Poslovni broj: P-460/2022-91

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Marino Matić i dr. odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv prvotuženika LOVAČKO DRUŠTVO „LANE“ OPATIJA, OIB: 91481714618, Opatija, Križišće 3, kojeg zastupa TF i drugi odvjetnici iz OD Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, Riva 4, drugotuženika BINA-ISTRA d.d. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 13439120211, kojeg zastupa MF, odvjetnica u OD Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III i trećetuženika BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 76757137512, kojeg zastupa MF, odvjetnica u OD Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1 A/III, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i treće tuženika BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav društvo CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koje zastupa Zoran Vukić i dr. odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi isplate 6.491,65 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Matića, odvjetnika iz Rijeke, punomoćnice prvotuženika LD "LANE" Opatija Lea Lukšić, odvjetnica iz Rijeke, punomoćnice drugotuženika BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženika BINA- ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav MF, odvjetnice iz [adresa] i zamjenice punomoćnika umješača CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb ĆF, odvjetničke vježbenice, a objavljene dana 17. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku LD "LANE" Opatija, drugotuženiku BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženiku BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, da isplate tužitelju iznos od 6.491,65 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 5. studenoga 2019. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se prvotuženiku LD "LANE" Opatija, drugotuženiku BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženiku BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, da naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.105,71 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude do isplate, a teku po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 27. kolovoza 2022. godine naveo da je izvršio isplatu naknade po ugovoru o kasko osiguranju (polica br. K06860015437 zaključena s pravnim prednikom tužitelja - Jadransko osiguranje d.d.) za vozilo marke "Audi" model A3, reg. oznake [registarska oznaka] (ispravljeno na pripremnom ročištu od 7. veljače 2023. godine). Isplata da se temeljila na sporazumu o izvansudskoj nagodbi na temelju kojeg je isplaćen iznos od 48.911,38 kn. Time da su podmireni troškovi po računu za popravak vozila kojeg je izvršio servis Porsche Inter Auto, Podružnica Istra. Naveo je da je predmetnim vozilom u vrijeme štetnog događaja od 28. kolovoza 2019. godine u kojem je nastala šteta upravljao vozač AF. Štetni događaj da se dogodio na cesti B8, Matulji - tunel Učka. Vozač da je upravljao vozilom Audi A3 iz smjera Matulja u smjeru tunela Učka kada mu je na prometnicu s lijeve strane iskočila divlja svinja koju nije mogao izbjeći, a zbog čega je došlo do udara divljači u lijevi bočni dio vozila. Na predmetnom vozilu da je nastala materijalna šteta. Divlja svinja da se udaljila s mjesta događaja nakon čega da je na istu naletjelo vozilo VW Polo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao UF, a kojom prilikom je divljač usmrćena. Lovnici prvotuženika LD Lane da su uklonili lešinu divlje životinje. Za štetni događaj smatra odgovornim prvotuženika budući da lovište kojim upravlja graniči uz dionicu ceste na kojoj se dogodio štetni događaj. Odgovornost drugotuženika BINA-ISTRA d.d. Lupoglav temelji na činjenici da je koncesionar predmetne dionice ceste, a odgovornost trećetuženika BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav na činjenici da je izravno zadužen za vršenje poslova održavanja prometnice. Naveo je da su isplatom naknade iz osiguranja, pozivom na odredbu čl. 939 ZOO-a, prešla sva prava oštećenika prema osobama odgovornim za nastanak štetnog događaja. Pravnu osnovanost zahtjeva utemeljio je na primjeni odredbi ZOO-a, Zakona o lovstvu i Zakona o cestama. Prije podnošenja tužbe tužitelj da se obratio prvotuženiku i drugotuženiku s odštetnim zahtjevom. Prvotuženik da je uputio tužitelja na svojeg osiguratelja Croatia osiguranje d.d. koje je otklonilo odgovornost po zahtjevu. Drugotuženik da je uputio na trećetuženika koji da je također otklonio odgovornost po istaknutom zahtjevu. Tužbenim zahtjevom zatražio je isplatu iznosa od 6.491,65 EUR, a koji iznos odgovara isplaćenom iznosu od 48.911,38 kn prema sporazumu o izvansudskoj nagodbi. Na okolnost dokazivanja iznijetih činjenica predložio je saslušanje svjedoka ZF, ČF, GF, UF, BF, pribavu spisa Policijske postaje Opatija te provođenje prometnog i procjeniteljskog vještačenja kao i financijskog vještačenja na okolnost dokazivanja činjenica plaćanja.

2. Drugotuženik BINA-ISTRA d.d. Lupoglav i trećetuženik BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, su u odgovoru na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva. Drugotuženik BINA-ISTRA d.d. Lupoglav je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što ne upravlja predmetnom dionicom ceste, a niti ju održava. Pojasnio je da je kao koncesionar javne ceste poslove upravljanja i održavanja predmetne dionice ustupio trećetuženiku BINA- ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav i to na temelju Ugovora o upravljanju i održavanju od 5. listopada 2018. godine. Na iznijete okolnosti predložio je uvid u dijelove predmetnog ugovora i saslušanje svjedoka SF. Predložio je da se o parnici obavijesti društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb iz razloga što je trećetuženik BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav kod tog društva osiguran od odgovornosti za izvanugovornu štetu prema polici broj [broj police]. Naveo je da se na pitanje odštetne odgovornosti upravitelja ceste u slučaju naleta vozila na divljač na cesti primjenjuje odredba čl. 50. Zakona o cestama, a po kojoj upravitelj ceste odgovara po osnovi krivnje samo ukoliko isti na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije cestu označio prometnom signalizacijom i opremom. Stoga smatra da je pretpostavka odgovornosti upravitelja ceste postojanje zahtjeva osobe koja gospodari lovištem, a kojem zahtjevu nije udovoljeno. Pozvao se na stavove sudske prakse. Dodatno je istaknuo da sve i da je lovačko društvo postavilo zahtjev za stavljanjem prometne signalizacije i opreme da bi bilo potrebno dokazati postojanje uzročno-posljedične veze između propusta tuženika i nastale štete. Istaknuo je da je predmetna dionica ceste bila označena prometnim znakom "divljač na cesti" i bez postavljenog zahtjeva lovačkog društva. Dodatno da su duž cijele dionice u poluprofilu autoceste još tijekom 2015. godine postavljenim katadiopteri koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice. Mjesto naleta na divljač da je bilo pod važenjem znaka opasnosti za divljač na cesti i postavljenim katadiopterima. Iz navedenog da je vidljivo da je trećetuženik BINA- ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, poduzeo dodatne mjere radi osiguranja sigurnosti na cesti i sprječavanja ulaska divljači na istu. Osim toga da je ophodnja dionice organizirana u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima te da se bilo koji problem odmah prijavljuje i otklanja. Iz plana ophodnje za 2019. godinu kao i ophodarskog dnevnika od 28/29. kolovoza 2019. godine da proizlazi da na signalizaciji i opreme na predmetnom dijelu ceste nisu utvrđeni bilo kakvi nedostaci. Pregledima dionice od strane nadležnih inspekcijskih tijela, a koji se provode nekoliko puta godišnje, da nisu utvrđeni nedostaci u vezi opreme i signalizacije vezane uz divljač. Za predmetnu prometnicu da je ishođena uporabna dozvola od 6. rujna 1982. godine iz koje da je razvidno da su ispunjeni svi uvjeti za njezinu uporabu i da su ugrađeni i postavljeni svi elementi i oprema za autocestu. Stoga da ne postoji odgovornost za štetu. Pozvao se na stavove sudske prakse iznijete primjerice u presudi VTS RH Pž-3992/2018 od 21. srpnja 2020. godine. Naveo je da postoji objektivna odgovornost lovoovlaštenika za štetu nastalu od naleta divljači na temelju odredbe čl. 1063. ZOO-a. Dodatno je istaknuo da je potrebno ispitati postoji li krivnja samog vozača za predmetnu nezgodu odnosno je li vozač prilagodio vožnju uvjetima na cesti. Osporena je osnovanost visine tužbenog zahtjeva. Predložili su odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. U podnesku od 6. veljače 2023. godine tužitelj je naveo da odgovornost drugotuženika BINA-ISTRA d.d. Lupoglav proizlazi iz činjenice da je koncesionar prometnice na kojoj se dogodio štetni događaj i da njome zbog toga upravlja te da je dužan brinuti o njezinom održavanju. Činjenica osnivanja pravne osobe (trećetuženika BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav) za vršenje obveze upravljanja i održavanja da ne oslobađa drugotuženika od odgovornosti po čl. 80. Zakona o cestama. Smatra da je odgovornost drugotuženika i trećetuženika solidarna s odgovornosti prvotuženika. Predmetna prometnica da je kategorizirana kao autocesta (A8). Na mjestu štetnog događaja da nije bila postavljena zaštitna ograda iako je prema Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi ceste (NN 35/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja bilo propisano da su zaštitne žičane ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja (čl. 93. Pravilnika) i da se prema čl. 94. Pravilnika zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi. Drugotuženik i trećetuženik da nisu postavili zaštitnu ogradu koja bi sprječavala divljač da iskače na prometnicu.

4. Na pripremnom ročištu održanom 7. veljače 2023. godine stranke su ustrajale kod svih navoda iznijetih u postupku. Učinile su nespornom činjenicu nastanka štetnog događaja, okolnost da je predmetno vozilo bilo osigurano policom kasko osiguranja kod tužitelja kao i činjenicu isplate utuženog iznosa društvo Porsche Inter Auto d.o.o. Drugo i trećetuženik predložili su da se o parnici obavijesti društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb. Nakon što je strankama dana mogućnost raspravljanja sud je donio plan upravljanja postupkom prema sadržaju rješenja na str. spisa 209-210.

5. Društvo Croatia osiguranje d.d. podneskom od 22. veljače 2023. godine dalo je izjavu da želi stupiti u parnicu u svojstvu umješača na strani drugo i trećetuženika. Ujedno je uz podnesak dostavio policu osiguranja iz koje je utvrđeno da je i trećetuženik u svojstvu ugovaratelja osiguranja i osiguranika za vrijeme štetnog događaja 28. kolovoza 2019. godine kod tog društva imao sklopljen ugovor o osiguranju od javne odgovornosti (str. spisa 249-254). Umješač na strani drugo i trećetuženika istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije. Istaknuo je da ne postoji krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara iz razloga što je na mjestu štetnog događaja bio postavljen znak "divljač na cesti" kao i ograničenje brzine. Prvotuženik kao lovačko društvo da je bilo upoznato o učestalosti izlijetanja divljači no da unatoč tome nije poduzeo radnje za sprječavanje izlijetanja divljači. Na predmetnoj dionici ceste da nije bilo tehničkih nedostataka i da je za istu ishođena i građevinska i uporabna dozvola. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Rješenjem od 20. studenoga 2023. godine prihvaćeno je sudjelovanje društva Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao umješača na strani trećetuženika s obzirom da je utvrđeno da to društvo ima pravni interes da u parnici uspije trećetuženik, a sve s obzirom na utvrđenu činjenicu da je trećetuženik imao sklopljen ugovor o osiguranju od izvanugovorne (javne) odgovornosti za štetu u vrijeme štetnog događaja prema polici br. [broj police] (str. spisa 249-254). Odluka se temelji na primjeni odredbe čl. 207. st.3 u vezi s čl. 206. st.1 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23).

7. Rješenjem od 20. studenoga 2023. godine sud je odredio provođenje prometnog vještačenja i očevida na licu mjesta.

8. U podnesku od 8. svibnja 2024. godine drugotuženik i trećetuženik osporili su pisani nalaz i mišljenje vještaka od 26. ožujka 2024. godine iz razloga što je vještak pristupio izračunu brzine kretanja pod pretpostavkom da se vozilo kretalo brzinom od 80 km/h unatoč činjenici da nije moguće utvrditi brzinu kretanja vozila prilikom naleta na divljač, a koju je iznio sam vještak. Osporili su zaključak vještaka da navedeno temelji na oštećenjima na vozilu iz razloga što nije razvidno je li vještak izvršio uvid u predmetna oštećenja te nije izvršio izračun energije utrošene na deformaciju vozila tzv. energetskom metodom izračuna (utemeljenoj na oštećenjima na vozilu). Osporen je i dio nalaza iz kojeg proizlazi da je vozač mogao izbjeći nalet na divljač za brzine kretanja do 27,4 km/h budući da se navedeno temelji na pretpostavljenoj brzini kretanja koja je sporna. Osporena je i visina štete na vozilu.

9. Umješač na strani trećetuženika također je osporio pisani nalaz i mišljenje vještaka te se pridružio navodima drugo i trećetuženika.

