REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-212/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednika vijeća, Biljane Bojanić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1 PŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 2. NŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], 3. ABC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 4. MARIJE RŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Milošu Kandžiji, odvjetniku u Trogiru, protiv tužene
HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE "NAVJEŠTENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE" (OIB:53915121897) iz Zagreba, Kontakova 1, zastupani po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u Splitu, radi brisovne tužbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5979/2015 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5979/2015 od 22. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su tužitelji 1/ PŠ i 2/ ŽŠ, suvlasnici za po 1/6 dijela svatko, a 3/ MŠ i 4/ RŠ suvlasnici za po 1/3 dijela svatko, realnog dijela nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 1 KO [katastarska općina] u površini od 872 m[2] i to onog dijela koji je u vještvu vještaka Tomislava Čipčića od 24.01.2022.g. označen slovima G H M N G, pa ako tužena tužiteljima ne dade suglasnost da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Trogir izvrši cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 1 KO [katastarska općina] u površini od 872 m[2] tako da od naprijed označenog dijela zemljišta formira novu česticu zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak s uknjižbom prava suvlasništva na toj nekretnini na ime tužitelja 1/ PŠ i 2/ ŽŠ za po 1/6 dijela, 3/ MŠ i 4/ RŠ za po 1/3 dijela, isti su ovlašteni sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana uz izbris tog prava sa imena upisane vlasnice za cijeli vlasnički dio i to sa imena Hrvatske Dominikanske Provincije "Navještenja Blažene Djevice Marije" kao upisane vlasnice. II Utvrđuje se da su tužitelji 1/ PŠ i 2/ ŽŠ, suvlasnici za po 1/6 dijela svatko, a 3/ MŠ i 4/ RŠ suvlasnici za po 1/3 dijela svatko, realnog dijela nekretnine, zemljišnoknjižno označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 1 KO [katastarska općina] u površini od 750 m[2] i to onog dijela koji je u vještvu vještaka Tomislava Čipčića od 24.01.2022.g. označen slovima A B E F A, pa ako tužena tužiteljima ne dade suglasnost da na osnovu ove presude i prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Ispostave Trogir izvrši cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] upisana u ZU 1 KO [katastarska općina] u površini od 750 m[2] tako da od naprijed označenog dijela zemljišta formira novu česticu zemljišta koja će se upisati u novi zemljišnoknjižni uložak s uknjižbom prava suvlasništva na toj nekretnini na ime 1/ PŠ i 2/ ŽŠ za po 1/6 dijela, 3/ MŠ i 4/ RŠ za po 1/3 dijela, isti su ovlašteni sve to učiniti temeljem ove presude u roku od 15 dana uz izbris tog prava sa imena upisane vlasnice za cijeli suvlasnički dio i to sa imena Hrvatske Dominikanske Provincije "Navještenja Blažene Djevice Marije" kao upisane vlasnice." kao neosnovan.
II. Dužan su tužitelji nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.125,00 eura, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude, tužitelji podnose pravovremenu žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku. Žalbom navode, da su razlozi prvostupanjske presude nerazumljivi, proturječni rezultatima dokaznog postupka te je na taj način počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U odnosu na pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva u tužbi je navedena dosjelost a u daljnjem tijeku postupka pozvali su se tužitelji i na pravni osnov razrješenja agrarnog odnosa temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa na području Dalmacije i hrvatskog primorja od 22. studenog 1946., a tvrdnja da tužitelji nisu bili pošteni posjednici je neodrživa, uz istaknuto da se poštenje predmnjeva, te onaj koji tvrdi suprotno mora to i dokazati. Konstatacija da je tuženik u spis dostavio odluke iz kojih proizlazi da utužene nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu padale pod udar agrara, te da je vidljivo da zk. tijelo 153 nije opterećeno teretom težaštine, odnosno da nije postojao feudalni karakter vlasnika i obrađivača, smatra neosnovanom, obzirom da je iz zemljišnoknjižnog izvatka u listu A II pod brojem Dn-372/39 navedena zabilježba agrarne prijave prednika tužitelja i to ĐŠ pok. P pod brojem Ag-46/39 i temeljem takve prijave je i donesena agrarna odluka Reg A-492/47 na ime istog obrađivača u odnosu na utužene čestice, pa se stoga zauzima pogrešan stav kada za postojanje agrarnog odnosa traže zabilježbu težaštine, budući da je zabilježba same agrarne prijave ukazuje na postojanje agrarnog odnosa. Tužitelji su vlasništvo na predmetnoj nekretnini stekli temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera iz 1946. godine, tijekom postupka dokazali da njihov prednik je bio obrađivač ovih nekretnina, te da je tuženiku davao prinos sa zemljišta što su potvrdili i saslušani svjedoci, pa je stoga trebalo samo utvrditi tko je bio obrađivač predmetnih nekretnina i da li je uspostavljen težački odnos, što je nedvojbeno utvrđeno. Poziva se i na shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 14. studenog 1974., te odluke Županijskih sudova, prema kojem je agrarna odluka deklaratorne prirode budući se vlasništvo stjecalo temeljem zakona i to čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa. Pobijana prvostupanjska presuda sve to zanemaruje, vezano i da tužitelji i njihovi prednici drže u posjedu točno realni dio predmetnih nekretnina koji je omeđen kamenim suhozidom, čija je površina utvrđena po vještaku mjerniku, kao i da su ranije predmetne nekretnine bile obrađivane od strane prednika a tužitelji ih i danas drže u posjedu pa je nejasno kako nakon više od 100 godina držanja ovih nekretnina u posjedu mogu ostati bez istih.
