REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-1562/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika GČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja: 1. PČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mladenu Kuzmaniću, odvjetniku u Splitu i 2. BČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Heleni Krešić Jurić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i diobe, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika, 1. tuženika-protutužitelja i 2. tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-10453/15-78 od 05. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja-protutuženika i 1. tuženika- protutužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-10453/15-78 od 05. lipnja 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja-protutuženika i 1. tuženika- protutužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P- 10453/15-78 od 05. lipnja 2024.
II. Odbacuje se žalba 2. tuženika-protutužitelja izjavljena protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-10453/15-78 od 05. lipnja 2024. kao nedopuštena.
III. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja BČ tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan;
-u st. II., da se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnine tužitelja GČ (u zemljišnoj knjizi upisan kao GČA pok. Josipa) za 1/3 dijela i tuženika pod 1. PČ za 2/3 dijela na posebnom dijelu nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 5029 k. o. [katastarska općina] kao 1. etaža 0/0, opisan kao dvosobni stan na istočnom dijelu nekretnine, a koji posebni dio nekretnine se sastoji od verande, hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom, ostave, dnevnog boravka i dvije sobe, i to prodajom istoga na javnoj dražbi sukladno odredbama Ovršnog zakona te podjelom tako ostvarenog iznosa na način da tužitelju GČ pripadne 1/3 dijela, a tuženiku pod 1. PČ 2/3 dijela;
-u st. III., da za više zatraženo od dosuđenog u točki II. izreke presude i to za više zatraženo razvrgnuće suvlasništva nad podrumom kao pripatkom stana u prizemlju pobliže opisanog u točki I. izreke i dvorištem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan;
-u st. IV., da se odbija u cijelosti kao neosnovan glavni protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je među prednicima stranaka postignut i konzumiran Sporazum o diobi temeljem kojeg je tužitelji PČ sin BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 1/3 dijela nekretnine označene kao čest zgr. 3145, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ZU 5029 u ZK tijelo II - I, Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-1) 1. dvosobni stan u prizemlju na istočnom dijelu zgrade, zajedno s pripadajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i dvorišta, pa je slijedom takvog utvrđenja dužan tuženik trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama k. o. [katastarska općina] zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava za 1/3 dijela sa imena tuženika PČA pok. ABC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a i bez njihovog daljnjeg sudjelovanja.";
-u st. V., da se odbija u cijelosti kao neosnovan podredni protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelji PČ sin BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 1/3 dijela nekretnine označene kao čest zgr 3145 čest zem 769/4 k. o. [katastarska općina] ZU 5029 ZK tijelo II - I. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-l) I. dvosobni stan u prizemlju na istočnom dijelu zgrade, zajedno s pripadajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i dvorišta, pa je slijedom takvog utvrđenja dužan tuženik trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava za 1/3 dijela sa imena tuženika PČA pok. Josipa OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a i bez njihovog daljnjeg sudjelovanja.";
-u st. VI., da se odbija u cijelosti kao neosnovan slijedeći podredni protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj PČ sin BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik pored već uknjiženih 2/3 odnosno 4/6 idealnog dijela suvlasnik još daljnjih 1/6 dijela nekretnine označene kao čest zgr 3145 čest zem 769/4 k. o. [katastarska općina] ZU 5029 u kao čest zgr 3145, čest zem 769/4 k. o. [katastarska općina] ZU 5029 u ZK tijelo II - I. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-l) I. dvosobni stan u prizemlju na istočnom dijelu zgrade, zajedno s pripadajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i dvorišta, pa je slijedom takvog utvrđenja duzSi tuženik trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava za 1/6 dijela sa imena tuženika PČA pok. Josipa OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], a i bez njegovog daljnjeg sudjelovanja.";
-u st. VII., da se odbija u cijelosti kao neosnovan slijedeći podredni protutužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelji PČ sin BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik 2/7 dijela nekretnine označene kao čest zgr 3145 čest zem 769/4 k. o. [katastarska općina] ZU 5029 u ZK ZK tijelo II - 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) 1. trosobni stan koji zauzima cijeli II kat., zajedno s pripadajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade i dvorišta, pa je slijedom takvog utvrđenja dužan tuženik trpjeti da tužitelj temeljem ove pravomoćne presude u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] zatraže i postignu upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava za 2/7 dijela sa imena tuženika PČA pok. Josipa OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a i bez njihovog daljnjeg sudjelovanja.".