10. Prvotuženik LD Lane Opatija je dostavilo dana 18. srpnja 2024. godine odgovor na tužbu u kojem je osporilo osnovanost tužbenog zahtjeva. Osporena je činjenica naleta na divljač jer da o tome nema nikakvih dokaza. Dodatno je naveo da nije vidljivo da bi se radilo o vepru kao ni dinamika kretanja istog na kolniku. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što autocesta ne spada u lovište. Podnesak je raspravnim rješenjem od 30. siječnja 2025. odbačen kao nepravovremen budući da je prvotuženiku istekao dodijeljeni rok od 45 dana za podnošenje odgovora na tužbu (poziv da podnese odgovor na tužbu, prvotuženik zaprimio 15.rujna 2022. godine).

11. U podnesku od 19. studenoga 2024. godine drugotuženik i trećetuženik su naveli da lovoovlaštenik nije nikada zatražio postojanje zaštitne žičane ograde zbog čega da nisu ispunjenje pretpostavke odgovornosti za štetu iz čl. 50. Zakona o cestama.

12. Prvotuženik se pozvao na presudu VTS RH Pž-2440/2024 u kojoj je sud iznio stajalište da tuženik nije pasivno legitimiran u postupcima radi naknade štete budući da se cesta ne smatra lovištem.

13. Na ročištu za glavnu raspravu od 30. siječnja 2025. godine tužitelj je naveo da je drugotuženik koncesionar predmetne ceste od 1990-ih godina i da je Pravilnikom postojala obveza postavljanja zaštitne žičane ograde. Drugo i trećetuženici su naveli da je u vrijeme štetnog događaja predmetna cesta bila kategorizirana kao brza cesta koju činjenicu je tužitelj osporio budući da iz podataka iz zapisnika o očevidu proizlazi da se radi o autocesti (A8). Istaknuo je i da neovisno od kategorizacije (autocesta ili brza cesta) da je u vrijeme štetnog događaja postojala obveza postavljanja zaštitne žičane ograde. Prvotuženik je osporio pisani nalaz i mišljenje vještaka te naveo da nikada nije bio obaviješten o predmetnom štetnom događaju. Tužitelj je na ročištu odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka UF iz razloga što je isti preminuo. Ustrajao je kod preostalih dokaznih prijedloga.

14. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka ŠF (str. spisa 322-323), očevidom na licu mjesta, uvidom u pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka od 26. ožujka 2024. godine (str. spisa 354-364) i saslušanjem stalnog sudskog vještaka prometne i procjeniteljske struke Marka Lakovića str. spisa (455-456).

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Nesporna je činjenica da se dana 28. kolovoza 2019. godine dogodio štetni događaj na cesti A8 - čvorište Kanfanar (A9) Pazin-Lupoglav-čvorište Matulji (A7), oko 21,29 sati na kolniku autoceste b-8, Matulji, tunel Učka prema potvrdi PU Primorsko-goranske PP Opatije, Klasa 211-04/19-P/6320 Ur.br. 511-09-31/06-P-65- 2/2109 od 29. kolovoza 2019. godine (str. spisa 6-7).

17. Nesporna je okolnost da je vozilo na kojem je nastala šteta u predmetnom štetnom događaju bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja K06860015437 (str. spisa 11-12) kao i okolnost da je tužitelj na temelju police kasko osiguranja izvršio isplatu u iznosu od 48.911,38 kn na temelju sporazuma o izvansudskoj nagodbi (str. spisa 49-50), a u vezi računa za popravak štete povodom štetnog događaja (str. spisa 46-48).

18. Sporna je činjenica je li drugotuženik kao nesporni koncesionar predmetne dionice ceste pasivno legitimiran.

19. Sporno je postoji li odgovornost drugotuženika kao koncesionara za nastalu štetu i trećetuženika kao osobe na koju je, nesporno, drugotuženik prenio poslove upravljanja i održavanja predmetne dionice ceste.

20. Sporno je postoji li doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja.

21. Sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva.

22. Sporno je postoji li odgovornost prvotuženika kao lovoovlaštenika lovišta koje graniči s predmetnom dionicom ceste.

23. Činjenicu da se radi o javnoj cesti razvrstanoj kao autocesta sud je utvrdio iz potvrde MUP PU Primorsko-goranska PP Opatija, Klasa 211-04/19-P/6320 Ur.br. 511-09-31/06-P-65-2/2019 od 29. kolovoza 2019. godine (str. spisa 6-7) koju je sud prihvatio kao vjerodostojan dokaz.

