Poslovni broj P-1595/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužiteljice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, protiv tuženika AE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, radi ispravka upisa, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 29. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i punomoćnika umješača, 17. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku da provede ispravak upisa brisanjem prava vlasništva na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanog u korist tuženika AE, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 3.500,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi umješaču trošak ovog postupka, u iznosu od 4.031,25 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 11. prosinca 2019. tužiteljica navodi da je rješenjem ovog suda Z-14317/2017 od 11. studenog 2019. odbijen prijedlog Republike Hrvatske za ispravkom na nekretnini oznake 2306 k. o. [katastarska općina], te da je tužiteljica istim rješenjem upućena pokrenuti parnični postupak tužbom za ispravak. Navodi se da je u postupku obnove zemljišne knjige izvršena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na LE i OE, svako za po ½ dijela prava vlasništva. Međutim, ističe se da A nisu bili stvarni vlasnici jer je još 1981. u katastarskom operatu kao posjednik upisan Savezni sekretarijat za narodnu obranu, pravni prednik tužiteljice (Uredba o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske). Tužiteljica ističe da je još tada stekla pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom, kupnjom od LE, no da ispravom – kupoprodajnim ugovorom više ne raspolaže, ali da je predmetni pravni posao još tada u cijelosti izvršen. U postupku obnove zemljišne knjige (2014.), upisani su raniji vlasnici, sve iz razloga jer je predmetni pravni posao kupoprodaje bio zaveden samo u katastarskom operatu, ali ne i u zemljišnim knjigama. Naknadno je OE, pravnim poslom od 5. srpnja 2017. ponovno otuđila nekretninu u korist tuženika, AE, premda su oboje znali, odnosno, mogli znati, da predmetna nekretnina nije (još od 70ih godina prošlog stoljeća) vlasništvo LE, odnosno, OE, kao njegove nasljednice. Sve je to znao i AE, koji osobno poznaje JE, koji je korisnik te nekretnine, a kao zakupniku autokampa [adresa] temeljem ugovora sklopljenog s tvrtkom Club Adriatic d.o.o. (tvrtka koja je upravljala s bivšim vojnim naseljem Kupari) dobro mu je poznata cijela situacija u tom naselju. Navodi se da je u Kupoprodajnom ugovoru navedeno da se kupac, tuženik, već nalazi u posjedu nekretnine, a da su obje stranke morale znati da navedeno ne odgovara istini, jer se u posjedu nalazi CE. Isto se tako navodi da je u tijeku kazneni postupak vezano za predmetni kupoprodajni ugovor.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava sve navode tužiteljice. Navodi da je tužiteljica prekludirana u podnošenju predmetne tužbe, jer su protekli svi zakonski rokovi za podnošenje tužbe radi ispravka pogrešnog upisa. Smatra kako tužiteljica zapravo osporava uknjižbu LE. Kako je 1. travnja 2014. otvoren dio zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a tužba je podnesena tek 11. prosinca 2019., tako je tužba za ispravak podnesena izvan roka. Nadalje, ističe se da tuženik nije bio u lošoj vjeri prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s OE. Navodi da je istu kontaktirao još 2014. i da mu je ona ponudila otkup predmetne nekretnine. Potom je tuženik kontaktirao JE, da ga pita je li on zainteresiran za otkup te nekretnine, jer je tuženiku bilo poznato da isti nezakonito koristi predmetnu nekretninu. CE nije bio zainteresiran za kupnju, pa je tuženik angažirao odvjetnika, sada pok. ŽE koji je utvrdio zemljišnoknjižno stanje u pogledu predmetne nekretnine, slijedom čega je tuženik s gđom OE sklopio Ugovor o kupoprodaji 5. srpnja 2017., a zatim ishodio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu. Tuženik nije imao apsolutno nikakavog razloga sumnjati u valjano i zakonito vlasništvo OE, posebice jer u javnim registrima nigdje nije bila zavedena javna ili privatna isprava kao dokaz navodnog prava vlasništva tužiteljice. Uz to, očito je da tužiteljica ni u trenutku podnošenja ove tužbe ne raspolaže takvom ispravom. Smatra tuženik, dalje, da se cijela tužba temelji na iskazu JE, koji nekretninu koristi nezakonito, pa njemu odgovara održavanje ovakvog nezakonitog stanja, a predmetnu nekretninu iznajmljuje. Navodi i da se po tužbi tuženika kao tužitelja protiv JE vodi postupak za iseljenje. Tuženik upućuje i na odredbe Zakona o vlasništvu kojim se štiti treći pošteni stjecatelj.

