REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

Poslovni broj Ovr-171/2025-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

Z A K LJ U Č A K

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Marici Lović, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika – specijalista Ivana Prančića, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja SV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Balić i Nenad Banovac, protiv ovršenice OV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Pavasoviću, odvjetniku u Splitu, dana 17. ožujka 2025.

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenica da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 8., 9. i 10. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.), pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice broj Ov-1663/15 ovjerene dana 30. ožujka 2015. kod javnog bilježnika Ante Šuška.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod ovog je suda dana 29. siječnja 2025. zaprimljen podnesak ovršenice kojim predlaže da se proglase nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pokrenutom kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice broj Ov- 1663/15 ovjerene dana 30. ožujka 2015. kod javnog bilježnika Ante Šuška. Ovršenica je predložila i odgodu navedene ovrhe.

1.1. Ovršenica navodi da je predmetna bjanko zadužnica izdana (dana 07. travnja 2015.) isključivo u svrhu zasnivanja radnog odnosa s poslodavcem Osnovnom školom Marko Marulić, OIB:75644060830, iz [adresa], a sve sukladno zahtjevu tadašnjeg ravnatelja VV koji da je ovršenici pojasnio kako se radi o standardnoj proceduri prilikom zasnivanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme pod „suspenzivnim uvjetom“.

1.2. U vrijeme potpisivanja bjanko zadužnice (30.03.2015.) i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (07.04.2015.) ovršenica da nije poznavala ovrhovoditelja, te da stoga s njim nije mogla biti ni u kakvom pravnom odnosu.

1.3. Ovršenica navodi da je ovrhovoditelj danas ravnatelj Osnovne škole Marko Marulić iz [adresa], a u vrijeme potpisivanja bjanko zadužnice da nije niti bio zaposlenik te škole, već član školskog odbora kojeg da je upoznala tek nakon zasnivanja radnog odnosa, pa da iz toga proizlazi da je ovrhovoditelj mogao doći u posjed predmetne bjanko zadužnice jedino neovlaštenim uzimanjem iste iz radnog dosjea ovršenice, odnosno da proizlazi kako je ovrhovoditelj nezakonito podnio Financijskoj agenciji predmetni zahtjev za izravnu naplatu te da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju predmetne bjanko zadužnice s obzirom da je njegova tražbina nepostojeća.

1.4. Sukladno svemu navedenom, a temeljem čl. 210. Ovršnog zakona – u vezi s čl. 50. st. 1. t. 7.,8., 9. i 10. te čl. 52. istog zakona – ovršenica predlaže sudu donijeti rješenje kojim pljenidbu i prijenos sredstava na računima ovršenice, na temelju bjanko zadužnice broj Ov-1663/15, proglašava nedopuštenim.

1.5. Na koncu, ovršenica navodi da je osoba slabijeg imovnog stanja, majka dvoje maloljetne djece, čiji je suprug nezaposlen te da bi joj provedbom predmetnog zahtjeva za izravnu naplatu nastala znatna materijalna šteta budući da bi ostala bez sredstava potrebnih za podmirenje osnovnih životnih potreba. Nadalje, ovršenica navodi da postoji realna opasnost da ovršenica naknadno neće moći ostvariti povrat sredstava od ovrhovoditelja, odnosno da bi buduća naplata od ovrhovoditelja bila otežana, budući da je ovrhovoditelj zaposlen u javnoj službi i da je iznos njegove plaće gotovo desetorostruko manji od iznosa koji je zaplijenjen s računa ovršenice.

2. Zaključkom od 03. veljače 2025. sud je pozvao ovrhovoditelja da se u roku od 3 dana očituje na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

3. U očitovanju na predmetni prijedlog ovršenice, ovrhovoditelj je naveo da ne odgovara istini navod ovršenice o tome da je predmetna bjanko zadužnica dana isključivo u svrhu zasnivanja radnog odnosa s poslodavcem Osnovnom školom Marko Marulić, a sve prema navodnom traženju tadašnjeg ravnatelja VV.