24. Nesporna je činjenica da je drugotuženik BINA - ISTRA d.d. koncesionar na predmetnoj dionici ceste na kojoj se dogodio štetni događaj. U tom je svojstvu ovlaštena na upravljanje pozivom na odredbu čl. 75. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, 133/23). Ovlast upravljanja podrazumijeva praćenje i analiziranje stanja sigurnosti prometa na javnim cestama (čl. 31. st. 1 alineja 6 Zakona o cestama).

25. Iz pribavljenog zapisnika o očevidu od 6. listopada 2019. godine (str. spisa 230-233) PP Opatija (str. spisa 230-233) proizlazi da je predmetna dionica ceste bila opremljena znakom opasnosti "Divljač na cesti". Drugotuženik BINA - ISTRA d.d. nije dokazao da je zbog objektivno prepoznate opasnosti od iskakanja divljači na cesti dosljedno pratio i analizirao stanje sigurnosti prometa zbog čega postavljanje znaka opasnosti divljači na cesti na prometnici razvrstanoj kao autocesta, po stavu ovoga suda, nije dovoljno za omogućavanje sigurnog prometovanja sudionicima u prometu. Zbog toga je drugotuženik BINA - ISTRA d.d. povrijedio zakonsku obveza upravljanja iz čl. 75. Zakona o cestama. Stoga je utvrđeno da ne samo da je pasivno legitimiran već da je i odgovoran za nastalu štetu zbog utvrđene protupravnosti. Navedeno osobito i iz razloga što je Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, prema čl. 93. bilo propisano da su zaštitne žičane ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, a odredbom čl. 94. da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi. Stoga je u vrijeme štetnog događaja podzakonskim aktom postojala izričita obveza postavljanja zaštitnih žičanih ograda na autoceste i brze ceste. Nesporna je pritom činjenica da zaštitna ograda na predmetnoj dionici ceste nije bila postavljena iako se radi o cesti inkorporiranoj u sustav autoceste A7, a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu.

26. Pravno je irelevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva da je za cestu bila ishođena uporabna dozvola budući da je upravitelj ceste dužan usklađivati standard opreme s pozitivno pravnim propisima koji se donose i nakon što je dana suglasnost za uporabu.

27. Poslovi održavanja javnih cesta i poduzimanja mjera zaštite na javnim cestama potpadaju pod poslove održavanja (čl. 26. Zakona o cestama). Za iste je nesporno da su povjereni trećetuženiku BINA - ISTRA, UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o.. Sud je utvrdio da se u predmetnom slučaju radilo i o povredi poslova održavanja na strani trećetuženika kao osobe koja je registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom u smislu čl. 33. st. 3 Zakona o cestama. Pritom je utvrđeno da se radi o obvezama u kojima su drugotuženik BINA - ISTRA d.d. i trećetuženik BINA - ISTRA, UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. bili dužni postupati s pažnjom dobrog stručnjaka. Stoga je uz postojanje svijesti o opasnosti od divljači, a na koju upućuje postavljeni znak opasnosti (za koji drugotuženik navodi da je postavljeni bez obavijesti lovačkog društva) obveza drugotuženika bila pratiti i shodno tome planirati, a trećetuženika provoditi poslove održavanja na način da se izvrši postavljanje zaštitne ograde kao jedine adekvatne zaštite od iznenadnog iskakanja divljači na cestu. Navedeno osobito iz razloga što je i sam zaposlenik trećetuženika ŠF, saslušan u svojstvu svjedoka, u svom iskazu (str. spisa 322-323) izjavio da su na toj dionici ceste postavljeni katadiopteri koji da smanjuju 30%-40% ulazaka divljači na cestu. Sama svijest o tome da se ne radi o visokom stupnju učinkovitosti sprječavanja divljači od iskakanja na cestu ukazuje na nedostatnost u postupanju kada je riječ o obvezi omogućavanja sigurnog odvijanja prometovanja. Dokaz o ophodnji prema dostavljenom ophodarskom dnevniku ( str. spisa 106) zasigurno ne može odvratiti divljač od iskakanja na cestu zbog čega se ne radi o ispravi zbog koje bi se trećetuženik oslobodio krivnje. Krivnja drugotuženika kao koncesionara postoji i neovisno od propusta prvotuženika da zatraži postavljanje znaka. Budući da čl. 2 Zakona o cestama definira radnje održavanja kao radnje usmjerene na povećanje sigurnosti prometa, utvrđen je na strani drugotuženika propust praćenja i analiziranja stanja na predmetnoj dionici ceste, a na strani trećetuženika održavanja u svrhu povećanja sigurnosti prometa na cestama. Stoga je dokazana krivnja u smislu čl. 50. Zakona o cestama.

28. Nema dokaza da bi postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka prometne struke od 26. ožujka 2024. godine, kojeg je izradio stalni sudski vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila Marko Laković (str. spisa 354-365), proizlazi da je iz dostupne dokumentacije vidljivo da se mjesto naleta nalazi na desnoj kolničkoj traci za smjer Učka. Nadalje, da je kontakt ostvaren naletom prednjeg lijevog dijela vozila na životinju koja je prelazila kolnik pretrčavajući s lijeve na desnu stranu u odnosu na kretanje smjera vozila. U času naleta vještak je uzeo da se vozilo kretalo brzinom od 80 km/h za koje je bila potrebna dužina puta od 55,85 m za zaustavljanje vozila kao i vrijeme od 4,10 sekundi. Vještak je naveo da se od mjesta stupanja na prometnicu pa do mjesta naleta životinja kretala na putu dužine 4,4 m pretrčavanjem i u vremenu od 0,53 sekunde tako da je u času stupanja životinje na prometnicu vozilo bilo udaljeno od mjesta naleta za 11,78 m. S obzirom na iskazanu dužinu puta za zaustavljanje od 55,85 m za brzinu od 80 km/h, sud je zaključio da udar vozila u divljač vozač nije mogao izbjeći cijeneći stručnim i vjerodostojnim mišljenje vještaka da prije samog naleta nije postojala mogućnost poduzimanja nikakve radnje vozača kojom bi nalet bio izbjegnut. Vještak se dodatno očitovao da bi nalet mogao biti izbjegnut za sve brzine kretanja vozila niže od 27,47 km/h.

29. Zbog navedenog, sud je ocijenio vjerodostojnim i stručnim iskaz vještaka Marka Lakovića (str. spisa 455-456) u dijelu u kojem je naveo da je u pogledu metodologije izračuna brzinu kretanja divljači procijenio na 30 km/h te prijeđeni put do kontakta s vozilom na 4,4 m, a što znači da je životinji trebalo 0,53 sekunde da dođe u kontakt s vozilom. Zbog toga je vještak zaključio da na udaljenosti od 11,78 m od mjesta naleta pri brzini kretanja od 80 km/h nije bilo moguće izbjeći nalet na životinju.

30. U pogledu primjedbe drugo i trećetuženika koja se odnosi na procjenu brzine kretanja vozila tzv. energetskom metodom izračuna na temelju oštećenja na vozilu vještak je pojasnio da se iz utvrđenih oštećenja ne može pouzdano utvrditi izračun brzine budući da je zbog naleta divlje svinje na lijevi bok došlo do ozljeda zbog odbijanja svinje o vozilo tako da su nastala oštećenja na vozilu koja je mogla uzrokovati i veća i niža brzina od 80 km/h. Stoga da je brzina kretanja mogla biti i veća i niža od 80 km/h. Sud je stoga utvrdio da nije bilo moguće izbjeći nalet na divlju životinju budući da je neživotno očekivati da se vozač na autocesti kreće brzinom nižom od 27,47 km/h.

31. Kako iz dostavljene dokumentacije PU Primorsko-goranske PP Opatija nema dokaza da bi protiv vozača bile izricane prekršajno-pravne sankcije kao i imajući u vidu dio iskaza vještaka Marka Lakovića da je konstatirano da nema tragova kočenja u postupku je utvrđeno da nisu dokazane činjenice iz kojih bi proizlazila suodgovornost vozača za predmetni štetni događaj. Stoga nema doprinosa vozača nastanku štetnog događaja. Zbog toga je sud i prihvatio brzinu kretanja od 80 km/h, s obzirom na ograničenje, na kojoj je vještak temeljio svoj nalaz i mišljenje. Sud je iz razloga ekonomičnosti postupka odbio provesti dokaz saslušanjem vozača ZF, ČF, GF i BF budući da ih je predložio tužitelj na okolnost dokazivanja činjenica koje je sud utvrdio drugim dokaznim sredstvima.

