REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj R1 Ob-695/2022-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Kolindi Kolar, u pravnoj stvari predlagateljice ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv protustranke SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Sloković odvjetnica u [adresa] uz sudjelovanje maloljetnog djeteta JU, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa posebna skrbnica ŠUF, diplomirana pravnica zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Oreškovićeva 25 i Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Dubrava iz Zagreba, Dubrava 49, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, 17. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I./ Odbija se prijedlog.

Obrazloženje

1. Predlagateljica je 4. prosinca 2017. podnijela prijedlog u kojem je navela da su ona i protustranka živjeli u izvanbračnoj zajednici do 11. listopada 2014. kada je ona zajedno s djetetom pobjegla od njega zbog prijetnji smrću, a povodom tog događaja vođen je i kazneni postupak u kojem je on proglašena krivim presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem K-544/15 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, uvjetno na dvije godine. U istom postupku protustranici su bile izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja predlagateljici na udaljenosti manjoj od 300 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja bilo kakve izravne ili neizravne veze s predlagateljicom. Nadalje je navela kako je presudom ovog suda, poslovni broj P2-149/15 od 21. srpnja 2015. odlučeno da će maloljetna BU živjeti s majkom, a da će se susreti i druženja s ocem odvijati jednom mjesečno od 16,00 do 18,00 sati u prostorijama Doma Duga pod nadzorom stručne osobe Centra za socijalnu skrb, podružnica Dubrava (danas Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Dubrava, dalje: Zavod). Istom presudom naloženo je ocu da za uzdržavanje maloljetnog djeteta doprinosi mjesečno 1.000,00 kn. Maloljetna JU, rođena je **.**.2013. Predlagateljica je nadalje navela kako je protustranka pred ovim sudom, 13. veljače 2017. pokrenuo postupak radi izmjene odluke o osobnim odnosima. Predlagateljica smatra kako su se od donošenja presude pod poslovnim brojem P2-149/15 okolnosti promijenile. Naime, protustranka je prilikom susreta s djetetom 30. srpnja i 27. kolovoza 2015. verbalno vrijeđao predlagateljicu u prisutnosti djeteta i voditeljice nadzora zbog čega je oglašen krivim pred Prekršajnim sudom u Zagrebu, i to presudom poslovni broj PpJ-4036/15 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od trideset dana, uvjetno na devet mjeseci. Dodala je kako se maloljetna JU liječila na Rebru već u dobi od devet mjeseci jer je imala tikove kao posljedicu obiteljskog nasilja kojem je svjedočila kao beba. Od strane djetetove pedijatrice, a radi kontrole i procjene emocionalnog statusa jer je imala tikove i živjela u zajednici u kojoj je bilo prisutno zlostavljanje, dijete je upućeno u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (dalje: Poliklinika). Dana 9. lipnja 2017. Poliklinika je završila obradu te preporučila da se kroz nadležne ustanove poduzmu daljnje potrebne radnje kao i pomoć u razrješenju obiteljske situacije. Mjera nadzora nad susretima i druženjima počela se provoditi u veljači 2015. godine te je trajala do kolovoza 2015. godine u kojem razdoblju je protustranka viđao dijete jednom mjesečno u prostorijama Doma Duga, pod nadzorom. Nakon što je prilikom jednog susreta napao nadzornicu i predlagateljicu, za nadzornika je imenovan GU, koji je uspio organizirati jedno druženje u slastičarnici u listopadu 2016. godine kojom prilikom je bio prisutan prvih pola sata, nakon čega je otišao. Taj voditelj nadzora razriješen je dužnosti voditelja mjere. U razdoblju od kolovoza 2015. do srpnja 2019. godine protustranka je prestao komunicirati s djelatnicima Zavoda i više nije dolazio na susrete i druženja s djetetom te Zavod nije mogao uspostaviti kontakt s njim jer nije želio reći gdje stanuje, krio je svoju adresu i mjesto zaposlenja. Zavodu je adresu javio tek u srpnju 2016. godine nakon čega je nadzornik GU dogovorio susret u listopadu, no taj susret je završio prijetnjama predlagateljici. Idući susret održan je nakon godinu dana, krajem srpnja 2017. godine u prostorijama Dugave uz nadzornicu DU i taj je susret protekao dobro. Idući susret pokušan je početkom kolovoza 2017. godine, a kada je predlagateljica počela pripremati dijete na susret s ocem dijete je počelo histerizirati, govoriti da protustranka nije njezin tata, da je dosadan i da ne želi. Opirala se i za vrijeme dok su išle prema Dugavama. Nadzornica i predlagateljica su sat i pol razgovarale s djetetom i pripremale ju na susret, ali dijete je cijelo vrijeme plakalo pa susret nije realiziran. Nakon toga se protustranka više nije javljao, a niti nadzornica, niti Zavod nisu mogli s njim stupiti u kontakt jer se nije javljao na mobitel niti se odazivao na pisane pozive. U razdoblju od kolovoza 2015. godine do prosinca 2017. godine protustranka je s djetetom ostvario svega dva susreta, i to u listopadu 2016. i srpnju 2017. godine. Predlagateljica smatra kako otac ne može biti prisutan u životu djeteta svega jednom godišnje i nakon toga nestajati jer na taj način u život djeteta unosi nestabilnost i nesigurnost te tako šteti djetetovom zdravom psihofizičkom razvoju. U svim kontaktima koje je imao s djetetom otac nije bio zainteresiran za dijete, bio je usmjeren na sebe i neprimjerno se ponašao (bacio je u smeće djetetovu torbu u kojoj je bila odjeća i hrana za dijete, razmazao je dječju kremu po odjeći, otvorio je nekoliko pudinga i dječjih kašica i sve bacio u smeće, iščupao je sve vlažne maramice iz omota) djetetu nije pružao pažnju, znao je nepovezano pričati, iskazivao je nervozu i nezainteresiranost za dijete. Predlagateljica smatra kako je otac bio zainteresiran za susrete s njom, a ne sa djetetom, a što zaključuje iz toga što je uvijek želio da susretima i druženjima bude prisutna i ona. Predlagateljica je nadalje navela kako otac ni na koji način ne pita za dijete, ne viđa dijete, ne zove, ne čestita djetetu rođendan, ne kupuje joj darove, ne plaća uzdržavanje niti na bilo koji način sudjeluje u njezinom odrastanju. Predlagateljica ističe kako mjesečne potrebe djeteta iznose oko 2.000,00 kn, a da je otac sigurno u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta 1.000,00 kn mjesečno kako je to određeno gore navedenom presudom. Predlagateljica predlaže da se otac liši prava na roditeljsku skrb, a da za uzdržavanje djeteta doprinosi 1.000,00 kn (132,72 eura) mjesečno te da joj nadoknadi troškove ovog postupka.

2. Protustranka je u svom odgovoru na prijedlog u cijelosti osporio prijedlog predlagateljice navodeći da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonom predviđene pretpostavke za lišenje roditeljske skrbi. Osporio je navod predlagateljice da je nezainteresiran za dijete i da dijete ima tikove zbog nasilja kojem je prisustvovala kako beba. Naveo je kako je točno da je pravomoćno osuđen zbog prijetnji predlagateljici, ali i da je pokrenuo postupak radi izmjene osobnih odnosa. Smatra kako iz nalaza i mišljenja Poliklinike proizlazi da navod da je nasilje u obitelji razlog tikova djeteta nije istinit već upravo suprotno, iz tog nalaza slijedi zaključak kako dijete oca uopće ne poznaje jer s njim ima oskudne kontakte i očito iz razloga što djetetu nitko ne govori tko joj je otac. Tvrdi da susreti i druženja oca i djeteta nisu vršeni isključivo radi nemogućnosti oko njihovog dogovora s predlagateljicom. Predlagateljica s njim teško komunicira, a on nije u dobrim odnosima niti s njezinim roditeljima. Smatra kako je iniciranjem postupka radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa pokazao interes za dijete te da s djetetom želi izgraditi emotivan i kontinuiran očinski odnos. Naveo je da je na odsluženju zatvorske kazne iz predmeta koji nema veze niti s predlagateljicom niti s djetetom zbog čega nije u mogućnosti pristupiti sudu, a da predlagateljica, protivno najboljem interesu djeteta da zna tko joj je otac i da s ocem uspostavi emotivan odnos, koristi svaku priliku kako bi još više ocrnila oca i time mu onemogućila susrete i druženja s djetetom te uspostavljanjem emotivnog odnosa između njega i djeteta. Predlaže da sud prijedlog predlagateljice odbije kao neosnovan uz nadoknadu troškova postupka.

3. Lišenje prava na roditeljsku skrb je, sukladno čl. 149. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/05., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., dalje: ObZ), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta.

4. Ta se mjera određuje u posebnom izvanparničnom postupku i opća pretpostavka za određivanje te mjere je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (čl. 170. ObZ-a). O prijedlogu sud odlučuje rješenjem.

5. Odredbom čl. 171. ObZ-a propisano da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je, između ostalog, napustio dijete, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud te ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

