REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1728/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja GE, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Moravec, odvjetnica iz Varaždina, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-183/20-37 od 9. ožujka 2022., 17. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-183/20-37 od 9. ožujka 2022.
- u točki I. izreke te u
- točki II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR, i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima parničnog postupka ostavlja se za konačnu oduku.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 5.688,28 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 20. studenoga 2019. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR.
2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da samom činjenicom da tužitelj nije imao na raspolaganju oštećeno vozilo kojim bi mogao obavljati prijevoz nije dovoljno za utvrđenje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete. Pritom ističe da je tužitelj imao mogućnosti angažirati drugo vozilo (bilo vlastito ili iznajmljeno) i na taj način ostvarivati dobit jer nije riječ o vozilu koje je po svojim karakteristikama u tolikoj mjeri individualno da bi se moglo zaključiti da je riječ o nezamjenjivoj stvari. U tom smislu se poziva na iskaz tužitelja, koji je izrijekom naveo da je u trenutku štetnog događaja raspolagao sa ukupno šest vozila identičnih oštećenom vozilu.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv pobijane presude u točki I. i u točki II. izreke u dijelu u kojem mu je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 829,52 EUR, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da se prvostupanjski sud pogrešno pozvao na čl. 12. st. 1. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP), odnosno da je zaključak suda (da je tužitelj izrijekom naveo da je u trenutku štetnog događaja raspolagao sa ukupno šest vozila identičnih oštećenom vozilu) proturječan iskazu tužitelja s rasprave od 17. lipnja 2021. Ističe i da je na tuženiku bio teret dokaza činjenice da bi šteta bila manja da je tužitelja iznajmio drugo vozilo. Smatra da je nejasno zašto sud odbija zahtjev, a u obrazloženju navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog čega pobijana presuda ima nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati.
7. Iz zapisnika s rasprave od 17. lipnja 2021. proizlazi da je tužitelj u iskazu naveo da je „… u vrijeme štetnog događaja posjedovao 6 kamiona sa ceradom koji su bili identični oštećenom vozilu i svi su rađeni po narudžbi, pri čemu njihova nadogradnja nije serijska oprema…“, kao i da je „...6 kamiona te vrste u tom trenutku bili angažirano, zbog čega je tužitelj morao odbijati narudžbe svojih stalnih klijenata…“. Imajući u vidu navedeno, zaključak suda iz točke 19. obrazloženja pobijane presude (da je tužitelj zaista imao mogućnosti angažirati vlastito drugo vozilo i na taj način ostvarivati dobit) proturječan je iskazu tužitelja s rasprave od 17. lipnja 2021. jer je tužitelj u spomenutom dijelu iskaza decidirano istaknuo da je ostalih 6 kamiona te vrste bilo angažirano, a iz čega proizlazi da tužitelj nije imao mogućnosti angažirati drugo vlastito vozilo. Navedenim postupanjem prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.
ZPP-a, na koji se poziva žalitelj.
8. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, s obzirom da se iz sadržaja obrazloženja pobijane presude može utvrditi da prvostupanjski sud smatra da je na tužitelju teret dokazivanja da je imao mogućnost iznajmiti drugo vozilo i tako smanjiti štetu. Institut tereta dokazivanja je institut procesnog prava koji je u svojoj primjeni determiniran relevantnim odredbama materijalnog prava jer svaka stranka je dužna dokazati one činjenice koje joj idu u prilog a koje utvrđenje diktira odgovarajuća odredba materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-597/2022 od 8. lipnja 2022.). Teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).
