Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-99/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Stjepanu Šporčiću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tužene Osnovne škole Frana Krste Frankopana, OIB: 80690300278, Osijek, Frankopanska 64, zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene EM, odvjetnice u [adresa], po objavi 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana, OIB: 80690300278, Osijek, Frankopanska 64, isplatiti tužiteljici ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- na ime naknade neimovinske štete iznos od 6.150,00 eura (slovima: šest tisuća stotinu pedeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena,

- na ime naknade imovinske štete iznos od 720,00 eura (slovima: sedamsto dvadeset eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana, OIB: 80690300278, Osijek, Frankopanska 64, naknaditi tužiteljici ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.186,15 eura (slovima: dvije tisuće stotinu osamdeset šest eura petnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev:

- za iznos od 1.350,00 eura na ime neimovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2022. pa do isplate,

- za iznos od 565,00 eura na ime imovinske štete zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. pa do isplate,

- za zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 23. listopada 2020. do 16. ožujka 2025.,

- za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 12. svibnja 2022. navodi da je 18. studenoga 2019. kao spremačica, kod poslodavca Osnovne škole Frana Krste Frankopana u Osijeku, obavljala svoje redovne poslove, i tom prilikom je postavljala otkačeni zastor na vodilicu koristeći stare drvene ljestve, koje nisu imale podloške protiv proklizavanja i koje joj je tužena dala na korištenje. Te ljestve, obzirom na svoju starost, bile su i poprilično „rasklimane“, te je prilikom uspinjanja uz ljestve, izgubila ravnotežu i pala, te je tako zadobila teške tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega joj je pružena pomoć u KBC Osijek. Tužiteljica je zbog posljedica predmetnog štetnog događaja snosila troškove fizioterapijske intervencije u Centru za poboljšanje kvalitete života u Čepinu. Također, bila joj je potrebna djelomična pomoć druge osobe, jer zbog smanjene pokretljivosti i značajnog pogoršanja degenerativnih promjena u području lumbalne kralježnice nije bila u mogućnosti obavljati uobičajene poslove. Zbog predmetne nezgode pretrpjela je ozljede, stoga ista ima pravo nadoknade neimovinske i imovinske štete zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda, pretrpljenih i budućih fizičkih bolova, pretrpljenog i budućeg straha, te pretrpljene i buduće duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te za tuđu pomoć i njegu. Potražuje naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, te za troškove liječenja (fizioterapijska intervencija) ukupan iznos od 57.108,25 kn i zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženoj, odnosno od 16. studenog 2021. pa do isplate. Gornji iznos tužiteljica smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice:

1. Pretrpljeni bolovi:

- jakog intenziteta u trajanju 2 dana, za koje potražuje iznos od 1.110,00 kn

- srednjeg intenziteta u trajanju 15 dana, za koje potražuje iznos od 4.950,00 kn

- slabog intenziteta u trajanju 40 dana, za koje potražuje iznos od 4.200,00 kn

- povremenu bol lakog intenziteta u trajanju 18 mjeseci po 3-4 sata dnevno, za koje potražuje iznos od 8.268,75 kn.

2. Pretrpljeni strah:

- jakog intenziteta u trajanju 1 dan, za koje potražuje iznos od 555,00 kn

- srednjeg intenziteta u trajanju 10 dana, za koje potražuje iznos od 3.300,00 kn

- slabog intenziteta u trajanju 30 dana, za koje potražuje iznos od 3.150,00 kn 3. Smanjena životnu aktivnost 15%, za koje potražuje iznos od 16.875,00 kn

4. Tuđa pomoć i njega kroz 30 dana od 6 sati dnevno, 30 dana u trajanju od 4 sata dnevno i 30 dana u trajanju od 2 sata dnevno ukupan iznos od 13.500,00 kn 5. Troškove liječenja u ukupnom iznosu od 1.200,00 kn

Tužiteljica se 15. travnja 2022. obratila tuženoj s odštetnim zahtjevom, međutim tužena na taj zahtjev nije odgovorila. U skladu s navedenim, tužiteljica predlaže da sud nakon provedene rasprave i izvedenih dokaza donese presudu:

„Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati

- iznos od 55.908,75 kn / 7.420,37 eura na ime neimovinske štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2021. pa do isplate,

- iznos od 1.200,00 kn / 159,27 eura na ime imovinske štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. listopada 2020. pa do isplate, kao i da joj naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

1.1. Podneskom od 7. studenoga 2024., a nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica potražuje naknadu štete: na ime pretrpljenih bolova iznos od 3.000,00 €, na ime pretrpljenog straha iznos od 3.000,00 €, na ime smanjene životne aktivnosti za 10% iznos od 1.500,00 €, na ime tuđe pomoć i njege iznos od 1.125,00 €, na ime troškova liječenja iznos od 160,00 €, te sukladno odredbi članka 190. i članka 191. ZPP-a, uređuje tužbeni zahtjev tako da isti glasi:

"I. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati

- na ime naknade nematerijalne štete iznos od 7.500,00 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 12. svibnja 2022. pa do isplate;

- na ime naknade materijalne štete iznos od 1.285,00 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. pa do isplate.

II. Tužena je dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

2. Tužena u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica 18. studenog 2019. prilikom obavljanja svoga posla kod tužene pala s drvenih ljestava, međutim protivi se da bi uzrok njezinog pada bile spomenute ljestve koje joj je tužena dala na korištenje. Naime, iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru o provedbi Zakona o zaštiti na radu Klasa: UP/I-116-02/19-45/15, Urbroj: 443-13-10-05-02/2-19- 03 od 28. studenoga 2019. proizlazi da dvokrake ljestve ispunjavaju propisane zahtjeve, kao i da je tužiteljica penjući se po ljestvama u jednom trenutku izgubila ravnotežu i pala na pod, ne navodeći da bi uzrok bio nestabilne ljestve. Iz izjave tužiteljice, te iz Izvještaja radnika od 26. studenoga 2019., koje je tužiteljica vlastoručno napisala, proizlazi da je tužiteljica prilikom penjanja na ljestve nezgodno zakoračila i pala. Iz navedenog, razvidno je da je šteta nastala kao posljedica propusta tužiteljice da upotrijebi dužnu pažnju prilikom penjanja na ljestve, te je na taj način tužiteljica doprinijela nastanku štete. U konkretnom slučaju se ima primijeniti odredba članka 1067. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se tužena oslobađa odgovornosti za štetu budući je šteta nastala isključivom radnjom oštećene. Podredno, smatra da je tužiteljica makar djelomično doprinijela nastanku štete sukladno odredbi članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima. Tužena osporava visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, obzirom iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica godinama prije štetnog događaja imala zdravstvenih problema u vidu bolova u leđima, te bolova u desnoj nozi, a koji nisu uzrokovani padom. Dio dostavljene medicinske dokumentacije nije u vezi s ozljedama zadobivenim uslijed spornog pada, već je iz razdoblja koje je prethodilo spornom događaju, dok dio dokumentacije se odnosi na bolest koja nije u nikakvoj vezi sa štetnim događajem. Tužena u cijelosti osporava odgovornost za imovinsku štetu budući se radi o računima za fizikalnu terapiju koju je tužiteljica privatno plaćala. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica u više navrata upućena na fizikalnu terapiju, te ukoliko bi bilo daljnjih potreba za fizikalnom terapijom ista bi bila upućena od strane liječnika na teret HZZO-a. Stoga smatra da je fizikalna terapija po privatnom fiozioterapeutu bila nepotrebna. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova. Podredno predlaže da su tijekom dokaznog postupka utvrdi djelomični doprinos tužiteljice vlastitoj šteti.

2.1. Tužena se u podnesku od 2. prosinca 2024. protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a kako ga je tužiteljica uredila podneskom od 7. studenoga 2024., u cijelosti, kako u pogledu osnove tako i visine. Navodi da je tužiteljica podneskom od 7. studenog 2024. preinačila tužbu kojoj preinaci se tužena protivi. Smatra da je tužbeni zahtjev previsoko određen, te da isti nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima VSRH, posebice u dijelu naknade štete na ime pretrpljenog straha kao i pretrpljenih bolova. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljici bila potrebna fizikalna terapija do 14. svibnja 2024., te da je tužiteljica i dalje imala fizikalnu terapiju ali je ista bila provođena zbog lumboisijalgije zbog čega se tužiteljica liječila i prije sporne ozljede. Stoga je u tom dijelu neosnovano potraživanje tužiteljice na ime troškova liječenja. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova.

3. Tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete, potraživala isplatu iznosa od ukupno 8.785,00 eura, time da je po toj osnovi u tužbi utužila ukupan iznos od 7.579,63 eura. Stoga u situaciji kada je tužiteljica već u tužbi utužila neimovinsku i imovinsku štetu, dakle i taj iznos koji je konačnim zahtjevom veći od onoga u tužbi, imajući u vidu da se tako preinačeni tužbeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, time nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, već je tužbeni zahtjev preinačen nakon vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, to se tužena takvoj preinaci (neprava preinaka) u smislu odredbe članka 191. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), ne može niti protiviti. Uostalom sud je na raspravnom zapisniku 13. ožujka 2025., a u skladu sa odredbom članka 190. stavka 3. ZPP, dopustio preinaku tužbe iz podneska od 7. studenoga 2024. smatrajući je svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Ugovor o radu od 1. listopada 2010. (stranica 5-6 spisa), račune (stranica 7 spisa), odštetni zahtjev od 13. travnja 2022. uz potvrdu o primitku (stranica 8-10 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranica 11-14 spisa), zapisnik Državnog inspektorata od 28. studenoga 2019. (stranica 16-20 spisa), zapisnik Državnog inspektorata o uzimanju izjave od 27. studenoga 2019. (stranica 21-22 spisa), medicinsku dokumentaciju (stranica 24-86 spisa), izjavu radnika (stranica 94 spisa), izvještaj radnika (stranica 95 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 110-112 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka HM od 12. lipnja 2023. (stranica 128-130 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČM od 18. listopada 2024. (stranica 205-209 spisa), iskaz vještaka HM, iskaz vještaka ČM, te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela uslijed zadobivenih ozljeda na radu 18. studenoga 2019. padom s drvenih ljestvi pri obavljanju radnog zadatka, kojom prilikom je tužiteljica teško tjelesno ozlijeđena, sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Nesporno je među strankama da je tužiteljica zaposlenica tužene na radnom mjestu spremačice kao i da je tužiteljica 18. studenoga 2019., prilikom obavljanja svoga posla kod tužene, pala s drvenih ljestava i zadobila teške tjelesne ozljede. Nije sporno niti da je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti.

7. U postupku je sporno postoje li razlozi temeljem kojih tužena može biti oslobođena od odgovornosti odnosno postoji li, i u kojoj mjeri doprinos tužiteljice nastanku predmetnog štetnog događaja zbog kojeg bi odgovornost tužene bila umanjena. Spornom se ukazuje i visina potraživanja.

8. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je saslušao tužiteljicu, proveo vještačenje po vještaku zaštite na radu HM, te pročitao spisu priležeću dokumentaciju.