2.1. Žalbeni je prijedlog preinačenje prvostupanjske presude i prihvaćanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno postupanje.
3. Sa žalbom je postupljeno temeljem odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP).
4. Odgovorom na žalbu tužena istu smatra neosnovanom, obrazlažući zakone koji su vrijedili u vrijeme agrarne reforme i kolonizacije, pozivom i na dostavljenu odluku Ustavnog suda.
4.1. Žalbeni je prijedlog odbiti žalbu tužitelja u cijelosti.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev prvotno postavljen od strane prednika tužitelja, kao i tužitelja, na utvrđenje suvlasništva na nekretnini kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je upisan tuženik i to svakog u 1/3 dijela od 3/30 dijela nekretnine kč. [katastarska čestica] dijela od 12/17588 dijela, a sve temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti prednika EŠ pok. ĐŠ, kojeg su naslijedili supruga CŠ, JŠ i KŠ, te obzirom da je i ČŠ preminuo istoga je naslijedila supruga MŠ, kao i da je CŠ supruga EŠ umrla naslijedili su je tužitelji, te i osnovom usmenog darovanja između 1.tužiteljice i prednika tužiteljice suvlasnički udio od 1/3 dijela darovan tužiteljici pod 3. MŠ. Prvotno je i zatraženo suvlasništvo prema posjedovnom listu, a nakon toga i osnovom težačkog- agrarnog odnosa sa pravnim prednikom tuženika.
7. Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno- relevantnih činjenica utvrdio (čl. 8. ZPP-a):
-da je očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka mjernika utvrđeno, da je predmet spora kamenjar obrastao niskim raslinjem sa par stabala bora, omeđen sa svih strana suhozidom, koji s južne i istočne strane graniči sa makadamskim putevima, dok je i tužiteljica na očevidu pokazala prostor omeđen slovima G H I L M N G površine od 1027 m[2] a nalazi se na dijelu čestice 748/3 u površini od 872 m i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 155 m[2] , dok je i predio dijela nekretnine 458/3 zvan "N" označen slovima A B E F A na koji se i nije moglo pristupiti zbog nepristupačnosti terena a u naravi predstavlja neprohodno zemljište obraslo šumom i niskim raslinjem površine od 750 m[2] ;
-da prema posjedovnom listu broj 346 za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je prednik tužitelja EŠ pok. ĐŠ na dan 08. ožujka 2010. upisan kao posjednik u omjeru od 12/17588 kč. [katastarska čestica] kulture pašnjak šuma a u posjedovnom listu broj 200 Područnog ureda za katastar Split 11. ožujka 2010. utvrđeno je da je prednik tužitelja upisan kao posjednik u omjeru od 3/30 na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
-da iz izvatka zemljišne knjige je utvrđeno da je kč. [katastarska čestica] evidentirana kao pašnjak, šuma i kč. [katastarska čestica] oznake pašnjak upisane u vlasništvo Samostan Sv. Križa za cijelo;
-da iz posjedovnog lista broj 40 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao posjednik na nekretnini oznake 458/3 i 748/3 upisano ime posjednika Samostan "Sv. Križa" , prednik tuženika;
-da je prema zahtjevu tuženika od 26. svibnja 2009., zatraženo proglašenje ništavim odnosno izmjena imena posjednika u posjedovnim listovima ranije upisanih na ime posjednika Samostana Sv. Križa a prema odgovoru Područnog ureda za Katastar Split od 06. lipnja 2007., utvrđeno je da se vezano za zahtjev tuženika navodi da je katastar u Trogiru osnovan 1951. godine i svi podaci upisani temeljem revizije na terenu što se i odnosi na čestice za k. o. [katastarska općina];
-da je prema priloženoj odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju broj Reg A-492/47 od 05. srpnja 1947. na koju se pozivaju tužitelji, razriješen agrarni odnos u korist njihovog pravnog prednika ĐŠ pok. BŠ, tom odlukom se priznaje obrađivaču i članovima njegove porodice ženi R, GŠ, BŠ, Ž, M djeci ĐŠ, Đ ženi GŠ, DŠ i KŠ djeci GŠ na jednake dijelove vlasništvo kč. [katastarska čestica] u površini 4 vrita, kulture pašnjak uknjižene vlasnosti Samostan Sv. Križa iz Trogira, pravnog prednika tuženika kojom se odlukom utvrđuje da je feudalni odnos postojao prije 19. listopada 1930. i da je vođen agrarni postupak pod brojem Agr. 46/39;
-da iz iskaza RŠ (4. tužiteljice rođ. 1947.), proizlazi da se sjeća da je kao dijete od 7-8 godina sa bakom E vodila jednu kravu i 5-6 ovaca na ispašu na nekretninu zv. "N", a na drugoj nekretnini sadila se ljutika, brao buhač, kadulja, brnistra i nosila 3-4 km u stanicu za otkup bilja "Biljana", da je sa bakom E išla preko Gaja jer je to bilo bliže za doći u "ogradu", a do zemlje "N" bio je put iza njihovih kuća predio Klarići preko lokve do predmetne nekretnine, da nekretnina "N" ima 5000 m[2] i svaki je dobio 700-800 m jer je podijeljena na tri dijela, da su na toj nekretnini sjekli drva za ogrjev jer je tamo rasla smreka i skupljali su "šaćune", da je djed bio vlasnik nekretnine prije agrarne reforme a djed se zvao ŠŠ pok. BŠ, da je predmetne nekretnine naslijedila iza svojega oca EŠ a uz nju iste naslijedili KŠ, PŠ i ŽŠ, te DŠ kojega su naslijedili ŠŠ, EŠ i MŠ (supruga JŠ), da je predmetna nekretnina njezinog djeda bila zajednička i zajednički se koristila, te ih nitko nije ometao, da je tamo živjela do svoje 14 godine;
-da iz iskaza svjedokinje ĆŠ (rođ.1945.g.), proizlazi da su stari dobivali zemlju koju su obrađivali 1947. odnosno u vrijeme agrarne reforme, a istu zemlju su prethodno obrađivali, zemlju su dobivali ili od crkve ili od države, tko je obrađivao nešto kada je nastala agrarna reforma tu zemlju su dobivali obrađivači, teren je uvijek bio pristupačan i dolazilo se putevima i putićima iz [adresa], predmetne nekretnine zvane "Orlice" i "Klarićeva ograda" vlasnik je bio ZŠ, djed KŠ (tužiteljice), djed pokojnog JŠ, supruga MŠ (2. tužiteljice) i AŠ, na predmetnu zemlju vodile su ovce i nekoliko krava koje su imali na ispašu a u ljeto i rano proljeće sadili "buvar" (buhač), nekretnina je ograđena niskim suzhozidima a svatko je znao svoje granice, a u davnini bila je crkveno zemljište predmetna zemlja, da je predmetnu nekretninu dobio ZŠ kao glava kućanstva, da je naslijedio od svojih predaka, te je isti preminuo 1959. godine, da je nekretnini "Orlice" posljednji put bila 2012. godine i zatekla pustoš a tu i tamo "buvar" u tragovima;
-da iz iskaza svjedoka TŠ proizlazi da su njegov otac BŠ i prednik tužitelja EŠ dva brata, sinovi PŠN, obrađivača i da su njihovi stari bili težaci, ribari i od toga su živjeli, sadili kadulju, buhač i smilje, te se isto sušilo i nosilo u "Biljanu" u Trogiru, dok je predmetna zemlja služila za ispašu i sadnju bilja a crkva nikada nije pravila problem, niti su oni u kući i u obitelji smatrali da je zemljište od crkve, već su smatrali svojim zemljištem, da su crkvu poštivali pa su davali ulja, vina čak i ribe te je to običaj sve dok je baba bila živa a ona je imala 30-ak ovaca, da je djed stekao nekretninu oko 1930. godine a vjerojatno je i prije obrađivao predmetnu nekretninu, djed je preminuo 1959. godine a baba 1969. godine;
-da iz iskaza svjedoka FŠ proizlazi da je 1930. -tih djed ZŠ dobio zemlje u agrar i tada započeo agrarni odnos a da je isto potvrdila odluka Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju iz 1947. godine u kojoj je naslovljen njegov djed ZŠ kao obrađivač i time se razrješuje agrarni odnos.
