Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-165/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Buković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Guarantee Services OÜ, Estonija, Tallinn, Tartu mnt 25, OIB: 69205387395, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Ilić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Povrv-140/2023-29 od 6. prosinca 2023., 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, poslovni broj Povrv-140/2023-29 od 6. prosinca 2023.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ilinke Lisonek, broj Ovrv- 5764/2021 od 28. lipnja 2021. i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, uz naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za pruženo jamstvo na temelju Ugovora o jamstvu od 9. rujna 2019. u iznosu od 1.086,34 eura (8.185,00 kuna prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur=7,53450 kuna).
6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, valja naglasiti da radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava sukladno članku 467. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer je izreka presude razumljiva, neproturječna sama sebi i razlozima presude, te presuda ne sadrži proturječne razloge o onome što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
7.1. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, utvrđeno je da je donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.
8. Nesporno je da su Ferratum banka i tuženica sklopili Ugovor o kreditu, a radi kojeg ugovora su SIA DEP kao davatelj jamstva i tuženica sklopili Ugovor o jamstvu.
9. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, odnosno jesu li SIA DEP i tužitelj sklopili ugovor o cesiji. Također, sporna je visina tužbenog zahtjeva.
10. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da tužitelj nije dostavio Ugovor o cesiji sklopljen između trgovačkog društva SIA DEP i tužitelja, kao i da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje neformalnog ugovora o cesiji, zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje dužničko- vjerovničkog odnosa sa tuženicom, slijedom čega nije aktivno legitimiran u ovom postupku. Stoga, prvostupanjski sud ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ilinke Lisonek, broj Ovrv-5764/2021 od 28. lipnja 2021. i u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku.
12. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u svrhu dokazivanja sklopljenog Ugovora o cesiji između trgovačkog društva SIA DEP i tužitelja dostavio Izjavu o promjeni vlasnika potraživanja naslovljenu na tuženicu, a u kojoj je navedeno da je tužitelj na temelju Ugovora o cesiji zaključenog između SIA DEP i tužitelja postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a nepodmireno dugovanje tuženice u iznosu od 1.086,34 eura po Ugovoru o jamstvu za kredit pod brojem 434801 sa stanjem na dan 15. ožujka 2021. Pri tome, tužitelj nije dostavio dokaz da je navedena Izjava dostavljena tuženici.
12.1. Uvažavajući da je ugovor o cesiji neformalan ugovor sukladno članku 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), što znači da tužitelj može i bez pisanog ugovora dokazati postojanje ugovora o cesiji, treba istaknuti da predmetna Izjava o promjeni vlasnika potraživanja, sama po sebi, ne dovodi do zaključka da je između trgovačkog društva SIA DEP i tužitelja sklopljen ugovor o cesiji. Žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da volja za sklapanjem ugovora i prijenosa tražbine između SIA DEP i tužitelja proizlazi iz toga što je trgovačko društva SIA DEP kao ustupitelj obavijestio tuženicu o promjeni vlasnika potraživanja nisu osnovani, budući da u postupku nije utvrđeno da je Izjava o promjeni vlasnika potraživanja dostavljena tuženici, a niti da je tuženica na drugi način obaviještena o eventualnoj cesiji.
12.2. Stoga, budući da tužitelj tijekom postupka nije predlagao druge dokaze kojima bi se utvrdilo da su trgovačko društvo SIA DEP i tužitelj sklopili Ugovor o cesiji u odnosu na Ugovor o jamstvu sklopljen između društva SIA DEP i tuženice, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj na kojem je sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a bio teret dokaza, nije dokazao postojanje ugovora o cesiji.
13. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da je trgovačko društvo SIA DEP prenijelo svoju tražbinu prema tuženici po Ugovoru o jamstvu na tužitelja, to tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku.
14. S obzirom na prethodno navedeno, žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da stranke nisu dostavile u spis Ugovor o kreditu sklopljen između Ferratum banke i tuženice, nisu od odlučnog značaja.
15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao u izreci ove presude.
U Rijeci 17. ožujka 2025.
Sutkinja
Ingrid Bučković
