REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1131/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja KONTREC SANJE, vlasnik obrta za usluge prijevoza „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zorislav Krivačić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zorislav Krivačić i Korana Krivačić u Bjelovaru, A. K. Miošića 19, protiv tuženika KASTGORING d.o.o., Veliko Trgovišće, Stjepana Radića 16, OIB: 12263799968, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, Matije Gupca 28, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-560/2023 od 27. siječnja 2025., 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-560/2023 od 27. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-560/2023 od 27. siječnja 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je 12. svibnja 2023. donijela javna bilježnica Gordana Večerić iz Pregrade, sudski predmet poslovni broj Ovrv-1123/2023, javnobilježnički predmet poslovni broj UPP/OS-Ovrv-115/2023 kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 313,97 EUR i troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 263,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR (točka III. izreke).
2. Iz obrazloženja proizlazi da je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) utvrdio da tužitelj ima osnovano potraživanje prema tuženiku s osnove ugovorene naknade za prijevoz te je donio odluku na temelju odredbe čl. 4. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom - CMR („Službeni list FNRJ“ - Međunarodni ugovori broj 11/58, „Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 1/92; dalje: CMR), koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju točke 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 31/91), odnosno čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora („Narodne novine“ broj 59/91), a o platnom nalogu odlučeno je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).
3. Protiv naznačene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR + PDV, uvećano za trošak sudske pristojbe. U žalbi navodi da presuda nema navedene razloge o odlučnim činjenicama, da tijekom postupka nije izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika AFT kao stranke u postupku koji ima neposredna saznanja o predmetu postupka, da je sud neosnovano odbacio prigovor prijeboja te da je pogrešno ocijenio odredbe Konvencije o međunarodnom cestovnom prijevozu robe (CMR) kao i izvedene dokaze.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nakon što je ispitana presuda na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 467. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, valja ocijeniti da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi. Naime, presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a, pravilno i zakonito usvojio tužbeni zahtjev.
9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti ( čl. 502. st. 1. ZPP-a), a sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. tog Zakona. Sukladno odredbi čl. 467. st. 2. ZPP-a u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370. istog Zakona. Stoga žalbeni navodi koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje, nisu uzeti u obzir.
10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 313,97 EUR na temelju ugovornog odnosa stranaka u kojem je tužitelj po tuženikovom nalogu izvršio uslugu prijevoza robe na relaciji Agrate Brianza-Kalinovac, a po izdanom računu utuženi iznos nije platio.
11. Nije sporno među strankama da je tužitelj po tuženikovom nalogu izvršio uslugu prijevoza po CMR-u broj 1748898 na relaciji Agrate Brianza (Republika Italija)-Kalinovac, da je zastupnik po zakonu tuženika AFT elektroničkom poštom 11. siječnja 2021. u 10,05 sati na adresu elektroničke pošte prednika tužitelja, poslao dimenzije robe i adresu utovara u Italiji, da je tužitelj robu u Italiji preuzeo na prijevoz 13. siječnja 2021 te da je roba preuzeta 14. siječnja 2021. u Kalinovici od strane društva Kraning d.o.o.
12. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi sljedeće:
- da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu prijevoza na relaciji Brianza (Republika Italija)-Kalinovac, pa se mjesto primanja robe i mjesto odredišta nalaze se u dvije različite države slijedom čega se u predmetnom slučaju radi o međunarodnom cestovnom prijevozu,
- da je mjerodavni propis Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR,
- da je iskaza svjedoka AF sud u cijelosti prihvatio jer je ocijenio da je istinit, logičan i uvjerljiv te u skladu sa ispravama u spisu,
- da iz iskaza tog svjedoka proizlazi da na međunarodnom tvarnom listu nema nikakvih primjedbi o bilo kakvom nedostatku, oštećenju ili kašnjenju u isporuci, da je pošiljku preuzeo A. odnosno djelatnik društva Kraning d.o.o., da u e-mailu od 11. siječnja 2021. nije vidljiv ni datum niti vrijeme utovara, kao ni datum i vrijeme istovara te da nema nikakvih razloga za navodno kašnjenje u isporuci robe kako to tvrdi tuženik, da je tužitelj 12. siječnja 2021. bio u Italiji na utovarnom mjestu u poslijepodnevnim satima te im je talijanski špediter rekao da tog dana više nema utovara i da dođu sutra, što su i učinili te su o tome i obavijestili nalogodavca KASTGORING odnosno FF, da je roba utovarena 13. siječnja 2021. i kamion je 14. siječnja 2021. bio na istovaru, a što je na CMR-u potvrdio svojim potpisom i primatelj, da tuženik nije pismenim putem prigovorio kašnjenju robe,
- da odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR ne predviđaju mogućnost tuženika kao naručitelja prijevoza da za izvršenu uslugu prijevoza ne isplati ugovorenu cijenu iz razloga kašnjenja robe (što tuženik tvrdi tijekom postupka),
- da je odredbom čl. 30. st. 3. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR propisano da se ne duguje nikakva naknada za zakašnjenje u isporuci osim kada prijevozniku nije dostavljen pisani prigovor u roku od 21 dan računajući od vremena kada je roba bila stavljena primatelju na raspolaganje,
- da je neosnovan istaknuti prigovor građanskopravnog prijeboja,
- da je tuženik dostavio nalog za utovar broj 9-1-21 u kojem je kao datum utovara naveden 11. siječnja 2021., a datum istovara 12. siječnja 2021. te da ne sadrži pečat i potpis ovlaštenih osoba i da ga je izdao tuženik.
13. Prvostupanjski sud je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva donio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, a na temelju odredbe čl. 4. CMR-a budući da je utvrdio da je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio, dok tuženik za izvršenu uslugu prijevoza nije platio ugovorenu naknadu. O platnom nalogu odlučeno je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem isprava koje prileže spisu te je saslušan svjedok BF.
14. Pravilna su utvrđenja prvostupanjskog suda, pravilna je primjena materijalnog prava i pravilna je odluka o tužbenom zahtjevu. Prema odredbi iz čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju sudu pružiti dokaz o tome, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a.
15. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva budući da je primjenom pravila o teretu dokazivanja prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu prijevoza na relaciji Brianza (Republika Italija)-Kalinovac, da se u predmetnom slučaju radi o međunarodnom cestovnom prijevozu, da je mjerodavni propis Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR, da na međunarodnom tvarnom listu nema nikakvih primjedbi o bilo kakvom nedostatku, da odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR ne predviđaju mogućnost tuženika kao naručitelja prijevoza da za izvršenu uslugu prijevoza ne isplati ugovorenu cijenu iz razloga kašnjenja robe pa su neosnovane tuženikove tvrdnje o kašnjenju kao razlogu neplaćanja ugovorene cijene te da tuženik nije pisano prigovorio u roku od 21 dana računajući od vremena kada je roba bila stavljena primatelju na raspolaganje pa nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 30. st. 3. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR.
16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka kako po osnovu (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tuženik konkretno niti ne osporava.
17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Sudac
Maja Bilandžić
