REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-661/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. HSJ iz [adresa], 2 Fullagar Road, Wentworthville 2145, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. CSJ iz [adresa] 2152, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. USJ iz [adresa], Carlingford 2118, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. DSJ iz [adresa], Carlingford 2118, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. ĐSJ iz [adresa], 153 Balaka Drive, Carlingtonford 2118, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ISJ iz [adresa], 3. Atkins Avenue, Russel Lea 2046, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. H HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 8. PSJ iz [adresa], Drummozne 2041, NSW Australia, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Baničeviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. CS iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. US pok. C iz U, [adresa]., 3. DS pok. C, [adresa]., 4. ĐS pok. C, 3/9 Lirsley St., Gladeswille 2111, NSW Australia, 5. IS iz [adresa]., 6. KSJ, 26 PS, Amaroo 2914, NSW Australia, 7. VSJ rođ. KSJ, Unit 22, 11-17 Quirk Road, Manley Vale, 2093 NSW Australia, tuženi od 1. -7. za sebe i kao nasljednici KS, 8. VS rođ. KS supruge D iz [adresa]., za sebe i kao nasljednica SS, 9. ĆS iz [adresa]., za sebe i kao nasljednik ZS, tuženici 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8. i 9. zastupani po punomoćnici Ani Barnjak Bagarić, odvjetnici u Makarskoj, 10. AS ud. US, 3 Ther st., Drummoine 2047, Sydney, NSW Australia, i 11. ŽS rođ. AS, 5. Tait st., Russellea 2047, NSW Australia, tuženice 10. i 11. za sebe i kao nasljednice ŠS pok. ĐS, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: P-347/2021-50 od 14. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovana žalba tužitelja i – potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-347/2021-50 od 14. veljače 2024.
II. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi da je Dilbenica od 7. srpnja 1948., sačinjena po seoskom vještaku Stipi Šimiću pok. CS iz [adresa] ništetna (ništava), te bez ikakva pravna učinka (toč. I. izreke). Istom je presudom naloženo 1. do 8. tužiteljima da u roku od 15 dana solidarno naknade parnične troškove 1. do 9. tuženicima u iznosu od 6.9216,47 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2024. pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi (toč. II. izreke).
2. Protiv te su presude, kao i odluke o trošku, žalbu podnijeli tužitelji navodeći da se ista uslijed postojanja suprotnosti pravorijeka s obrazloženjem ne može ispitati, da je postojeće obrazloženje nedostatno za utvrđenjem osnovanosti presude, a utvrđeno činjenično stanje da je suprotno stanju iz predmeta spisa, čime da je učinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa tako i ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22
– dalje: ZPP), te da je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijanu presudu preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te da se naloži tuženicima plaćanje parničnog troška tužiteljima, a traži i trošak žalbe.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi kako je Dilbenica od 7. srpnja 1948. sačinjena po seoskom vještaku Stipi Šimiću pok. CS iz [adresa] ništetna, te bez ikakvog pravnog učinka. Navedeno iz razloga što tužitelji smatraju da među nasljednicima pok. MS nije postojala suglasnost i učešće svih diobenika da bi bila pravno valjana dioba po odredbama Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), pa da je jedini način diobe bila sudska dioba koja nije provedena, zatim iz razloga što u diobi nisu sudjelovali svi suvlasnici, kao i da su svi suvlasnici potpisani istim rukopisom odnosno da je sve potpisala ista osoba (vjerojatno od strane seoskog vještaka) jer da su neki od nasljednika MS bili nepismeni, pa je i nisu mogli potpisati.
6. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz svih tih razloga, uz zaključak da tužitelji u provedenom postupku nisu dokazali svoje tvrdnje da bi predmetna Dilbenica bila ništetna u smislu pravnog pravila paragrafa 879. OGZ- a, a s druge strane, tuženici su dokazali iskazima saslušanih svjedoka i stranaka, koji su u skladu sa sadržajem predmetne Dilbenice, da je ta Dilbenica u cijelosti realizirana i valjana i da su je prihvatili svi nasljednici pok. MS pok. ŠS, a da su MS ČS i HS pok. MS koje su se udale za ES i Đ, bile namirene prilikom svog odlaska u Australiju u robi i novcu, te da su se odrekle svoga dijela u korist braće, što je navedeno u samoj Dilbenici. Također sud prvog stupnja je utvrdio i da navedena I nije protivna moralu, odnosno dobrim običajima, već da je upravo u skladu s običajima u tadašnje vrijeme, a na što je ukazao Županijski sud u Splitu u svojoj presudi pod poslovnim brojem Gž-581/2001 od 2. travnja 2004.
7. Međutim, po pravnom shvaćanju ovoga suda, bilo je potrebno utvrditi samo da li je ostvaren razlog za ništetnost predmetne Dilbenice zbog toga što su svi sudionici potpisani istim rukopisom odnosno da je sve potpisala ista osoba, jer da su neki od nasljednika MS bili nepismeni, pa da je nisu ni mogli potpisati, a o ostalim razlozima (da među nasljednicima pok. MS nije postojala suglasnost i učešće svih diobenika i da u diobi nisu sudjelovali svi suvlasnici), ovaj sud nema razloga posebno obrazlagati obzirom da je taj činjenični supstrat obuhvaćen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-447/89 od 8. ožujka 2000. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 581/2001 od 2. travnja 2004. Naime, tom je pravomoćnom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nevaljana diobena pogodba sklopljena između tuženika, odnosno njihovih prednika, dana 7. srpnja 1948., uz obrazloženje, u bitnome, da su tužiteljice darovale svoje nekretnine braći i to SS i ŠS prije odlaska u Australiju koji darovni ugovor je sačinjen u usmenoj formi i u cijelosti realiziran, te da je bilo uobičajeno u tadašnje vrijeme da pripadnici muške loze otpreme sestre prilikom udaje, a da se one odreknu nasljedstva, iz kojih razloga da u vrijeme sklapanja ugovora o diobi između tuženika, odnosno njihovih prednika, tužiteljice u tom predmetu BS i ČS i nisu bile suvlasnice, jer su svoje suvlasničke dijelove neposredno prije odlaska u Australiju 1936. godine darovale braći.
8. U odnosu na činjenične navode tužitelja da su svi sudionici potpisani istim rukopisom, odnosno da li je sve potpisala ista osoba (vjerojatno od strane seoskog vještaka) jer su neki od nasljednika MS po mišljenju tužitelja bili nepismeni pa je i nisu mogli potpisati, u ovome je predmetu ostalo za raspraviti činjenično stanje, odnosno valjalo je utvrditi da li su stranke ugovora o diobi (Dilbenica od 7. srpnja 1948.) bile i njegovi stvarni potpisnici. Za utvrđenje te činjenice teret dokaza (po čl. 221 a. ZPP-a) bio je na tužiteljima, međutim, to tužitelji i po ocjeni ovoga suda u ovome postupku nisu dokazali, kao što je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.
9. Sud prvog stupnja je i po ocjeni ovoga suda pravilno postupio kada u ovome postupku nije proveo grafološko vještačenje, obzirom da tužitelji nisu do zaključenja glavne rasprave dostavili pismena s neprijepornim potpisima potpisnika P kako bi se moglo provesti predloženo grafološko vještačenje, a sve iz razloga što se potpisi diobenika iz toga razloga ne mogu usporediti sa potpisima iz Dilbenice.
10. Također, i odluka o trošku donesena je uz pravilnu primjenu odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 128/23 - dalje: Tarifa).
11. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti one na koje su u žalbi ukazivali tužitelji, pa tako ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, jer isti sa svojom žalbom nije uspio i odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude (po čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Puli-Pola 17. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Sošić