8. Polazeći od gore utvrđenog činjeničnog stanja cijeneći odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00 i dr. – dalje ZV), vezano za osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, prvostupanjski sud navodi da je bilo potrebno dokazati samostalan posjed neprekidan i da ima kakvoću koja se traži za redovnu, odnosno izvanrednu dosjelost, a što očevidom na licu mjesta u odnosu na nekretnine "Klarić ograda" , kao i zv. "Orlice" ne može pristupiti, utvrđeno je da su zapravo kamenjar obrastao makijom, niskim raslinjem sa nekoliko borova i da nisu obrađivane dulji vremenski period, što i proizlazi iz iskaza svjedoka koji spominju kako su prednici koristili predmetnu nekretninu a i svjedoci ZŠ vezano za korištenje saznali po pričanju svojeg oca, slijedom čega nije utvrđeno da su tužitelji faktički neprekidno u posjedu predmetnih nekretnina. Uz to, nije utvrđeno niti stečeno pravo vlasništva dosjelošću prema paragrafu 1462. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se u to vrijeme primjenjivao, odnosno da je do prestanka obrađivanja, zadnje su obrađivali baka i djeda kao prednici prednika tužitelja do kraja života odnosno do kraja '60. -tih) pa ni do stupanja na snagu ZV-a nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost odnosno do stupanja na snagu ZV-a nije proteklo 40 godina kontinuiranog, faktičnog posjeda prednika tužitelja, niti tužitelji, umjesto njih, sve do danas, što i upućuju iskazi svjedoka i kada navode da je nekretnina neobrađena, pustoš a u navodima tužbe se pozivaju na neprekidan posjed unazad 100 godina. Predmetna nekretnina ne navodi se u rješenjima u nasljeđivanju iza smrti ZŠ ĐŠ pok. P, iza EŠ (sina), niti njegovog sina JŠ, što upućuje da prednici tužitelja nisu znali ili prema okolnostima slučaja nisu mogli znati da je stvar njihova, pa se ne može zaključiti da su savjesni posjednici jer posjednik je pošten od trenutka otvaranja nasljedstva. Obzirom i da nisu mogli ostvariti pravo vlasništva temeljem dosjelosti jer su podnoseći agrarnu prijavu 1939. godine znali da predmetna nekretnina nije njihova, time je izostala savjesnost posjeda prednika tužitelja, kao i njihovih nasljednika. Isto tako i prema dostavljenim odlukama i dijelovima spisa koji su se vodili u odnosu i na predmetne nekretnine 458/3 i 748/3 k. o. [katastarska općina] koja je i pripada u zk. tijelo 153, nije utvrđeno da bi ni u jednom zk. izvatku iz priloženih spisa Agr. 473/31, presude i teretovnice iz agrarnih spisa Agr. 496/31, Agr. 504/31, Agr. 2664/31, Agr. 1049/31 iz kojih je vidljivo zk. tijelo 153 da nije opterećeno teretom "težaštine" što znači da nije postojao ni jedan od odnosa feudalnog karaktera između vlasnika-prednika tužene i obrađivača-prednika tužitelja. Isti nisu evidentirani u zemljišnim knjigama, kao što je bio slučaj sa onim nekretninama na kojima je razriješen agrarni odnos '30.-tih godina prošlog stoljeća u korist obrađivača – prednika današnjih tužitelja iz Žednog i Arbanije na tuženikovim nekretninama. U odnosu na postojanje prava vlasništva vezano za uređenje agrarnih odnosa koje je uslijedilo na području Dalmacije 1930. godine, cijeneći Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., došlo je do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera u cilju provođenja tog Zakona i donesena posebna naredba ("Službene novine" broj 279 od 04. prosinca 1930.) a težaci koji su do stupanja na snagu navedenog Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina postali su vlasnici, s tim da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Time je utvrđeno i da je djed tužitelja ŠŠ bio obrađivač u smislu odredaba Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, te mu je kao obrađivaču sa članovima obitelji priznato vlasništvo predmetnih nekretnina u površini od 4 vrita i to odlukom Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Trogiru broj A-492/47 od 05. srpnja 1947., time i vlasništvo priznato drugim članovima obitelji (petero djece obrađivača i dvoje Ivanove djece obrađivača), pa time tužiteljima ne mogu pripasti nekretnine na kojima je odlukom priznato vlasništvo kojem se tužbom zahtjeva na tri jednaka dijela kada je predmetna nekretnina dijeljena na osmero njih, dok odluka A- 492/47 od 05. srpnja 1947. nema iskazanu potvrdu pravomoćnosti nadležnog dijela iz čega proizlazi da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina razrješenjem agrarnih odnosa, pa i da nekretnine nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću niti putem agrara osnovom čega je i odlučeno kao u izreci.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka prema čl. 365. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
10. Tužitelji svoj zahtjev osnivaju na utvrđenju prava suvlasništva dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz dva osnova i to podnošenjem tužbe na samostalnom posjedu i institutu dosjelosti, a tijekom postupka i razrješenju agrarnih odnosa sa pravnim prednikom tuženika, sukladno odredbama Zakona o ukidanju agrarnih odnosa. U odnosu na stjecanje toga vlasništva, ta dva pravna osnova međusobno se isključuju.
11. Uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije uslijedilo je 1930. godine kada je temeljem Zakona o likvidaciji na tom području došlo do ukidanja težačkih odnosa feudalnog karaktera, a u cilju provođenja tog Zakona donesena je i posebna naredba ("Službene novine" broj: 279/30 od 04. prosinca 1930.). Težaci koji su do dana stupanja na snagu tog Zakona neprekidno obrađivali takvo zemljište najmanje 30 godina postali su vlasnici, sa time da nisu mogli imati više od 10 hektara obradivog zemljišta, ako broj članova njihove obitelji nije bio veći od 6 članova. Za svakog daljnjeg člana obitelji težaka priznavalo se pravo vlasništva na još 1/2 hektara obradive površine zemlje sukladno paragrarfu 6 Naredbe o provođenju Zakona. U odnosu na zemljište koje je prešlo u vlasništvo obrađivača, njegovim prijašnjim vlasnicima priznato je pravo na odštetu čija je visina ovisila o dužini trajanja zakupnog (težačkog) odnosa, sukladno paragrafu 12/1 Naredbe.
12. Težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji, ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa od 22. studenog 1946. Prema odredbi čl. 1. toga Zakona ukinuti su svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, a takvim odnosima (čl. 2.) smatraju se feudalni, kmetski, kolonatski, težački i svi slični trajni agrarni odnosi bez obzira na naziv, kod kojih odnosa vlasnik nije sam obrađivao zemlju, već ju je pod raznim uvjetima davao drugome na obrađivanje. Brisanje upisanih težačkih odnosa u zemljišnim knjigama moglo se provesti samo na osnovu odluke kojom se utvrđuje da je težački odnos razriješen odnosno ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To je mogla biti sudska odluka po Zakonu o likvidaciji iz 1930. koja je postala pravomoćna prije 22. studenog 1946. (dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa) ili poslije toga datuma, pravomoćna odluka Agrarne komisije odnosno Narodnog odbora kotora donesena na osnovu Zakona iz 1946.
13. Cijeneći sadržaj gore navedenih zakonskih odredbi koje su regulirale uređenje agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i utvrđeno činjenično stanje, upisani težački odnosi iz zemljišnih knjiga mogli su se provesti samo osnovom odluke kojom se utvrđuje da je težački odnos razriješen, odnosno da je ukinut i da je zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača. To se odnosi na sudsku odluku prema Zakonu iz 1930., koja je postala pravomoćna prije 22. studenog 1946., kada je stupio na snagu Zakon iz 1946., a nakon toga i pravomoćne odluke Agrarne komisije, odnosno Narodnog odbora kotara osnovom Zakona iz 1946.
14. Ne može se prihvatiti navodi tužitelja da je njihov pravni prednik ŠŠ pok. BŠ, razrješenjem agrarnih odnosa i to temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, stekao pravo vlasništva spornog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] a tužitelji njegovim nasljeđivanjem. To stoga što u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini nije evidentiran kao agrarni prijavitelj prednik tužitelja. Uz to i Odluka br. A-492/47 od 5. srpnja 1947., nema oznaku pravomoćnosti, koja je i osnova uknjižbe propisana paragrafom 30. Zakona o likvidaciji, na što se i pravilno poziva prvostupanjski sud.
15. Dakle, da bi temeljem Zakona o ukidanju agrarnih odnosa - njegovim stupanjem na snagu, zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača, bilo je potrebno postojanje pravomoćne odluke koja je donijeta prije stupanja na snagu toga Zakona što je u predmetnom slučaju izostalo, dok ne postoji niti pravomoćna odluka donijeta na temelju toga Zakona, a tužitelji nisu dokazali niti postojanje agrarne prijave ili upis valjanog težačkog prava, koji bi se odnosio na njihova pravnog prednika na predmetnoj nekretnini, a i upis posjeda u korist prednika tužitelja je izostao, jer iz stanja predmeta proizlazi da je upravo pravni prednik tuženika u tom trenutku (1946.) bio upisan kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] dok je upis pravnog prednika tužitelja izvršen 1951. u postupku revizije, koju tuženik konačno osporava. Niti iskazima saslušanih svjedoka (ĆŠ. rođ.1941., LŠ, 1949., rođaka tužitelja i UŠ r. 1953., rođaka tužitelja) na siguran način ne može se zaključiti da je pravni prednik tužitelja na dan 22. studenog 1946. na spornoj nekretnini izvršavao sadržaj kmetskih odnosa, jer se radi o svjedocima koji su iskazivali općenito posebno u pogledu onoga što se obrađivalo na predmetu spora, njihovi iskazi razlikovali su se pogledu tvrdnje koliko se davalo napolice(plaćalo) crkvi, dok 4. tužiteljica navodi da je njezin djed bio vlasnik nekretnine prije agrarne reforme, što nije utvrđeno, dok da se crkvi davalo doprinose u mlijeku, ribi, maslinovom ulju i smokvi. Konačno, radi se o svjedocima koji obzirom na svoju dob nemaju pravno relevantna saznanja o činjenicama koje bi potvrđivale navode tužbe o korištenju sporne nekretnine u relevantno vrijeme. Pritom, sama činjenica da je prednik tužitelja u posjedovnom listu za K. o. [katastarska općina] bio upisan (između ostalih osoba) na predmetnim nekretninama (radi se o posjedu koji je kao takav evidentiran 1951.) ne može tužitelje dovesti u povoljniju pravnu i procesnu situaciju u odnosu na tvrdnju o stjecanju prava vlasništva osnovnom razrješenja agrarnih odnosa, jer u istom izvatku iz posjedovnog lista naznačeno je (između ostalih) da su iste nekretnina podijeljena među seljanima koji su upisani u izvatku, u odnosu na koji upis tuženik tvrdi da predstavlja uzurpirano zemljište, dok u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ne postoji upis te čestice u tom posjedovnom listu.
16. Ne mogu se prihvatiti i žalbeni navodi tužitelja da bi putem svojih prednika stekli vlasništvo dosjelošću. Na temelju tada važećih pravila paragrafa 1460. do 1465. OGZ-a, zahtjeva da je posjed zakonit, istinit i pošten, uz protek 40 godina obzirom se radi o nekretnini u vlasništvu crkve. Jedna od temeljnih pretpostavki stjecanja vlasništva dosjelošću je pošten posjed (savjestan), slijedom čega se ne može steći pravo vlasništva u odnosu na nepošten posjed bez obzira koliko je taj posjed trajao. Poštenje posjeda kao pretpostavka stjecanja vlasništva je ispunjena ako posjednik kroz vrijeme dosjelosti, smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da je njegova. U konkretnom slučaju pretpostavka poštenja nije ispunjena jer iz provedenih dokaza proizlazi da se znalo, obzirom na provođenje agrarnih postupaka da je crkvena zemlja, pa ako su i vođene ovce i krave na ispašu, sječena stabla, time se i znalo da nekretnina koju koriste za ispašu nije njihova.
17. Time tužitelji nisu dokazali da bi pravo vlasništva nekretnina stekli dosjelošću putem svojih pravnih prednika a nakon njih nasljeđivanjem, kao pošteni posjednici. Pravilno je i utvrđeno da predmetne nekretnine nisu obuhvaćene rješenjima o nasljeđivanju, kao ni njihovo izvanknjižno vlasništvo, kao što nije dokazano da bi nasljednici zatražili unos tih nekretnina u ostavinsku imovinu. Iste nekretnine su i očevidom utvrđene kao zarasle i neprohodne, pa ukoliko kao nasljednici smatraju svojim vlasništvom, nije utvrđeno vršenje posjeda, time ni taj osnov dosjelosti.
18. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a.
U Puli - Pola 17. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Nataša Babić
