REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-414/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1.) ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.) LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.) ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4.) MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice 3. - 4. kao nasljednice iza pokojne tužiteljice NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5.) ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica iza pokojne tužiteljice EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6.) VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7.) ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8.) TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji 6. - 8. kao nasljednici iza pokojnog tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje 1. - 8. zastupa punomoćnik Tomislav Mraz, odvjetnik u Zagrebu te 9.) CP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10.) RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 11.) UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 12.) ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 13.) DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14.) HP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 15.) PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 16.) ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 17.) ČPU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje 9. - 17. zastupa punomoćnica Mirjana Škerl, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Edi Bradamante, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knežević i partneri u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1393/2020-13 od 30. studenoga 2022. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku poslovni broj P-132/2019-23 od 28. siječnja 2020., u sjednici održanoj 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija 1. - 8. tužitelja.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija 9. - 17. tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„1.) Utvrđuje se ništetnom oporuka pok. LPU, sastavljena dana 27. lipnja 2005. te proglašena na zapisniku Općinskog suda u Krku dana 5. studenoga 2010. u predmetu poslovni broj: O-337/10 UPP/OS-1010/10.

2.) Nalaže se tuženici OP nadoknaditi parnični trošak tužiteljima ČP, LP, NP, EP i BP u iznosu od 24.657,00 kuna, u roku od 15 dana.

3.) Nalaže se tuženici OP nadoknaditi parnični trošak tužiteljima CP, RP, UP, ZP, DP, HP, PP, ĐP i ČPU u iznosu od 11.261,25 kuna, u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženice i preinačena presuda suda prvog stupnja te je odbijen tužbeni zahtjev (toč. I. izreke), naloženo je tužiteljima da tuženoj naknade troškove postupka u iznosu od 16.982,50 kn/2.253,97 eur (toč. II. izreke) i trošak sastava žalbe u iznosu od 2.362,50 kn/313,56 eur (toč. III. izreke) te su odbijeni zahtjevi tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. IV. izreke).

3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-939/2023-2 od 10. svibnja 2023., dopustio je 1. - 8. tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Je li sud ovlašten provesti nadvještačenje sukladno čl. 261. ZPP kada postoje razlike između nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka imenovanog od strane suda u parničnom postupku te vještačenja koje je za privatne potrebe dala izraditi jedna parnična stranka, odnosno može li sud na jednak način vrednovati nalaz i mišljenje vještaka imenovanog u sudskom postupku te nalaz i mišljenje koji su izrađeni za privatne potrebe jedne stranke?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju 1. - 8. tužitelji su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelji 9. - 17. navode da se pridružuju izjavljenoj reviziji te predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

6. U odgovoru na reviziju tuženica predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

7. Revizija tužitelja 1. - 8. nije osnovana, a revizija tužitelja 9. - 17. nije dopuštena.

8. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. U konkretnom slučaju naprijed navedenim rješenjem ovog suda dopušteno je podnošenje revizije 1. - 8. tužiteljima, slijedom čega je valjalo odbaciti reviziju 9. - 17. tužitelja na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Predmet spora osporavanje je pravovaljanosti oporuke ostaviteljice pok. LPU iz razloga što potpis na oporuci nije potpis ostaviteljice, čime predmetna oporuka ne ispunjava uvjete za valjanost pismene oporuke pred svjedocima.

11. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 31. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN) jer da se oporuka sastoji od dvije stranice, a potpis oporučiteljice se nalazi samo na jednoj stranici i to drugoj stranici oporuke ispod izjave da je to njena posljednja volja i da je ona u svemu vjerno zabilježena, a iznad imena oporučiteljice te da se taj potpis ne može smatrati potpisom ispod oporuke, slijedom čega da oporuka ne udovoljava formalnim uvjetima jer nije potpisana po oporučiteljici.

12. Navode prvostupanjskog suda o pogrešnom mjestu potpisa ostaviteljice, odnosno o izostanku potpisa na obje stranice oporuke drugostupanjski sud nalazi pogrešnim iz razloga jer se oporuka nalazi na dva odvojena lista papira i potpisana je po oporučiteljici na drugom listu papira ispod izjave da je to njena posljednja volja i da je ona u svemu vjerno zabilježena, te je ona vlastoručno potpisuje, iza čega slijedi njen potpis ispod izjave na drugom listu sastavni dio teksta oporuke te da je oporuka sastavljena sukladno čl. 31. ZN-a.

