II-224-01/24- 01/1, URBROJ: 514-07-03-01/2-24-2 od 9. prosinca 2024. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv točke 2. izreke rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za opću upravu i pravne poslove u Crikvenici, KLASA: UP/I-224-01/24-03/1, URBROJ: 2170-06-03/10-24-2 od 3. listopada 2024. kojim je u točki 1. izreke usvojena žalba tužitelja izjavljena zbog neizdavanja u zakonskom roku domovnice kao dokaza o hrvatskom državljanstvu, dok je u točki 2. izreke odbijen zahtjev tužitelja kojim traži izdavanje domovnice kao dokaza o hrvatskom državljanstvu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za politički sustav i opću upravu, Sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Službe za državne matice, KLASA: UP/II- 224-01/24-01/1, URBROJ: 514-07-03-01/2-24-2 od 9. prosinca 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 30. prosinca 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je bio upisan u knjigu državljana u Matičnom uredu Mali Lošinj te da tužitelj sukladno odredbi članka 4. stavka 3. točke 1. Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/77, u nastavku teksta Zakon) ima pravo na hrvatsko državljanstvo samom činjenicom što su mu roditelji imali prebivalište u Socijalističkoj [adresa], a sve imajući u vidu da nije postojao sporazum roditelja o državljanstvu tužitelja, dok navedena odredba ne zahtijeva da roditelji imaju hrvatsko državljanstvo. Navodi da iz stavka 3. članka 4. navedenog Zakona jasno proizlazi koji su uvjeti propisani za stjecanje hrvatskog državljanstva te da ni u kojem dijelu nije propisano da jedan ili oba roditelja moraju imati državljanstvo SR Hrvatske pa je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 9. prosinca 2024., kao i točka 2. izreke prvostupanjskog rješenja od 3. listopada 2024. te usvoji zahtjev tužitelja za izdavanje domovnice kao dokaza o hrvatskom državljanstvu, sve uz nadoknadu troška upravnoga spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 31. siječnja 2025. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer nije sporno da je tužitelj upisan u evidenciju o državljanstvu u Matičnom uredu Mali Lošinj, ali neovisno o tom upisu, tužitelj da prema sadašnjem Zakonu o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21) kao i Zakonu o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske se ne smatra hrvatskim državljaninom, iz razloga pobliže navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, kao i samog osporavanog rješenja tuženika pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 13. ožujka 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika u skladu s odredbom čl. 91. stavak 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) pa je u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a zamjeniku opunomoćenika tužitelja data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu zamjenik opunomoćenika tužitelja u cijelosti je ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem, jer izvođenje istog nije nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupku utvrđeno je, da je tužitelj 13. kolovoza 2024. Matičnom uredu Mali Lošinj podnio zahtjev za izdavanje domovnice, kao dokaza o hrvatskom državljanstvu, kod kojeg je zaprimljen 20. kolovoza 2024., a obzirom da prvostupanjsko tijelo nije postupilo u skladu sa odredbom članka 159. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP), to je tužitelj podnio žalbu istom tijelu 11. rujna 2024. sukladno odredbi članka 109. ZUP-a, slijedom čega je prvostupanjskim rješenjem od 3. listopada 2024. u točki 1. izreke usvojena žalba tužitelja izjavljena zbog neizdavanja u zakonskom roku domovnice kao dokaza o hrvatskom državljanstvu, a u točki 2. odbijen je zahtjev tužitelja kojim traži izdavanje domovnice kao dokaza o državljanstvu, jer je uvidom u presliku upisa tužitelja u knjigu državljana koja se vodi u Matičnom uredu Mali Lošinj za matično područje [adresa] pod rednim brojem 3000 utvrđeno, da je u upis u evidenciju izvršen 23. prosinca 1983. sa podacima tužitelj od oca OA, rođen **.**.1983. u [adresa], a „u rubrici 9, republičko državljanstvo ostalo je neupisano“, dok je u „rubrici 7 datum brisanja upisan datum 29. kolovoza 2001.“ a u „rubrici 8 Osnova brisanja ostala neupisana“. U odnosu na upisani datum brisanja iz evidencije bez upisivanja zakonske osnove po kojoj je to učinjeno, utvrđeno je, da je isto učinjeno protivno pravilima struke, zbog čega brisanje ne proizvodi pravne učinke upisa i dalje se smatra pravno važećim.

6. Dakle, utvrđeno je, da je u Maticu rođenih koja se vodi u matičnom uredu [adresa] za matično područje [adresa] za godinu 1983. pod rednim brojem 113, 23. prosinca 1983. izvršen upis činjenice rođenja tužitelja rođenog **.**.1983. u [adresa] od oca OA, rođenog **.**.1955. u mjestu Đurđevac i majke DA, rođene O, dana 2. svibnja 1962. u mjestu Gračanica, a oba roditelja su imala prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], dok je rubrika temeljnog upisa državljanstva djeteta ostala neupisana, a za njegove roditelje se upisalo da su jugoslavenskog državljanstva. Nadalje, uvidom u temeljni upis Matice rođenih utvrđeno je, da istom prileži prijava o rođenju tužitelja iz Doma zdravlja Mali Lošinj broj 1308 od 21. prosinca 1983. kojom je Matičnom uredu Mali Lošinj prijavljena činjenica rođenja djeteta (tužitelja), a na prijavi o rođenju za roditelje upisano državljanstvo je jugoslavensko i na poleđini prijave o rođenju upisana je bilješka matičara. Činjenica rođenja upisana u Matičnoj knjizi rođenih matičnog područja [adresa], na stranici 70, pod rednim brojem 113, 23. prosinca 1983., dok je u knjigu državljana upisan pod rednim brojem 3000, a iz čega proizlazi da u maticu rođenih za tužitelja nije upisan podatak o republičkom državljanstvu niti za dijete (tužitelja), a niti za roditelje te da je u knjizi državljana podatak o republičkom državljanstvu za tužitelja također ostao neupisan. Zaključno, utvrđeno je za tužitelja i njegove roditelje da matičar nije utvrdio kojeg su republičkog državljanstva niti su se oni izjasnili o republičkom državljanstvu djeteta (ovdje tužitelja), stoga taj podatak nije upisan u maticu rođenih niti za dijete niti za roditelje, do su njegovi roditelji u vrijeme tužiteljeva rođenja imali prebivalište u [adresa] na adresi [adresa]. Također je za roditelje tužitelja oca OA, rođenog **.**.1955. i majku DA, rođenu **.**.1962. utvrđeno, da nisu upisani u evidenciju državljanstva u Republici Hrvatskoj, da nakon 8. listopada 1991. nisu stekli hrvatsko državljanstvo, odnosno da niti jedan od roditelja tužitelja u trenutku njegova rođenja nije imao hrvatsko državljanstvo pa stoga niti tužitelj nije mogao steći hrvatsko državljanstvo i sa tim državljanstvom biti upisan u knjigu državljanina, a činjenica njegova rođenja u [adresa] i prebivalište roditelja u [adresa] u trenutku njegova rođenja, da nije bilo od važnosti za stjecanje hrvatskog državljanstva, zbog čega se tužitelju ne može izdati domovnica, budući ista služi kao dokaz o hrvatskom državljanstvu i izdaje se na temelju podataka upisanih u knjigu državljana.

7. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 3. listopada 2024. tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 9. prosinca 2024. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a osporavajući koje je tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Naime, u vrijeme rođenja tužitelja (23. prosinca 1983.), državljanstvo se stjecalo po odredbama Zakona o državljanstvu SFRJ (Službeni broj 58/56), Zakona i Pravilnika o načinu vođenja evidencije, obrascu za vođenje evidencije i obrascu uvjerenja o državljanstvu ("Narodne novine" broj, 7/78), a prema članku 3. Zakona, hrvatsko državljanstvo stjecalo se podrijetlom, rođenjem na teritoriju SR Hrvatske, prirođenjem ili po međunarodnim ugovorima.

10. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe kako sukladno odredbi članka 4. stavka 3. Zakona ima pravo na hrvatsko državljanstvo samom činjenicom što su mu roditelji imali prebivalište u Socijalističkoj [adresa], a tužitelj je bio upisan u knjigu državljana u Matičnom uredu Mali Lošinj, ukazuje se tužitelju, da pogrešno tumači odredbu članka 4. Zakona, jer je članak 4. Zakona potrebno sagledati u cjelini, a ne izdvajanjem njegovih stavaka, kako to čini tužitelj te na taj način pogrešno tumači pojedinu odredbu i izvodi o tome pogrešan zaključak.

11. Navedeni članak govori o stjecanju državljanstva podrijetlom, odnosno po roditeljima, što pretpostavlja postojanje tadašnjeg SRH državljanstva barem jednog od roditelja, a također stavak 3. navedenog članka Zakona nadovezuje se uz prethodni stavak 2. navedenog članka te isti nije poseban stavak koji se gleda samostalno kako to pogrešno tužitelj tumači.

12. Hrvatsko državljanstvo se po svim prethodnim i sadašnjim propisima o stjecanju državljanstva nikako ne stječe samim rođenjem na teritoriju Republike Hrvatske te upisom u evidenciju o državljanstvu, jer upis u evidenciju nije konstitutivan čin stjecanja državljanstva i mora se temeljiti na činjenici stjecanja državljanstva ex lege ,odnosno po sili zakona ili na aktu nadležnog tijela te iz tog razloga budući da tužiteljevi roditelji nisu imali u vrijeme njegova rođenja hrvatsko državljanstvo niti tužitelj nije mogao steći državljanstvo po roditeljima, a tome u prilog govori činjenica da tužiteljev podatak o republičkom državljanstvu nije upisan kod upisa u evidenciju državljanstva, kao ni u maticu rođenih.

13. Odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o državljanstvu, obrascu i cijeni obrasca domovnice ("Narodne novine", broj 113/16 i 9/17) propisano je, da osobama koje su upisane u evidenciju državljanstva nakon 1. ožujka 1988. do 8. listopada 1991. može se izdati domovnica kao dokaz hrvatskog državljanstva, ako je u rubrici državljanstvo upisano hrvatsko državljanstvo, odnosno bilješka da se smatra hrvatskim državljanima po članku 30. stavku 3. Zakona o hrvatskom državljanstvu, dok kod upisa tužitelja u evidenciju o državljanstva, nema upisanog podatka o državljanstvu niti je upisana bilješka da se smatra državljaninom po članku 30. stavku 3. Zakona.

14. Stoga neovisno o tome što je tužitelj upisan u knjigu državljana u matičnom uredu [adresa], tužitelj se prema hrvatskom zakonodavstvu ne smatra hrvatskim državljaninom niti mu se sukladno članku 28. Zakona o hrvatskom državljanstvu, može izdati domovnica koja predstavlja javnu ispravu, kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo pa tužitelj ukoliko želi domovnicu, treba zatražiti i podnijeti zahtjev za utvrđivanje odnosno za primitak u hrvatsko državljanstvo.

15. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Fanuko, odvjetniku u Rijeci, Agatićeva 4/I

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49