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se dopušta preinaka tužbe;
-u st. II., da se odbacuje tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuje se da su tužitelj GČ i tuženik pod 1. PČ suvlasnici i to tužitelj za 1/3 dijela a tuženik pod 1. za 2/3 dijela posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] dvor k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 5029 k. o. [katastarska općina] kao Etažno vlasništvo (E-1), opisan kao dvosobni stan na istočnom dijelu nekretnine, koji posebni dio nekretnine se sastoji od verande, hodnika, kupaonice, kuhinje s blagovaonicom, ostave, dnevnog boravka i dvije sobe s pripadajućim podrumom, a koje pravo vlasništva posebnog dijela je neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] dvor k. o. [katastarska općina] upisane u ZU 5029 k. o. [katastarska općina].";
-u st. III., da je 1. tuženik PČ dužan u roku od 15 dana naknaditi tužitelju GČ parnični trošak u iznosu od 25.529,69 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate;
-u st. IV., da je dužan tužitelj GČ, u roku od 15 dana, naknaditi 2. tuženiku ZČ parnični trošak u iznosu od 12.187,50 eura.
2. Tužitelj-protutuženik (dalje tužitelj) podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga te upozorava na počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) u vezi sa čl. 8. ZPP-a. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika-protutužitelja (dalje 2. tuženik) te kada mu je naložio da naknadi istome parnični trošak od 12.175,00 eura. Sud pogrešno navodi da tužitelj ne bi imao pravni interes tražiti od 2. tuženika da mu prizna pravo vlasništva kao što je neutemeljen stav suda da je tužba na razvrgnuće trebala se odbiti u odnosu na ovog tuženika. Ovaj je postupak proizašao iz izvanparničnog postupka koji je ovdje tužitelj ranije pokrenuo radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i to protiv oba tuženika. Tijekom trajanja tog izvanparničnog postupka 2. tuženik je sklopio Darovni ugovor sa 1. tuženikom-protutužiteljem (dalje 1. tuženik) koji Ugovor je u svojoj suštini ništetan jer se tim Ugovorom zasnovalo pravo doživotnog stanovanja u stanu u korist darovatelja a Ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta niti je solemniziran. Isto tako, 2. tuženik ima upisanu služnost u svoju korist na navedenoj nekretnini pa je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbeni zahtjev na utvrđenje. Isto tako, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na podrum kao pripadak stana u prizemlju jer je tužitelj dokazao da podrum pripada stana u prizemlju jer se oduvijek jedino i samo iz tog stana moglo pristupiti u podrum. Ovo proizlazi iz fotografija, iz iskaza svjedoka RČ i EČ te zapisnika s uviđaja na licu mjesta od 15. studenog 2011. u predmetu R1-71/11. Osporava se i odluka o troškovima postupka jer da je „u biti“ jedan punomoćnik zastupao oba tuženika, a isto tako da je pogrešno obračunat trošak u odnosu na 1. tuženika jer se nije izbrojila vrijednost predmeta spora iz tužbe sa vrijednosti predmeta spora iz protutužbe.
2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se presuda u pobijanom dijelu preinači "na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti te osudi oba tuženika na snošenje parničnog troška", odnosno podredno se žalba prihvati i odluka u pobijanom dijelu ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.
