Poslovni broj: Us I-1857/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) GONDI d.o.o. Virovitica, Ulica Ljudevita Gaja 39, OIB: 27267041737, ad. 2) ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljice ad. 3) SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćeniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Boban & Lolić u Splitu, Šegedinova 1, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 14. veljače 2025., a objavljene 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Uvažava se tužba.

II. Poništava se rješenje Rješenja Ministarstva Poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Klasa: UP/II-320-02/21- 21/37, Urbroj: 525-06/195-23-2 od 29. lipnja 2023.

III. Poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Klasa: UP-I-320-02/20-02/00058, Urbroj: 2181/1-05/10/659-21-04, od 19.02.2021.

IV. Obustavlja se postupak jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko.

V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, Zagreb, KLASA: UP/II-320-02/21- 21/37, URBROJ: 525-06/195-23-2 od 29. lipnja 2023., odbijena je žalba tvrtke 1) GONDI d.o.o. Virovitica, ĐB iz [adresa] i SB iz [adresa], ovdje tužitelja ad.1), ad.2) i ad.3), izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320- 02/20-02/00058, URBROJ: 2181/1-05/10/659-21-04 od 19. veljače 2021.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320- 02/20-02/00058, URBROJ: 2181/1-05/10/659-21-04 od **.**.2021., ĐB iz [adresa], tvrtci GONDI d. o. o. iz Virovitice, te SB iz [adresa] kao podnositeljima zahtjeva za izgradnju višestambene zgrade ukupne bruto građevinske površine 767,44 m[2] na postojećoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 835,00 m[2] , formiranoj od kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] katastarske kulture pašnjak, određena je visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 37.575,00 kuna.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelji od ad. 1) do ad. 3) su pravodobno podnijeli tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredbi upravnog postupka, navodeći da u cijelosti ustraju u svim navodima već iznesenim u žalbi i to da je Građevinska dozvola koja je temelj za izdavanje pobijanog prvostupanjskog rješenja, izdana dana 05.11.2018. te da je prosječna vrijednost zemljišta utvrđena na dan 30.01.2021., više od dvije godine od trenutka promjene namjene zemljišta, a utvrđena vrijednost zemljišta da nije u skladu sa zakonom, tržišnom vrijednošću, da rješenje nije izvršivo, da je nalog za isplatu nejasan, da nije definirano koja od stranaka mora isplatiti koji dio naknade za promjenu namjene. Nadalje navode da je upravno tijelo dužno postupati u skladu s načelom zakonitosti, supsidijarnosti, proporcionalnosti i obrazlaganja akata, a da su načelo vladavine prava i pravne sigurnosti garantirani Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, te citiraju odredbe čl. 25. st. 2. i st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 20/18, 115/18, 98/19) navodeći da je prilikom tumačenja zakona uvijek potrebno, radi pravilnog tumačenja i jedinstvene primjene, utvrditi njegovo autentično značenje, stvarnu volju koju je zakonodavac imao kada je takvu odredbu ugradio u pravni sustav. Da čak, ako bi se navedene odredbe zakona tumačile strogo gramatički, da je jasna intencija zakonodavca pri njihovom unošenju u zakon, a da osnovni standard europske pravne stečevine nalaže da nepoštovanje obveze postupanja aktivira uskraćivanje tog prava, a procesna radnja obavljena nakon isteka roka da je ništavna. Da ako propuštanje rokova za stranku u postupku ima gubitak prava kao posljedicu (npr. propuštanje roka za žalbu, propuštanje roka za upravnu tužbu), da nema nikakve logike, niti da je u skladu s osnovnim načelima, da upravno tijelo može samovoljno, bez ikakve posljedice grubo kršiti zakonske rokove. Stoga da je neshvatljiv, neodrživ i nezakonit zaključak obrazloženja pobijanog drugostupanjskog rješenja da su navedeni rokovi instrukcijski, jer ukoliko je ovaj zaključak točan, da se postavlja pitanje iz kojeg razloga je rok uopće sadržan u Zakonu. Da načelo pravne sigurnosti i zaštita subjektivnih prava stranke zahtijeva da i prava i obveze o kojima upravno tijelo odlučuje imaju vremensko ograničenje, a da je Zakonodavac propisivanjem prekluzije u svim relevantnim procesnim zakonima imao jasnu namjeru

– postupanje upravnog tijela, odnosno da se postupanje svih tijela državne vlasti može provesti isključivo u određenim, razumnim vremenskim okvirima. Slijedom navedenog, tužitelji su predložili da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavana rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te obustaviti postupak jednokratne naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko te obvezati tuženika na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu navelo da u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, zamjenik opunomoćenika tužitelja je ustrajao navodima tužbe predlažući da Sud usvoji tužbeni zahtjev.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje.

7. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je popisao i zatražio naknadu troškova spora.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ministarstva poljoprivrede, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, KLASA: UP/II-320-02/21-21/37, URBROJ: 525-06/195-23-2 od 29. lipnja 2023.

10. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu Vis, Klasa: UP/I-320-02/20-02/00058, URBROJ: 2181/1- 05/10/659-21-04 od 19. veljače 2021., tužiteljima ad. 1), ad. 2) i ad. 3) kao podnositeljima zahtjeva za izgradnju višestambene zgrade ukupne bruto građevinske površine 767,44 m[2] na postojećoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 835,00 m[2] , formiranoj od kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] katastarske kulture pašnjak, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 37.575,00 kuna.

11. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba članka 23. st. 1. u svezi s odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj: 20/18, 115/18 i 98/19, dalje Zakona).

12. Odredbom čl. 1. Zakona propisano je da se ovim se Zakonom uređuje održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada, raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: u vlasništvu države) i Zemljišni fond.

13. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona propisano je da se poljoprivrednim zemljištem, u smislu ovoga Zakona, smatraju poljoprivredne površine koje su po načinu uporabe u katastru opisane kao: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare, kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji sukladno prostornom planu.

14. Odredbom čl. 23. stavak 1. Zakona propisano je da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku (u daljnjem tekstu: naknada) plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

15. Odredbom čl. 24. st. 3. Zakona propisano je da se za poljoprivredno zemljište na kojem je dopuštena gradnja sukladno prostornom planu visina naknade određuje u iznosu od 2,5% prosječne vrijednosti zemljišta unutar granica građevinskog područja.

16. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona propisano je da rješenje o naknadi donosi nadležno upravno tijelo na temelju podataka iz modula eNekretnine informacijskog sustava prostornog uređenja o prosječnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je nadležno tijelo koje je donijelo akt iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona dužno najkasnije u roku od osam dana od dana izvršnosti tog akta taj akt dostaviti nadležnom tijelu radi donošenja rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta. Stavkom 4., istog članka, protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu, a protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da se primjerak rješenja o visini naknade dostavlja se Ministarstvu i jedinici lokalne samouprave odnosno Gradu Zagrebu, na čijem se području zemljište nalazi.

Stavkom 6., istog članka, je propisano da su sredstva ostvarena od naknade za promjenu namjene prihod jedinica područne (regionalne) samouprave 70% i 30% jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba, na čijem se području poljoprivredno zemljište nalazi.

Stavkom 7., istog članka, je propisano da su sredstva iz stavka 6. ovoga članka koja su prihod jedinica lokalne samouprave namijenjena isključivo za okrupnjavanje, navodnjavanje, privođenje funkciji i povećanje vrijednosti poljoprivrednog zemljišta. Stavkom 8., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni donijeti program korištenja sredstava iz stavka 7. ovoga članka. Stavkom 9., istog članka, je propisano da su jedinice lokalne samouprave i Grad Zagreb dužni Ministarstvu podnositi godišnje izvješće o ostvarivanju programa korištenja sredstava iz stavka 8. ovoga članka svake godine do 31. ožujka za prethodnu godinu.

Stavkom 10., istog članka, je propisano da se naknada po rješenju plaća u roku od 30 dana od dana dostave rješenja stranki.

Stavkom 11., istog članka, je propisano da se na iznos naknade koji nije plaćen u roku plaća zakonska zatezna kamata.

Stavkom 12., istog članka, je propisano da se naknada plaća i za objekte koji su nezakonito izgrađeni nakon 1. siječnja 1985.

17. Odredbom čl. 98. st. 13. Zakona propisano je da do uspostave sustava eNekretnine u svrhu dobivanja podataka iz članka 25. stavka 1. i članka 59. stavka 3. ovoga Zakona, podatak o kretanjima vrijednosti građevinskog i poljoprivrednog zemljišta s približno istog područja u približno isto vrijeme daje Ministarstvo financija, nadležna ispostava Porezne uprave.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, kako drugostupanjskog, tako i prvostupanjskog, a imajući pri tome u vidu citirane odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nisu osnovani navodi tužitelja da bi u konkretnom slučaju materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno, a što da osporavana rješenja čini nezakonitim.

