Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-479/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ABC [adresa], 08006, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupa Vlatka Nadramija odvjetnica u Odvjetničkom društvu Nadramija i Partneri d. o. o. u Zagrebu, Kranjčevićeva 10, protiv tuženice HF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Ivan Matić odvjetnik u Zagrebu, Slavenskog 1/II, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3337/21-10 od 17. ožujka 2022., dana 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3337/21-10 od 17. ožujka 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića u Zagrebu broj Ovrv-5820/20 od 7. prosinca 2020. u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju, u roku od 8 dana, iznos od 4.203,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose od 1.870,00 kn od 15. studenoga 2020., 1.167,00 kn od 3. prosinca 2020. i 1.166,00 kn od 3. prosinca 2020. (točka I. izreke), te naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak od 1.410,00 kn sa zateznom kamatom od 17. ožujka 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženica zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu odbijanjem zahtjeva, podredno, predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove sastava žalbe od 781,25 kn i sudske pristojbe žalbe od 400,00 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. U ovom postupku vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1320 eura u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, nastavno čemu se primjenjuju pravila o postupku u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog taksativno određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posljedično čemu nije moguće ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 4.203,00 kn/557,83 eura, koji iznos tužitelj potražuje od tuženice na ime povrata po Ugovoru o zajmu broj ES-20-49301, utemeljen na tvrdnji da je između stranaka sklopljen ugovor o zajmu na daljinu (pristupom tuženice internetskoj stranici tužitelja i SMS komunikacijom) na način da je tužitelj 14. listopada 2020. zaprimio od tuženice zahtjev za odobrenje zajma, povodom čega je tuženici 15. listopada 2020. dostavio obavijest kojom ju obavještava da joj je odobren zajam od 3.500,00 kn na period od 90 dana, nakon čega je po zahtjevu tuženice (SMS poruke „želim isplatu odobrenog zajma“) na njezin račun 15. listopada 2020. tužitelj uplatio iznos od 3.430,00 kn (iznos odobrenog zajma umanjen za iznos obrade zajma od 70,00 kn), te da je odobreni zajam od 3.500,00 kn zajedno s pristojbom od 1.400,00 kn bila obvezna vratiti s rokom dospijeća 13. siječnja 2021., pa kako tuženica istekom tog roka nije vratila ugovoreni iznos zajma i navedenu pristojbu, tužitelje je otkazao ugovor o zajmu i taj novčani iznos potražuje u ovom postupku s zateznom kamatom na iznos od 1.870,00 kn na ime jedne rate sa pristojbom, 1.167,00 kn za drugu ratu bez pristojbe i iznos od 1.166,00 kn za treću ratu bez pristojbe.

8. Iz podataka predmeta proizlazi:

- da je 7. prosinca 2020. tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženice kao ovršenice, na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz knjige otvorenih stavki, radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhom općenito na imovini ovršenice,

- da je tužitelj pravna osoba registrirana pri Trgovačkom registru u Barceloni, te da je tužitelju dodijeljen osobni identifikacijski broj u Republici Hrvatskoj,

- da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića u Zagrebu broj Ovrv-5820/20 od 7. prosinca 2020. određena ovrha općenito na imovini ovršenice, da je ovršenica rješenje osporavala pravovremenim prigovorom, a nakon podneska tužitelja kojim se očitujući se na navode njezinih prigovora dostavio ugovor o zajmu ES-20-4931, otplatni plan i svoje Opće uvjete ugovaranja zajma, ovršenica osporava postojanje pravnog odnosa između nje i tužitelja, ističući kako tužitelj nije dokazao da je sklopljen ugovor o zajmu na način kako to tvrdi, ističući prigovor ništetnosti ugovora u smislu odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, - dalje; ZPK) i Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj: 41/14,110/15 – dalje ZZP), smatrajući da je tužitelj, protivno svojoj obvezi, propustio obavijestiti tuženicu o podacima u smislu čl. 82. – 85. ZZP, da je ugovorna odredba u dijelu koji se odnosi na naplatu „pristojbe“ nepoštena u smislu čl. 49. ZZP a time i nišetna sukladno čl. 55. st.1. ZZP, jer svrha pristojbe ne proizlazi niti iz odredbi ugovora o zajmu a niti drugih dostavljenih akata tužitelja, što je protivno čl. 3. Pravilnika o naknadi na potrošačke kredite.

9. Iz podataka predmeta dalje proizlazi da je povodom prigovora tuženice rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute provedene ovršne radnje i određeno nastaviti postupak prema pravilima postupka povodom prigovora protiv platnog naloga rješenjem broj Povrv-3337/21-2 od 2. srpnja 2021. sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje; OZ), na temelju čega se provodi ovaj postupak.

10. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj na račun tuženice 15. listopada 2020. uplatio iznos od 3.430,00 kn što odgovara iznosu naprijed navedenog zajma umanjen na ime naknade za obradu kredita, zaključuje da tuženica nije dostavila dokaz da je podmirila utuženo potraživanje zbog čega je tužitelj kao zajmodavac imao pravo jednostrano otkazati ugovor u slučaju kada zajmoprimac kasni s uplatama bilo koje rate u kojem slučaju cjelokupni ostatak duga i ukupan iznos pristojbe dospijevaju na naplatu danom otkaza ugovora prema Općim uvjetima poslovanja,

- pa smatrajući da je tuženica u ispunjenju svoje ugovorne obveze u smislu odredbe 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje; ZOO) i čl. 9. ZOO obvezna isplatiti tužitelju utuženi iznos od 4.203,00 kn sa zateznim kamatama kako tužitelj potražuje održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Bože Miletića u Zagrebu broj Ovrv-5820/20 od 7. prosinca 2020.

