REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-607/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Koraljka Tomašić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-896/2022-3 od 3. listopada 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2305/2022-2 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja, kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari.
2. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-891/2024-2 od 27. veljače 2024., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog pitanja:
„Ima li vjerovnik pravni interes podnijeti tužbu radi isplate ukoliko javnobilježnički akt u kojem je utvrđena njegova tražbina ne sadrži izričito dopuštenje dužnika da vjerovnik temeljem tog akta provede ovrhu na njegovoj cjelokupnoj imovini?“.
3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Polazeći od utvrđenja:
- da tužitelj raspolaže javnobilježničkim aktom, u kojem je u čl. 3. Ugovora o priznanju duga i zajmu od 5. siječnja 2018., sklopljen Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini tuženika, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kojim tuženik ovlašćuje tužitelja da izvrši upis založnog prava na nekretnini tuženika- hipoteke na iznos od 434.463,81 kn s pripadajućim zateznim kamata;
- da je prema čl. 4. Sporazuma tužitelj ovlašten da, nakon dospijeća osigurane tražbine, zatraži i provede ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed te radi prodaje nekretnine i namirenja u skladu s odredbama Ovršnog zakona; nižestupanjski sudovi su odbacili tužbu pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. ZPP-a zaključivši da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, jer predmetni Ugovor o priznanju duga i zajmu od 5. siječnja 2018. predstavlja ovršnu ispravu sukladno čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 16/07, 75/09 i 120/16 - dalje: ZJB) koja tužitelju omogućuje da može neposredno tražiti provođenje ovrhe radi namirenja svoje tražbine.
8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovom stupnju postupka sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe radi isplate u situaciji kada javnobilježnički akt ne sadrži dopuštenje da se ovrha radi naplate osigurane tražbine može provesti na cjelokupnoj imovini tuženika.
9. U reviziji tužitelj ističe da mu javnobilježnički akt ne omogućava ovrhu na drugim predmetima ovrhe osim onih navedenih u istom te da bi ishođenjem kondemnatorne presude u parničnom postupku mogao steći ispravu na temelju koje bi mogao provesti ovrhu i na drugim predmetima ovrhe.
10. Prema shvaćanju ovoga suda, a suprotno tvrdnjama tužitelja, nižestupanjski sudovi su pravilno odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa. Ovo stoga, jer tužitelju nedostaje pravni interes budući da već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućuje ostvariti onu pravnu korist koju u osnovi želi ostvariti tražeći kondemnatornu zaštitu te provođenjem ovog postupka tužitelj ne može ostvariti drugačiju, povoljniju korist (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj: Revt-288/15-2 od 18. listopada 2016., Revt-190/14-2 od 3. rujna 2014., Rev-x-507/14-2 od 18. lipnja 2014., Rev-x-653/2018-3 od 10. svibnja 2023., Rev-x-356/2018-3 od 8. ožujka 2023. i dr.). S tim u vezi to što stranke nisu odredile u ovršnoj ispravi da se prisilna ovrha radi naplate osigurane tražbine može provesti na drugim predmetima ovrhe odnosno cjelokupnoj imovini tuženika ukazuje da su stranke ugovorno i sporazumno ograničile mogućnost naplate dospjele tražbine na predmet osiguranja (založenoj nekretnini tuženika) te tužitelj donošenjem pobijanog rješenja nije onemogućen (uskraćen) u mogućnosti ostvarivanja svog dospjelog (nenamirenog) potraživanja od tuženika. Tužitelj je na temelju javnobilježničkog akta mogao i može tražiti ovrhu protiv tuženika kao dužnika pa nije imao i nema pravni interes za ishođenje presude kao ovršne isprave u ovoj parnici jer time nema i ne bi imao drukčiju i kvalitetniju pravnu korist od one koju već ima i koju već na temelju navedene isprave može ostvariti.
11. Smisao i svrha Sporazuma o zasnivanju založnog prava ogleda se upravo u tomu da se vjerovniku, u slučaju ako njegova tražbina po dospijeću ne bude ispunjena, omogući da bez vođenja parničnog postupka koji bi za cilj imao ishoditi ovršnu ispravu na temelju koje bi mogao zahtijevati prisilnu ovrhu, provede ovrhu izravno na temelju javnobilježničkog akta kao ovršne isprave. Dakle, svrha takvog sporazuma je upravo izbjegavanje vođenja parničnog postupka i omogućavanje ostvarivanja prava vjerovnika, po dospijeću tražbine, izravno u ovršnom postupku. Time je ujedno i odgovoreno na postavljeno pitanje.
12. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 1. i 2. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