19. Iz stanja i sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I- 320-02/20-02/00058, URBROJ: 2181/1-05/10/659-21-04 od 19. veljače 2021., kojim je ĐB iz [adresa], tvrtci GONDI d.o.o. iz Virovitice te SB iz [adresa] kao podnositeljima zahtjeva za izgradnju višestambene zgrade ukupne bruto građevinske površine 767,44 m[2] na postojećoj građevnoj čestici kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 835,00 m[2] , formiranoj od kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] katastarske kulture pašnjak, određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu od 37.575,00 kuna doneseno po službenoj dužnosti nakon što je Upravni odjel za gospodarstvo, EU fondove i poljoprivredu, dana 03. studenog 2020. godine dostavio prvostupanjskom tijelu, kao nadležnom tijelu, izvršnu građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/18-01/00170, URBROJ: 2181/1-11-00-07/04-18-007 od 5. studenog 2018. radi određivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko;

- da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno da prema pregledniku katastarskih podataka, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Supetar sa stanjem na dan 01.02.2021. godine utvrđeno da se kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodi kao kultura pašnjak ukupne površine 835,00 m[2] te da je prema rješenju kojim se dopušta građenje višestambene zgrade površina građevinske čestice 835,00 m[2] , a da se ista formira od kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] katastarske kulture pašnjak, dok je bruto građevinska površina višestambene zgrade 767,44 m[2] ;

- da se predmetna građevinska čestica nalazi unutar građevinskog područja;

- da je uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar, Klasa: 410-20/20-04/55, Urbroj: 513-07-17-06-21-2 od 30. siječnja 2021. godine razvidno da prosječna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području gdje se to zemljište nalazi iznosi 1.800,00 kn/m[2] ;

- da je na temelju naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjsko tijelo utvrdilo jednokratnu naknadu za prenamjenu, te da je primjenom naprijed citirane odredbe čl. 24. stavak 1. Zakona, na tržišnu vrijednost čestice primijenilo postotak od 2,5% te je na taj način pravilno utvrdilo ukupnu naknadu za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 37.575,00 kn;

- da su protiv citiranog rješenja tužitelji ad. 1), ad. 2) i ad. 3) podnijeli žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika odbijena, a protiv kojeg rješenja su tužitelji podnijeli tužbu i pokrenuli predmetni upravni spor.

20. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja neosnovan je navod tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3) da bi prvostupanjsko upravno tijelo bilo prekludirano u donošenju rješenja Klasa: UP/I-320-02/20-02/00058, URBROJ: 2181/1-05/10/659-21- 04 od 19. veljače 2021., kojim je tužiteljima kao investitorima predmetne zgrade, naprijed opisane, određena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Naime, točno je da je rješenje o naknadi radi prenamjene trebalo donijeti u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta, u konkretnom slučaju od primitka predmetne Građevinske dozvole dana 30. studenog 2020. godine. Međutim, donošenjem takvog rješenja izvan zakonskog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta jer se ne radi o prekluzivnom roku kako to pogrešno tumače tužitelji, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u recentnoj presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž- 4537/2022-2 od 16. veljače 2023.

21. Međutim, pored navedenog, valja istaći da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je prvostupanjsko, ovdje upravno tijelo, pravilno po službenoj dužnosti utvrdilo da su tužitelji kao investitori obveznici plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u skladu s naprijed citiranom odredbom čl. 25. st. 1. u svezi s odredbom čl. 98. st. 13. Zakona, uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

22. Pravilno tuženo tijelo u obrazloženju rješenja navodi da je Porezna uprava u skladu s odredbom čl. 25. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu utvrdila prosječnu vrijednost unutar građevinskog područja, dakle građevinskog zemljišta za k. o. [katastarska općina], na način da je uzela u obzir kako one najviše, tako i one najniže cijene zemljišta u k. o. [katastarska općina] te na taj način utvrdila prosječnu vrijednost, dakle da je postupila pravilno i zakonito. Također se pravilno pozvalo i na odredbu čl. 41. stavak 2. ZOO-a kojom je propisano kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, kao što je u konkretnom slučaju riječ, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga. Stoga, a kako je novčana obveza djeljiva, sukladno citiranom članku, dug između investitora, ovdje tužitelja, se dijeli na jednake dijelove.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1), ad. 2) i ad. 3), kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

24. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. 25. Kako tužitelji ad. 1), ad. 2) i ad. 3) nisu uspjeli u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 17. ožujka 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude. (čl. 127. st. 2. ZUS-a).

DNA:

- tužiteljima ad. 1), ad. 2), i ad. 3) po opunom.

- tužitelje pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

- u spis

- kal. pravom. do 06.05.2025.