6. Čitanjem mišljenja i prijedloga Zavoda od 29. svibnja 2018. (list 32 spisa) utvrđeno je kako je Zavod obavio nekoliko razgovora s majkom, izvid na kućnu adresu, razgovor s djetetom i uvid u izvješća mjere provođenja nadzora nad susretima i druženjima oca s djetetom, uvid u obavijest Uprave za zatvorski sustav kao i u sve spise koji su se vodili za obitelj u Zavodu. Tako je utvrđeno da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici od siječnja 2012. do listopada 2014. godine u kojoj je rođena maloljetna JU. Dana 13. listopada 2014. majka je zbog nasilničkog ponašanja oca prema njoj, u nazočnosti djeteta zajedno s djetetom napustila izvanbračnu zajednicu i otišla živjeti kod svojih roditelja dok je oca prijavila policiji te mu je od strane ODO izrečena mjera zabrane približavanja majci na udaljenosti manjoj od 300 metara te zabrana održavanja izravne ili neizravne veze s majkom putem telefona, mobilnih uređaja, e-maila. Mjera je zbog višekratnih kršenja trajala do sredine 2016. godine. Dana 13. listopada 2014. majka je ovom sudu podnijela prijedlog radi određivanja privremene mjere odnosno određivanja mjere zaštite i presudom ovog suda određeno je da će dijete živjeti s majkom dok su ocu određeni susreti i druženja pod nadzorom stručne osobe u prostorijama Udruge "Duga" i nadzor se počeo provoditi u veljači 2015. godine. Navedeno je određeno zbog izraženog nasilničkog ponašanja oca, mjere zabrane približavanja oca majci te izrečenih prijetnji s njegove strane da će uzeti majci dijete i neće joj ga vratiti.

6.1. Zavod je uvidom u izvješća prvog voditelja mjere nadzora utvrdio da je na nekim susretima bila prisutna i majčina sestra kako bi djetetu bilo lakše i manje stresno jer dijete dugo nije vidjelo oca. Na prvom susretu otac je ostvario dobar kontakt s djetetom i dijete je dobro reagiralo na oca, nije plakalo i nije bilo nepovjerljivo. Već prije drugog susreta otac se javio da možda neće doći na vrijeme jer putuje iz Beograda, no naknadno je javio da će ipak uspjeti doći na vrijeme. Na idući susret otac je zakasnio 10 minuta i lijepo se igrao s djetetom. Zaključak prvog izvješća je da se otac dobro snašao i uspio zainteresirati dijete te pridobiti njezinu pažnju, a djetetovoj prilagodbi pomogla je prisutnost tete na susretima. Tijekom susreta u ožujku voditeljica nadzora je navela da je dijete počelo plakati prilikom ulaska u prostor namijenjen za druženje i zvalo je majku, ali ju je teta uz pomoć igračke uspjela smiriti. Otac je prilikom dva susreta pričao nepovezane priče, iskazivao je nervozu i nezainteresiranost za dijete, a dijete je zabavljala i hranila teta. Prilikom jednog susreta otac je pred ulazom u zgradu pljunuo pred majku djeteta. Nadalje je utvrđeno kako je otac na neke susrete kasnio, zatim je usred susreta izlazio van te bi ostajao do 17,00, a ne do 18,00 sati. Zaključak drugog izvješća je da je otac većinu druženja djelovao nezainteresirano za dijete, više je bio usmjeren na sebe i svoju povrijeđenost zbog cjelokupne situacije dok je djetetu najveći problem predstavljao sam ulazak u prostor za druženje gdje je dijete i dalje plakalo. U trećem izvješću voditeljica mjere je navela da je "otac cijelu djetetovu torbu u kojoj je bila odjeća i hrana za dijete namazao dječjom kremom kao i zamjensku robicu, također je otvorio nekoliko pudinga i dječjih kašica pod izgovorom da ne zna koju kašicu dijete želi jesti, sve je bacio u smeće. Isto tako vlažne maramice je sve isčupao iz omota". Na upozorenja voditeljice mjere se oglušio, a pitao je može li dovesti nekog prijatelja na susret. Voditeljica mjere je istaknula da je na ranijim susretima otac bio zainteresiraniji za dijete te da je cijeli zadnji mjesec kasnio na susrete i odlazio sat vremena ranije, a vrijeme koje je provodio s djetetom nije koristio kvalitetno niti je djetetu pružao pažnju. Voditeljica nadzora je mišljenja da više nije zainteresiran, da su mu susreti i druženja dodatna obveza koju ne ispunjava voljno. S obzirom na to da je dijete bilo učestalo uznemireno i plačljivo kada bi ulazilo u prostor majka se suglasila da i ona bude prisutna tijekom susreta i druženja kako bi se djetetu olakšala situacija. Susreti i druženja oca s djetetom pod nadzorom stručne osobe odvijali su se do mjeseca kolovoza 2015. godine kada su zadnja dva susreta (30. srpnja i 27. kolovoza 2015.) bila prijavljena policiji jer se otac nasilnički ponašao prema majci i voditeljici mjere nadzora. Pljunuo je na majku i verbalno je zlostavljao, a voditeljicu mjere je vrijeđao i pratio zbog čega je Prekršajni sud 8. ožujka 2016. donio presudu kojom mu je zbog verbalnog vrijeđanja majke u nazočnosti djeteta izrekao uvjetnu osudu. Dana 30. lipnja 2016. Kazneni sud je donio presudu kojom je oca proglasio krivim zbog fizičkog i verbalnog nasilja, odnosno učestalog ponižavanja i vrijeđanja prema majci djeteta na način da ju je pljuvao, udarao rukom ili nogom, davio, vukao za kosu, šakom stiskao čeljust, prijetio da će ubiti nju i njenu obitelj. Otac je priznao počinjenje tih djela. Otac je u više navrata izjavio da ne želi više dolaziti na susrete i da se odriče djeteta te je nakon kolovoza 2015. godine prestao dolaziti na susrete i zatražio je izmjenu voditelja mjere te se obratio Zavodu. Voditeljica mjere je također zahtijevala svoje razrješenje zbog nasilničkog ponašanja oca i voditelj mjere je izmijenjen na način da je voditeljem mjere imenovan NU **.**.2015. Unatoč izmjeni voditelja mjere otac nije dolazio na susrete i druženja niti se javljao sve do srpnja 2016. godine i Zavod nije znao gdje se nalazi. Zavod je naglasio kako otac čitavo vrijeme ne želi reći gdje živi i majka je zbog očevog nesudjelovanja u roditeljskoj skrbi duže vremena pokrenula postupak lišenja roditeljske skrbi pred ovim sudom. Nakon što je **.**.2015. GU imenovan voditeljem mjere susreti se nisu održavali jer otac nije bio dostupan i prvi put se javio u srpnju 2016. godine kada je uspostavio suradnju s voditeljem mjere nadzora, a prvi susret održan je u listopadu 2016. godine u slastičarnici Zagreb gdje su bili prisutni majka, dijete, otac i voditelj mjere. Voditelj mjere je naveo da je susret prošao vrlo dobro i da je nakon nekog vremena ostavio majku i oca same s djetetom uz njihov pristanak. Majka je s druge strane navela kako po njezinom mišljenju susret nije dobro prošao jer se otac orijentirao na nju, a ne na dijete zbog čega majka više nije željela dovoditi dijete na susrete i druženja već je predložila da dijete dovodi njezina majka ili sestra na što otac nije pristao. Od tog susreta više nije realiziran ni jedan susret oca i djeteta sve dok Zavod nije promijenio voditelja mjere nadzora u lipnju 2017. Majka nije pristala sama dovoditi dijete zbog prijašnjih loših iskustava s ocem i njegovog nasilničkog ponašanja prema njoj dok otac nije želio da itko drugi dovodi dijete već samo majka. Voditelj mjere nije uspostavio dovoljnu emotivnu povezanost s djetetom da bi mogao sam dovoditi dijete na susret s ocem. Otac je smatrao da majka treba biti prisutna prilikom čitavog susreta jer će dijete u protivnom plakati dok je majka smatrala da su očevi motivi i želje usmjereni na stvaranje odnosa s majkom, a ne s djetetom. Zavod smatra da je očevo ponašanje do tada, što se tiče iskazivanja motiviranosti o skrbi za dijete i zainteresiranosti za vođene sudske postupke bilo nepredvidivo i često potpuno nezainteresirano zbog čega je dolazilo do izbjegavanja dolazaka od strane oca kako na susrete tako i na sudska ročišta. Otac je upoznat sa potrebom konstantnog sudjelovanja u životu djeteta, a zbog emotivne stabilnosti djeteta i razvoja emotivne povezanosti s djetetom. Otac je verbalno počeo izražavati želju i volju za ponovnim ostvarivanjem kontakata s djetetom te je podnio zahtjev za obaveznim savjetovanjem radi izmjene odluke nakon čega je zatražio samostalne susrete i druženja putem suda, ali je brzo uvidio kako to neće biti moguće jer ga dijete ne pozna. Naveo je da je spreman na ostvarivanje susreta i druženja s djetetom pod nadzorom stručne osobe, ali inzistira da dijete na susrete dovodi majka.

6.2. Za novog voditelja mjere nakon GU imenovana je DU, **.**.2017. i susreti i druženja počeli su se provoditi u Centru za pružanje usluga u zajednici u Dugavama. Otac je na izmjenu voditelja mjere uložio žalbu. Prvi susret oca i djeteta nakon listopada 2016. godine i postavljanja nove voditeljice mjere održan je 19. srpnja 2017. i po mišljenju voditeljice mjere protekao je u redu, otac i kći su se igrali. I otac i majka bili su zadovoljni ishodom susreta. Zavod je iz izvješća voditeljice mjere utvrdio da je dijete po proteku polovice susreta bilo spremno na interakciju s ocem, privlačilo je njegovu pozornost i bilo je zadovoljno kada joj je otac posvetio pozornost. Djevojčica je u kontaktu s ocem bila neposredna, odavala je dojam zadovoljstva i smijala se. Otac je pokazivao interes za interakciju s djetetom, privlačio je pozornost djeteta i prilagodio način ponašanja i komunikacije djetetu. Tijekom razgovora s ocem, po proteku susreta bila je vidljiva njegova netrpeljivost prema majci djeteta kao i njezinoj obitelji što smatra uzrokom problema u njihovom odnosu. Drugi susret oca i djeteta održao se 30. kolovoza 2017. Na početku, prilikom dovođenja djeteta od strane majke dijete je po izlasku iz automobila plakalo i željelo je ići kući, teško se odvajalo od majke i nije željelo ući u Savjetovalište, majka se skrivala u automobilu da ju dijete ne bi vidjelo. Kako se dijete nije smirilo majka je izašla iz automobila i ušla u Savjetovalište s djetetom, a nakon gotovo 45 minuta dijete je ostalo u Savjetovalištu i u početku se sama igrala ne želeći uključiti oca, no nakon 20 minuta započela je zajedničku igru. Posljednjih sat vremena susreta nije bilo potrebe za intervencijom od strane voditeljice mjere te su se otac i dijete igrali. Majka je navela kako je dijete bilo uznemireno nakon susreta s ocem. Voditeljica mjere je u svom zaključku navela da se tijekom ostvarenog susreta moglo uočiti da je dijete iskazivalo separacijsku anksioznost u odnosu na majku, susret je započeo uz djetetovu jaku emocionalnu uznemirenost za koju je voditeljica nadzora procijenila da je više uzrok drugih okolnosti nego susreta s ocem što je navela i majka. Majka je pokazala motivaciju i spremnom da potakne dijete na susret, nudila je različita rješenja i načine da se susret ostvari dok je otac u početku bio pasivniji i bila je jasno vidljiva njegova suzdržanost zbog djetetove uznemirenosti i briga oko toga kako dijete podnosi susret iskazujući da ne želi dijete tjerati na susret s njim. Međusobno narušeni odnosi između roditelja su bili i više nego vidljivi.

6.3. Nakon tog susreta više nije održan ni jedan susret jer se otac prestao javljati na telefon i svi brojevi su bili isključeni, nije se odazivao na poziv upućen na adresu prebivališta. S obzirom na to da Zavod nije bio u mogućnosti stupiti u kontakt s ocem upućen je dopis njegovoj odvjetnici koja je izvijestila Zavod da se otac nalazi u istražnom zatvoru, a od strane Općinskog kaznenog suda Zavod je 5. prosinca 2017. obaviješten da je otac osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine dok je od uprave za zatvorski sustav Centar 22. veljače 2018. obaviješten da se otac nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Sisku u razdoblju od 7. rujna 2017. do 7. rujna 2018. Otac Zavod nije samostalno izvijestio o tim okolnostima niti o nemogućnosti dolazaka na susrete i druženja s djetetom niti je tražio ostvarivanje susreta i druženja s djetetom na drugačiji način. Tek tijekom posebnog postupka pred ovim sudom i na prijedlog Zavoda da se ocu zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom odvjetnik oca je zatražio da se osobni odnosi oca i djeteta ostvaruju u zatvoru na način da dijete jednom tjednom u zatvor dovodi majka ili stručna osoba. Sud je prihvatio prijedlog Zavoda za zabranom susreta i druženja s djetetom o čemu je donio presudu pod poslovnim brojem P Ob- 163/17 protiv kojeg rješenja je otac podnio žalbu.

6.4. Zavod je nadalje naveo kako majka i dalje živi sa svojim roditeljima i djetetom te je dijete u trenutku pisanja izvješća 2018. godine pohađalo dječji vrtić i bilo je uredno psihomotornog razvoja. Djelatnici vrtića nisu upoznali oca, a cjelokupnu brigu o djevojčici vodila je majka uz pomoć svojih roditelja. Tijekom terenskog izvida i razgovora s majkom i djetetom majka je navela da je svaki put nakon susreta s ocem morala duži vremenski period smirivati dijete i vraćati ga u adekvatno stanje funkcioniranja, a posebno zato što se ti susreti nikada nisu odvijali redovito da bi pružili djetetu mogućnost razvoja stabilnog odnosa s ocem.

6.5. Prilikom razgovora s djetetom na upit o ocu stečen je dojam da dijete nema jasno razvijenu sliku o pojmu oca i ne može se sjetiti kako se otac zove nego navodi "dedu Š". Djetetu je trebalo dosta vremena da se prisjeti oca te je to sjećanje na susrete i igru s ocem vrlo nejasno i mutno. Na pitanje kako joj se zove otac odmah je izgovorila "deda S" što je ime njezinog djeda po majci. Stečen je dojam da djed S igra zamjensku očinsku ulogu u životu djeteta iako je dijete svjesno da je to otac njezine majke, a ne njezin otac. Nakon toga je rekla da je zaboravila očevo ime i zahtijevala je od majke da ga izgovori. Čak i na direktan upit zove li joj se tata SU pogledavala je majku i nije sigurna u odgovor. S druge strane, djevojčica je bez problema navela imena svih drugih članova svoje obitelji i svojih prijateljica. Ne sjeća se da je negdje odlazila na izlete s ocem kao što se ne sjeća kako su se općenito družili. Na direktan upit prisjetila se voditeljice mjere nadzora i zadnjih susreta s ocem kada su se igrali s mišićem, ali je to sve čega se mogla sjetiti. Navela je da tata ne živi s njom. Na upit da li bi željela vidjeti oca odgovorila je da da, ali je ostavila dojam kako joj otac ne nedostaje, da nema jasan pojam o njemu i da nema ni malo emotivne povezanosti s ocem. Na spomen oca malo se uozbiljila i primirila, no čim se tema promijenila opet je živnula. Majka je navela da se djevojčica unatrag mjesec dana naglo promijenila, da više nije sramežljiva, da se više ne boji nepoznatih ljudi već otvoreno pozdravlja sve koji pored nje prolaze kao i da je navedena promjena vrlo izražena i vidljiva u njezinom ponašanju. Djevojčica je ostavila dojam vrlo opuštene, vedre, vesele, komunikativne i zaigrane djevojčice spremne otvoreno odgovarati na sva pitanja.