8.1. Tužiteljica ŽM je iskazala da joj je dan dva prije događaja jedna nastavnica rekla da je zavjesa u jednoj učionici na pola strgnuta. Htjela je to riješiti pa je dolaskom na posao, uzela ljestve, počela se penjati, pri čemu je izgubila ravnotežu i pala. Prilikom pada udarila je glavom u radijator, vjerojatno je izgubila svijest. Kad se pridigla uzela je ljestve i izišla iz učionice. Tada je srela ravnatelja koji ju je posjeo, tada je izgubila svijest i ne sjeća se više ničega sve do dolaska Hitne pomoći i odlaska u bolnicu. Kod tužene radi od 1. listopada 2010. na radnom mjestu spremačice, te je na tom radnom mjestu radila poslove čišćenja, pranja učionica, klupa, zidova, prozora, hodnika, brisanja toaleta. Kačila je zavjese, a van zgrade skupljala lišće, čistila, nosila smeće. Kačenje zavjese vršila je dva puta godišnje, ljeti i zimi, te po potrebi kad su djeca znala strgnuti zavjese pa je vraćala kačice zavjesa. U konkretnom slučaju, vraćala je kačice zavjese koja je bila strgnuta. Za penjanje koristila je dvokrake ljestve, drvene koje su imale 4 ili 5 prečki, nije sigurna. Penjala se s jedne strane, pri tom se držeći rukama za prečke ili sa strane, ne sjeća se točno. Misli da je došla na 4. prečku i da je tada stala i htjela dohvatiti zavjesu. Tada su se ljestve zaljuljale i ona je pala. Nakon što joj je od strane suda dana na uvid fotografija koja prikazuje prozorsko okno sa zavjesama, ispod okna radijator, te dvije klupe, kazuje da je da bi mogla pristupiti prozoru i postaviti ljestve, pomaknula klupe barem metar u stranu i postavila ljestve na način da ih je rastvorila do kraja, a to je znala jer između krakova ljestava postoji metalni lanac koji je bio čvrsto postavljen nakon što je rastvorila ljestve. Ne sjeća se točno da li je pala prema prozoru ili od prozora, ali zna da je lupila glavom o radijator. Zajedno sa njom su pale i ljestve. Nakon što joj je od strane suda dano na uvid izjava lista 94 i 95, navodi da je te izjave pisao njezin suprug po njezinom kazivanju a ona ih je potpisala. Navode izjave "nezgodno sam zakoračila i pala" te "nezgodno sam zakoračila na zadnjoj prečki i pala sam", pojašnjava na način da je zakoračila na iduću prečku, ali je pri tom izgubila ravnotežu jer su joj se zaljuljale ljestve i tada je pala. U trenutku pada je imala svoje hlače, bijelu majicu, kecelju i ortopedske papuče sa otvorenom petom. Nitko nije bio nazočan njezinom padu jer u tom trenutku u učionici nije bilo ni djece ni nastavnika. Pala je s visine 1,80 metar ili tako nešto. Nikad ranije nije pala, bilo s ljestava bilo s ičeg drugog. Osposobljena je za siguran rad, imali su tečaj, ali se ne sjeća da je bilo govora o ljestvama. Ljestve s kojih je pala su bile školske ljestve koje su se nalazile ispred domareve radionice i s njima su se svi služili. Prilikom pada zadobila je prijelom zdjelice i rasječena joj je glava. Nakon što joj je od strane suda dana na uvid fotografija ljestava odgovara da se radi o ljestvama s kojih je pala, time da pojašnjava da su nogice ljestava bile oblijepljene samoljepljivom trakom, time da ne zna tko je to oblijepio. Te ljestve i dalje postoje, koriste se, ali ih ona ne koristi, budući su nakon nesreće nabavljene nove, metalne ljestve. Te nove, metalne ljestve su nabavljene iz razloga što je inspektorica rekla da su ove ljestve s kojih je ona stare i pohabane i da treba nabaviti nove čvrste ljestve. Te nove ljestve su metalne, s puno više prečki, imaju fina gazišta, a na vrhu se nalazi podest za stajanje. Ona se rijetko koristi ljestvama jer se boji da će ponovno pasti. Ljestve s kojih je pala na dnu nisu imale gumene čepove već su bile oblijepljene samoljepljivom trakom. Visina ljestava je bila takova da, da je došla do vrha ljestava, tada bi mogla normalno dohvatiti karnišnu. Ona se penjala do predzadnje prečke kako bi s iste mogla dohvatiti karnišnu, međutim do te predzadnje prečke nije došla jer su joj se ljestve zaljuljale i pale. Ostaje kod tvrdnje da je pala zbog ljuljanja ljestvi.

8.2. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu koju je tužena 26. studenoga 2019. podnijela Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Regionalni ured Osijek, utvrđeno je da je radnica ŽM **.**.2019. ozlijeđena za vrijeme redovitog rada, na način da je namještala prozorsku zavjesu sa A ljestava i pri tome je nezgodno zakoračila, izgubila ravnotežu i pala sa ljestava. Nadalje je utvrđeno da je procjenom rizika predviđeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava, da su korištena osobna zaštitna sredstva, da je radnica osposobljena za rad na siguran način, da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu i da su primijenjena posebna pravila zaštite na radu.

8.3. Iz Zapisnika Državnog inspektorata, Klasa: UP/I-116-02/19-45/15, Urbroj: 443- 13-10-05-02/2-19-03 od 28. studenoga 2019. o obavljenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je isti sačinjen kod poslodavca OŠ F.K. Frankopana, Osijek, Frankopanska 64, povodom ozljede na radu radnice ŽM, da je tužiteljica do dana ozljeđivanja imala kod tužene 9 godina, 1 mjesec i 17 dana radnog staža, da je bila osposobljena za rad na siguran način za poslove na radnom mjestu: spremačice

– poslovi na održavanju i čišćenju školskog prostora i opreme te poslove dežurstava i dostavljačke poslove. Nadalje je utvrđeno da posao „spremačice“ nije posao s posebnim uvjetima rada sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 5/84.), budući u vrijeme događaja radnica nije obavljala poslove s posebnim uvjetima rada – rad na visini višoj od 3 m, jer je ukupna visina ljestava 190 cm. U odnosu na okolnosti koje su se odvijale neposredno prije ozljeđivanja utvrđeno je da je 18. studenoga 2019. nešto prije 6,00 sati radnica ŽM došla u prostorije OŠ F.K. Frankopana u Osijeku, Frankopanska 64, kada joj otpočinje radno vrijeme prve smjene, da je nakon što je odjenula radnu pregaču i obula radne cipele, otpočela sa obavljanjem uobičajenih poslova u opisu radnog mjesta spremačice. Oko 7,00 sati uzela je ispred prostorije za domara dvokrake drvene ljestve i uputila se na kat u učionicu za nastavu glazbenog i likovnog odgoja da bi pokušala zakačiti djelomično otkačeni zastor na jednom od prozora. Kada je postavila ljestve pored prozora počela se uspinjati po njima, kada je u jednom trenutku izgubila ravnotežu i pala na pod. U vrijeme događaja radnica je na sebi imala radnu pregaču i radne cipele koje je dobila od poslodavca, za što je predočen dokaz o kupovini i izdavanju. U odnosu na način ozljeđivanja radnice utvrđeno je da je do ozljeđivanja došlo u 7,15 sati, da je do ozljede došlo zbog pada radnice sa ljestva, da se radnica ne sjeća točno uzroka gubitka ravnoteže, kao i da dvokrake drvene ljestve ispunjavaju propisane zahtjeve, iako je vidljiva djelomična istrošenost drveta na nogarima uslijed dugogodišnje uporabe. Poslodavcu je savjetovana nabava novih ljestava. Nadalje je utvrđeno da je tužena izradila Procjenu rizika za mjesto rada „spremačica“, za koje su, među ostalim, procijenjeni i rizici opasnosti od pada (na istoj razini, sa visine). Ravnatelj tužene, BM je izjavio da nema primjedbi na konstatacije u zapisniku te je vlastoručno potpisao zapisnik.