3. U predmetni se postupak kao umješač na strani tužiteljice prijavio CE, podneskom od 28. kolovoza 2020., i to kao korisnik predmetne nekretnine, odnosno, zgrade izgrađene na predmetnoj čestici 2306 k. o. [katastarska općina]. Kako umješač svoje pravo na posjed crpi iz vlasništva tužiteljice nad predmetnom nekretninom, tako je njegov pravni interes da u postupku uspije upravo tužiteljica, jer uspjeh ili neuspjeh tužiteljice u ovom postupku ima izravan učinak na njegova prava i obveze. Naime, protiv umješača je tuženik, kao zemljišnoknjižni vlasnik pokrenuo postupak radi iseljenja i isplate, koji se postupak vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-103/2018. Imajući u vidu da je potpuno razvidan pravni interes umješača u ovom postupku, odnosno, da upravo o ishodu ovog postupka izravno ovisi njegovo pravo na posjed predmetne nekretnine, sud je dopustio miješanje JE na strani tužiteljice, rješenjem na ročištu od dana 4. prosinca 2023.

4. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda, Z.9568/19 (Z.1431/17, list spisa 4-7), zk izvadak na dam 9. prosinca 2019 za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-9), skica izmjere i izvod iz plana (list spisa 10-12), povijest promjena na katastarskim česticama (list spisa 13-14), dopis Vojne ustanove Kupari (list spisa 15), rješenje Vojne ustanove Kupari o stalnom korištenju nekretnine (list spisa 16-17), rješenje VU Kupari o privremenom smještaju (list spisa 18), rješenje o nasljeđivanju iza pok. LE (list spisa 19), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2017. s punomoći (list spisa 20-29), prijepis posjedovnog lista (list spisa 38), privremeno porezno rješenje (list spisa 40-41), rješenje Z.1720/14 (list spisa 42-48), rješenje o nasljeđivanju iza LE (list spisa 49), skica izmjere (list spisa 50), Ugovor o kupoprodaji između HE i VE (list spisa 51-53), Ugovor o kupoprodaji nekretnine s prilozima (list spisa 54-64), Ugovor o najmu kuće (list spisa 65-67), Rješenje o izvedenom stanju od 3. studenog 2014. (list spisa 77-79), rješenje o komunalnom doprinosu (list spisa 80-81), službena zabilješka službe kriminalističke policije (list spisa 94-95), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list spisa 94-97), Zapisnik Interpola [adresa] (list spisa 98-102), službena zabilješka (list spisa 103), zapisnik povodom preoblikovanja zemljišne knjige od 14. 03.2013. (list spis 104 – 108), rješenje ovog suda Z-13865/2021 (list spisa 109 – 113), zapisnik Interpola Beograd od 16. svibnja 2018. (list spisa 123), izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku Kis-DO-23/2020, saslušane su parnične stranke (tuženik koji je pristupio na ročište radi saslušanja) i umješač CE (svjedok), kao i svjedoci BE, ZE, UE i DE.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravak upisa brisanjem tuženika AE kao vlasnika nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te upis Republike Hrvatske.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U skladu s odredbom članka 197. stavak 1. ZZK zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati pri čemu sukladno stavku 2. tog članka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

8. Odredbom članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. (stavak 1.), te da brisanje upisa vlasništva osobe iz stavka 1. ovoga članka i uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva (stavak 2.).

