REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž Ovr-28/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja TU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćnici Lari Denona, odvjetnici iz [adresa] protiv ovršenice GU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Miroslavi Turnšek, odvjetnici iz Rijeke, radi ovrhe i odluke o troškovima ovršnog postupka, rješavajući žalbu ovršenice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-59/2020 od 9. prosinca 2024., 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenice, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-59/2020 od 9. prosinca 2024. u točki III izreke na način da se nalaže ovrhovoditelju da ovršenici nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.467,50 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 17. ožujka 2025. pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se obustavlja ovrha u ovoj ovršnoj stvari i da se ukidaju sve provedene ovršne radnje u tom postupku. U točki II izreke naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu [adresa] da nakon pravomoćnosti tog rješenja izvrši upis brisanja zabilježbe ovrhe na nekretnini 13. suvlasnički dio 48/1090 etažno vlasništvo ( E-13) stambena jedinica broj 13 na drugom katu u nacrtu označena narančastom bojom koja se sastoji od dnevnog boravka, sobe, kupaone, hodnika, loggie i spremišta u površini od 47,75 m2, u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada gospodarska zgrada i dvorište površine od 198 čhv upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane i zabilježene rješenjem pod poslovnim brojem Z-2821/2020 od 4. ožujka 2020.
1.1.U točki III. izreke odlučeno je da svaka strana snosi svoj trošak ovršnog postupka.
2. Protiv citiranog rješenja u odnosu na točku III izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, žalbu podnosi ovršenica navodeći da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– u daljnjem tekstu ZPP) koji se supsidijarno primjenjuju temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da rješenje suda prvog stupnja ne sadrži jasne razloge a da oni razlozi koji su iznijeti su međusobno proturječni. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno tumačio i izjavu o prijeboju od 20. svibnja 2020. jer da ta izjava nije nastala suglasnošću volje stranaka već da se radi o jednostranoj izjavi o prijeboju ovrhovoditelja.
3. Ovršenica nadalje smatra da je dugovanje ovrhovoditelja prema istoj ovršnoj ispravi prema ovršenici u iznosu od 6.547,58 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama postojalo i u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu te da je dug ovršenice u vrijeme podnošenja prijedloga iznosio 963,24 eura, a da zbog tog duga u okviru odredbe čl. 80. b OZ-a bi prijedlog za ovrhu bio odbijen kao neosnovan da je ovrhovoditelj sve te činjenice naveo u prijedlogu za ovrhu.
4. Stoga je ovršenica predložila da se pobijano rješenje preinači i da joj se dosude svi troškovi u ovom postupku, jer da su njezini troškovi bili veći od troškova ovrhovoditelja a da su bili nužni i opravdani, te je predložila da joj se nadoknade troškovi koje je pobliže označila tijekom postupka i troškovi žalbenog postupka.
5. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava navode iz žalbe ovršenice te smatra da nije neosnovano pokrenuo ovrhu na nekretnini ovršenice jer da je pokušao namiriti tražbinu iz iste ovršne isprave na novčanim sredstvima ovršenice, ali da prema potvrdi FINA-e od 9. siječnja 2021. je bio tek u šestom redu naplate, stoga smatra da su njegovi troškovi u ovom postupku opravdani te ističe da je preostali dio duga iz iste ovršne isprave u iznosu od 963,24 eura plaćen u lipnju 2023. prisilnom naplatom. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da već 17 godina vodi razne postupke između kojih i radi naplate tražbina iz donesenih odluka i troškova i da ovršenica i dalje stanuje u zajedničkoj nekretnini i ne plaća mu najamninu i da je u tijeku postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pod poslovnim brojem R1-47/2020 koji nije pravomoćno okončan.
6. Žalba ovršenice je osnovana.
7. Donoseći osporavano rješenje sud prvog stupnja navodi da je prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenice pokrenut 18. veljače 2020. radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 4.578,94 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu od 299,62 eura, da je ovršenica podnijela protiv donesenog rješenja o ovrsi žalbu u kojoj navodi da joj je nekretnina nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba jer da nema drugih nekretnina u kojima može ostvarivati pravo na dom.
8. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da je izjavom o prijeboju potpisanu od strane ovrhovoditelja došlo do prijeboja tražbine i da je ostala tražbina ovrhovoditelja prema ovršenici u iznosu od 963,24 eura.
9. Nadalje, sud utvrđuje da je ovaj sud rješenjem pod poslovnim brojem Gž Ovr-239/2020 ukinuo citirano rješenje o ovrsi jer da ovršenica u žalbi ističe da bi prodajom nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između njezinih interesa i interesa ovrhovoditelja i da se treba voditi računa o sadržaju odredbe čl. 80. b st. 3. OZ-a, što da je sve sukladno zaključku sa sastanka sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. studenoga 2020.
10. Utvrđeno je nadalje da je nakon izvršenog prijeboja i kroz prisilnu naplatu putem FINA-e ostao dug od 299,62 eura koji je također namiren.
11. Budući da je ovrhovoditelj izjavio da je njegova tražbina podmirena u cijelosti sukladno čl. 40. st. 4. OZ-a je obustavljen postupak, te je sukladno čl. 72. st. 5. OZ-a naloženo brisanje zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini, dok se odluka o troškovima ovršnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a jer sud prvog stupnja smatra da je do djelomičnog namirenja tražbine ovrhovoditelja došlo nakon podnošenja prijedloga za ovrhu izjavom ovrhovoditelja o prijeboju od 20. svibnja 2020., pa da je za ovrhovoditelja nedvojbeno nastao trošak koji se sastoji od troškova sastava prijedloga za ovrhu uvećanih za troškove sudske pristojbe u iznosu od 299,62 eura, da je ovršenica sa izjavljenom žalbom uspjela u potpunosti jer da je rješenje o ovrsi ukinuto te da joj pripada trošak sastava žalbe i troškovi PDV-a sukladno Tbr. 13. i Tbr. 14. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 38/2023 – dalje Tarife), i da njezin trošak iznosi ukupno 250,00 eura.
12. Stoga je zaključak suda da su stranke djelomično uspjele sa svojim zahtjevima u približno jednakim dijelovima i to ovrhovoditelj jer je inicirao ovršni postupak koji je zbog prijeboja tražbine ali nakon podnošenja prijedloga obustavljen i ovršenica koja je uspjela u žalbenom postupku koji je rezultirao ukidanjem donesenog rješenja o ovrsi.
13. Osnovani su žalbeni navodi ovršenice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a i da je pri tome pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer je sud prvog stupnja u ovom postupku trebao primijeniti odredbu čl. 14 st. 5. OZ-a koji propisuje da ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koji su mu neosnovano prouzročeni.
14. Naime, po mišljenju ovog suda u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 18. veljače 2020. ovrhovoditelju je bilo poznato da postoji njegovo dugovanje prema ovršenici temeljem iste ovršne isprave presude ovoga suda pod posl. brojem Gž Ob- 6/2019 od 23. listopada 2019. kojom je bio u obavezi isplatiti ovršenici 6.547,58 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je po toj ovršnoj ispravi postojao dug ovršenice prema ovrhovoditelju u iznosu od 4.578,94 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Dakle ako se uzmu u obzir činjenice koje proizlaze iz izjave o prijeboju ovrhovoditelja koja je potpisana od strane ovrhovoditelja dug ovršenice uključujući navedene glavnice i kamate je iznosio i u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 963,24 eura, pa stoga nisu bile niti ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje ovrhe na nekretnini, s obzirom da prema sadržaju čl. 80. b st. 1. OZ-a prijedlog za ovrhu na nekretnini se odbija ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 2.654,46 eura jer je taj limit za osnovanost prijedloga za ovrhu bio propisan u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu.
15. Stoga proizlazi da troškovi sastava prijedloga za ovrhu i donesenog rješenja o ovrsi nisu bili opravdani jer je rješenje o ovrsi ukinuto rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-239/2020. I nakon dostavljene izjave o prijeboju od 20. svibnja 2020. ostao je dug ovršenice u iznosu od 963,24 eura koji nije temelj da se sukladno čl. 80. b st. 1. OZ-a prihvati prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenice. Stoga je ovrhovoditelj dužan ovršenici nadoknaditi troškove koji su joj neosnovano prouzročeni od strane ovrhovoditelja. Stoga za sastav dva podneska i za zastupanje na ročištu 19. ožujka 2024. ovršenica zahtijeva opravdan trošak jer je ovrhovoditelj izjavio da je tražbina u cijelosti namirena te je sukladno čl. 40. st. 4. OZ-a obustavljena ovrha a ovrha nije obustavljena iz razloga što je ovršenica podmirila dug, jer se ovrha za dug od 963,24 eura na nekretnini ne može provoditi so obzirom na sadržaj odredbe čl. 80. b st. OZ- a.
16. Stoga je ovaj sud ovršenici dosudio troškove koji se odnose na sastav žalbe protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 13. Tarife, za sastav dva podneska od 14. lipnja 2021. i 18. ožujka 2024. u iznosu za svaki po 200,00 eura, za pristup na ročište 19. ožujka 2024. 200,00 eura, sastav žalbe protiv rješenja o obustavi i o troškovima postupka koji su predmetom ovog postupka 150,00 eura prema Tbr. 13. toč. 1. Tarife, sve uvećano za troškove PDV-a u iznosu od 25%, te troškove za sudsku pristojbu za žalbu protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura i za sudsku pristojbu na žalbu koja je predmet spora u iznosu od 80,00 eura tako da ukupan trošak koji je priznat ovršenici iznosi 1.467,50 eura, a na koji trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od dana donošenja ove odluke sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci, 17. ožujka 2025.
Sutkinja
Filka Pejković