11. Osnovano tuženica u bitnom ukazuje u žalbi da je donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud propustio ocijeniti naprijed istaknute prigovore tuženice o odlučnim činjenicama - kako predmetni ugovor nije sklopljen, te sve i da je sklopljen isticala je daljnji prigovor ništetnosti ugovora u smislu odredbi ZPK i ZZP, kao i prigovor je li tuženica pri sklapanju predmetnog ugovora o zajmu imala status potrošača u smislu čl. 2. toč. 1. ZPK a tužitelj status trgovca i je li se prema čl. 25. ZPK u ovom slučaju primjenjuju odredbe koje uređuju zaštitu potrošača, odnosno radi li se o sklapanju na daljinu ugovora o prodaji financijskih usluga propisan čl. 87. ZZP, imajući u vidu da je tuženica još u postupku osporavanja rješenja o ovrsi istaknula prigovor ništetnosti cijelog ugovora o zajmu zbog propuštanja tužitelja da ju obavijesti o podacima u smislu čl. 82. – 85. ZZP, pri tome imajući u vidu i odredbu čl. 86. st. 1. ZZP koja propisuje da je trgovac dužan u razumnom roku prije sklapanja ugovora ili predugovora dostaviti potrošaču ugovorne odredbe i uvjete te prethodnu obavijest iz čl. 81. tog Zakona koja sadrži sve podatke navedene u čl. 82.-85. tog Zakona u pisanom obliku ili na drugom potrošaču dostupnom, trajnom mediju. Ako je na izričiti zahtjev potrošača ugovor sklopljen uporabom sredstava daljinske komunikacije koje ne omogućava da mu se ugovorne odredbe i uvjeti te prethodna obavijest iz čl. 81. tog Zakona dostave u skladu s st.1. tog članka, trgovac će ispuniti svoju obvezu iz st. 1. tog članka odmah nakon sklapanja ugovora, imajući pri tome u vidu i odredbu čl. 93. st. 1. ZZP koja propisuje da je trgovac dužan dokazati da je ispunio svoju obvezu prethodnog obavješćivanja potrošača te da je potrošač pristao sklopiti ugovor, odnosno pristao na to da mu trgovac započne pružati ugovorenu uslugu prije isteka roka za jednostrani raskid ugovora iz čl. 87. tog Zakona. Shodno tome, o valjanoj obaviještenosti tuženice u smislu naprijed navedenih odredbi čl. 82.-85. ZZP ovisi ocjena je li se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo u smislu po tuženici istaknute odredbe čl. 49. st. 1. ZZP prema kojoj ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Pored toga, tuženica u žalbi ustraje u prigovor nepoštenosti a time i ništetnosti ugovorne odredbe uvrštene po tužitelju o obvezi vraćanja fiksne pristojbe od 1.400,00 kn na iznosa odobrenog zajma od 3.500,00 kn u smislu čl. 49. i čl. 55. st. 1. ZZP smatrajući da njezina svrha ne proizlazi niti iz odredbi dostavljenog ugovora o zajmu niti drugih akata tužitelja, u kojim prigovorima ustraje i u žalbi ističući - da je predmetna pristojba od strane tužitelja uvrštena u ugovor kao nezakonito visoka kamata umaskirana pod pojmom "pristojbe".

13. Naime, od ocjene je li na valjan način sklopljen ugovor o zajmu, te prigovora ništetnosti ili cijelog ugovora o zajmu ili njegovog dijela koji se odnosi na navedenu pristojbu, ovisit će pravna osnova utuženog zahtjeva za isplatu odnosno visina obveze tuženice da tužitelju vrati ono što je primila po osnovi predmetnog ugovora, dok o tom prigovoru kao odlučnoj činjenici prvostupanjska presuda ne sadrži nikakve razloge, čime je opterećena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati.

14. Pored toga, imajući u vidu da na pravilnu primjenu materijalnog prava drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), neovisno od toga što pravilnost primjene materijalnog prava, za sada nije moguće ispitati zbog naprijed navedenih nedostataka prvostupanjske presude, ukazuje se i da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge koji opravdavaju primjenu materijalnog prava Republike Hrvatske, imajući u vidu da je tužitelj pravna osoba registrirana u [adresa] gdje joj je i sjedište, te kojoj je izdan osobni identifikacijski broj u RH (a razloge izdavanja nije moguće utvrditi iz podataka predmeta), dok je tuženica državljanka [adresa] gdje i prebiva, slijedom čega je bilo nužno ispitati u odnosu na naprijed navedene prigovore tuženice o primjeni materijalnog prava RH, jesu li ugovorne stranke u ugovoru odabrale mjerodavno pravo koje će primjenjivati na predmetni ugovorni odnos, ili se mjerodavno pravo prosuđuje kao u slučaju kad ga ugovorne strane nisu odabrale u smislu čl. 4. Uredbe (EZ) br.593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I). Pored toga, prvostupanjska presuda ne sadrži razloge niti o činjenici je li i kada je ugovor o zajmu raskinut, jer od toga ovisi dospijeće i tijek zatezne kamate.

15. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjska presuda opterećena nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, osnovanu žalbu tuženice valjalo je uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, postupak tijekom kojeg će prvenstveno utvrditi čije je materijalno pravo mjerodavno u ovom predmetu spora, te otkloniti naprijed ukazane nedostatke tako što će raspraviti i ocijeniti istaknute relevantne prigovore tuženice, kako bi bio u mogućnosti o predmetu spora donijeti pravilnu i zakoniti odluku.

16. Ujedno, kako za sada nije izvjestan konačan uspjeh stranaka u postupku, ukinuta je i odluka o obvezi naknade parničnog troška iz točke II. izreke pobijane presude.

17. Odluka iz točke II. izreke utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Šibeniku 17. ožujka 2025.

S u d a c:

Ana Jeleč-Pecirep