9. Analizom isprava u spisu, te analizom iskaza saslušanih svjedoka, uzimajući u obzir i iskaze stranaka, sud u ovom postupku kao nedvojbeno utvrđuje da je Savezni sekretarijat za narodnu obranu, pravni prednik tužiteljice, kupio predmetnu nekretninu – sada označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 1978. godine (rješenje VP 7345-27 od 1. studenog 1978., spomenuto na listu spisa 15), od prodavatelja LE (i OE). Iako tužiteljica u spis nije priložila kupoprodajni ugovor, niti istim raspolaže, potpuno je jasno, ne samo da je ugovor o kupoprodaji sklopljen, već da je i u cijelosti izvršen, te da je odmah po sklapanju istog, kupac stupio u posjed nekretnine, a u tom se posjedu nalazi i dan danas. Naime, iz isprava priloženih u spisu (dopis Vojne ustanove Kupari, list spisa 15) i rješenja Vojne ustanove Kupari (list spisa 16-18), razvidno je da je Vojna Ustanova Kupari, nakon kupnje predmetnog objekta, isti dala na privremeno, a potom i trajno korištenje svojemu zaposleniku JE, umješaču u ovom postupku. Osim što iz iskaza samog svjedoka (umješača) JE proizlazi da je kao zaposlenik Vojne ustanove Kupari 1981. dobio predmetnu kuću na korištenje, u kojoj kući do dana današnjeg živi sa svojom obitelji, isto proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka. Tako svjedok BE (list spisa 143-144) navodi da je predmetnu nekretninu kupila Vojna Ustanova Kupari od Rančića, kojeg su nazivali “Titov pilot“, a da je potom vojska kuću dala na korištenje JE, o čemu svjedok BE ima neposrednih saznanja, jer je u to vrijeme i on bio zaposlenik Vojne ustanove Kupari. Istovjetno iskazuje i NE (list spisa 150-151), koja se sjeća da je Vojna ustanova Kupari kuću kupila između 1970-1980ih, jer je ona tada radila u knjigovodstvu te ustanove, a kasnije je bila i šef računovodstva. Svjedokinja zna da je kuća dana na korištenje JE koji je dobio rješenje Vojne ustanove Kupari da tu može živjeti sa svojom obitelji. Naposljetku, sve izneseno potvrđuje i svjedok DE (list spisa 151-152), koji je bio šef tehničke službe u Vojnoj ustanovi Kupari u razdoblju od 1977-1986. Svjedok DE potvrđuje da je Vojna ustanova Kupari kupila predmetnu nekretninu od OE, kojeg su zvali J pilot, štoviše, sjeća se i dana kad je pravnik Vojne ustanove Kupari išao na sastanak u Split na kojem se sastanku potpisao ugovor s L, a na taj ga je sastanak vozio upravo svjedok DE. Potvrđuje svjedok DE i to da je ovdje predmetna nekretnina dana JE na korištenje, te da od tada (1981.) do danas, CE s članovima svoje obitelji u istoj nekretnini živi. Da je sve to zaista tako, isčitava se i iz povijesti promjena na katastarskim česticama (list spisa 13-14), iz koje je vidljivo da je upravo kupac – Savezni sekretarijat za narodnu obranu upisan kao posjednik predmetne nekretnine godine još 1981. godine, a brisan je do tada upisani posjednik LE - prodavatelj. Sve tim više što OE, pred Interpolom Beograd, dana 16. svibnja 2018. jasno navodi da je njezin suprug LE, po njezinom ovlaštenju (suvlasnica za ½), prodao predmetnu nekretninu Vojnoj ustanovi Kupari, da je ugovor sklopljen u Splitu i da je nekretnina odmah predana u posjed kupcu (list spisa 123).

9.1. Stoga, kao prvu ključnu činjenicu u ovom postupku, sud nalazi to da je pravni prednik tužiteljice (Savezni sekretarijat za narodnu obranu) stekao od LE (i OE) ovdje predmetnu nekretninu, temeljem valjanog pravnog posla (kupoprodaje) koji je u cijelosti izvršen, te da je 1981. godine Vojna ustanova Kupari predmetnu nekretninu dala na korištenje JE, koji je u posjedu predmetne nekretnine i dan danas.

10. Daljnjom analizom isprava u spisu, utvrđeno je da je 1. travnja 2014. godine otvoren dio zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (Baza zemljišnoknjižnih podataka). Kako se Savezni sekretarijat za narodnu obranu nikada nije uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik, unatoč sklopljenom kupoprodajnom ugovoru, već se samo upisao u katastru kao posjednik, tako se upis (bivših) vlasnika – LE i OE, prenio u novootvorenu zemljišnu knjigu i uspostavljeni katastar nekretnina (list spisa 13-14). Dana 5. srpnja 2017. tuženik AE kao kupac i OE zastupana po punomoćniku, odvjetniku ZE, kao prodavateljica, sklapaju kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu (list spisa 20). Prethodilo je tome donošenje rješenja o nasljeđivanju iza pok. LE, koji je ostavinski postupak u ime i za račun OE, pokrenuo odvjetnik ZE, temeljem izdane punomoći i kojim je rješenjem raspoređena k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 19). Temeljem tog kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 2017., tuženik se uknjižio u zemljišne knjige kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Pažljivo analizirajući isprave i iskaze svjedoka, dovodeći ih u međusobnu vezu, sud kao drugu odlučnu činjenicu u ovom postupku utvrđuje to da tuženik AE nije niti u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora s OE dana 5. srpnja 2017., pa onda niti u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu bio pošteni stjecatelj, niti je postupao u dobroj vjeri, te je znao i morao znati da je nekretnina koju kupuje već valjano otuđena i predana drugom u posjed (pravnom predniku tužiteljice).

11.1. Razmatrajući ovdje tko je stvarni vlasnik nekretnine, odnosno, tko je nekretninu stekao, tko je “jači“ u pravu, argumentaciji tužiteljice koja smatra da se ovdje radi o dvostrukom otuđenju, pa da je činjenicom nepoštenja kasnijeg stjecatelja (tuženika AE), vlasništvo stekla upravo tužiteljica suprostavlja se tuženikova argumentacija da ga kao poštenog stjecatelja, koji nije znao niti morao znati da je nekretnina prethodno otuđena - štiti sam zakon.

11.2. Kako je poštenje tuženika odlučno za rješavanje ove pravne stvari, tako se u nastavku izlažu razlozi koji su sud doveli do uvjerenja da AE nije pošteni stjecatelj predmetne nekretnine.

11.3. Dakle, kako je već rečeno, nekretnina, sada oznake 2306. k. o. [katastarska općina], nesumnjivo je kupljena od strane pravnog prednika tužiteljice – Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (Vojna ustanova Kupari), te je od 1981. Vojna ustanova Kupari predala predmetnu nekretninu na korištenje JE, no isto je tako nesumnjivo da se pravni prednik tužiteljice nije upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Iz spisa proizlazi da je tuženik AE koncesionar autokampa na području bivšeg vojnog naselja Kupari, gdje se nalazi i predmetna nekretnina. Svjedok CE iskazuje da je on AE radio sanitarne čvorove i rasvjetu u autokampu, da je AE zaposlio njegovog sina 2015-2016. godine, a da je Nikšina kćer, koja je radila na recepciji autokampa, njemu slala goste u ovu predmetnu nekretninu – kuću (list spisa 137-138). Tuženik AE također iskazuje da poznaje JE, da je zaposlio njegovog sina i čak da je iznajmio predmetnu nekretninu od JE otprilike 2006. – 2007. godine, slijedom čega je JE, kao najmodavcu, plaćao najamninu.