3. Prvotuženik podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Prvenstveno ističe da je sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva kojemu se tuženik usprotivio, a da nije objasnio postupanje sukladno čl. 190. ZPP-a. U odnosu na 2. tuženika odlučeno je dva puta s obzirom da je u t. I. presude odbijen zahtjev u cijelosti da bi potom u t. II. tu istu točku odbacio. Presuda ne sadrži razloge o predmetu Klasa: 351/UP-I-520/69, odnosno ne postoji grafički dio projekta na temelju kojega je izdano odobrenje za građenje – nadogradnju. Isto tako presuda ne sadrži razloge o nemogućnosti vještaka da iznese mišljenje na nalog koji mu je dan na raspravnom zapisniku od 11. listopada 2018. Predmetu prileži Ugovor o zajmu od 25. travnja 1967., radi se o namjenskom Ugovoru o zajmu kojim je 2. tuženiku odobren zajam za izgradnju stambene zgrade. Proizlazi dakle da je 2. tuženik '67. realizirao Ugovor o zajmu za izgradnju stambene zgrade pa bi trebalo biti nesporno da je isti stvarni investitor, a ne kako to tvrdi tužitelj UČ. Žalitelj ističe da je prije početka proširenja i dogradnje zgrade između ŽČ, UČ, BČ i GČ postignut usmeni sporazum o diobi cijele nekretnine koji je u cijelosti konzumiran i to tako da po smrti ŽČ i UČ, ZČ ima pripasti prizemlje zgrade i pola prvog kata dok tužitelju ima pripasti pola prvog kata i cijeli drugi kat. Ova dioba u cijelosti je provedena te se stranke drže u posjedu dijelova koji su im pripali, dok vlasnički nije proveden isključivo na 1/3 stana u prizemlju.
3.1. Prigovori tužitelja da bi žalitelju nedostajala dobra vjera su neosnovani obzirom da je on držao u posjedu i ulagao u predmetnu nekretninu smatrajući je svojom. Dodaje da je neprovođenje formalne, odnosno pisane diobe '69. godine bila posljedica vremena kada je gradnja izvršena jer je predniku stranaka pok. ŽČ SFRJ oduzela stan na prvom katu te isti dala na uporabu i stanovanju trećim osobama. Uslijed ovih okolnosti a u pokušaju da se dobije natrag posjed stana na prvom katu bilo je potrebno dokazati da je taj stan potreban za stanovanje članova obitelji. Uslijed navedenog prednici su vlasništvo nekretnine formalno rasporedili tako da ŽČ pripadne stan u prizemlju, tužitelju i 2. tuženiku stan na prvom katu, a UČ stan na drugom katu dok je stvarna dioba bila na način kao što je navedeno odnosno da 2. tuženiku pripadne stan u prizemlju a tužitelju stan na drugom katu. Nije jasan navod suda prvog stupnja da je svakom od članova obitelji UČ pripao po jedan stan ako je tužitelj dobio stan u potkrovlju, pola stana na prvom katu, 1/3 stana u prizemlju a isto tako "nelogično je i neživotno" da je 2. tuženiku obiteljskim diobama pripala isključivo polovica dijela stana na prvom katu, a upravo je on za razliku od tužitelja u značajnom dijelu financirao izgradnju. Osporava se i odluka o troškovima postupka te se ističe da tužitelj nije uspio sa značajnijim dijelom jer nije uspio sa dijelom zahtjeva kojim traži "utvrđenje nusprostorija i podruma".
3.2. Žalbeni je prijedlog 1. tuženika da se "žalba usvoji te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje".
4. Drugotuženik podnosi žalbu putem svoje punomoćnice iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da je u odnosu na njega dva puta odlučeno, najprije je zahtjev odbijen a kasnije je isti odbačen, da je i saslušanje stranaka izvršeno suprotno čl. 294. i čl. 295. ZPP-a.
4.1. Predlaže da se žalba usvoji te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).
6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.
7. Žalbe tužitelja i 1. tuženika nisu osnovane, dok je žalba 2. tuženika nedopuštena.
8. Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za diobom (civilnom) stana koji se nalazi u istočnom dijelu prizemlja stambene zgrade koja je izgrađena na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u zemljišnim knjigama upisan kao (su)vlasništvo tužitelja u 1/3 dijela te 1. tuženika u 2/3 dijela. Nadalje predmet postupka "sada" (jer je u preostalom dijelu povučen tužbeni zahtjev) predstavlja zahtjev za diobom podruma, odnosno pripada li isti stanu u prizemlju ili se radi o zajedničkom dijelu zgrade.