3.1. Ovrhovoditelj navodi da se u konkretnom slučaju radi o privatnom odnosu stranaka ovog postupka te da je ovrhovoditelj pozajmio ovršenici iznos od 7.000,00 eura, radi čega da je od nje tražio da mu kao sredstvo osiguranja izda bjanko zadužnicu koju da mu je ona osobno predala i koja je glasila na novčanu protuvrijednost u kunama, točnije 50.000,00 kn. Ovrhovoditelj navodi da je bio primoran dostaviti predmetnu zadužnicu na naplatu jer mu ovršenica nije isplatila dugovani iznos te zbog mogućeg proteka roka zastare od 10 godina od njezinog izdavanja.

3.2. Ovrhovoditelj navodi da ovršenica neistinito pokušava dovesti sud u zabludu s činjenicom njegovog statusa u OŠ Marko Marulić. Nesporno jest da je on trenutno ravnatelj te škole, ali da prema njegovim saznanjima prilikom zaposlenja ovršenice u školi od nje nisu bile tražene nikakve zadužnice. Uostalom to da bi zasigurno znao budući da je u to vrijeme bio član školskog odbora te iste škole.

3.3. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da iz sadržaja Ugovora o radu od 07. travnja 2015. jasno proizlazi kako se u nijednom dijelu ne navodi činjenica da bi ovršenica kao radnica izdala u korist škole bjanko zadužnicu, a jedine novčane obveze da su regulirane od strane škole spram ovršenice/radnice, nikako obrnuto. Pri tome, ističe da se u Natječaju za popunu radnog mjesta od 18.03.2015., oglasu objavljenom na stranicama HZZ-a, te prijavi potrebe za radnikom, nigdje ne navodi (bjanko) zadužnica kao potrebna/tražena dokumentacija.

3.4. Ovrhovoditelj navodi i da ovršenica ne govori istinu u pogledu toga da prilikom potpisivanja bjanko zadužnice nije poznavala ovrhovoditelja te dostavlja SMS poruke koje da su međusobno izmjenjivali, kako u periodu prije samog zaposlenja u OŠ Marko Marulić (07.04.2015.), tako i nakon tog perioda. Ovršenica da prešućuje da je ovrhovoditelja upoznala 2013., kada je on bio tajnik u OŠ Fra Pavla Vučkovića u [adresa], a ona tražila posao u školstvu, te da su na taj način razvili i prijateljski odnos. Upravo taj i takav odnos ovrhovoditeljica da je iskoristila kada je podnijela prijavu za posao u OŠ Marko Marulić, te da je molila tuženika (kao člana školskog odbora) da lobira kod ravnatelja škole i preostalih članova školskog odbora da je primi na to radno mjesto.

3.5. Ovrhovoditelj navodi i da je nejasno koje su to novčane obveze koje bi ovršenica imala prema školi, kao poslodavcu, da bi postojala potreba davanja zadužnice. Pozivanje na tzv. „suspenzivni uvjet“ da ima svrhu/smisao isključivo u situaciji da neispunjenje obveza preuzetih prilikom sklapanja ugovora o radu znači prestanak radnog odnosa.

3.5.1 Nadalje, ovrhovoditelj navodi da je postupak koji je ovršenica, kao tužiteljica, vodila protiv OŠ Marka Marulića, kao tuženika, svojevremeno bio pravomoćno okončan u korist tuženika, i to presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-424/18 od 04. travnja 2019., koja da je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-811/2019 od 29. svibnja 2019. godine. Navedene odluke da su tek dana 10. studenoga 2022. ukinute odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-5176/2019.

3.5.2. Ovrhovoditelj ističe da su od pravomoćnosti spomenute presude (29.05.2019.) do donošenja rješenja Vrhovnog suda RH (10.11.2022.) prošle 3,5 godine, pa da bi OŠ Marko Marulić, odnosno njen ravnatelj, zasigurno podnijeli FINA- i zadužnicu na naplatu kada je pravomoćna presuda bila u „njihovu korist“, a ne bi čekali da pravomoćno „izgube“ spor pa da je aktiviraju tj. dostave na naplatu. Sve navedeno da opovrgava navode ovršenice da je zadužnica dala u korist škole.

3.6. Ovrhovoditelj dodatno ističe da je od 03. kolovoza 2019. obavljao poslove vršitelja dužnosti ravnatelja u OŠ Marko Marulić, te da je dana 24. kolovoza 2023. imenovan ravnateljem te škole. Kada bi bio istinit navod ovršenice o tome da je zadužnicu dala u korist škole, tada da bi ovrhovoditelj, kao ravnatelj škole, zasigurno predao bjanko zadužnicu na naplatu FINA-i u periodu dok je egzistirala pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-424/18 od 04. travnja 2019. godine. Kako taj njen navod nije istinit, ovrhovoditelj da je zadužnicu predao na naplatu kada je uvidio da ga ovršenica zavlači te da spriječi mogućnosti nastupa zastare potraživanja.

3.7. Ovrhovoditelj smatra da je zahtjev za odgodom ovrhe u cijelosti neosnovan i neutemeljen jer da ovršenica, izuzev paušalnih navoda, nije dokazala da bi joj nastala znatna materijalna šteta. Ovrhovoditelj navodi da i sama ovršenica potvrđuje da joj je dana 17. siječnja 2025. od strane OŠ Marko Marulić isplaćen iznos od 21.866,48 eura na ime naknade plaće zbog sudskog postupka koji je okončan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl.br. Pr-68/2023. Zapljenom i prijenosom iznosa od 11.044,31 euro u korist ovrhovoditelja ovršenici da bi preostao iznos od 10.822,17 eura, uz napomenu da je ovršenica u radnom odnosu na neodređeno vrijeme. Sve to da upućuje na zaključak da je prijedlog za odgodom ovrhe neutemeljen.

3.8. Sukladno svemu gore navedenom ovrhovoditelj predlaže da sud u cijelosti odbije predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, uz obvezu ovršenice na naknadu troškova postupka

4. Odredbom članka 210. stavka 1. i 2. OZ-a propisano je kako slijedi: (1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. (2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Prema članku 52. stavku 3. OZ-a, ako ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od 15 dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. U stavku 4. toga članka propisano je da, iznimno od odredbe stavka 3. toga članka, sud neće uputiti ovršenika na parnicu, već će prihvatiti žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu, ako ovršenik dokaže osnovanost žalbe javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. toga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

6. Po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 52. stavak 4. OZ-a jer ovršenica osnovanost svojih žalbenih razloga nije dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, činjenice na kojima se temelji njena žalba nisu općepoznate, a ne mogu se u konkretnom ovršnom postupku ni utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

7. Stoga je, imajući u vidu sve gore navedeno, trebalo primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a uputiti ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka, zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7., 8., 9. i 10. OZ-a, pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate.

8. Nadalje, prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ sud može u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu na prijedlog ovršenika ako su kumulativno ispunjene sljedeće dvije pretpostavke: prva pretpostavka je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, a druga pretpostavka je da je ostvaren koji od razloga navedenih pod točkama 1. do 11. stavka 1. tog članka.

9. U odnosu na tvrdnju ovršenice o tome da provedbom ovrhe trpi nenadoknadivu štetu treba navesti da ovršenica za navedenu tvrdnju nije dostavila niti jedan dokaz, a treba navesti i da odgoda ovrhe ne znači deblokadu računa, već znači odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava (s kojima ovršenica ni unatoč odgodi ne bi mogla raspolagati). Nadalje, skreće se pozornost i na odluku Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-259/2018-2 do 21. lipnja 2018. u kojoj se, između ostalog, navodi i kako slijedi: Prema mišljenju ovog žalbenog suda, kada se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplatiti svoju tražbinu od ovrhovoditelja. U konkretnom slučaju, ovršenica nije dostavila sudu podatke iz kojih bi proizlazilo da ovrhovoditelj nema imovine (nekretninu, vozilo i sl.), da je prezadužen ili da nema stalnih primanja, štoviše upravo ovršenica ističe da je ovrhovoditelj zaposlen u javnoj službi (na neodređeno vrijeme). Stoga, imajući u vidu sve gore navedeno, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, propisane odredbom članka 65. OZ-a, uslijed čega je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 17. ožujka 2025.

S U D A C:

Marica Lović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dozvoljen pravni lijek. Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka

DNA:

- punomoćniku ovrhovoditelja

- punomoćniku ovršenice

- u spis