11.4. Sve to treba povezati s dijelom iskaza svjedoka JE koji jasno iznosi da je u nekoliko navrata od 2007. rekao tuženiku AE za status predmetne nekretnine - kuće, odnosno, da ima rješenje o stanovanju od Vojne ustanove Kupari i da je više puta rekao AE da je predmetnu nekretninu kupila vojska, kao i mnoge okolne nekretnine, te da je vojska tada platila cijenu veću od tržišne, a sve to na interesiranje AE. Svjedok BE istovjetno iskazuje u tom dijelu, navodeći da je on osobno rekao AE da je predmetna kuća dana na korištenje JE, štoviše, da mu je ispričao cijelu priču o tome kako je Vojna ustanova Kupari od Rančića kupila kuću i detaljne okolnosti o tome kako je CE kuću dobio na korištenje. Uz to, AE je vlasnik i susjedne nekretnine (te zakupnik autokampa), sudjelovao je u postupku obnove zemljišnih knjiga (list spisa 104-108), te je znao i iz postupka obnove da Republika Hrvatska, neovisno o tome što nije upisana, polaže pravo na nekretnine s tog područja temeljem davno sklopljenih i u cijelosti izvršenih kupoprodajnih ugovora, koje je Vojna ustanova Kupari sklapala s vlasnicima u razdoblju od 1970ih-1980ih godina.

11.5. Sud je naročito cijenio iskaz sada pokojne OE, dan pred Interpolom Beograd (list spisa 123). OE je u svom iskazu objasnila da su ona i njezin pokojni suprug LE imali kuću u [adresa], te da je ona dala ovlaštenje svojemu suprugu da kuću proda vojsci, što je on i učinio. Navodi da je ugovor zaključen 1980. u Splitu i da je kuću na korištenje dobio CE. No, 2017. je dobila poziv od odvjetnika ZE koji je rekao da je punomoćnik od AE i da će je isti tužiti zato što kuća nije prenesena na vojsku i da se još uvijek vodi na nju i na njezinog pok. supruga. Traženo je od nje da proda kuću, što je ona odbila, jer je kuća prethodno već prodana vojsci. Navela je da joj je AE rekao da će je tužiti ako ne da punomoć njegovom odvjetniku ZE da je se briše iz katastra i zemljišnika. Kako je stara i slabo pokretna, pristala je, nakon čega su AE i ZE došli u [adresa] i odveli je u javnog bilježnika da ZE da punomoć. Posebice navodi da nije primila novac od AE, kao niti dokument koji je tada potpisala kod javnog bilježnika.

11.6. Jednako iskazuje pred Interpolom Beograd i PE (Mandić), koji je živio kod OE i o njoj se brinuo (list spisa 100-101). PE je iskazivao da su AE ili njegov odvjetnik ZE stupili u kontakt s OE, tražeći da im proda kuću koju je njezin suprug već prodao vojsci 1980. godine. Ona na to nije pristala, jer je kuća već prodana. Međutim, rekli su joj da je ona bila dužna kuću prebaciti na vojsku i ako dođe do sudskog postupka, da će morati platiti velike sudske troškove, pa da je za nju bolje da se dogovore. Kako su joj AE i ZE rekli da će je tužiti, a s obzirom da je stara (92 godine) i slabo pokretna, tako je pristala potpisati punomoć tuženikovu odvjetniku da je se izbriše iz katastra i zemljišne knjige. Navodi da OE nije dobila nikakav novac od AE i da su sve dalje (ostavinska, kupoprodajni ugovor) rješavali AE i ZE.