8.4. Iz Zapisnika Državnog inspektorata, Klasa: 116-02/19-45/44, Urbroj: 443-13- 10-05-02/2-19-02 od 27. studenoga 2019. o uzimanju izjave ozlijeđene ŽM proizlazi da je tužiteljica 18. studenoga 2019. došla na posao nešto prije 6,00 sati, da je odjenula radnu odjeću i obuću te otpočela s radom. Obavlja uobičajene poslove čišćenja i spremanja svih prostorija škole. Kada radi jutarnju smjenu uobičajeno briše stolove i klupe u učionicama, podeste, vrata, otvara toalete, čisti prostor oko škole. Oko 7,15 bila je u učionici za likovni i glazbeni odgoj. Jedna od nastavnica ju je prethodnog dana upozorila da je jedna zavjesa djelomično otkvačena. Htijući ju zakvačiti uzela je dvokrake drvene ljestve iz domarove sobe, odnijela ih u učionicu i popela se na njih da bi pokušala zakvačit zavjesu. Mislila je da će moći dohvatiti karnišu. Pri penjanju, uspinjanju u jednom trenutku, izgubila je ravnotežu i pala.

8.5. Uvidom u izjavu radnika (stranica 94 spisa), koju je tužiteljica vlastoručno potpisala, utvrđeno je da je tužiteljica izjavila da se 18. studenoga 2019. u 7,15 - 7,20 u učionici glazbenog popela na ljestve da popravi zavjesu, da je nezgodno zakoračila i pala, kao i da se dalje ničega ne sječa.

8.6. Uvidom u izvještaj radnika, koji je sačinjen u Osijeku 26. studenoga 2019., kojeg je tužiteljica vlastoručno potpisala, utvrđeno je da je tužiteljica 18. studenoga 2019. u 7,15 u prostoriji učionice glazbenog odgoja htjela popravit zavjesu koju su djeca strgala, da se popela na ljestve da to popravi, da je nezgodno zakoračila na zadnjoj prečki i da je pala.

8.7. Uvidom u odštetni zahtjev od 13. travnja 2022., ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica podnijela tuženoj zahtjev za naknadu štete zbog ozljede na radu koju je pretrpjela kao radnica tužene 18. studenoga 2019., pa na ime neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti (smanjenje životne aktivnosti, fizički bolovi, pretrpljeni strah, duševni bolovi zbog naruženosti) odnosno na ime imovinske štete u vidu troškova liječenja i tuđe pomoći i njege potražuje ukupan iznos od 57.108,25 kn.

8.8. Na okolnost stanja ljestava u trenutku štetnog događaja 18. studenog 2019. provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu HM, dipl. ing., iz [adresa], koje je provedeno u prostorijama tužene 6. lipnja 2023. uz prisustvo opunomoćenika stranaka u postupku, ravnatelja škole BM i tužiteljice ŽM. Vještaku je omogućen pregled mjesta događaja, prostorija za održavanje nastave, pokazan je prozor iznad kojeg je prikačen zastor, prozor je dimenzija širine 205 cm i visine 240 cm, prozorska daska se nalazi na visini od 90 cm od poda. Zastor se nalazi zakačen na visini 330 cm od poda. Na zahtjev vještaka tužena je e-poštom dostavila izvadak Procjene rizika za mjesto rada „spremačica“ iz kojeg je vidljivo da poslovi spremačice nisu određeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada. Analizom i procjenom je utvrđen srednji rizik opasnosti od padova, gdje su predviđene mjere za uklanjanje i smanjivanje opasnosti uporaba osobne zaštitne opreme, rad sukladno pravilima zaštite na radu, pravilna organizacija rada. Osobna zaštitna oprema potrebne za mjesto rada navedena su zaštitne rukavice gumene za domaćinstvo, radna kuta, zaštitne protu klizne cipele s anatomskom tabanicom. Tužiteljica je na upit vještaka o zaštitnoj opremi potrebno za mjesto rada navela da je koristila natikače-ortopedske papuče s otvorenom petom a ne protu klizne cipele kojima se penjala na ljestve. Vještaku je omogućen pregled radne opreme - dvokrake drvene ljestve koje je tužiteljica koristila u trenutku nastanka predmetnog događaja. Radi se o dvokrakoj drvenoj ljestvi sa šest prečki, međusobno udaljene 30 cm, koje su na drugoj prečki povezane metalnim lancem, Ljestve su pri dnu široke 60 cm, pri vrhu 40 cm, duljina jednog kraka je 190 cm. Kada se ljestve rašire visina od poda do najgornjih prečki iznosi 190 cm. Vizualnim pregledom vidljiva su oštećenja ljestve a naročito kod donje prečke gdje je vidljivo napuknuće prečke, a sama prečka je zamijenjena od strane domara. Na ljestvama su vidljivi tragovi prljavštine – boje. Uspravljajući ljestve u ispravan položaj ljestve su potpuno otvorene a sigurnosni lanac je zategnut, okov na vrhu prečki nije zategnut, i kod sklapanja ljestve vidljiva su odstupanja. Na donjem kraju ljestvenika ljestve su omotane „krep trakom“ s vidljivim istrošenim ljestvenicima bez „protuklizne papuče“. Tužiteljica ne posjeduje uputstva za upotrebu predmetne ljestve. Na upit vještaka o načinu korištenja ljestava tužiteljica odgovara da je koristila ljestve na način da se penjala do predzadnje prečke kako bi s iste mogla dohvatiti karnišnu. Vještak je dao mišljenje da su predmetne ljestve oštećene i nisu sigurne za uporabu. Tužena nije osigurala da sredstva rada u uporabi budu u svakom trenutku sigurna, održavana i prilagođena za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača.

