Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-172/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HŽ Infrastruktura d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, 2. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 i 3. HŽ Cargo d.o.o., iz Zagreba, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, koga zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Grgić & Partneri" iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4137/2024 od 29. studenog 2024. godine, dana 17. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4137/2024 od 29. studenog 2024. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljima ad 1., ad 2. i ad 3. solidarno isplati iznos od 257,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2006. godine do isplate (točka I. izreke), te je obvezan tuženik nadoknaditi tužitelju ad 1. parnični trošak u iznosu od 1.447,09 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2024. godine do isplate (točka II. izreke), zatim, tužitelju ad 2. nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.756,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2024. godine do isplate (točka III. izreke), te tužitelju ad 3. nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.836,92 eura sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2024. godine do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim povrede iz točke 3. stavka 2. toga članka ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Stoga ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu nije ispitivao u okviru istaknutog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer presudu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 2. ZPP).

6. Iako žalitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi posebno ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga, a kako ispitujući pobijanu presudu ovlaštenjem iz članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nije našao da je počinjena koja od bitnih postupovnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

7. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Naime, predmet spora u parnici (a nakon donošenja presude i rješenja ovog suda broj Gž-546/23 od 7. studenoga 2023. godine) je zahtjev tužitelja ad 1. do ad 3. da im tuženik solidarno isplati iznos od 257,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2006. godine do isplate, koji se odnosi na uglavničeni iznos zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja tuženika u plaćanju tužiteljima novčanog iznosa od 140.436,22 kuna na ime naknade za štetu nastalu u štetnom događaju na lokomotivi tužitelja (dana 5. lipnja 2000. godine na putnom prijelazu pruge Zagreb Klara

- Velika Gorica došlo do naleta vlaka broj 5120 na automobil reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika), i to samo u odnosu na prigovor zastare tuženika na iznos od 257,28 eura, za koji iznos su tužitelji povećali tužbeni zahtjev nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka financijske struke (podneskom od 19. lipnja 2020. godine), koji je utvrdio visinu duga tuženika s temelja naprijed istaknutog osnova u iznosu od 86.622,83 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 2006. godine do isplate.

9. Odlučujući o istaknutom prigovoru zastare, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH (2/24) održanoj dana 27. svibnja 2024. godine koje glasi: "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.", prigovor zastare tuženika u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ispravno ocijenio neosnovanim, te je pravilnom primjenom materijalnog prava – članka 277. stavka 1. i članka 279. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i dr.; dalje: ZOO) – prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Žalbeni navodi tuženika - kojima osporava pravilnost navedenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda RH, ističući da se preinačeni - povećani dio tužbenog zahtjeva ima smatrati samostalnim zahtjevom prilikom odlučivanja o prigovoru zastare, te da je za ocjenu osnovanosti prigovora zastare pravno relevantan trenutak preinake tužbe isticanjem povišenog tužbenog zahtjeva, pa da su u konkretnom slučaju protekli zastarni rokovi iz članka 376. ZOO, računajući od izvršenog plaćanja 2004. godine – nisu doveli u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava u pobijanoj presudi.

11. Nije osnovana ni žalba tuženika kojom pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točkama II., III. i IV. pobijane presude.

11.1. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevima tužitelja za naknadu parničnog troška pravilno primijenio odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP.

12. Nije u pravu tuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud "nezakonito na utvrđeni broj bodova za izračun visine primjenjivao vrijednost boda koja nije važila u vrijeme poduzimanja te radnje pa je neosnovano obračunao vrijednost boda od 15,00 kuna i za vrijeme kada je ona po OT bila u visini od 10,00 kn", jer da je "pravilnom primjenom zakona sud trebao tužiteljima do dana stupanja na snagu Izmjene Tarife priznati za dosudu parnični trošak prema vrijednosti boda u iznosu 10,00 kn / 1,32 EUR a tek od dana stupanja na snagu Izmjene Tarife (01. studenog 2022.) mogao je za poduzete parnične radnje nakon stupanja na snagu citirane Izmjene Tarife tužiteljima priznati za dosudu parnični trošak prema vrijednosti doba u iznosu 15,00 kn /1,99 EUR".

13. Naime, sud prvog stupnja je pravilno priznao zahtijevani trošak postupka tužiteljima u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje: OT) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, i to u skladu sa Tbr. 52/3 OT, koji određuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Zbog navedenog, jer nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, neosnovanu žalbu tuženika je valjalo odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka sadržana u točki II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženika je odbijen, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 17. ožujka 2025. godine

S U D A C

Goran Stošić