11.7. Osim iskaza svjedoka BE i umješača CE danih pred ovim sudom i OE i PE danih pred Interpolom Beograd, koje je iskaze sud cijenio kao isprave u spisu (i dio priklopljenog spisa državnog odvjetništva Kis-DO-23/2020), iz kojih iskaza nesumnjivo proizlazi da je AE znao da je predmetna nekretnina prije gotovo 40 godina otuđena i predana u posjed pravnom predniku tužiteljice, sud je uzeo u obzir i službenu zabilješku Službe kriminalističke policije Policijske uprave Dubrovačko – neretvanske povodom razgovora s ČE (list spisa 94-95). Naime, Vojna ustanova Kupari je tih 70ih godina prošlog stoljeća otkupljivala zemlju u tom području [adresa] (sada k. o. [katastarska općina]), pa je tako otkupila nekretninu i od obitelji ĐE. ČE pred Službom kriminalističke policije iskazuje da mu je prije nekoliko godina došao “jedan O koji drži autokamp u Kuparima”, te zatražio da mu, s obzirom da je ČE još uvijek upisan u zemljišnim knjigama, proda parcelu, za što mu se obvezao isplatiti 10 tisuća eura. Iako je ČE znao da je ta parcela ranije prodana vojsci, što je i rekao tom čovjeku, ipak je na kraju pristao na ponovnu prodaju. Iz spisa je razvidno da se radi o AE, s kojim je naposljetku ČE sklopio kupoprodajni ugovor (list spisa 97). AE je kupoprodajni ugovor sklopio i s ŠE (također za nekretnine u istom sklopu koje su još 1976. prodane Vojnoj ustanovi Kupari), ali je ovaj sud u zemljišnoknjižnom postupku Z- 13685/2021 naložio brisati AE (ocijenivši da je isti znao da je nekretnina već ranije prodana VU Kupari), te upisati Republiku Hrvatsku (list spisa 109-112). Tu treba dodati i to da CE i BE suglasno izjavljuju da im je AE u više navrata rekao da će nekretnine u [adresa] biti njegove, neovisno o tome što su već prodane Vojnoj ustanovi Kupari, jer ima dobre odvjetnike, pa tako svjedok BE navodi da je AE znao govoriti “sve će ovo biti moje, sve ću ovo ja uzeti“ (list spisa 143).

11.8. Sve navedeno ukazuje na nesavjesno postupanje tuženika koji, unatoč znanju da su nekretnine u tom području bivšeg vojnog naselja Kupari već valjano otuđene i predane pravnom predniku tužiteljice, iskorištava nesređeno zemljišnoknjižno stanje i ponovno “kupuje“ iste nekretnine. Iz cjelokupnog spisa proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj i ovdje predmetne nekretnine.

12. Iskaze svjedoka EE, DE i NE, sud cijeni kao istinite i vjerodostojne. Radi se o osobama koje su bile zaposlenici Vojne ustanove Kupari, kojima je dobro poznata situacija u [adresa], koje nisu ni na jedan način zainteresirane za predmet ovog postupka, te koje iskazuju u bitnome suglasno, a njihovi iskazi su logički povezani i u suglasnosti sa svim ispravama u spisu, kao i u suglasnosti s iskazom umješača JE, te sa iskazom OE, danim pred Interpolom Beograd.

12.1. Iskaz svjedoka SE sud cijeni kao pristran, nevjerodostojan i neuvjerljiv. O svjedoku SE iskazuje OE kao osobi koja ju je kontaktirala 2017. i rekla da će je AE tužiti jer se kuća još uvijek vodi na nju (list spisa 123). Svjedok SE sam iskazuje da je u profesionalnom i prijateljskom odnosu s AE, navodi da je upravo on kao odvjetnik sastavio Ugovor o kupoprodaji između AE kao kupca i OE kao prodavatelja, u kojem je naveo da se AE već nalazi u posjedu nekretnine, iako je znao da se u posjedu nalazi treća osoba – CE. Svjedok SE je, štoviše, kao punomoćnik OE s AE i potpisao taj Kupoprodajni ugovor kojeg je sastavio, a kao punomoćnik OE je pokrenuo ostavinski postupak iza pok. LE, išao je s AE u [adresa] “kao nekakva stručna osoba i posrednik“. Njegov iskaz u dijelu da je pred njim AE predao 30.900,00 EUR OE kosi se sa samim iskazom OE danim pred Interpolom koja osporava da je primila iznos u toj visini. Tuženikov iskaz također nije uvjerljiv. Primjerice, navodi da je OE predao 3.900,00 EUR, no kad mu se ugovor predočava, navodi da se radi upravo o iznosu od 30.900,00 EUR, no da je zaboravio iznos (iako se točno sjeća znamenki o kojima se radilo). Navodi tuženik tako i da ne zna tko je zastupao OE u ostavinskom postupku, dok suprotno tome, svjedok SE iskazuje da je upravo on pokrenuo i zastupao OE u ostavinskom postupku (o čemu je u spisu i dokumentacija), a da je to zastupanje i pokretanje postupka dogovorio u cijelosti AE (list spisa 144).

12.2. Kako je iskaz tuženika i svjedoka SE suprotan ispravama u spisu i iskazima ostalih svjedoka, te kako je svjedok ZE osoba koja je izravno uključena u pravni posao AE s OE (spis Općinskog državnog odvjetništva Kis-DO-23/2020), prijatelj AE i osoba koja je kao “nekakva stručna osoba i posrednik“ aktivno sudjelovala kao savjetnik AE, a temeljem njegovog dogovora s OE ujedno i kao punomoćnik OE, sud nije iskaz svjedoka SE ocijenio kao uvjerljiv i vjerodostojan iskaz.

12.3. Ovdje se još ističe da nije važno za utvrđenje nepoštenosti tuženika je li kazneni postupak protiv tuženika završio osudom, pa čak niti je li uopće pokrenut, jer je građanskopravna odgovornost šira od kaznene. Sud isprave u spisu državnog odvjetništva (i cijeli spis) ocjenjuje i dovodi u vezu s ostalim izvedenim dokazima, logički ih povezujući u jedinstvenu cjelinu, radi utvrđenja činjenica u ovom postupku.

12.4. Naposljetku, navodi se i da sud nije saslušao PE, jer, osim što se njegov iskaz na bitne okolnosti već nalazi u priklopljenom spisu, iskaz istog nije presudan za ovaj postupak (radi se osobi kojoj su odlučne okolnosti poznate od treće osobe – sada pok. OE), s obzirom da je i bez njegovog saslušanja, činjenično stanje dovoljno utvrđeno i proizlazi iz svih ostalih dokaza.

13. Imajući tako u vidu rezultate analize izvedenih dokaza, sud utvrđuje, kao prvo, da je OE zaista raspolagala predmetnom nekretninom dva puta – prvi puta u korist pravnog prednika tužiteljice, a drugi put u korist tuženika. Kao drugo, sud utvrđuje da je po prvom pravnom poslu nekretnina otuđena i valjano predana u samostalan posjed, a drugi pravni posao, onaj s tuženikom (kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 2017.), nije sklopljen u dobroj vjeri. Nema nikakve sumnje da je AE znao da je predmetna nekretnina već otuđena pravnom predniku tužiteljice i predana u posjed, štoviše, poznaje JE koji tamo živi, poznaje njegovu obitelj i sam navodi da mu je jako dobro poznata situacija s predmetnom nekretninom i stanjem na terenu, a da je nekretnina već otuđena pravnom predniku tužiteljice rekli su mu i CE, i BE, i OE.

14. Stoga, opravdano tužiteljica ovom tužbom potražuje brisanje AE i upis u svoju korist. Na to je ovlašćuje odredba članka 125. stavka 2. ZV.a, a koja odredba definira takozvanu "kvazibrisovnu" tužbu. Tužbu radi brisanja upisa kod višestruko ugovaranog iz odredbe članka 125. stavka 2. ZV-a legitimirana je podnijeti osoba koja nije upisana u zemljišnim knjigama, ali tom tužbom stremi stjecanju (upisu) prava vlasništva. Kod tužbe radi brisanja upisa kod višestrukog otuđenja nekretnine, zahtjev za brisanje pripada onoj osobi kojoj je nekretnina predana u samostalan posjed na temelju valjanog pravnog posla. Ona mora dokazati i zlu vjeru upisanog stjecatelja.

14.1. Tužiteljica je u ovom postupku dokazala da je s LE (i OE koja je po vlastitim riječima LE dala ovlaštenje) sklopila kupoprodajni ugovor koji je u cijelosti izvršen, temeljem kojeg je ugovora nekretnina predana u samostalan posjed kupcu - Vojnoj ustanovi Kupari, koja je predmetnu nekretninu dala dalje na korištenje svom zaposleniku JE (u posjedu je i danas). Dalje je tužiteljica uspjela dokazati da tuženik nije postupio u dobroj vjeri kad je sklopio pravni posao s OE jer je znao da je nekretnina drugomu već prethodno otuđena i predana u samostalan posjed. Zahtjev za brisanje je postavljen u roku iz članka 125. stavka 2. ZV-a, imajući u vidu da je upis AE, koji se ovdje pobija, proveden 2017., a tužba je u ovom postupku podnesena 2019. Pritom, nije od značaja što tužiteljica tužbu, radi upute zemljišnoknjižnog suda danu u pojedinačnom ispravnom postupku, nominalno postavlja kao tužbu za ispravak. To stoga jer već u tužbi i tijekom cijelog ovog postupka tužiteljica navodi da se ovdje radi o dvostrukom otuđenju, te da AE nije u dobroj vjeri, te činjenično i pravno obrazlaže upravo kvazibrisovnu tužbu. Kvazibrisovnom tužbom, kao i tužbom kojom se traži ispravak upisa, tužiteljica zapravo traži jedno te isto – da se ispravi pogrešno stanje u zemljišnim knjigama i da se nju upiše kao stvarnog vlasnika, što Republika Hrvatska, po svemu sudeći jest, imajući u vidu da je temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora ušla u zakoniti, istiniti i pošteni posjed nekretnine u kojem se posjedu nalazi i dan danas (preko JE), dakle preko 40 godina. Tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev, koji se ponovno temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i glavni (neprava preinaka) i kojim u biti traži isto – svoj upis. Odbijanje tužbenog zahtjeva samo iz razloga jer je tužiteljica tužbu načelno nazvala tužbom za ispravak umjesto kvazibrisovnom tužbom, imalo bi značenje pretjeranog (ekscesivnog) formalizma, koji u suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod mehaničke primjene materijalnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline o čemu se izjasnio Ustavni sud RH u više odluka: U-III-2184/2009, U- III-5703/2020, U-III-4751/2021 (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici, Gž-1363/2024 od 16. siječnja 2025.).

15. Kako, dakle, raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu od kasnijeg nesavjesnog kupca, tako je valjalo ovom presudom, pozivom na odredbu članka 125. stavka 2. ZV-a, odrediti upis tužiteljice kao stvarnog vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišne knjige, uz istodobno brisanje upisa tuženika AE (čije je stjecanje nevaljano jer nije u dobroj vjeri), pa je slijedom iznesenog, odlučeno kao pod I. izreke ove presude.

16. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), koja propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice, kao i na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/37). Sud je vodio računa da prizna samo one troškove koji su bili nužni za vođenje ove parnice, pa time i opravdani.

16.1. Tuženik je dužan, tako, tužiteljici naknaditi trošak tužbe, kao i trošak podneska od 4. srpnja 2022., svaki u iznosu od 500,00 EUR, temeljem Tbr. 8. točke 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 15. studenog 2023., 4. prosinca 2023., 14. lipnja 2024., 4. studenog 2024. i 29. siječnja 2025., svako ročište u iznosu od 500,00 EUR, pa ukupan trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici iznosi 3.500,00 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

16.2. Tuženik je dužan umješaču naknaditi trošak podneska od 28. kolovoza 2020. u iznosu od 500,00 EUR, temeljem Tbr. 8. t.1. Tarife, trošak podneska od 19. svibnja 2023. u iznosu od 100,00 EUR, temeljem Tbr. 8. točke 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 15. studenog 2023., 4. prosinca 2023., 14. lipnja 2024., 4. studenog 2024. i 29. siječnja 2025., svako ročište u iznosu od 500,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištu od 29. veljače 2024. u iznosu od 125,00 EUR temeljem Tbr. 9. točke 5. Tarife, sve uvećano za pripadajući PDV kojeg umješač obračunava temeljem Tbr. 46 Tarife. Stoga je ukupan trošak koji je tuženik dužan naknaditi umješaču na strani tužiteljice ukupno 4.031,25 EUR, a odluka o zatraženim zateznim kamatama, donesena je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, pa je odlučeno kao pod III. izreke ove presude.

U Dubrovniku 17. ožujka 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.