8.8.1. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka HM, tužiteljica nije imala primjedbi, dok je tužena u podnesku od 18. rujna 2023. iznijela da se protivi nalazu i mišljenju iz razloga što je isti u suprotnosti s provedenim inspekcijskim nadzorom. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i činjenica da je tužiteljica osposobljena za rad na siguran način za poslove koje obavlja za poslodavca. Također upućuje na izjavu tužiteljice, te Izvještaja radnika od 26. studenog 2019. iz kojih proizlazi da je tužiteljica prilikom penjanja na ljestve nezgodno zakoračila i pala. Dakle, uzrok pada nije bilo stanje ljestava, već nepažnja tužiteljice.

8.8.2. Iz iskaza sudskog vještaka HM, proizlazi da isti u cijelosti ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja od 12. lipnja 2023. Nadalje je naveo da je na ljestvama uočio izmjenu drvene prečke, kao i da ljestve nisu imale zaštitne gume na nogarima ljestvi, tj. nema "protuklizne papuče", i da su samim time nestabilne. U dijelu nalaza gdje je naveo "tužitelj ne posjeduje uputstva za upotrebu predmetnih ljestvi", pojašnjava da ustvari tužena nije imala kao poslodavac uputstva za upotrebu predmetnih ljestvi, a posljedično tome i tužiteljica nije bila obučena na siguran način za upotrebu predmetnih ljestvi. Tužena je morala imati uputstva za upotrebu predmetnih ljestvi. U opisu posla tužiteljice je i penjanje na ljestve. Tužiteljica prilikom penjanja na ljestve nije imala odgovarajuću zaštitnu obuću, umjesto protukliznih cipela ista je prilikom penjanja na ljestve koristila natikače – ortopedske papuče s otvorenom petom. Takova obuća mogla je doprinijeti padu obzirom da ne postoji siguran čvrst oslonac stopala u takvoj obući. Proveo je vještačenje i smatra da neovisno o zaključcima Državnog inspektorata, predmetne ljestve nisu ispunjavale propisane zahtjeve sigurnosti i nisu bile sigurne za upotrebu.

8.8.3. Na ovako dopunjeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka HM, stranke nisu imale primjedbi. Sud je ocijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka vjerodostojnim i stručnim, zaključci vještaka iz mišljenja temelje se na utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza vještaka, a vještak je na ročištu 13. ožujka 2025. otklonio sve primjedbe tužene.

8.9. Kraj nesporne činjenice da je tužiteljica 18. studenoga 2019. prilikom obavljanja uobičajenih poslova (kačenja zavjese u jednoj od učionica) pala s drvenih ljestava, spornim se ukazuje je li razlog pada tužiteljice s ljestava stanje ljestava ili radnja-propust tužiteljice.

8.9.1. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica bila osposobljena za rad za radno mjesto spremačice, poslove dežurstava i dostavljačke poslove, ali da nije bila obučena na siguran način za upotrebu ljestvi. Naime, kako je u opisu posla tužiteljice i penjanje na ljestve, to je tužena morala imati i uputstva za upotrebu ljestvi, a kako tužena kao poslodavac nije imala uputstva za upotrebu ljestvi, to posljedično tome i tužiteljica nije bila obučena na siguran način za upotrebu predmetnih ljestvi. S tim u svezi je i sama tužiteljica iskazala da je osposobljena za siguran rad, da su imali tečaj, ali se ne sječa da bi bilo govora o ljestvama. Dakle, tužiteljica, iako joj je u opisu posla bilo i penjanje po ljestvama nije bila obučena na siguran način za upotrebu predmetnih ljestvi.

8.9.2. Nadalje, iz mišljenja vještaka proizlazi da su predmetne ljestve bile oštećene i nesigurne za uporabu, odnosno da je na ljestvama uočio izmjenu drvene prečke, da ljestve nisu imale zaštitne gume na nogarima ljestvi, tj. nema "protuklizne papuče", i da su samim time nestabilne. Naveo je i da je na donjoj prečki vidljivo napuknuće prečke, a sama prečka je zamijenjena od strane domara. Na ljestvama su vidljivi tragovi prljavštine – boje. Uspravljajući ljestve u ispravan položaj ljestve su potpuno otvorene a sigurnosni lanac je zategnut, okov na vrhu prečki nije zategnut, i kod sklapanja ljestve vidljiva su odstupanja. Na donjem kraju ljestvenika ljestve su omotane „krep trakom“ s vidljivim istrošenim ljestvenicima bez „protuklizne papuče“. Iako tužena tvrdi da je takav zaključak sudskog vještaka u suprotnosti sa provedenim inspekcijskim nadzorom, ovaj sud temeljem navoda iz Zapisnika Državnog inspektorata od 28. studenoga 2019. u kojem stoji: „…dvokrake drvene ljestve ispunjavaju propisane zahtjeve, iako je vidljiva djelomična istrošenost drveta na nogarima uslijed dugogodišnje uporabe. Poslodavcu je savjetovana nabava novih ljestava.“, kao i iskaza tužiteljice gdje navodi da su nakon nesreće nabavljene nove, metalne ljestve, da su nabavljene iz razloga što je inspektorica rekla da su ove ljestve s kojih je ona pala stare i pohabane i da treba nabaviti nove čvrste ljestve, da su te nove ljestve metalne, s puno više prečki, imaju fina gazišta, a na vrhu se nalazi podest za stajanje, ovaj sud zaključuje da ljestve s kojih je tužiteljica pala nisu bile sigurne za upotrebu, dakle da tužena nije osigurala tužiteljici sigurno sredstvo rada, već ljestve koje su bile oštećene i nesigurne za upotrebu.