8.1. Predmet protutužbenih zahtjeva 1. tuženika je stjecanje prava vlasništva stana u prizemlju u cijelosti dakle i na suvlasničkom dijelu tužitelja od 1/3 te stjecanje prava suvlasništva 2/7 dijela trosobnog stana na drugom katu koji se nalazi u predmetnoj zgradi, a koji je u vlasništvu tužitelja.
9. Pobijanom presudom odlučeno je na način da je razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina vezano za dvosobni stan u prizemlju i to prodajom istog na javnoj dražbi s time da je odbijen zahtjev za razvrgnuće suvlasništva nad podrumom uz zaključak da se radi o zajedničkom dijelu zgrade. U odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan dok je odbačena tužba u dijelu kojim se utvrđuje pravo suvlasništva na stanu u prizemlju te dvorišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Presudom su odbijeni svi postavljeni protutužbeni zahtjevi 1. tuženika i to u odnosu na stan u prizemlju kao glavni protutužbeni zahtjev koji je postavljen na način da isti tvrdi da je stekao u cijelosti predmetni stan sporazumom o diobi, odnosno podredni protutužbenim zahtjevom da je isti stekao dosjelošću te slijedeći podredni protutužbeni zahtjev da je stan stekao nadogradnjom iz 1970. godine.
9.1. Odbijen je i protutužbeni zahtjev kojim 1. tuženik zahtjeva utvrđenje suvlasništva 2/7 dijela trosobnog stana na 2. katu uz tvrdnju da je isti financirao nadogradnju.
10. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka (uvidom u isprave, uviđajem na licu mjesta, vještačenjem po vještaku za graditeljstvo Josipu Šitumu, saslušanjem svjedoka i stranaka) utvrdio slijedeće bitne činjenice:
-da su kao suvlasnici dvosobnog stana u istočnom dijelu prizemlja stambene zgrade izgrađene na kč. br. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiženi 1. tuženik u 2/3 dijela i tužitelj u 1/3 dijela, a da 2. tuženik nije uknjižen kao vlasnik predmetnog stana s obzirom da je isti svoj suvlasnički dio darovao svojem sinu ovdje 1. tuženiku;
-da je između stranaka kod suda prvog stupnja vođen izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice pod poslovnim brojem R1-535/09 tijekom kojega je postalo sporno od čega se sastoji predmetni stan u prizemlju kao i pripadak tom stanu radi čega je i povučen prijedlog za razvrgnuće suvlasništva;
-da su u zemljišnim knjigama kao vlasnici navedene zgrade ([adresa]) uknjiženi osim za stan koji je predmet ovog postupka u prizemlju i MČ kao vlasnik drugog stana u prizemlju, kao vlasnik stana na prvom katu u južnom dijelu uknjižen je AČ, a u sjevernom dijelu OČ i UČ, dok je kao vlasnik stana na drugom katu koji zauzima cijeli drugi kat uknjižen tužitelj, nisu suvlasnički udjeli povezani sa posebnim dijelovima pa iz zemljišne knjige nije moguće utvrditi jesu li upisani svi posebni dijelovi nekretnine i njihovi pripatci. Dvorište je upisano kao društveno vlasništvo na kč. br. [katastarska čestica] i čini zk. tijelo III. sa pravom korištenja vlasnika zgrade pa da proizlazi da je dvorište u vlasništvu svih suvlasnika zgrade prema čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV);
-da je stan u prizemlju pripao ocu tužitelja pok. ČČ 1922. godine kada se podijelio sa svojim bratom G, da su investitori stana na prvom i drugom katu bili sinovi ČČ, tužitelj i 2. tuženik s time da su odobrenje za gradnju ishodili UČ i ČČ i onda su to prenijeli na svoje sinove koji su Ugovorom o darovanju od 22. kolovoza 1970. darovali majci UČ stan na drugom katu s "mrtvim" potkrovljem;
-da nakon završene nadogradnje je u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-2310/75 provedeno rješenje tadašnjeg Sekretarijata za upravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove od 02. srpnja 1974. i to tako da je uknjiženo vlasništvo ČČ na stanu u prizemlju, na stanu na prvom katu uknjiženi su GČ i BČ, dok je na stanu na drugom katu uknjižena UČ s time da premda potkrovlje pripada tom stanu isto nije upisano u zemljišnoj knjizi kao sastavni dio tog stana;
-da je '80.-tih godina prošlog stoljeća stan na prvom katu podijeljen na dva stana. Jedan je pripao u vlasništvo 2. tuženiku koji je isti darovao svojem sinu AČ koji je danas uknjižen kao vlasnik i tu živi, a drugi je pripao tužitelju koji je stan prodao trećim osobama;
-da je Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju od 30. kolovoza 1999. stan na drugom katu po smrti UČ pripao tužitelju, a da po smrti ČČ temeljem rješenja o nasljeđivanju je stan u prizemlju pripao tužitelju u 1/3 dijela i 2. tuženiku u 2/3 dijela koji je taj suvlasnički dio darovao svojem sinu ovdje 1. tuženiku;
-da podrum nije pripadak stana u prizemlju s obzirom da stan u prizemlju predstavlja jedinstvenu nedjeljivu samostalnu stambenu cjelinu koja se sastoji od verande, hodnika, kupaonice, kuhinje sa blagovaonicom, ostave, dnevnog boravka i dvije sobe, dok podrum ima otvor iz dvorišta zgrade i nema drugi ulaz, nije upisan u zemljišnoj knjizi pa da bi kao takav prilikom etažiranja zgrade mogao biti pripadak bilo kojeg stana;
-da između stranaka nije bio zaključen sporazum o diobi na način na koji to zahtjeva 1. tuženik u svojim protutužbenim zahtjevima i to u glavnom protutužbenom zahtjevu i u podrednim protutužbenim zahtjevima a koji se odnose na stjecanje stana u prizemlju u cijelosti u korist 2. tuženika, da isti nije mogao steći ni dosjelošću navedeni dio s obzirom da mu nedostaje osnovni element samostalan posjed jer za života PČ isti je znao ili morao znati da je stan od istoga a kasnije da je u suvlasništvu tužitelja;
-da stan u prizemlju nije stečen ni temeljem dogradnje iz 1970. godine jer je nakon završene nadogradnje 2. tuženik potpisao Ugovor o materijalnoj diobi nekretnine od 30. rujna 1970. po kojem je cijeli stan u prizemlju pripao njegovom ocu pokojnom PČ;
-da nije osnovan ni protutužbeni zahtjev kojim 1. tuženik zahtjeva suvlasništvo 2/7 dijela stana koji se nalazi na 2. katu temeljem financiranja nadogradnje jer da je 2. tuženik to darovao svojoj pomajci UČ Ugovorom iz 1970. godine, ona je uknjižena kao vlasnica navedenog stana, a kasnije je ona Ugovorom o dosmrtnom isti prenijela tužitelju.
11. Odredbom čl. 49. st. 4. ZV-a propisano je da ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća svaki može zahtijevati da o tome odluku donese sud dok je odredbom čl. 50. st. 4. ZV-a propisano da ako fizička dioba nije moguća da se znatno ne umanji vrijednost sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos dodijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
12. U postupku je provedenim dokazima kao nedvojbeno utvrđeno da stan u prizemlju predstavlja jedinstvenu nedjeljivu samostalnu stambenu cjelinu, odnosno da isti nije fizički djeljiv stoga je osnovano sud prvog stupnja razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnina na tom stanu civilnom diobom. Isto tako je utvrđeno da podrum ima otvor iz dvorišta zgrade, da ne postoji drugi ulaz kao i da ne predstavlja dio stana u prizemlju, odnosno da može biti zasebna cjelina ili pripadak bilo kojeg stana u zgradi (a nije upisan ni u zemljišnim knjigama). Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio zahtjev tužitelja da se razvrgne suvlasnička zajednica nad tim podrumom kao pripatkom stana u prizemlju uz zaključak da se radi o zajedničkom dijelu zgrade koji može pripasti bilo kojem od stanova, odnosno da pripada svim suvlasnicima zgrade.
13. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je odbacio dio zahtjeva tužitelja prema odredbi čl. 187. ZPP-a kraj činjenice da tužitelj nema pravni interes za postavljanje takvog zahtjeva jer je (su)vlasništvo navedenog stana upisano u zemljišnim knjigama, a posebice nije moguće postavljanje zahtjeva vezano za spajanje čestice na kojem je izgrađena zgrada i one na kojem je dvorište bez odgovarajućeg elaborata, kako to pravilno ističe i sud prvog stupnja.
14. U odnosu na žalbu 1. tuženika koja se odnosi na postavljene protutužbene zahtjeve valja reći da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da 1. tuženiku, odnosno njegovom ocu nije sporazumom o diobi kako navodi pripao stan u prizemlju u cijelosti. Dosjelošću navedeni stan nije moguće steći s obzirom da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 159. i čl. 160. ZV-a, odnosno ne postoji savjesnost na strani 2. tuženika, a ni 1. tuženika jer su isti znali, odnosno nije im moglo ostati nepoznato da je predmetni stan najprije pripadao njihovom ocu odnosno djedu a nakon toga da je u (su)vlasništvu tužitelja.
14.1. Temeljem dogradnje iz 1970. godine stan u prizemlju također nije u cijelosti mogao pripasti 2. tuženiku, odnosno sada 1. tuženiku iz razloga što je 2. tuženik sa svojim roditeljima i bratom sklopio Ugovor o materijalnoj diobi i darovanju dok stan na drugom katu je 2. tuženik zajedno sa tužiteljem darovao svojoj pomajci UČ Ugovorom o darovanju od 22. listopada 1970. Pri tome pravilno sud prvog stupnja suprotno žalbenim navodima 1. tuženika navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da je svaki član obitelji dobio svoj stan tj. ČČ dobio je stan u prizemlju, tužitelj i 2. tuženik stanove na prvom katu, a stan na drugom katu majka, odnosno pomajka UČ. Da je postojao nekakav dogovor u obitelji kako to tvrdi 1. tuženik u svojoj žalbi da bi stan u prizemlju pripao u cijelosti 2. tuženiku, odnosno sada 1. tuženiku, onda bi pok. ČČ koji je preminuo 1993. godine bio zaključio nekakav ugovor sa istim, odnosno ako ništa drugo ostavio oporuku, međutim, isti to nije sačinio pa je rješenjem o nasljeđivanju (stranica 84 i 85 spisa) predmetni stan pripao majci odnosno supruzi UČ te sinovima ZČ i GČ po 1/3 dijela. Isto tako tužitelj nije stan na drugom katu stekao temeljem sporazuma o diobi već je majka UČ s istim zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju.
15. U odnosu na žalbu 2. tuženika valja reći da je ista u smislu odredbe čl. 358. st. 3. ZPP-a nedopuštena. Naime, tužbeni zahtjev je u odnosu na 2. tuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan pa isti nema pravnog interesa za podnošenje predmetne žalbe. Ovdje valja dodati da isti neosnovano u svojoj žalbi (navedene navode ponavljaju se i u žalbi 1. tuženika) navodi da se dio zahtjeva tužitelja u odnosu na njega odbilo, a dio odbacio s obzirom da je zahtjev kojim je sud prvog stupnja u st. II. rješenja odbacio ne odnosi na 2. tuženika već "samo" na 1. tuženika PČ.
16. Konačno, i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako u odnosu na osnovu (čl. 154. st. 1. i st. 5. ZPP-a) tako i u odnosu na visinu (čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbe Odvjetničke tarife). Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja vezano za vrijednost predmeta spora jer je sud prvog stupnja uzeo u obzir vrijednost predmeta spora iz tužbe i iz protutužbenog zahtjeva. U odnosu na žalbu 1. tuženika valja reći da je sud prvog stupnja pravilno u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tužitelju priznao cjelokupni trošak s obzirom da je isti uspio gotovo u cijelosti sa svojim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na razvrgnuće suvlasničke zajednice stana u prizemlju dok nije uspio samo u neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, a koji se odnosi na podrum kao pripadak stana u prizemlju kako je to neosnovano tvrdio tužitelj.
17. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbe tužitelja i 1. tuženika te odbaciti žalbu 2. tuženika i odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 380. t. 1. ZPP-a).
17.1. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).
U Puli - Pola 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Alenka Paus
