REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1112/2023-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČS (djevojačkog prezimena Č), OIB: [osobni identifikacijski broj], iz mjesta Khannayao u Tajlandu, Navathenee Estate 102, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka i partneri iz Zagreba, protiv tuženika 1. PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te 2. FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i oba tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-290/2020-32 od 23. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Usvajanjem žalbe tužiteljice ČS i tuženika PS i FS ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-290/2020-32 od 23. lipnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu prvo i drugo tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odlučit će sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je u točki I. izreke naložio Stalnoj službi u Opatiji Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci brisanje uknjižbe založnog prava, koje je zasnovano na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju, koji je između 1. tuženika PS i 2. tuženika FS zaključen 30. svibnja 2019. godine, a koji je ovjeren po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke, pod brojem ovjere OV-15727/2019, i to u odnosu na grč. 85, stambenu zgradu površine 195 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška], etažno vlasništvo s određenim omjerima, [broj poduloška]., 4. etaža 205/100, 1. stan na I. katu, označen plavom bojom, koji se sastoji od kuhinje, pet soba, dvije kupaonice, dva hodnika, WC-a i dva balona, ukupne površine 122,46 m2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je bez pravnog učinka Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju koji je između 1. tuženika DS, u svojstvu zajmoprimca, te 2. tuženika FS, u svojstvu zajmodavca, sklopljen 30. svibnja 2019. godine, a koji je po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke ovjeren pod brojem OV-15727/2019. U točki III. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove. Rješenjem istog poslovnog broja sud prvog stupnja odlučio je da se dokaz saslušanjem tužiteljice ČS čije su izvođenje tuženici predložili tijekom glavne rasprave, na ročištu 1. lipnja 2023. neće uzeti u obzir.

2. Žalbama koje su pravovremene i dopuštene tu presudu i rješenje pobijaju obje parnične stranke, tužiteljica i tuženici, iz svih žalbenih razloga.

2.1. Tužiteljica svoj pravni lijek izjavljuje protiv točke II. i III. izreke presude. Smatra da je Ugovor o zajmu sa sporazumom o osiguranju od 30. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu: Ugovor o zajmu) bez pravnog učinka jer da i u situaciji njegove ništetnosti on ne proizvodi pravne učinke. Smatra da joj predmetnom odlukom suda prvog stupnja nije pružena adekvatna pravna zaštita, jer u slučaju opstojnosti takvog Ugovora o zajmu drugotuženik ponovno može upisati založno pravo na predmetnoj nekretnini. Pobija odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se usvoji žalba, a presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.2. Tuženici PS i LS svoju žalbu izjavljuju protiv točke I. i III. presude i protiv rješenja. Ukazuju da je sud prihvatio drugo postavljeni tužbeni zahtjev, a koji nije obrazložio odnosno koji nije osnovan jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza. Bitnu povredu parničnog postupka nalaze u tome što je sud prvog stupnja izmijenio dio drugo postavljenog tužbenog zahtjeva na način da je umjesto datuma 30. svibnja 2015. (kojeg je tužiteljica navela u svojoj tužbi u točki II. izreke) samoinicijativno naveo da je Ugovor o zajmu zaključen 30. svibnja 2019., pa da je time prekoračio svoju ovlast u cijelosti. Dodaje kako je nelogično utvrđenje suda da Ugovor o zajmu ima pravni učinak a zatim kao prethodno pitanje utvrđuje da je on ništetan, a s tim u svezi usvaja tužbeni zahtjev specificiran u točki I. izreke. Ukazuju još da je Sporazum o utvrđenju bračne stečevine (dalje u tekstu: Sporazum) zaključen pod odgodnim uvjetom te njegovi učinci ovise o budućoj i neizvjesnoj činjenici te da sud prvog stupnja nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje jer je bez obrazloženja odbio saslušati predložene svjedoke i stranke. Žalbeni je prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda i rješenje preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, a podredno da se ono ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak cijelog postupka uključujući i žalbenog.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).

4. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je bez pravnog učinka ugovor o zajmu koji je 30. svibnja 2019. sklopljen između prvo i drugo tuženika, da je taj Ugovor o zajmu ništetan pravni posao jer je protivan moralu društva, a s tim u svezi da se naloži nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanje uknjižbe založnog prava koje je upisano na temelju Ugovora o zajmu.

7. Tužiteljica tužbene zahtjeve temelji na tvrdnji da je Ugovor o zajmu prividan pravni posao jer da drugotuženik nije pozajmio prvotuženiku novac te da je on sklopljen samo kako bi se oslabila njena pravna pozicija, a poboljšala pravna pozicija prvotuženika. Osim toga tvrdi da je Ugovor o zajmu protivan moralu društva jer je prvotuženik znao da opterećuje nekretninu koja nije njegova i to dozvolom upisa založnog prava na njegovog dugogodišnjeg prijatelja.

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrđenje predmetnog Ugovora o zajmu bez pravnog učinka kao neosnovan s obrazloženjem da tužiteljica na kojoj je teret dokaza nije dokazala, a niti predlagala dokaze da bi Ugovor o zajmu bio prividan.

8.1. Međutim kako je tužiteljica tražila brisanje uknjižbe založnog prava na predmetnoj nekretnini pozivom na ništetnost Ugovora o zajmu tvrdeći da je on protivan moralu društva, to je sud temeljem utvrđenja da je prvotuženik kao bivši bračni drug tužiteljice, koji je s njom sklopio prethodno Sporazum o utvrđenju bračne stečevine u kojem je priznao da je predmetna nekretnina njezina posebna imovina, cijenio na način da je on iskoristivši činjenicu da je tužiteljica državljanka Tajlanda i da se kao takva trenutno ne može uknjižiti vlasnicom na toj nekretnini, istu založio kao sredstvo osiguranja povrata zajma od drugotuženika, pa da je takvo njegovo postupanje nemoralno a time ništetno temeljem odredbe čl. 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO, time da se sud prvog stupnja greškom pozvao na ZPP).

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih navoda i razloga kao i onih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a time i pogrešno primijenio materijalno pravo. Osim toga sud je počinio i bitne povrede parničnog postupka kada nije proveo predloženi dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka (čl. 354. st.1. u svezi s čl. 264. i 265. ZPP-a te čl. 354. st.2. toč.6. ZPP-a).

10. Prije svega valja ukazati da prijedlog tuženika da se oni saslušaju kao parnične stranke, zapravo ima smatrati kao prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, tužitelja i tuženika.

10.1. Bitna povreda načela saslušanja stranaka postoji kad je sud o spornoj činjenici odlučio provesti taj dokaz, a nije saslušao obje stranke.

10.2. U konkretnom slučaju, obzirom da se sporne činjenice nisu mogle utvrditi drugim dokaznim sredstvima, osnovano je bilo provesti taj dokaz.

11. Iznimka od pravila da se imaju saslušati obje parnične stranke predviđena je odredbom čl. 265. ZPP-a, koja se u ovom slučaju, prema sadašnjem stanju stvari, nije mogla primijeniti.

11.1. Ako je u svrhu dokazivanja neophodno provesti dokaz saslušanjem stranaka, a nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 265. ZPP-a tada je povrijeđeno i načelo kontradiktornosti.

12. Provođenje tog dokaza, kao i onog saslušanjem svjedoka, predloženo je na okolnosti prividnosti Ugovora o zajmu i njegove ništetnosti. Tužiteljica tvrdi, a u prilogu tome dostavlja i neke dokaze te iznosi tvrdnje da prvotuženik nije u spornom razdoblju imao potrebu za pozajmljivanjem novaca od drugotuženika, što samo dodatno ukazuje da je u nastavku postupka potrebno provesti predložene dokaze.

13. Tužiteljica ukazuje na ništetnost Ugovora o zajmu jer da je on protivan moralu društva, o čemu je sud prvog stupnja odlučivao kao prethodno pitanje tužbenom zahtjevu u kojem se traži nalaganje brisanja založnog prava koje je upisano temeljem predmetnog Ugovora o zajmu. U obrazloženje te usvajajuće odluke navedeno je da je prvotuženik kao bivši bračni drug tužiteljice postupio protivno moralu društva time što je nakon što je tužiteljici priznao vlasnička prava na nekretnini (temeljem Sporazuma o utvrđivanju bračne stečevine), iskoristivši činjenicu da ona ima državljanstvo države koja sa Republikom Hrvatskom nema sklopljen bilateralni ugovor, zbog čega nije u mogućnosti izvršiti upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama, tom nekretninom raspolagao na način da ju je založio radi povrata duga trećoj osobi (ovdje drugotuženiku) i dopustio upis tog založnog prava u korist drugotuženika.

14. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je prvotuženik u korist drugotuženika raspolagao nekretninom za koju je znao i mogao znati da nije njegova, što znači da je njegovo ponašanje bilo nesavjesno.

15. Odredbom članka 322. st.1. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

16. Po ocjeni ovog suda samo raspolaganje (opterećenje) tuđom nekretninom ne čini takvo raspolaganje i pravni posao ništavim, ako treća osoba u čiju korist je ono izvršeno (u konkretnom slučaju drugotuženik) nema saznanja da ta nekretnina nije u vlasništvu onog koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik odnosno da taj nije njen stvarni vlasnik i da nema ovlaštenja njome raspolagati.

17. Načelo da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga ima, mora između ostalog biti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, a što podrazumijeva ocjenu savjesnosti svakog sudionika određenog pravnog posla.

18. Prema stanju spisa proizlazi da je drugotuženik dugogodišnji prijatelj prvotuženika, što može ukazivati da je njemu bilo poznato ili nije moglo ostati nepoznato stvarno vlasničko stanje s predmetnom nekretninom. Međutim o tom relevantnom pitanju sud prvog stupnja nije raspravljao.

19. Stoga je, po ocjeni ovoga suda u nastavku postupka nakon provođenja predloženih dokaza, potrebno nanovo cijeniti da li je predmetni Ugovor o zajmu ništetan i bez pravnog učinka, a o čemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva na brisanje uknjižbe založnog prava izvršenog temeljem Ugovora o zajmu.

20. O žalbama tužitelja i tuženika je slijedom iznijetog odlučeno kao u izreci (čl. 369. st.1. i 370. ZPP-a).

21. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Puli 17. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić