REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] B 5

Poslovni broj: Us I-2290/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice BD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Boris Grgurić, odvjetnik u Ogulinu, Josipa bana Jelačića 8, protiv tuženika Ministarstva obrane (OIB: 66486182714), Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV broj 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga, 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/385, URBROJ: 512-25-24-2 od 28. studenog 2024., kao i radi poništenja rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/24-01/303, URBROJ: 512M2-50-24-11 od 8. listopada 2024. te usvajanje zahtjeva tužiteljice za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga HD (Mile) Barića, rođenog **.**.1964., temeljem pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite MO Lađevac, Slunj u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 5. listopada 1991.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/385, URBROJ: 512-25-24-2 od 28. studenog 2024. odbijena ja žalba tužiteljice, rođene **.**.1968., izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/24-01/303, URBROJ: 512M2-50-24-11 od 8. listopada 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice u predmetu utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga HD (Mile) Barića rođenog **.**.1964., temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24- 01/385, URBROJ: 512-25-24-2 od 28. studenog 2024. tužiteljica je pravovremeno podnijela tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 30. prosinca 2024. zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnoga prava. U svezi s tim tužiteljica je u tužbi u bitnome navela da su navodi iz obrazloženja osporavanog rješenja tuženika, kao i prvostupanjskog rješenja kontradiktorni i usmjereni samo na odbijanje zahtjeva tužiteljice. Istaknula je, da je u ranije vođenom upravnom postupku utvrđeno kako nema arhivskih podataka o pripadnicima NZ MO Lađevac ili borbenim djelovanjima u spornom razdoblju, no tužiteljica tvrdi da je povijesna i općepoznata činjenica koju ne treba dokazivati, da je cijelo područje grada [adresa] tijekom 1991. bilo zahvaćeno borbenim djelovanjem, protjerivanjem hrvatskog stanovništva, ubijanjem civila i uništavanjem imovine te da je stoga notorna činjenica da je prostor MO Lađevac bio zahvaćen borbenim djelovanjima. Uz to, da su svjedoci koji su saslušani tijekom postupka, dali jasne izjave o mnogobrojnim borbenim djelovanjima u kojima su sudjelovali, a s njima i pokojni HD, a tvrdnja da su službeni podaci izgubljeni ili uništeni te materijalna dokumentacija o tim događajima i akterima ne postoji, da ne može i ne smije ići na štetu osobnih prava sudionika ovih događaja, odnosno na štetu hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Napominje, da upravo činjenica o sudjelovanju pokojnog HD u odredima Narodne zaštite MO Lađevac u traženom razdoblju, proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a posebno iz izjave PD koji je naveo da je pokojni HD bio pripadnik od formiranja odreda u lipnju 1991. do pada [adresa] te ostalih svjedoka ĆD, KD, JD i DD, koji također da nisu imali iskaznice Narodne zaštite zbog čega je nije mogao imati niti pokojni HD. Tvrdi, da su u upravnom postupku prikupljeni personalni dokazi, koji potvrđuju da je pokojni suprug tužiteljice doista bio pripadnik odreda Narodne zaštite MO Lađevac kroz traženo razdoblje, a opće poznata je činjenica da svi sudionici odreda Narodne zaštite nisu imali zaduženo osobno naoružanje, a što nikako ne znači da nisu sudjelovali u potrebnim aktivnostima, dok nije sporno da je pokojni HD bio i pripadnik MUP-a RH nakon 6. listopada 1991. koji ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 6. listopada 1991. do 1. prosinca 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH i koji ima borbena djelovanja u obrani područja oko grada [adresa]. Tužiteljica smatra da prilikom ocjene opravdanosti tužiteljičinog zahtjeva nisu uzete u obzir povijesne činjenice i okolnosti iz 1991., kao i osobne bitne činjenice vezane uz njezinog pokojnog supruga, odnosno da isti nije bio obveznik sudjelovanja u pričuvnom sastavu Oružanih snaga zbog zdravstvenih ograničenja evidentiranih u dokumentaciji vojnog Odsjeka što se navodi u obrazloženju osporavanog rješenja te nije služio vojni rok u bivšoj JNA, no usprkos tome aktivno se uključio u obrambene zadaće još od krvavog Uskrsa na Plitvičkim jezerima kada je poginuo CD, no tužiteljica tvrdi da iz izjava svjedoka proizlazi da je pokojni HD sudjelovao u aktivnom oružanom otporu agresoru i bio naoružan oružjem koje su mještani međusobno posuđivali i koristili, a koje nije bilo njegovo vlasništvo iz razloga što naoružanja nije bilo dovoljno za sve pripadnike Narodne zaštite. Nastavno, tužiteljica navodi da pokojni suprug tužiteljice udovoljava odredbi članka 3. stavka 1. točka c. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17, 98/19, u nastavku teksta ZOHBDR), jer je u razdoblju od 30. srpnja do 30. rujna kako je u zahtjevu traženo, odnosno naknadno ispravljeno do 6. listopada kao datuma prijelaza pokojnog HD u rezervni sastav MUP-a, prošlo 61 odnosno 67 dana te je istom trebalo priznati status dragovoljca budući ispunjava uvjete iz stavka 1. i stavka 2. članka 3. ZOHBDR-a. Stoga je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. studenog 2024,. kao i prvostupanjsko rješenje od 8. listopada 2024. i usvoji zahtjev tužiteljice u predmetu utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga HD, rođenog **.**.1964. temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lađevac u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 6. listopada 1991., sve uz nadoknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 3. veljače 2025. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno, da je pokojni HD bio pripadnik MUP-a, a ne Narodne zaštite te je MUP predložio dodjelu spomenice Domovinskog rata za istog, a osim toga pokojni HD ne nalazi se na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite i nije posjedovao iskaznicu Narodne zaštite, a prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno se dokazuje podacima službene evidencije, a upravo prema podacima službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi da pokojni HD u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 5. listopada 1991. nije evidentiran na popisima pripadnika Narodne zaštite, a tužiteljica ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali suprotno pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

4. U ovom upravnom sporu 13. ožujka 2025 održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je prvostupanjsko rješenje 28. studenoga 2024. doneseno u izvršenju presude ovoga Suda poslovnog broja: 1 Us I- 90/2021-13 od 22. rujna 2021. kojom je bilo poništeno rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove od 1. prosinca 2020. i predmet je bio vraćen tuženiku na ponovan postupak, sve uz naknadu troška upravnog spora tužiteljici, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer u obrazloženju tog osporavanog rješenja tuženika nije bilo obrazloženo zbog čega nije poklonjena vjera iskazima saslušanih svjedoka koji su naveli da je pokojni HD sudjelovao u direktnom oružanom otporu agresoru i u izravnoj vezi s tim otporom i bio pripadnik Narodne zaštite MO Lađevac te zbog ostalih nerazjašnjenih činjenica utvrđenih u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika od 1. prosinca 2020.

6. Utvrđeno je, da je u izvršenju presude ovog Suda poslovnog broja Us I-90/2021- 13 od 22. rujna 2021. saslušan na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom ŠD **.**.2024. koji je naveo da je bio pripadnik NZ MO Lađevac u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 1. kolovoza 1991. a nakon toga da je bio pripadnik 58. Bataljuna [adresa] do 30. studenog 1991. i zapovjednik sektora 4. koji obuhvaća Lađevac, Popovac, Furijan i lokalna mjesta od listopada 1991. te da ne zna zbog čega pokojni HD nije evidentiran na službenom popisu pripadnika NZ MO Lađevac do listopada 1991. Istaknuo je, da su evidenciju vodili predsjednici mjesnih odbora, a on da je svoju evidenciju nakon napada na Furijan 15. studenog 1991. zajedno sa zamjenikom sakrio da ne upadne u ruke neprijatelju, a iskaznicu pripadnika NZ nitko nije imao u cijelom sektoru, jedino je on sam kao zapovjednik sektora imao te spomenicu Domovinskog rata posjeduje, ali ne zna da li je i pokojni HD dobio istu, niti zna u kojem svojstvu je pokojni HD bio na stražarnim i borbenim djelovanjima na položajima, da li kao pripadnik NZ ili MUP- a. On sam da je bio zapovjednik sektora i pokrivao je NZ i MUP i nije upoznat s činjenicom zašto pokojni HD nije evidentiran na popisu pripadnika NZ, a popis pripadnika NZ radio se nakon rata 1996. i pozivani su niži zapovjednici da pomognu izradi popisa, jer je tada bilo teško prisjetiti se svih koji su tada bili pripadnici NZ-a. Istog dana na Zapisnik pred prvostupanjskim tijelom saslušani su i svjedoci ĆD, ĐD, KD, PD i tužiteljica koji su potvrdili da je pokojni HD bio pripadnik Narodne zaštite MO Lađevac, dok je svjedok DD koji je jednako iskazivao kao i ostali svjedoci saslušan na zapisnik 7. listopada 2024.

7. Nadalje, utvrđeno je, da pokojni HD ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik MUP-a RH od 6. listopada 1991. do 1. prosinca 1991. 14. domobranske pukovnije Slunj od 21. rujna 1993. do 18. travnja 1994. od 7. srpnja 1994. do 11. travnja 1995. i od 6. srpnja 1995. do 22. prosinca 1995. u kojem je neupitno imao borbena djelovanja u obrani područja oko grada [adresa].

8. Nije sporno da je tužiteljica u izjavi na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom 9. rujna 2024. navela, da je potrebno utvrditi sudjelovanje njenog pokojnog supruga od 30. lipnja 1991. do 5. listopada 1991. kao pripadnika Narodne zaštite MO Lađevac kada prelazi iz Narodne zaštite u pričuvni sastav policije, a ne kao što je to ranije zatražila u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 30. rujna 1991.

9. Nije sporno da je po provedenom upravnom postupku, a u izvršenju presude ovoga suda poslovnog broja: 1 Us I-90/2021-13 od 22. rujna 2021. utvrđeno, da pokojni HD nije bio pripadnik Narodne zaštite, nego MUP-a, koji je predložio dodjelu spomenice Domovinskog rata, jer se pok. HD ne nalazi na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite i nije posjedovao iskaznicu Narodne zaštite, slijedom čega je 8. listopada 2024. doneseno prvostupanjsko rješenje kojim se odbija zahtjev tužiteljice u predmetu utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog supruga MD, rođenog **.**.1964., temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MO Lađevac, a dana 28. studenog 2024. ovdje osporavano rješenje tuženika kojim se odbija žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja do 8. listopada 2024., a osporavajući koje je tužiteljica pokrenula upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. U ovom upravnom sporu sporno je, je li pok. suprug tužiteljice bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO Lađevac, [adresa] u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 5. listopada 1991., koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.(članak 3. stavak 1. točka b ZHBDR-a), odnosno je li bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MO Lađevac koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka, ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.( članak 3. stavak 1. točka c ZHBDR-a).

11. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", broj: 121/17, 98/19 i 84/21 — u daljnjem tekstu: ZHBDR) propisano je:

Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske. ministarstva nadležnog za obrani, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31 . prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31 . prosinca 1991.

12. Prema odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka l . ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Prema odredbi članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine”, broj: 121/17, 98/19 i 84/21) status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

15. Naime, iz izjava gore saslušanih svjedoka je razvidno, da svi svjedoci navode da je pokojni HD bio na stražama i borbenim djelovanjima na položajima, ali ne znaju navesti u kojem svojstvu je bio na položaju, da li kao pripadnik NZ ili MUP-a, niti zbog kojih razloga nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite MO Lađevac, koji je u konačnici kompletiran 1997. godine, dok u predmetnom upravnom sporu nije sporno da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite na službenom popisu pripadnika i ne posjeduje iskaznicu Narodne zaštite, a iz očitovanje Službe za poslove obrane vidljivo je, da je tužitelju dodijeljena spomenica Domovinskog rata na prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova, a ne na prijedlog odreda Narodne zaštite.

16. Prema tome, obzirom da se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023.), a iz priloženih podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske odnosno Područnog Odsjeka za poslove obrane Karlovac proizlazi, da pok. suprug tužiteljice nije evidentiran na istome, a niti posjeduje iskaznicu Narodne zaštite, dok je Središnji vojni arhiv izvijestio prvostupanjsko tijelo da ne raspolaže arhivskim gradivom Narodne zaštite MO Lađevac, to tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je pokojni HD bio pripadnik Narodne zaštite MO Lađevac te niti svjedoci saslušani u postupku raspolažu takvim dokazima.

17. Stoga, suprotno navodima tužiteljice, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, jer prema važećim propisima tužitelj nije pripadao nekoj od taksativno navedenih sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske predviđenih člankom 3. stavkom 1. ZOHBDR-a pa kako tužiteljica svojim navodima nije dovela u sumnju navedenu činjenicu, jer ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima koji bi dokazivali da je pokojni HD bio pripadnik Narodne zaštite MO Lađevac, a niti svjedoci saslušani u postupku raspolažu takvim dokazima, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice Borisu Grguriću, odvjetniku u Ogulinu, H

- tuženiku Ministarstvu obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. broj 1