13. Polazeći od utvrđenja:

- da iz iskaza saslušanih svjedoka oporuke ŠPU i IP, proizlazi da je ŠPU, inače odvjetnica, sastavila oporuku u svom uredu sukladno uputama i želji ostaviteljice te su joj svjedokinje predale tekst oporuke, koji je ona pred njima pročitala i izjavila da je to njena volja te potom potpisala oporuku, nakon čega su istu potpisale i svjedokinje;

- da je vještak grafolog SP, kojeg je sud angažirao u predmetnom postupku, iznio mišljenje da potpis na oporuci nije pisan rukom ostaviteljice, dok je vještak Marijan Krajina, koji je izradio nalaz i mišljenje izvan sudskog postupka, iznio mišljenje da su oporuke (sastavljena su tri originala) napisane vrlo vjerojatno, gotovo sigurno rukom dr. LPU;

- da je po zahtjevu suda, vještačenje povjereno i Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja ''Ivan Vučetić'' te grafolog FP iznosi mišljenje da se pok. LPU ne može isključiti kao mogući skriptor spornog potpisa;

drugostupanjski sud, dovodeći u korelaciji navedena tri nalaza, od kojih jedan isključuje ostaviteljicu kao potpisnika, dok druga dva nalaza ukazuju na vrlo veliku vjerojatnost ostaviteljice kao skriptora, odnosno ne isključuju istu kao skriptora, a u kontekstu iskaza saslušanih svjedoka oporuke, zaključuje da sve navedeno sudu jasno ukazuje na činjenicu da bi upravo pok. LPU bila potpisnik oporuke te da su time ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za njenu valjanost.

14. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije u ovom stupnju postupka sporan je značaj nalaza i mišljenja vještaka sačinjenog po strankama izvan sudskog postupka.

15. Prema odredbi čl. 250. ZPP-a sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP), a sud određuje i hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave (čl. 260. st. 1. ZPP); s time da vještak mora uvijek i obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 2. ZPP). Značaj sudskog nalaz i mišljenja, prema citiranim propisima, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Iako nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu sačiniti vještaci izvan sudskog postupka takav nalaz i mišljenje, koji nije zatražio sud, ne može se cijeniti jednako kao nalaz i mišljenje vještaka koje je, na prijedlog jedne od stranaka, odredio sud te nema dokaznu snagu vještačenja u smislu odredbi čl. 250. do 263. ZPP-a, već predstavlja ispravu koja jest dokazno sredstvo i koju kao takvu treba vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza (u tom smislu i ovaj sud u odlukama broj: Rev-2277/2018-2 od 17. listopada 2018., Rev-1298/2021-2 od 24. listopada 2023., Rev-652/2022-2 od 6. srpnja 2022. i dr.).

16. U odnosu na prvi dio pitanja kojim se preispituje ovlaštenje suda za izvođenje dokaza nadvještačenjem sukladno čl. 261. ZPP-a kada postoje razlike između nalaza i mišljenja vještaka imenovanog u parničnom postupku te vještačenja koje je sačinjeno izvan parničnog postupka valja poći od toga da, iako nalaz i mišljenje koji je stranka izradila izvan parničnog postupka, nema procesnopravni učinak nalaza i mišljenja vještaka u smislu čl. 260. st. 1. i 2. ZPP-a, takav nalaz i mišljenje se ne može ignorirati već sadržaj tog nalaza treba smatrati argumentacijom same stranke, te takvu argumentaciju sud tijekom postupka treba razmotriti i ocijeniti kao ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo, ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza. S tim u vezi treba reći da sudovi imaju ovlast ocjenjivati izvedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP- a, pa postupanjem prema toj ovlasti da odluči da će izvesti dokaz nadvještačenjem prvostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu, imajući u vidu pravno shvaćanje ovog suda da nalaz i mišljenje sačinjeno izvan sudskog postupka predstavlja dokazno sredstvo, kojeg sud ne može ignorirati već treba vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih izvedenih dokaza.

17. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno pitanje.

18. U ovoj pravnoj stvari drugostupanjski sud svoju odluku nije utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka Marjana Krajine, niti je tom nalazu dao značaj nalaza i mišljenja vještaka određenog od strane suda u skladu s odredbom čl. 250. ZPP-a, već je svoju odluku utemeljio na svim izvedenim dokazima cijeneći navedena tri nalaza u kontekstu iskaza saslušanih svjedoka oporuke pri čemu je nalaz i mišljenje vještaka Marjana Krajine cijenio upravo kao ispravu koja svojim sadržajem zajedno s iskazima svjedoka oporuke nije dovela u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja grafologa FP, koji u mišljenju navodi da se ostaviteljica ne može isključiti kao mogući skriptor spornog potpisa na oporuci.

19. Kako, dakle, u predmetnom slučaju nalaz i mišljenje vještaka Marjana Krajine nije cijenjen kao nalaz i mišljenje vještaka u smislu odredaba ZPP-a kojima je uređeno izvođenje tog dokaza, niti je (samo) na tom nalazu i mišljenju utemeljena pobijana odluka, revizija tužitelja, koja polazi od toga je sud na jednak način vrednovao nalaz i mišljenje vještaka imenovanog u sudskom postupku te nalaz i mišljenje izrađen izvan sudskog postupka i za privatne potrebe jedne stranke, nije osnovana i istu je, primjenom odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I. izreke.

20. Tuženici nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić