Poslovni broj: UsI-4385/24-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ĆĆ iz [adresa]. 5 (Njemačka), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Jurici Kozini, odvjetniku iz Zagreba, II. Zagorska 2D, protiv tuženika:
Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 17. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/22- 01/254, URBROJ: 513-04-24-4 od 12. rujna 2024. godine i porezno rješenje Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-415-02/22-18/21, URBROJ: 513-02-3005/44-22-15 od 31. svibnja 2022. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.000,00 €.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 12. rujna 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 31. svibnja 2022. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je naložena uplata ostatka posebnog poreza na motorna vozila s pripadajućim zateznim kamatama, uz utvrđenje da je puni iznos već uplatio kao osiguranje i uz obvezu registracije vozila u Republici Hrvatskoj (RH). Takvo rješenje je doneseno nakon što je tužitelj u RH zatečen u upravljanju vozilom njemačkih registracija u njegovom vlasništvu.
Tužitelj u tužbi ističe da je carinski prekršajni postupak protiv njega pravomoćno obustavljen i da je u tom postupku utvrđeno da nema prebivalište u [adresa]. Tužitelj ističe da je manje od 185 dana u kalendarskoj godini u RH, jer u Njemačkoj živi i radi.
Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Nesporno je da je 08. siječnja 2022. godine tužitelj zatečen u Zagrebu u upravljanju vozilom njemačkih registracija u njegovom vlasništvu.
Carinsko tijelo je istog dana sastavilo zapisnik o obavljenom nadzoru, u kojem je utvrdilo da je tužitelj državljanin RH, da posjeduje osobnu iskaznicu i vozačku dozvolu izdanu u RH, da mu je prebivalište prijavljeno u [adresa] te da je u RH zdravstveno osiguran kao umirovljenik. Carinsko tijelo je također utvrdilo da je restoran u kojem je tužitelj radio u Njemačkoj zatvoren od studenog 2021. godine. Tužitelj je 12. siječnja 2022. godine izjavio prigovor na zapisnik.
U prvostupanjskom rješenju od 31. svibnja 2022. godine je navedeno da su i sporno vozilo i tužitelj u godinu dana prije 08. siječnja 2022. godine preko 185 dana bili u RH te da je tužitelju u RH središte osobnih i poslovnih interesa.
Carinsko tijelo je utvrdilo da je tužitelj u RH zdravstveno osiguran kao umirovljenik jer to proizlazi iz odgovora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) carinskom tijelu od 10. siječnja 2022. godine.
Međutim, tog istog dana 10. siječnja 2022. godine je HZZO tužitelju izdao potvrdu o tome da je u RH bio zdravstveno osiguran do 31. svibnja 2014. godine. Stoga sud ne može prihvatiti utvrđenje carinskog tijela o tome da je tužitelj na dan 08. siječnja 2022. godine bio zdravstveno osiguran u RH.
Sud je na raspravnom ročištu kao neadekvatan odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja, a također je tada odbio i prijedlog za vršenje uvida u prekršajni spis, s obzirom na to da je tužitelj još uz tužbu priložio pravomoćno rješenje carinskog prekršajnog tijela od 17. siječnja 2023. godine, kojim je u odnosu na njega obustavljen carinski prekršajni postupak, pokrenut zbog prekršaja iz čl. 29. t. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (NN 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19 - ZPPMV) u vezi događaja od 08. siječnja 2022. godine.
U čl. 29. t. 1. ZPPMV-a je propisano prekršajno kažnjavanje fizičke osobe koja se zatekne u posjedu motornog vozila na koji nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koja se zatekne pri korištenju takvim motornim vozilom na cesti u RH (čl. 8. st. 2. t. 2. ZPPMV-a).
Međutim, u ovoj pravnoj stvari je tužitelju naloženo plaćanje ostatka posebnog poreza na motorna vozila upravo na temelju čl. 8. st. 2. t. 2. ZPPMV-a, u kojem je propisano da kod nezakonite upotrebe motornih vozila na području RH obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kada se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u RH nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili kada je koristila takvo motorno vozilo na cesti u RH.
Iz navedenog proizlazi da je carinski prekršajni postupak protiv tužitelja vođen na temelju istog činjeničnog supstrata i na temelju istih materijalnopravnih odredbi ZPPMV-a kao i u ovoj pravnoj stvari nalaganja uplate ostatka posebnog poreza na motorna vozila. Drugim riječima, uvjeti za prekršajnu odgovornost iz čl. 29. t. 1. ZPPMV-a su isti kao i uvjeti za nalaganje uplate posebnog poreza na motorna vozila na temelju čl. 8. st. 2. t. 2. ZPPMV-a.
Imajući u vidu da je u pravomoćnom rješenju carinskog prekršajnog tijela od 17. siječnja 2023. godine utvrđeno da tužitelj u smislu čl. 8. st. 2. t. 2. ZPPMV-a nije imao prebivalište u [adresa], nema razloga zbog kojeg se to isto utvrđenje nije primijenilo u vezi istog činjeničnog supstrata i na temelju istih materijalnopravnih odredbi i u ovoj pravnoj stvari nalaganja uplate ostatka posebnog poreza na motorna vozila - koji postupak je vodilo isto carinsko tijelo (Područni carinski ured Zagreb).
Sud dodatno napominje da se pojam prebivališta iz čl. 8. st. 2. t. 2. ZPPMV-a ne svodi na formalno prijavljeno i navedeno prebivalište u osobnim dokumentima tužitelja, s obzirom na to da ZPPMV u čl. 8. st. 3. ima posebnu i specifičnu definiciju prebivališta u smislu tog propisa. Tako je u čl. 8. st. 3. ZPPMV-a propisano da se u smislu tog propisa smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području RH stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza.
U prvostupanjskom rješenju od 31. svibnja 2022. godine je utvrđeno da je tužitelj u godinu dana prije 08. siječnja 2022. godine preko 185 dana bio u RH. Naime, po prikupljenim policijskim podacima za prethodnih godinu dana tužitelj je u RH bio od 17. svibnja do 19. svibnja 2021. godine, od 30. svibnja do 02. lipnja 2021. godine, 14. lipnja 2021. godine, od 29. lipnja do 27. prosinca 2021. godine te od 03. siječnja do 08. siječnja 2022. godine - što je više od 185 dana u prethodnih godinu dana prije 08. siječnja 2022. godine i više od 185 dana u 2021. kalendarskoj godini.
Međutim, carinsko prekršajno tijelo je u svom pravomoćnom rješenju od 17. siječnja 2023. godine prihvatilo tužiteljevo objašnjenje da je 29. lipnja 2021. godine napustio RH i da je nakon toga tokom te godine u RH bio još samo od 01. studenog do 16. studenog, od 24. studenog do 06. prosinca i od 22. prosinca do 27. prosinca, što bi značilo da je tužitelj sveukupno tokom 2021. godine u RH bio svega 44 dana. Sud ne može otkloniti ovo pravomoćno utvrđenje carinskog prekršajnog tijela, s obzirom na notorne nepotpune kontrole na graničnim prijelazima.
Osim toga, carinsko prekršajno tijelo je pravomoćno utvrdilo da je tužitelj bio zaposlen u Njemačkoj od 15. lipnja 2021. godine nadalje i da je u Njemačkoj primio plaće za razdoblje od lipnja do kolovoza 2021. godine, što također ukazuje na netočnost policijskog podatka o tome da bi tužitelj u kontinuitetu boravio u [adresa] od 29. lipnja do 27. prosinca 2021. godine.
Prema tome, imajući u vidu utvrđenja i pravomoćnu odluku carinskog prekršajnog tijela od 17. siječnja 2023. godine, kao i činjenicu da je HZZO tužitelju izdao potvrdu o tome da je u RH bio zdravstveno osiguran samo do 31. svibnja 2014. godine, sud zaključuje da tužitelj u smislu čl. 8. st. 3. ZPPMV-a nije imao prebivalište u [adresa] tokom 2021. godine, s obzirom na to da u toku te godine nije više od 185 dana boravio u [adresa] niti je u toku te godine u RH imao središte osobnih i poslovnih interesa, jer je tada radio u Njemačkoj i tamo primao plaću za svoj rad.
Iz utvrđenja da tužitelj u toku 2021. godine u smislu čl. 8. st. 3. ZPPMV-a nije imao prebivalište u [adresa] proizlazi da mu se na temelju čl. 8. st. 2. t. 2. ZPPMV-a nije mogao obračunavati poseban porez na motorna vozila zbog korištenja motornog vozila njemačkih registracija u [adresa] dana 08. siječnja 2022. godine.
Zbog toga je prvostupanjskim rješenjem od 31. svibnja 2022. godine tužitelju nepravilno i nezakonito naložena uplata ostatka posebnog poreza na motorna vozila i nezakonito naložena registracija vozila u RH, a potom je i tuženik drugostupanjskim rješenjem od 12. rujna 2024. godine nezakonito odbio tužiteljevu žalbu. Stoga su ta rješenja usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 2.000,00 €.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 29. siječnja 2025. godine, jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora.
U Zagrebu, 17. ožujka 2025. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Jurica Kozina
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV
