REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3402/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika TWIST PROMET d.o.o., OIB: 73190568222, Zagreb, Amruševa 7, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1184/2022 od 20. svibnja 2024., 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1184/2022 od 20. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1184/2022 od 20. svibnja 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.207,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.547,25 EUR (točka II. izreke) te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja proizlazi da je sud odluku o tužbenom zahtjevu donio na temelju odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) te odredaba čl. 29. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), a odluku o troškovima postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i st. 2. te čl. 164. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa).

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači ili na način da odbaci tužbu, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi u bitnome navodi da je zapisnikom o primopredaji od 30. srpnja 2019. poslovni prostor predan tužitelju, ali tim zapisnikom nije utvrđeno da je tuženik doista koristio predmetni poslovni prostor i bio u posjedu, da tuženik s tužiteljem nije imao reguliran zakupni odnos već je ugovor o zakupu sklopio s Gradom Zagrebom, da je tuženik raskinuo taj ugovor 1. travnja 2019. i da je zatražio primopredaju poslovnog prostora, da od raskida ugovora nije koristio predmetni poslovni prostor, da su računi za lipanj i srpanj 2019. izdani nakon što je ugovor o zakupu raskinut pa ti računi ne mogu biti zakonito izdani, da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe jer je na temelju računa mogao zahtijevati naplatu prema pravilima Ovršnog zakona te osporava pravilnost i zakonitost odluke o troškovima.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja predmetnog poslovnog prostora u Berislavićevoj ulici 4, u vlasništvu tužitelja.

9. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužbu trebalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa. Naime, budući da tužitelj ne tvrdi da je s tuženikom bio u odnosu na temelju ugovora o zakupu (niti to tvrdi tuženik), nisu ispunjene pretpostavke za izdavanje platnog naloga u smislu odredbe čl. 446. st. 4. ZPP-a niti pretpostavke iz čl. 446. st. 2. ZPP-a za odbacivanje tužbe. Izvadak otvorenih stavki koje je tužitelj priložio tužbi je priložen radi utvrđenja visine tražbine, a potraživanje naknade koristi za vrijeme posjedovanja ne predstavlja osnovu za izdavanje računa (vjerodostojne isprave).

10. Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika, valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO-a, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.

11. Na utvrđene činjenice da je u predmetnom razdoblju tuženik kao nepošteni posjednik bio u posjedu predmetne nekretnine, pravilnom primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja poslovnog prostora u visini koju je utvrdio na temelju zakupnine koju je tuženik ugovorio s Gradom Zagrebom, i koja tijekom prvostupanjskog postupka nije niti bila sporna.

12. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu čl. 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.

13. Također utvrđenje kako je tuženik predmetni prostor tužitelju predao 30. srpnja 2019., nije proturječno priloženoj ispravi - zapisniku o primopredaji poslovnog prostora od 30. srpnja 2019., a okolnost je li tuženik iskorištavao poslovni prostor nije odlučna za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a kojim je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora vlasniku naknaditi sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, ali i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

14. Također, nepošteni posjednik koji je koristio poslovni prostor bez prava na posjed, dužan je vlasniku na ime naknade koristi koje je imao za vrijeme korištenja poslovnog prostora, dati naknadu najmanje u visini zakupnine koju je plaćao ili koja se prosječno plaća za takav prostor (shvaćanje prihvaćeno u sudskoj praksi, npr. u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revx-942/14 i dr.) i utvrđenje prvostupanjskog suda o visini naknade nije proturječno priloženom izvatku otvorenih stavaka od 8. veljače 2022.

15. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a tu odluku tuženik konkretno niti ne osporava.

16. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 17. ožujka 2025.

Sudac

Maja Bilandžić