REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-50/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1199/2020-22 od 22. studenog 2024., 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1199/2020-22 od 22. studenog 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 44,59 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 2,14 eur od 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2,24 eur od 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 4,28 eur od 16. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2,24 eur od 16. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 8,55 eur od 16. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 2,14 eur od 16. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 2,05 eur od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 4,48 eur od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 2,15 eur od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2,04 eur od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 2,15 eur od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 2,62 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2,28 eur od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 2,50 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 2,73 eur od 16. ožujka 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 22. studenog 2024. do isplate, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom prvostupanjsku presudu u cijelosti pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 193. st. 1. i 2. ZPP. Ističe kako je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeniti odredbe čl. 193. st. 1. i 2. ZPP kada nije donio rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovom predmetu povučena jer je tužiteljica u podnesku od 6. svibnja 2020. navela da povlači tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti; da podneskom od 8. svibnja 2020. nije mogla opozvati raniji podnesak navodeći da se radi o omašci. Ukazuje na sudsku praksu kako jednom danu izjavu o povlačenju tužbe tužitelj ne može opozvati jer takva izjava proizvodi pravni učinak trenutkom njezinom davanja, dok rješenje suda o tome ima samo deklaratorno značenje. Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno podredno, ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu dostavila je tužiteljica navodeći, u bitnome, da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite presude, te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno pravilno utvrdio činjenično stanje i na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo navedeno u obrazloženju pobijane presude. U presudi je naveo razloge zašto je o tužbenom zahtjevu odlučio meritorno, a ne na drugi način (deklariranjem da se tužba u tom predmetu ima smatrati povučenom), odnosno zašto nije prihvatio prigovore tuženike istaknute u tom smislu, a koje tuženik ponavlja i u svojoj žalbi. Ističe da opozivanje tužbe i očito omaškom nešto navedeno u podnesku, nije istovrsno, pa je sudska praksa na koju ukazuje tuženik neprimjenjiva u konkretnom slučaju. Predlaže odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom, a budući da joj tuženik u razdoblju od travnja 2015. do veljače 2020. manje isplatio plaću, s osnove prekovremenog rada. Nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre-tehničara.

6. Pobijanom odlukom prihvaćen je zahtjev tužiteljice s obrazloženjem, u bitnom, da iz nalaza vještaka Petre Blašković (Centar za financijska vještačenja d.o.o.) slijedi da za radzbolje od 1. travnja 2015. do 30. travnja 2020. tuženik je tužiteljici manje isplatio iznos od ukupno 44,59 eura po mjesecima kako je naznačeno u izreci, a po osnovi prekovremenog rada koji nije plaćen sukladno Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osigiguranja „Narodne novine“ 143/13 i dr. Ujedno zaključuje da prigovor zastare nije osnovan jer je prva tražbina s dospijećem na dan 16. svibnja 2015., pa nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 139. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14 i dr.)

6.1. Osim toga, sud prvog stupnja navodi da su neosnovani navodi tuženika da bi tužiteljica povukla tužbu podneskom od 6. svibnja 2020., budući ista već 8. svibnja 2020. dostavlja podneskak u kojim navodi da se radilo o omašci; pri čemu po podnesku od 6. svibnja 2020. nije niti postupano, pa se ne može govoriti o povlačenju tužbe.

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) utvrđenje je ovoga suda da je odluka suda prvog stupnja pravilna.

7.1. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Dakle, ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda postupka, čl. 354. st. 1. ZPP, pa neosnovano tuženik ukazuje na počinjenu relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 193. st. 1. i 2. ZPP.

7.2. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva ne proturječi sama sebi niti razlozima odluke, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a ne postoji niti proturječnost između onog što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Dakle, na utvrđeno bitno činjenično stanje, kako je navedeno, sud prvog stupnja pravilno je primijeno materijalno pravo utvrdivši da je tuženik tužiteljici dužan isplatiti razliku neisplaćene plaće po osnovi prekovremenog rada, kako to slijedi iz nalaza vještaka, te pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare jer do podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina (što se sve određeno žalbom niti ne osporava).

9. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u svezi sa čl. 433. i 457. ZPP odlučiti kao u izreci.

10. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli, 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Alenka Paus