32. Visina zahtjeva je ocijenjena osnovanom. U vezi toga utvrđeno je da postoji dosljedna, jasna i sljediva dokumentacija od dana nastanka štetnog događaja do popravka štete i to po zahtjevu za naknadu štete (str. spisa 33-34) kojeg je podnio vozač (osiguranik AF) do izvida štete br. 198603200519 (str. spisa 35), dopunskog izvida štete (str. spisa 36) i pripadajućih fotografija na str. spisa 37-43 te računa ovlaštenog servisa Porsche Istra broj 3439/11495/33 od 16. rujna 2019. godine (str. spisa 46-47) uz dokaz o radu lakirnice prema odobrenju br. 113/11495/35 (str. spisa 48). Zbog toga je utvrđeno da je s obzirom na nespornu činjenicu izvršene isplate po polici kasko osiguranja tužbeni zahtjev za naknadom isplaćenog iznosa u visini od 6.491,65 EUR pravno osnovan. Osim toga osporavanje visine od strane tuženika nije obrazloženo konkretnim razlozima pa je takav prigovor s obzirom na iscrpnu pisanu dokumentaciju sud ocijenio paušalnim i neutemeljenim.

33. Iz sporazuma o izvansudskoj nagodbi sklopljenoj povodom predmetnog štetnog događaja (str. spisa 49) i dokaza o plaćanju tog iznosa (str. spisa 50) utvrđeno je da je tužitelj izvršio obvezu isplate štete zbog čega su isplatom naknade iz osiguranja prešla na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, pozivom na odredbu čl. 963. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prema kojoj je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Zbog toga je ocijenjen suvišnim i dokazni prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja.

34. Osim toga, osnovanost visine proizlazi i iz mišljenja vještaka Marka Lakovića koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 26. ožujka 2024. godine naveo da visina štete na vozilu po računu Porsche Istra umanjena za 1.553,13 kn (odnosno za satnicu rada s 180,00 kn po satu na 145,00 kn po satu). Mišljenje vještaka sud je prihvatio kao stručno i objektivno. Budući da je vještak procijenio štetu na vozilu od 6.491,66 EUR zahtjev za isplatom utuženog iznosa sud je ocijenio pravno osnovanim zbog čega je, primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a, odlučio kao u točki I.izreke.

35. Prvotuženik kao lovoovlaštenik na lovištu koje graniči s cestom na kojoj se dogodio štetni događaj, prema vjerodostojnoj dokumentaciji na str. spisa 255-256, odgovoran je isto kao i vlasnik stvari u smislu odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a i to kao osoba kojoj je povjerena stvar budući da lovoovlaštenik u sklopu prava lova ima ovlast da na određenoj površini zemljišta i voda provodi radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova u smislu čl. 2. toč. 4 i 8 Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20, 127/24), a koje su srodne ovlastima iz odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a. Stoga je prvotuženik odgovoran za štetu koja potječe od divljači pozivom na odredbu čl. 1045. st. 3, 1063., 1064. i 1066. st. 1 ZOO-a u vezi s čl. 76. st. 2 Zakona o lovstvu. Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Postojanje uzročno-posljedične veze između udara u divljač i nastale štete sud je temeljio na vjerodostojnoj ispravi Potvrdi Policijske postaje Opatija, zapisniku o očevidu od 6. listopada 2019. godine (str. spisa 230-233, izvješću na str. spisa 234-235 i fotografijama na str. spisa 238-244 poslikanim od strane ovlaštenih policijskih službenika.

36. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO-a i utvrđenju dospijeća od 4. listopada 2019. godine (str. spisa 50) zbog čega je zahtjev za isplatom kamata od 5. studenoga 2019. godine do isplate ocijenjen pravno osnovanim primjenom odredbe čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a.

37. Odluka o troškovima postupka temelji na primjeni odredbi čl. 151.,154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu zbog čega mu je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 200,00 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 6. veljače 2023. godine 200,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na ročištu od 7. veljače 2023. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 20. studenoga 2023. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za očevid od 9. veljače 2024. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 30. siječnja 2025. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 275,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 55,69 EUR, presudu 55,69 EUR kao i troškove provođenja prometnog i procjeniteljskog vještačenja uz očevid na licu mjesta u iznosu od 619,33 EUR koji su bili nužni za vođenje parnice. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 17. ožujka 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).