8.9.3. Među zaštitnu opremu koju je tužiteljica morala imati spadaju, među ostalim, i zaštitne protuklizne cipele s anatomskom tabanicom. Umjesto njih tužiteljica je prilikom penjanja na ljestve koristila natikače – ortopedske papuče s otvorenom petom. Radnu obuću tužiteljici dužan je osigurati poslodavac-tužena. Kako je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme događaja na sebi imala radnu pregaču i radne cipele koje je dobila od poslodavca na rad, da je tužena u prijavi ozljede na radu navela da je tužiteljica koristila osobna zaštitna sredstva, da je tužiteljica u svom iskazu navela da je nosila ortopedske papuče s otvorenom petom, to ovaj sud zaključuje da je upravo tužena tužiteljici pod radne cipele dala ortopedske papuče s otvorenom petom koje je tužiteljica nosila prilikom pada, to stoga što tužena niti tijekom inspekcijskog nadzora, niti tijekom ovoga postupka, nije sporila da je navedenu obuću dala tužiteljici odnosno da ju je tužiteljica koristila u predmetnom događaju. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da tužiteljica prilikom penjanja na ljestve nije imala odgovarajuću zaštitnu obuću i da je takova obuća mogla doprinijeti padu obzirom da ne postoji siguran čvrst oslonac stopala u takvoj obući.

9. Odgovornost tužene kao poslodavca temelji se na odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19. – dalje u tekstu: ZR) kojim je propisano da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

10. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18. – dalje u tekstu: ZZR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Drugim riječima, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu prema načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Jedini način da se tužena oslobodi odgovornosti u ovom slučaju jest ukoliko dokaže da je šteta nastala uslijed nepredvidivih i izvanrednih okolnosti, odnosno više sile, odnosno uslijed namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje djelovanje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

11. Odredbom članka 1067. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

12. Ovdje je za napomenuti da budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis, pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti u konkretnom slučaju mora se prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa, a tek podredno, primjenjivati će se odredbe članka 1067. ZOO-a kao opći propis.

13. Tužena tvrdi da ne može odgovarati za štetu tužiteljici, budući je tužiteljica isključivo odgovorna za pad s ljestvi jer da nije upotrijebila dužnu pažnju prilikom penjanja na ljestve, čime tužena ukazuje da je šteta nastala uslijed namjere ili krajnje nepažnje tužiteljice.

13.1. ZR, kao ni ZOO ne daju definiciju krajnje, grube nepažnje. Krajnja nepažnja (ili gruba nemarnost) predstavlja postupanje štetnika koji u svom ponašanju ne upotrijebi ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek. Krajnja nepažnja radnika se mora dokazati i teret dokaza je na poslodavcu.

13.2. Tužena upire na činjenicu da je sama tužiteljica navela da razlog pada leži u činjenici što je nezgodno zakoračila i da je prema tome ona isključivo kriva za pad i nastalu štetu odnosno da je doprinijela nastanku štete. Tužiteljica je, u svom iskazu danom na ročištu pred ovim sudom 8. ožujka 2023., navode iz izjava na koje se tužena poziva, a to su "nezgodno sam zakoračila i pala" te "nezgodno sam zakoračila na zadnjoj prečki i pala sam", pojasnila rekavši da je zakoračila na iduću prečku, ali je pri tom izgubila ravnotežu jer su joj se zaljuljale ljestve i tada je pala. Jednako tako, iz Zapisnika Državnog inspektorata od 28. studenoga 2019. proizlazi da je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala, da je zapisnik potpisao ravnatelj tužene koji nije imao primjedbi na sadržaj zapisnika. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je prije postavljanja ljestvi napravila prostor (razmicanjem klupa) za postavljanje istih, da ih je zatim u potpunosti rastvorila (tako da je lanac između dva kraka bio zategut), da se potom počela penjati na iste jednom stranom (kod dvokrakih ljestva postoje dvije strane), držeći se rukama za prečke ili sa strane. Temeljem ovako izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica prilikom postavljanja ljestvi za penjanje kao i prilikom samog penjanja na iste postupala na način kako bi postupao svaki prosječan savjestan čovjek, pa ne stoji navod tužene da tužiteljica prilikom penjanja na ljestve nije primijenila dužnu pažnju, već upravo suprotno ovaj sud zaključuje da je tužiteljica postupila na način da je primijenila onu pažnju koju bi primijenio svaki prosječan čovjek, dakle da osigura sigurnu podlogu, siguran položaj ljestvi, odnosno da se uspinje po ljestvama pridržavajući se za iste. Stoga u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi tužiteljica postupala s namjerom ili krajnjom nepažnjom odnosno da bi svojim ponašanjem doprinijela nastanku štetnog događaja i nastajanju štete. Do štetnog događaja došlo je isključivo uslijed propusta u organizaciji rada za koju je zadužena tužena, a koja se očituje u tome što tužiteljica nije bila obučena na siguran način za upotrebu predmetnih ljestvi, da tužena nije osigurala tužiteljici sigurno sredstvo rada, već ljestve koje su bile oštećene i nesigurne za upotrebu te da tužiteljica prilikom penjanja na ljestve nije imala odgovarajuću zaštitnu obuću.

13.3. Imajući na umu da tužena u ovom postupku odgovara temeljem načela uzročnosti te da, tužena na kojoj je teret dokazivanja, tijekom postupka nije dokazala u čemu bi se sastojao propust tužiteljice u obavljanju konkretne radne operacije odnosno nije dokazala da postoje razlozi za isključenje odgovornosti poslodavca, odnosno doprinosa tužiteljice nastanku štete, to tužena odgovora tužiteljici za nastalu štetu.

14. Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku ČM, koji je u nalazu i mišljenju od 18. listopada 2024. iznio da je tužiteljica prilikom pada 18. studenoga 2019. zadobila ozljede: razdero-nagnječna rana na glavi zatiljno lijevo, oguljotina s podljevom krvi u području lijevoga lakta, prijelom donje grane lijeve preponske kosti, smanjena funkcija štitne žlijezde. Temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije kao i pregleda tužiteljice predlaže sljedeću ocjenu nematerijalne štete, a u svezi zadobivenih ozljeda u spornoj nezgodi: 1. Pretrpljeni i budući fizički bolovi  jakog intenziteta 3 dana

 srednjeg intenziteta 30 dana

 lakog intenziteta 90 dana

Zbog pretrpljenih ozljeda tužiteljica je tijekom liječenja imala bolove različitog intenziteta. Imala je i nelagode tijekom liječenja: obrada rane na glavi, klinička i dijagnostička obrada, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada, fizikalna terapija.

2. Pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnost

Ozljede tužiteljice s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja s nastalim posljedicama uvjetovali su smanjenje životne aktivnosti od 10%. Ozljeda tužiteljice spada u tešku tjelesnu ozljedu. Anatomskofunkcijska posljedica nakon ozljeđivanja:  Bolovi nakon prijeloma lijeve preponske kosti (tip A prijeloma zdjelice).

3. Pretrpljeni i budući duševni bolovi zbog naruženosti

Ozljede nastale prilikom nezgode kod tužiteljice nisu ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela.

4. Pretrpljeni i budući strah

 primarni strah jakog intenziteta kratkotrajan

 sekundarni strah: - jakog intenziteta 2 dana

- srednjeg intenziteta 15 dana

- lakog intenziteta 45 dana

Tužiteljica je nakon nezgode osjećala trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozlijeđivanja. Sekundarni oblik straha različitog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja.

5. Potrebna tuđa njega i pomoć

S obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužiteljici je bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 60 dana po 3 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, odlasci na kontrole i fizikalnu terapiju i sl.).

Smatra da je tužiteljici bila potrebna fizikalna terapija do saniranja prijeloma zdjeličnih kostiju (do 14. svibnja 2020.), da je navedeni datum i datum završetka liječenja po pitanju predmetne ozljede. Uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, tužiteljica je i nakon toga imala fizikalnu terapiju ali smatra da je ona bila provođena zbog lumboisijalgije zbog čega se tužiteljica liječila i prije predmetne ozljede.

14.1. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČM, tužiteljica nije imala primjedbi, dok tužena ustraje na razlozima isključenja svoje odgovornosti.

14.2. Na ročištu 13. ožujka 2025. sudski vještak ČM je iskazao da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 18. listopada 2024., da se svi vidovi neimovinske štete odnose na predmetnu ozljedu koju je tužiteljica doživjela 18. studenoga 2019. padom s ljestvi, da je liječenje tužiteljice zbog ozljeda zadobivenih 18. studenoga 2019. završilo 14. svibnja 2020., pa da odlasci na terapije kod fizijatra nakon tog datuma nisu povezani s ozljedom od 18. studenoga 2019. već sa njezinom bolesti lumboišilagije od koje se ona liječila i prije predmetne ozljede. U otpusnom pismu navedene su ozljede koje je tužiteljica zadobila predmetnog dana padom s ljestvi. Datum koji je u nalazu naveo, 25. studenoga 2019. je datum kada je tužiteljica otpuštena s liječenja iz KBC Osijek. Prilikom navođenja ozljede "prijelom donje grane lijeve preponske kosti", kod prevođenja s latinskog pogrešno navedeno "donje", treba stajati "gornje", ali to ništa ne mijenja vezano za težinu ozljede i sam način i tijek liječenja.

14.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČM, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije. Utvrđenja iz mišljenja vještaka nisu dovedena u pitanje navodima tužene te je stoga visina naknade štete utvrđena sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Pri tom je ovaj sud kod određivanja visine pravične novčane naknade neimovineske štete imao u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naime na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Pri tome ovaj sud napominje da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

14.4. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a u slučaju povrede osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.5. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela odnosno fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, budući su isti, u smislu članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji odnosno, kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

14.6. Uzevši u obzir intenzitet fizičkih bolova, njihovo trajanje i jačinu, kao i činjenicu da je tužiteljica tijekom liječenja trpila nelagodnosti u vidu hospitalizacije u vremenu od 18. listopada 2019. do 25. studenoga 2019., nelagode tijekom liječenja: obrade rane na glavi, kliničke i dijagnostičke obrade, kontrolne preglede, dodatne dijagnostičke obrade, fizikalne terapije, da je morala mirovati, da je hodala uz pomoć štaka, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u iznosu 3.000,00 eura.

14.7. Uzevši u obzir intenzitet straha (primarni i sekundarni), njegovo trajanje i jačinu, kao i okolnost da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja pretrpjela strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah različitog intenziteta uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja, ovaj sud ocjenjuje da isti opravdava pravičnu novčanu naknadu u iznosu 1.650,00 eura.

14.8. Štetni događaj je rezultirao trajnim umanjenjem životne aktivnosti tužiteljice za 10%, tužiteljica je ozlijeđena u dobi od 51 godine, ozljeda se odnosi na lom zdjelice, a posljedice kojeg će tužiteljica osjećati još dugi niz godina, pa ovaj sud ocjenjuje da joj na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu 1.500,00 eura.

14.9. Slijedom navedenog prema iznesenim kriterijima sud je utvrdio osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u ukupnom iznosu 6.150,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za iznos 1.350,00 eura kao neosnovan valjalo odbiti.

14.10. Temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje završeno 14. svibnja 2020., tužba je podnesena 12. svibnja 2022., dok je odštetni zahtjev tužena zaprimila 15. travnja 2022. Kako je tužiteljica u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 7. studenoga 2024. potraživala kamatu na neimovinsku štetu počev od podnošenja tužbe 12. svibnja 2022. to joj je od tog datuma dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete.

15. Odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za naknadom tuđe pomoći i njege ovaj sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe nakon izlaska iz bolnice 60 dana po 3 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, odlasci na kontrole i fizikalnu terapiju i sl.). Također iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila tjedan dana u bolnici, a nakon toga je otpuštena kući u strogo mirovanje. Bila je kod mame koja ju njegovala, imala je štake, i uz pomoć štaka i drugih osoba je odlazila u toalet, i tako mjesec dana. Tih mjesec dana nije ništa mogla sama, uvijek joj je bila potrebna tuđa pomoć, kako za odlazak u kupaonu, za kupanje, tuširanje, pranje kose, kuhanje, bilo šta, obzirom joj je bilo propisano strogo mirovanje. Tuđu pomoć i njegu pružili su joj mama, suprug, kći, dvije sestre, uvijek je netko od njih bio sa njom.

15.1. Dakle, tužiteljici je prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega u ukupnom opsegu od 180 sata i to za obavljanje osobne higijene, oblačenja, kuhanja, pospremanja. Obzirom na opseg utvrđene potrebe za tuđom pomoći i njegom sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na imovinsku štetu sve sukladno odredbi članka 1095. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, u ukupnom iznosu 720,00 eura. Ovaj sud je uzeo cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,00 eura/sat, koji iznos je uobičajen i primjeren za pružanje tuđe nestručne pomoći i njege, pri čemu tužiteljica nije dokazala da je imala trošak s tog naslova u većem iznosu.

15.2. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete (tuđa pomoć i njega) teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a, slijedom čega je tužiteljici na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od 17. ožujka 2025. pa je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim potražuje zateznu kamatu koja teče od 23. listopada 2020. do 16. ožujka 2025.

16. Tužiteljica potražuje i troškove liječenja kao dio imovinske štete, a prema računima iz kojih proizlazi da je u razdoblju do 1. lipnja 2020. pa nadalje išla na fizikalnu terapiju. Punomoćnik tužiteljice je na ročištu 13. ožujka 2025. naveo da ne posjeduje izvornike računa koje prilaže na str. 7 spisa, time da je evidentno da na prvom i zadnjem računu nije vidljiv datum izdavanja, niti tužiteljica raspolaže tim podatkom.

16.1. Prema nalazu vještaka tužiteljici je bila potrebna fizikalna terapija do saniranja prijeloma zdjeličnih kostiju (do 14. svibnja 2020.), kao datuma završetka liječenja po pitanju predmetne ozljede. Tužiteljica je i nakon toga imala fizikalnu terapiju ali je ona bila provođena zbog lumboisijalgije zbog čega se tužiteljica liječila i prije predmetne ozljede. Kako se računi za fizikalnu terapiju odnose na razdoblje nakon 14. svibnja 2020., dakle nakon što je završeno liječenje u svezi saniranja ozljeda u svezi nesreće od 18. studenoga 2019., odnosno odnose se na liječenje bolesti koju je tužiteljica liječila i prije predmetne ozljede, to tužiteljici ne pripadaju troškovi liječenja u iznosu 160,00 eura, pa je s tim dijelom zahtjeva tužiteljicu valjalo odbiti.

17. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

18. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužbeni zahtjev tužiteljice, obzirom na konačno postavljeni zahtjev u ukupnom iznosu 8.785,00 eura, usvojen je u visini od 6.870,00 eura, a odbijen u visini od 1.915,00 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela sa 78,20%, a u pogledu osnove sa 100%. Tužena je u pogledu visine uspjela sa 21,80%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva (78,20 +100=178,20:2=89,10%; 21,80:2=10,90%), tužiteljica ima pravo na naknadu troška u omjeru od 78,20% (89,10-10,90). Visina parničnih troškova tužiteljice određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za: - sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)

- sastav podneska od 20. lipnja 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 27. siječnja 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 8. ožujka 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 31. kolovoza 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 7. studenoga 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 13. ožujka 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

ukupno 1.400,00 eura, kojem iznosu valja pridodati PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 1.750,00 eura od čega 78,20% s koliko je tužiteljica uspjela u postupku iznosi 1.368,50 eura. Tužiteljici je priznat i trošak predujma za vještačenje po vještaku zaštite na radu u iznosu 265,45 eura, trošak predujma za vještačenje po medicinskom vještaku u iznosu 491,07 eura, trošak plaćene pristojbe za tužbu u iznosu 61,13 eura koji iznos je tužiteljici priznat u omjeru od 100%. Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu 2.186,15 eura, na koji iznos joj je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a od dana presuđenja pa do isplate.

18.1. Nije osnovan zahtjev tužiteljice koji se odnosi na sastav zahtjeva za naknadu štete, budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 13. svibnja 2022., budući istim obavještava sud da je platila sudsku pristojbu za tužbu, pa isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat niti trošak sastava podneska od 21. lipnja 2022., jer je navode iz istog mogla iznijeti u podnesku od 20. lipnja 2022., za koji podnesak joj je priznat trošak sastava. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 7. ožujka 2023., budući je isti dostavila sudu dan prije održavanja ročišta zakazanog za 8. ožujka 2023., za koje ročište joj je priznat trošak pristupa, pa je navode iz istog mogla iznijeti na navedenom ročištu. Nije joj priznat trošak sastava podneska od 10. ožujka 2023., jer istim samo obavještava sud da je uplatila predujam za provođenje vještačenja, dakle radi se o podnesku koji nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Nije joj priznat troška očevida od 6. lipnja 2023., budući od strane suda u ovom postupku ta radnja nije obavljena. Nije joj priznat troška sastava podneska od 29. listopada 2023., obzirom istim obavještava sud da je uplatila razliku predujma za sudskog vještačenje, dakle taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Tužiteljici nije priznat putni trošak njezina punomoćnika na relaciji Vukovar-Osijek-Vukovar, budući u situaciji kada tužitelja zastupaju punomoćnici čije je sjedište pisarnice izvan područja nadležnosti suda pred kojim se vodi postupak, tada putni trošak punomoćnika pada na teret tužitelja iz razloga što je isti mogao angažirati punomoćnika sa sjedištem pisarnice na području suda gdje se vodi postupak (tako i Rev-501/2023-2 od 30. kolovoza 2023., Revr-340/14 od 29. rujna 2015.) Nije joj priznat niti trošak sudske pristojbe za presudu, budući se radi o radnom spotu u kojem je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi.

19. Obzirom na iznijeto presuđeno je kao u izreci.

U Osijeku 17. ožujka 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru

2. Zajednički odvjetnički ured Hrvoje Krivić, Margareta Krivić, Drago Aćimović i Tihana Ranđelović u Osijeku