8.1. Tvrdnja tuženika da je tužitelj imao mogućnosti iznajmiti drugo vozilo i na taj način ostvarivati dobit, predstavlja prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Kako navedeno predstavlja materijalnopravni prigovor tuženika, koji zahtjeva utvrđivanje činjenica koje su povoljnije za tuženika, to je na tuženiku (a ne na tužitelju) teret dokaza da je tužitelj imao mogućnost iznajmiti drugo vozilo i tako smanjiti štetu. U tom smislu je proturječan i nejasan zaključak suda iz točke 13. obrazloženja pobijane presude („…da nije osnovana tvrdnja tuženika da je tužitelj trebao dokazati da prijevoz koji je planirao izvršiti s oštećenim vozilom nije izvršio s nekim drugim vozilom s obzirom da se radio o tzv. negativnoj činjenici koje se u parničnom postupku ne dokazuju…“) jer prvostupanjski sud u točki 19. obrazloženja pobijane presude navodi „…da je tužitelj zaista imao mogućnosti angažirati drugo vozilo (bilo vlastito ili iznajmljeno) i na taj način ostvarivati dobit…“, ali pritom u obrazloženju pobijane presude ne utvrđuje je li tuženik dokazao da je tužitelj imao mogućnosti angažirati drugo vozilo (bilo vlastito ili iznajmljeno) i na taj način ostvarivati dobit. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je i u ovom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.
9. Tome treba dodati da je proturječan dio obrazloženje pobijane presude, u kojem prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja navodi da se u predmetnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti jer da šteta potječe od opasne stvari (čl. 1064. ZOO-a), a zbog čega je (prema prvostupanjskom sudu) potrebno utvrditi spornu činjenicu – uzročnost između štetnog događaja i nastale štete. Naime, prema čl. 1063. ZOO-a, kada je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, smatra se da ona potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, čl. 1063. ZOO-a predmnijeva uzročnost, a vlasnik opasne stvari (ili odgovorna osoba) može se osloboditi ako dokaže da opasna stvar nije bila uzrok štete ili ako dokaže da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a. Stoga je obrazloženje pobijane presude nejasno jer prvostupanjski sud nije mogao utvrditi da nema uzročno-posljedične veze između samog štetnog događaja i štete (u vidu izmakle dobiti), a da je prethodno propustio utvrditi da opasna stvar nije bila uzrok štete ili da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO-a. Pritom se ponovno ističe da tvrdnja tuženika da je tužitelj imao mogućnosti iznajmiti drugo vozilo i na taj način ostvarivati dobit, predstavlja prigovor doprinosa oštećenika vlastitoj šteti u smislu čl. 1092. ZOO-a, za čije je postojanje tuženik trebao ponuditi adekvatne dokaze. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je i u ovom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.
10. Pobijano obrazloženje presude je proturječno i zbog toga što je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka (točka 16.4. obrazloženja pobijane presude), a potom odbio tužbeni zahtjev za naknadom izmakle koristi, čija je visina utvrđena upravo navedenim vještačenjem. Stoga je prvostupanjski sud i u ovom dijelu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.
11. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio i čl. 12. st. 1. i 3. ZOOP-a jer su navedeni članci relevantni za početak tijeka zatezne kamate na iznos naknade štete, a ne na samo pravo tužitelja na naknadu štete.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
13. Točka II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.
14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, uvažavajući razloge iznesene u drugostupanjskom rješenju. Pritom će otkloniti proturječnosti spomenute u točkama 6. i 8. obrazloženja ovog rješenja, kao što će i pravilno primijeniti čl. 12. ZOOP-a. Osim toga, ako budu ostvarene ostale pretpostavke, cijeniti će i nalaz i mišljenje vještaka (kojim je utvrđena visina izmakle koristi).
14.1. Također će imati u vidu da je na tuženiku teret dokaza da je tužitelj imao mogućnost iznajmiti drugo vozilo i tako smanjiti štetu. Stoga će, imajući u vidu stanje spisa i dokaze koje je tuženik predložio radi utvrđivanja činjenica relevantnih za osnovanost navedenog prigovora iz čl. 1092. ZOO-a, ocijeniti osnovanost prigovora tuženika da je tužitelj imao mogućnost iznajmiti drugo vozilo i tako smanjiti štetu.
Zagreb, 17. ožujka 2025.
Sutkinja
Draženka Deladio
