REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9159/2023-33.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, [adresa], OIB: 91547293790, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Škurla, Durmiš i Spajić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja-protutuženika, punomoćnika tužitelja-protutuženika i punomoćnice tuženika-protutužitelja, dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080225504, osobni identifikacijski broj (OIB): 91547293790, da tužitelju HF, ranijem vl. obrta [obrt], obrt za auto školu, turističku agenciju, prijevoz, usluge i trgovinu, vl. HF, [adresa], sa sjedištem u [adresa], upisanog u Obrtnom registru pod matičnim brojem obrta (MBO): 91223083, osobni identifikacijski broj (OIB): [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], , isplati iznos od 44.000,00 kn / 5.839,80 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 1. listopada 2020. godine obračunatom za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka, kao i zakonske zatezne kamate troškova postupka koje teku od donošenja ove presude do dana isplate obračunate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju isplati 5.839,80 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženik-protutužitelj traži isplatu zateznih kamata na iznos od 5.839,80 EUR za razdoblje od 3. rujna 2020. do 2. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. srpnja 2020. putem službene internetske stranice tuženika podnio zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta za djelatnosti u NKD razredima H, I, J, N i R za srpanj i kolovoz 2020. godine, da je istoga dana dopunio zahtjev i dostavio PDV obrazac za lipanj 2019. i 2020. godine, da je dokaz o isplati plaća za srpanj 2020. godine dostavio 27. kolovoza 2020. te da je dana 28. kolovoza 2020. dostavio PDV obrazac i bruto bilance za srpanj 2019. i 2020. godinu. Navodi da je na temelju podnesenog zahtjeva i cjelokupne dostavljene dokumentacije tuženik donio pozitivnu ocjenu i odobrio tužitelju potporu u iznosu od 4.000,00 kn po svakom prijavljenom radniku za mjesec srpanj i kolovoz 2020. godine, odnosno ukupno 88.000,00 kn, da su dana 10. rujna 2020. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u kriznim djelatnostima pogođenim koronavirusom (COVID 19) za srpanj i kolovoz, KLASA: 103-05/20-01/9467, UR.BROJ: 2117-21-04/19-20-11 te da je tuženik na temelju navedenog ugovora tužitelju isplatio iznos od 44.000,00 kn za mjesec srpanj. Nadalje, navodi da je tuženik naknadno, dana 1. listopada 2020. donio Obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva, kojom je tužiteljev zahtjev ocijenjen negativno te je tužitelj pozvan da tuženiku vrati do tad zaprimljeni iznos od 44.000,00 kn, a protiv navedene obavijesti tužitelj je 7. listopada 2020. izjavio prigovor koji nije prihvaćen. Tužitelj tvrdi da je Obavijest o negativnoj ocjeni nezakonita i neosnovana jer je predmetni natječaj raspisan u cilju očuvanja radnih mjesta kod poslodavaca kojima je zbog posebnih okolnosti uvjetovanih koronavirusom (COVID-19) narušena gospodarska aktivnost, a za zadovoljenje uvjeta prema navedenom natječaju poslodavci su trebali dokazati da su u lipnju 2020. godine imali pad prometa/prihoda od najmanje 60% u odnosu na lipanj 2019. godine i to temeljem predaje PDV obrasca za lipanj 2020. godine i lipanj 2019. godine za dobivanje potpore za srpanj, odnosno pad od 60% u srpnju za dobivanje potpore za kolovoz. Tužitelj smatra da je tuženik pogrešno ocijenio kako tužitelj ne udovoljava kriteriju jer (navodno) nema pad prihoda od najmanje 60% u lipnju i srpnju 2020. godine u odnosu na lipanj i srpanj 2019. godine.

2. Tužitelj dalje navodi kako je na službenim stranicama tuženika objavljen natječaj pod nazivom “Potpora za očuvanje u djelatnostima pogođenim koronavirusom (COVID-19) za razdoblje ožujak-svibanj” koji pod kriterijima dodjele pojašnjava da ako poslodavac obavlja više djelatnosti i neke ne može obavljati zbog Odluke Stožera civilne zaštite, a u preostalom dijelu djelatnosti ima pad poslovnih aktivnosti ili neki od drugih opravdanih razloga i za sve želi ostvariti potporu, mora predati odvojene zahtjeve prema razlogu opravdanosti. Iz navedenog je razvidno kako je moguće podnijeti zahtjev za potporu i za pojedine djelatnosti koje obavlja poslodavac. Također, navodi da na službenoj internetskoj stranici tuženika na kojoj je raspisan natječaj “Potpora za očuvanje radnih mjesta srpanj-kolovoz 2020.” u rubrici “Najčešća pitanja i odgovori za predaju zahtjeva srpanj-kolovoz” na postavljeno pitanje može li se zahtjev za potporu zatražiti na osnovu sekundarne djelatnosti, jasno stoji odgovor kako se potpora može zatražiti na osnovu sekundarne NKD djelatnosti ukoliko je prihvatljiva prema uvjetima mjere, ali se mora obrazložiti u zahtjevu da je to poslodavcu trenutno pretežita djelatnost, te se u tom slučaju potpora može odobriti samo za djelatnike koji zaista i rade u prihvatljivoj sekundarnoj djelatnosti.

3. Tužitelj ističe da je potporu tražio isključivo za zaposlenike u djelatnostima prijevoza putnika i turističke agencije, a koje su sekundarne djelatnosti obrta što je vidljivo iz obrtnog registra. Navedene sekundarne djelatnosti zabilježile pad od 98,22% za lipanj 2020. godine, odnosno 88,14% za srpanj 2020. godine, u odnosu na isti period 2019. godine, a što je razvidno iz preslika bruto bilanci za 2019. godinu i 2020. godinu, koje su i dostavljene uz Zahtjev odnosno uz dopune Zahtjevu. Navodi i to da je tuženiku dostavio i dokaz iz baze Ministarstva mora, prometa i infrastrukture iz kojeg je vidljivo da tužitelj posjeduje licencu za međunarodni prijevoz putnika u cestovnom prometu te u kojem tužitelj obrazlaže kako njihovi vozači prevoze samo putnike, ne i robu. Tužitelj smatra da je tumačenje temeljem kojeg je tuženik donio svoju odluku o negativnoj ocjeni zahtjeva, a prema kojem se ukupni prihodi, odnosno pad ukupnih prihoda, gledaju na razini cijelog poslovnog subjekta, nezakonito i pogrešno. Tužitelj tvrdi da je udovoljavao propisanim kriterijima za dobivanje potpore za srpanj i kolovoz budući da je za dobivanje potpore mjerodavan pad prihoda samo u određenoj djelatnosti za koju se traži potpora. Pri tome ističe da je tuženik pripremio sadržaj Ugovora koji je tužitelj samo potpisao i da se sukladno čl. 320. Zakona o obveznim odnosima nejasne odredbe, odnosno čl. 3. st. 1. Ugovora, kao i uvjeti za dodjelu potpore objavljeni na mrežnim stranicama HZZ, mogu tumačiti isključivo u korist ugovorne strane koja nije pripremila sklopljeni ugovor, dakle, u korist tužitelja. Tužitelj navodi da je izvršio svoju obvezu iz čl. 2. st. 1. i 2. Ugovora i isplatio plaću radnicima za koje je ugovorena potpora te da je dostavio tuženiku dokaze o isplati plaće radnicima. Nadalje, ističe da je ispunio i obvezu propisanu čl. 4. st. 1. Ugovora te je za vrijeme trajanja razdoblja za koji je ugovorena potpora zadržao sve radnike za koje je potpora trebala biti isplaćena te da je svih 11 radnika za koje je zatražena potpora za srpanj i kolovoz, ostalo raditi kod tužitelja tijekom navedenog razdoblja, ali i kasnije, iako je tuženik isplatio potporu samo za mjesec srpanj. Slijedom svega iznesenog tužitelj traži da tuženik u skladu sa čl. 9. i čl. 65. ZOO izvršiti svoju obvezu iz čl. 2. st. 2. Ugovora te da isplati tužitelju preostali iznos potpore od 44.000,00 kn / 5.839,80 EUR, zajedno sa zateznim kamatama od 1. listopada 2020. pa do isplate.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je na svojim mrežnim stranicama objavio javni poziv za korištenje mjere aktivne politike zapošljavanja - Potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom (COVID-19), da je potpora bila sastavni dio gospodarskih mjera Vlade RH za očuvanje radnih mjesta u najugroženijim sektorima i ista je bila usmjerena na poduzetnike koji obavljaju gospodarske djelatnosti koje su bile narušene uslijed posebnih okolnosti uvjetovanih koronavirusom (COVID-19). Dalje navodi da su poslodavci trebali dokazati da su u lipnju 2020. godine imali pad prometa/prihoda od najmanje 60% u odnosu na lipanj 2019. i to temeljem predaje PDV obrasca za lipanj 2020. i 2019. za dobivanje potpore za srpanj, odnosno pad od 60% u srpnju za dobivanje potpore za kolovoz. Tuženik priznaje da je dana 31. srpnja 2020. na službenom web poslužitelju zaprimio zahtjev tužitelja za potporu za očuvanje radnih mjesta za djelatnost u NKD razredima H, I, J, N i R za srpanj i kolovoz, i to za razdoblje od 1. srpnja 2020. do 31. kolovoza 2020. te da je tužitelj istoga dana dopunio svoj zahtjev i dostavio izjavu o točnosti podataka, popis radnika za koji se traži potpora, bruto bilancu za 2019. i 2020., PDV obrazac za 2019. i 2020. te obračun za lipanj 2019. i 2020. Tuženik navodi da je s obzirom na nemogućnost da se u izvanrednim okolnostima pravovremeno riješe svi zahtjevi, dana 3. rujna 2020. tužitelju isplatio sredstava prvog dijela tražene potpore za srpanj 2020. u iznosu od 44.000,00 HRK (4.000,00 HRK po svakom prijavljenom radniku), a dana 10. rujna 2020. donio je Obavijest o pozitivnoj ocjeni zahtjeva te je dostavio tužitelju na potpis Ugovor o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u kriznim djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest – COVID 19) za srpanj i kolovoz. Ističe da je zbog opisanih izvanrednih okolnosti u pozitivnoj ocjeni zahtjeva izričito naveo da zadržava pravo naknadne revizije predmetnog Zahtjeva i pripadajuće dokumentacije, odnosno isplate sredstava.

5. Tuženik dalje navodi da je naknadno, po pojedinačnoj obradi zahtjeva tj. revizijom predmeta utvrđeno da tužitelj nije ispunjavao kriterije za dobivanje potpore jer nema pada ukupnog prometa/prihoda od 60%, a budući da je i nakon provjere dodatne dokumentacije potvrđeno da tužitelj ne ispunjava kriterije za dobivanje potpore, dana 1. listopada 2020. donio Obavijest o negativnoj ocjeni te je pozvao tužitelja na povrat nepripadno uplaćenih sredstava u iznosu od 44.000,00 HRK (5.839,80 EUR). Navodi da kod svih potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom (COVID-19) kriterij bio t ukupni pad prometa/prihoda, a ne pojedinačni pad prometa/prihoda prema primarnim odnosno sekundarnim djelatnostima. Navodi da se tužitelj neosnovano poziva se na kriterija za ranije Potpore za očuvanje u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (COVID – 19) za razdoblje ožujak-svibanj te ističe da svaka potpora za očuvanje radnih mjesta predstavlja samostalni javni poziv, s različitim kriterijima, uvjetima i opsegom krajnjih korisnika. Ističe da podnošenjem zahtjeva za potporom prijavitelj ne stječe nužno pravo na traženu potporu, navodi kako nije sporno da se potpora može zatražiti na osnovu sekundarne NKD djelatnosti ukoliko je prihvatljiva prema kriterijima mjere, međutim, poslodavci trebaju dokazati da su u lipnju 2020. godine imali pad prometa/prihoda za najmanje 60% u odnosu na lipanj 2019. i to temeljem predaje PDV obrasca za lipanj 2020.g. i lipanj 2019.g. Poreznoj upravi za dobivanje potpore za srpanj, te pad od 60% u srpnju za dobivanje potpore za kolovoz. Ističe da se nigdje u javnom pozivu nije tražilo da podnositelja zahtjeva priloži bruto bilance na koje se tužitelj poziva. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Budući da je za dobivanje potpore relevantan ukupni pad prometa/prihoda, a što se dokazuje dostavom PDV obrasca, i da tužitelj ne ispunjava propisane kriterije za dobivanje tražene potpore, tuženik protutužbom traži da mu tužitelj vrati isplaćena sredstva u ukupnom iznosu od 5.839,80 EUR (44.000,00 HRK) zajedno sa zateznim kamatama od 3. rujna 2020. pa do isplate

6. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušan je tužitelj-protutuženik te je provedeno financijsko vještačenje. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, dok je protutužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Nije sporno da je tužitelj-protutuženik 31. srpnja 2020. putem službene internetske stranice tuženika-protutužitelja podnio zahtjev za potporu za očuvanje radnih mjesta za djelatnosti u NKD razredima H, I, J, N i R za srpanj i kolovoz 2020. godine, da je istoga dana dopunio zahtjev i dostavio PDV obrazac za lipanj 2019. i 2020. godine te da je naknadno dostavio dokaz o isplati plaća za srpanj 2020., PDV obrazac i bruto bilance za srpanj 2019. i 2020. Nadalje, nije sporno da je tuženik- protutužitelj donio pozitivnu ocjenu o zahtjevu i odobrio tužitelju-protutuženiku iznos potpore od 4.000,00 kn za mjesec srpanj i kolovoz 2020. po svakom prijavljenom radniku, odnosno ukupno 88.000,00 kn, te da su stranke 10. rujna 2020. potpisale Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u kriznim djelatnostima pogođenim koronavirusom (dalje: Ugovor) temeljem kojeg je tuženik-protutužitelj tužitelju- protutuženiku isplatio potporu za mjesec srpanj u iznosu od 44.000,00 kn. Isto tako, nije sporno da je tuženik-protutužitelj naknadno donio Obavijest o negativnoj ocjeni zahtjeva i pozvao tužitelja-protutuženika da mu vrati isplaćeni iznos od 44.000,00 kn. Također, nije sporno da tužitelj-protutuženik nije vratio iznos koji mu je isplaćen na ime zatražene potpore za srpanj 2020.

8. Među strankama je sporno je li Obavijest o negativnoj ocjeni zakonita, odnosno je li tužitelj-protutuženik udovoljio uvjetima iz poziva za dodjelu zatražene potpore. U suštini je sporno to je li za dobivanje potpore relevantan ukupan pad prometa/prihoda ili pad prometa/prihoda samo za djelatnost za koju je tužitelj-protutuženik zatražio potporu.

9. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl.oec. IF (Darfin d.o.o.), na temelju analize dostavljene dokumentacije zaključio je da prema PDV obrascima, udio prometa/prihoda za lipanj 2020. (749.787,54 kn) u prometu/prihodu za lipanj 2019. (910.980,56 kn) iznosi 82,31% što znači da je ostvaren pad prometa/prihoda od 17,69%, dok je prema PDV obrascima, udio prometa/prihoda za srpanj 2020. (728.005,68 kn) u prometu/prihodu za srpanj 2019. (888.637,84 kn) iznosi 81,92% što znači da je ostvaren pad prometa/prihoda od 18,08%. Slijedom navedenog, vještak zaključuje da u 2020. nije došlo do pada prometa/prihoda od najmanje 60% u odnosu na prethodnu 2019. prema dostavljenim obrascima prijave PDV-a za lipanj i srpanj 2019. i 2020. godine.

10. Vještak je naveo da u spis nisu dostavljeni i da stoga nema uvid u izdane račune za lipanj i srpanj 2019. te za lipanj i srpanj 2020. kako bi mogao povezati zaračunate usluge (na računima) s evidencijom tužitelja u bruto bilanci (evidentiranjem prihoda po vrstama). Nadalje, utvrdio je da kada se uzmu u obzir prihodi od usluga prijevoza (konto 7533) za lipanj 2020. (5.676,80 kn) u odnosu na isti prihod za lipanj 2019. (319.604,95 kn), udio prihoda iznosi 1,78% što znači da je ostvaren pad prometa/prihoda od 98,22%, a kada se uzmu u obzir prihodi od usluga prijevoza (konto 7533) za lipanj 2020. (5.676,80 kn) u odnosu na zbroj prihoda od usluga prijevoza za lipanj 2019. (319.604,95 kn + 180.554,96 kn + 60.307,00 kn), udio prihoda iznosi 1,01% što znači da je ostvaren pad prometa/prihoda od 98,99%. Kada se uzmu u obzir prihodi od usluga prijevoza (konto 7533) za srpanj 2020. (30.200,40 kn) u odnosu na isti prihod za srpanj 2019. (254.686,04 kn), udio prihoda iznosi 11,86% što znači da je ostvaren pad prometa/prihoda od 88,14%. Kada se uzmu u obzir prihodi od usluga prijevoza (konto 7533) za srpanj 2020. (30.200,40 kn) u odnosu na zbroj prihoda od usluga prijevoza za srpanj 2019. (254.686,04 kn + 38.310,20 kn + 79.991,00 kn), udio prihoda iznosi 8,10% što znači da je ostvaren pad prometa/prihoda od 91,90%. Slijedom prethodno navedenog, vještak zaključuje da je prema dostavljenim bruto bilancama u 2020. godini došlo do pada prihoda od usluge prijevoza više od 60% u odnosu na prethodnu 2019. godinu.

11. Sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka kao stručno i nepristrano jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale primjedbe na provedeno vještačenje, s time da tužitelj-protutuženik u skladu sa svojim pravnim shvaćanjima smatra da je relevantno mišljenje vještaka koje se odnosi na pad prihoda za uslugu prijevoza dok tuženik-protutužitelj relevantnim smatra ukupni pad prometa- prihoda koji je utvrđen na temelju PDV obrazaca. S obzirom na navedeno, stranke nisu predlagale dodatno očitovanje niti saslušanje vještaka.

12. Tužitelj-protutuženik u svom je iskazu ponovio kronologiju događaja navedenih u tužbi, a budući da se radi o činjenicama koje među strankama nisu sporne, sud nije posebno analizirao njegov iskaz.

13. Nije sporno da je Ugovorom o dodjeli Potpore za očuvanje radnih mjesta u kriznim djelatnostima pogođenima corona virusom za srpanj i kolovoz, a koji su stranke sklopile 10. rujna 2020. utvrđeno da tuženik-protutužitelj prihvaća zahtjev tužitelja- protutuženika za dodjelu navedene potpore za srpanj i kolovoz 2020. u ukupnom iznosu od 80.000,00 HRK te da se obvezao isplatiti navedenu potporu.

14. Odredbom čl. 3. navedenog ugovora tužitelj-protutuženik se obvezao dokazati pad prihoda/primitaka za lipanj i srpanj 2020. temeljem javno objavljenih uvjeta za dodjelu potpore na mrežnim stranicama Zavoda, a tuženik-protutužitelj se obvezao izvršiti isplatu potpore za kolovoz tek nakon utvrđivanja činjenica pada prihoda za srpanj 2020.

15. Iz poziva koji je tuženik-protutužitelj objavio na svojim mrežnim stranicama - Potpora za očuvanje radih mjesta za srpanj i kolovoz 2020. (list 169-178 spisa) proizlazi da je kriterij za dodjelu potpore bio pad prometa/prihoda u lipnju i srpnju 2020. za najmanje 60% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a navedeni pad prometa/prihoda poslodavci su trebali dokazati dostavom PDV obrazaca za relevantno vremensko razdoblje. Također, treba istaknuti da iz kriterija navedenih u pozivu za davanje potpora stoji da ukoliko bude udovoljeno propisanim uvjetima Zavod može odobriti potporu, dakle, nije to i dužan učiniti.

16. Sukladno čl. 6. Ugovora tuženik-protutužitelj ima pravo raskinuti predmetni ugovor ukoliko naknadno utvrdi da poslodavac ne ostvaruje pravo na potporu te je u tom slučaju ovlašten poduzeti aktivnosti u cilju povrata isplaćenih sredstava zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Neovisno o tome što su potporu mogli tražiti i poslodavci kojima ciljane djelatnosti nisu primarne, navedena činjenica ne utječe na ostale propisane kriterije za dobivanje potpore. Imajući u vidu javno objavljene uvjete za dobivanje potpore, kao i smisao i ciljeve ovih mjera, jasno je da je osnovna pretpostavka i kriterij za dobivanje potpore za srpanj i kolovoz 2020. bio ukupni pad prometa u promatranom razdoblju. U tom smislu treba istaknuti da su poslodavci ispunjenje ovog kriterija bili dužni dokazati PDV obrascima za lipanj 2019. i 2020., odnosno srpanj 2019. i 2020. Navedena činjenica također ukazuje na prethodno izneseni zaključak da je mjerodavan ukupni pad prometa/prihoda, a ne pad prometa/prihoda u pojedinoj djelatnosti.