6.6. Zavod je tada bio mišljenja kako je opravdano podržati majčin prijedlog za lišenje roditeljske skrbi oca u odnosu na maloljetno dijete jer je otac svojim dotadašnjim ponašanjem i postupanjem ugrožavao djetetov stabilan rast i razvoj. Nije sudjelovao u životu djeteta ni na koji način odnosno nije izvršavao niti jedan aspekt roditeljske skrbi već duže vremena odnosno od rujna 2014. godine. Otac ni na jedan način nije pokazao volju za mijenjanjem svog obrasca ponašanja te je bio bez razmišljanja o promjeni, kod njega nije postojala svijest o problemu niti potreba i namjera za promjenom ponašanja niti tada niti u budućnosti. Otac nije uviđao svoj dio odgovornosti za razvoj adekvatnog odnosa s djetetom i prebacivao je problem i odgovornost na druge, prvenstveno na majku i djelatnike Zavoda. Svojim načinom ponašanja ponovno je stvorio situaciju nemogućnosti ostvarivanja redovitih osobnih odnosa s djetetom u cilju stvaranja privrženosti i adekvatnog odnosa s djetetom i sudjelovanja u roditeljskoj skrbi za dijete. Dijete oca nije poznavalo, doživljavalo ga je kao stranca, nije se osjećalo ugodno i sigurno samo s njim te djevojčica nije izgradila odnos emocionalne bliskosti i povezanosti s ocem kao ni adekvatan oblik privrženosti. Zavod je smatrao da je potrebno uzeti u obzir to da je djevojčica u visokom razvojnom riziku s obzirom na očevo dotadanje ponašanje i njegove roditeljske kapacitete i da na strani oca ne postoji niti jedna roditeljska snaga u odnosu na dijete. Od kada je dijete živjelo samo s majkom otac nije izvršavao niti jednu roditeljsku zadaću u odnosu prema njoj (redoviti kontakti, briga o zdravlju, odgojno-obrazovnom statusu, uzdržavanje itd.).

6.7. Tada su ispunjene i liste za procjenu razvojnih rizika djeteta te je visok razvojni rizik određen u slijedećim aspektima:

- izražene emocionalne i psihičke poteškoće roditelja kao posljedica visoke izloženosti obiteljskom ili/i roditeljskom stresu i kriznim situacijama – otac je često mijenjao raspoloženja i emotivna stanja prilikom svih razgovora u Zavodu i kontakata voditelja mjere s njim, što je upućivalo na njegovu emotivnu i psihičku nestabilnost. Također teško podnosi boravak u zatvoru, što je s jedne strane razumljivo.

- svakodnevna skrb za dijete ne zadovoljava djetetove osnovne potrebe – otac nikad nije skrbio o svakodnevnim potrebama djeteta, a jedan kratki period kad je dijete živjelo s ocem i majkom u ranoj dobi, bilo je razvojno i sigurnosno ugroženo zbog nasilničkog ponašanja.

- nerazumijevanje razvojnih/emocionalnih potreba djeteta – izostaje potpuni roditeljski uvid u vlastito ponašanje prema djetetu i razumijevanje djetetovih potreba.

- neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta – otac se do sada u potpunosti i krajnje neodgovorno ponašao prema djetetu i grubo zanemarivao roditeljske dužnosti i obveze prema djetetu, stavljajući interes maloljetne BU na zadnje mjesto.

- neprihvatljivo i rizično ponašanje roditelja (sklonost kriminalu),

- povijest kontakata sa socijalnim i drugim službama zbog narušenih obiteljskih odnosa roditeljstva,

- neprimjerene reakcije na mjere, intervencije i stručnjake socijalne skrbi

6.8. S obzirom na do tada poduzete mjere od strane Zavoda i praćenje osobnih prilika roditelja kroz duži vremenski period Zavod je zaključio da nema pozitivnih kvalitativnih promjena u očevom ponašanju i funkcioniraju te da su kapaciteti oca za promjenom izrazito mali. Razvojni rizici djeteta u odnosu na oca su bio visoki i otac nije imao niti jednu roditeljsku snagu u odnosu na dijete. Stoga je Zavod smatrao da je opravdano podržati majčin prijedlog za lišenje prava na roditeljsku skrb oca u odnosu na maloljetno dijete BU.

7. Podneskom od 19. lipnja 20118. predlagateljica je navela kako nema primjedbi na izvješće i procjenu Zavoda te da je suglasna s mišljenjem i prijedlogom Zavoda.

8. Posebna skrbnica djeteta je u podnesku od 9. rujna 2020. navela kako iz mišljenja i prijedloga Zavoda od 25. veljače 2020. proizlazi da se osobni odnosi djeteta s ocem ne održavaju više od 2 godine, da otac ne dolazi u vrtić i da nikada nije kontaktirao djelatnike vrtića. Posebna skrbnica je mišljenja da otac grubo krši svoje roditeljske odgovornosti, dužnosti i prava jer ne kontaktira sa svojim maloljetnim djetetom, ne sudjeluje u djetetovom odgoju i obrazovanju niti izvršava i jedan sadržaj roditeljske skrbi zbog čega se suglasila s prijedlogom Zavoda.

9. Čitanjem rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-368/2018-2 od 4. srpnja 2019. (list 52 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem ukinuta presuda ovog suda poslovni broj P Ob-163/17-21 od 9. travnja 2018., a kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja SU kojom je tražio izmjenu presude ovog suda donesene pod poslovni brojem P2-149/15-11 od 21. srpnja 2015. na način da se osobni odnosi između djeteta i njega, za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, održavaju jednom tjednom i svaki blagdan u trajanju od 1 sata u vrijeme posjeta u prostorijama zatvora uz nazočnost stručne osobe voditelja nadzora, a po izlasku oca iz zatvora svaki utorak i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati, svaki drugi vikend subotom od 10,00 do 18,00 sati te 2 tjedna u ljeto i 2 tjedno zimi te je navedena odluka promijenjena na način da su zabranjeni osobni odnosi između oca i djeteta.

10. Čitanjem očitovanja Zavoda od 12. veljače 2021. (list 66 spisa) utvrđeno je kako je procjena Zavoda da su i dalje ispunjeni uvjeti za lišenje oca prava na roditeljsku skrb te da nije svrsishodno određivati osobne odnose između oca i djeteta.

11. Čitanjem izvješća o provođenju mjere nadzora (list 82-133 spisa) utvrđeno je da je nakon razdoblja sadržanog u izvješću i procjeni Zavpda od 25. svibnja 2018. u kojem izvješću su detaljno opisana izvješća voditelja mjera sve do pisanja tog izvješća, što je detaljno opisano pod točkama 6. obrazloženja ove presude, kako i nakon tog razdoblja susreti oca i djeteta nisu ostvarivani. Naime, iz izvješća za travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2018. susreti nisu održani iako su ocu upućivani pozivi i SMS-ovi kako bi potvrdio svoj dolazak na predviđene susrete i na oba broja koja je otac do tada koristio javljao se automatski odgovor "osoba koju ste nazvali trenutno ne može odgovoriti na vaš poziv", a izvještaj o isporuci SMS-a nije dolazio na broj voditeljice mjere nadzora, a od rujna 2018. pa do kraja godine na oba broja javljao se automatski odgovor "Upozorenje! Poslali ste SMS na broj koji ne podržava primanje SMS poruka. Molimo vas, provjerite je li broj na koji želite poslati SMS ispravan". Prilikom pozivanja zvoni zauzeto odmah po biranju brojeva. Iz izvješća za siječanj 2019. proizlazi kako susreti djevojčice i oca također nije ostvaren zbog nemogućnosti kontaktiranja oca. Iz izvješća za veljaču 2019. proizlazi kako susret nije ostvaren također zbog nemogućnosti kontaktiranja oca s time da je voditeljica mjere nadzora nadležnoj socijalnoj radnici poslala e-mail kako bi se saznale moguće novosti u vezi susreta oca i kćeri i 26. veljače 2019. ostvaren je kontakt sa socijalnom radnicom koja je obavijestila voditeljicu mjere kako nema promjena u sudskim postupcima u odnosu na viđanja oca i kćeri, a presuda o zabrani osobnih odnosa je u tom trenutku bila i dalje na drugostupanjskom sudu. Iz izvješća za ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019. godine proizlazi kako osobni odnosi u tom razdoblju nisu održani zbog nemogućnosti kontaktiranja oca. Također iz izvješća za siječanj, ožujak, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2020. godine utvrđeno je kako susreti između oca i djeteta nisu održani zbog nemogućnosti kontaktiranja oca. Čitanjem izvješća za siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2001. godine utvrđeno je da se osobni odnosi djevojčice i oca i dalje ne odvijaju jer voditeljica mjere nije uspjela stupiti u kontakt s ocem.