18. Iako je sudski vještak izračunao i pad prihoda prometa prema dostavljenim bruto bilancama, treba istaknuti da se radi o dokumentaciji koja se uopće ne navodi u javno objavljenim uvjetima za dobivanje potpore. Osim toga, vještak je ukazao na to da na temelju bruto bilanci koje je tužitelj-protutuženik dostavio uz svoj zahtjev nije moguće s pouzdanošću utvrditi pad prometa/prihoda za djelatnost prijevoza budući da nije imao uvid u izdane račune za lipanj i srpanj 2019. te za lipanj i srpanj 2020. pa stoga nije mogao povezati zaračunate usluge (na računima) s evidencijom tužitelja u bruto bilanci.

19. U odnosu na navode tužitelja-protutuženika koji se odnose na uvjete za dobivanje potpora po drugom pozivu (ožujak-svibanj) treba reći da se radi o različitim mjerama za koje je bio objavljen zaseban poziv pa stoga kriteriji koji su se primjenjivali za potpore za ranije vremensko razdoblje nisu relevantni za predmet ovog spora. Valja istaknuti i to da je u pozivu za potpore za očuvanje radnih mjesta za srpanj i kolovoz 2020. jasno navedeno da ukoliko je ispunjen propisani kriterij pada prometa/prihoda od najmanje 60% i ukoliko su zadovoljeni ostali uvjeti Zavod može odobriti potporu. Dakle, ne postoji obveza tuženika-protutužitelja koja bi proizlazila samom objavom poziva za dodjelu potpora, već je isti ovlašten ocijeniti ispunjava li svaki pojedini podnositelj zahtjeva propisane uvjete za dodjelu potpora. Informacije objavljene na mrežnim stranicama tuženika-protutužitelja u rubrici "Najčešća pitanja i odgovori" nisu sastavni dio Ugovora niti javno objavljenih uvjeta za dobivanje potpore pa stoga pozivanje tužitelja-protutuženika na iste nije od utjecaja na prethodno iznesene zaključke.

20. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, sud je na temelju provedenog vještačenja utvrdio da tužitelj-protutuženik nije ispunio propisane kriterije za dobivanje zatražene potpore za srpanj i kolovoz 2020. jer u promatranom razdoblju (lipanj i srpanj 2020.) nije došlo do pada ukupnog prometa/prihoda u odnosu na lipanj i srpanj 2019. za najmanje 60%.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je pad prometa u lipnju 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine iznosio 17,69%, dok je pad prometa u srpnju 2020. u odnosu na isti mjesec prethodne godine iznosio 18,08%. Dakle, zahtjev za isplatu potpore za srpanj 2020. nije osnovan te je stoga tužbeni zahtjev odbijen.

22. Nije sporno da je tuženik-protutužitelj, nakon prvotne pozitivne obavijesti i sklapanja Ugovora sa tužiteljem-protutuženikom, utvrdio da tužitelj-protutuženik ne udovoljava propisanim kriterijima za dodjelu potpore pa je stoga temeljem čl. 6. Ugovora ovlašten zahtijevati od tužitelja-protutuženika da mu vrati isplaćena sredstva zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

23. Sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tužitelj-protutuženik je dužan vratiti tuženiku-protutužitelju iznos isplaćen na ime potpore za srpanj 2020. Temeljem čl. 1115. ZOO dužan je tuženiku-protutužitelju isplatiti i pripadajuće zatezne kamate. Budući da je tužitelj-protutuženik bio savjestan sve do trenutka primitka Obavijesti o negativnoj ocjeni zahtjeva od 1. listopada 2020., tuženiku-protutužitelju dosuđene su zatezne kamate tek od 2. listopada 2020. dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev neosnovan.

24. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tuženika-protutužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Priznat mu je trošak sastava podnesaka od 17. siječnja 2024., 3. rujna 2024. i 7. listopada 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 15. travnja 2024. i 30. siječnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) i to u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.250,00 EUR. Budući da tuženik-protutužitelj nije poduzimao zasebne radnje po tužbi i protutužbi, nema pravo na dosudu zasebnog troška po protutužbi. Tuženik-protutužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi pa mu stoga po toj osnovi nije nastao nikakav trošak.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužitelju-protutuženiku po punomoćniku

2. Tuženiku-protutužitelju po punomoćnicima