12. Saslušanjem majke djeteta (list 72 spisa) sud je utvrdio da je izvanbračna zajednica stranaka trajala je do 11. listopada 2014. kada se majka odselila. Majka je u svom iskazu navela kako nije sigurna da li je, u razdoblju od listopada 2014. pa do svibnja 2021. godine između oca i djeteta održano sveukupno deset susreta. Osobni odnosi između oca i djeteta, a uz prisustvo voditelja mjere održavani su na način kako je to i Zavod opisao u svom izvješću. Ona je predložila da dijete na susrete ne dovodi ona već netko treći na što otac djeteta nije pristao. Kada je djevojčica bila manja ona je pristala da ju dovodi ona radi djetetove zaštite, a kasnije isključivo zbog toga što otac nije pristajao na nekog drugog. U odnosu na susret koji se odvijao u kolovozu 2017. smatra da taj susret nije dobro protekao jer je BU cijelo vrijeme plakala, a ona je sjedila u autu i slušala ju kako plače. Ona je u jednom trenutku ušla unutra i vidjela kako je otac pokušavao uspostaviti kontakt s djetetom. Dijete je tada reagiralo na način da je sjedila njoj u krilu. Koliko se sjeća jedno vrijeme su se otac i dijete igrali s nekim mišem s time da je ona i dalje sjedila njoj u krilu. Nakon toga susreta nije bilo. U odnosu na to da li dijete zna tko joj je otac navela je kako je u razdoblju kada je na pitanje kako joj se zove otac odgovarala deda S to bilo u razdoblju kada je ona imala tri godine i nije razlikovala pojmove tata, djed, stric i sl. Danas ona zna da se njezin otac zove SU, zna kako izgleda i ima neka sjećanja na njihove susrete. Istaknula je kako otac djeteta ne zna tko je liječnik djeteta, ide li dijete u vrtić ili u školu i sl. Otac djeteta nikada prema njoj nije postavio niti jedan zahtjev za informacijom o tome tko je liječnik djeteta, kakvo je zdravstveno stanje djeteta, ide li dijete u vrtić i sl. Otac djeteta se od nje nije informirao ni o čemu vezano uz dijete. Njima je presudom utvrđeno i da je otac za uzdržavanje djeteta dužan plaćati 1.000,00 kn mjesečno, no u zadnjih 6 godina (iskaz je dan 14. svibnja 2021.) ne zna da li je platio sveukupno 12 mjesečnih obroka. To bi obično bilo tako da bi nešto platio prije održavanja sudskog ročišta ukoliko bi imao namjeru pristupiti na ročište. Od 2014. godine, od kada je ona otišla, ona i otac djeteta ni na koji način ne komuniciraju. Ona sama oca djeteta nikada nije obavještavala o zdravstvenom stanju djeteta. U početku je njemu bila određena zabrana pristupa i komunikacije. Nakon što je ta zabrana istekla ona je o zdravlju djeteta i o stvarima vezanim uz oca djeteta razgovarala isključivo sa socijalnom radnicom. Ona nema informacija o tome da li se otac djeteta kod Zavoda informirao o zdravlju djeteta. Zna da je jednom na Zavodu rekao da će se odreći djeteta, a drugi puta je rekao da će biti na sudu. Ona je tražila da GU više ne bude njihov voditelj nadzora za vrijeme susreta jer je jedan susret organizirao u slastičarni uz obrazloženje da će tako biti lakše djetetu. Njoj je rečeno da će on cijelo vrijeme biti prisutan, no on je u jednom trenutku otišao na wc i nije se vratio 15 min. U tom je razdoblju je otac djeteta nju uhvatio za nadlakticu u prisustvu djeteta i govorio joj kako će se ona njemu vratiti. Kada se voditelj mjere vratio na susret ona mu je rekla što se dogodilo na što je on rekao kako su oni lijep par nakon čega je nastavio sa ocem djeteta razgovarati o J i klađenju. Ona je o tom događaju obavijestila socijalnu radnicu, a sam događaj nije prijavila ni policiji ni sudu. Na pitanje smatra li da je zaista u najboljem interesu njihovog djeteta da se njenog oca liši roditeljskih prava što uključuje i njegovu obitelj majka djeteta je odgovorila kako smatra da je uzimajući u obzir sve što je zbog njega proživjela. Što se tiče njegove obitelji istaknula je kako je nakon što se odselila kontaktirala njegovu mamu i rekla kako nikada neće braniti da dijete viđa baku, djeda ili strica. Nakon toga ju nitko od njih nikada nije nazvao niti pitao kako je niti da li joj što treba. Jednom je srela šogoricu koja joj je rekla da ju razumije. Navela je i kako ona nisam zvala roditelje protustranke i obavještavala ih o djetetu jer ju je majka protustranke na sudu napala i vukla za kosu i pitala zašto je prijavila njezinog sina. Par mjeseci nakon odlaska bila je u kontaktu s majkom protustranke. S njegovim ocem nije bila uopće u kontaktu od kada je otišla niti ga je zvala. Naime, kada je otišla navečer je prijavila protustranku za zlostavljanje nakon čega ju je njegov otac nazvao i prijetio joj. Tu prijetnju nije nikome prijavila. Otac djeteta bio je nasilan i prema djetetu. To se dogodilo par puta za vrijeme dok su živjeli zajedno. Konkretno se sjeća zadnju večer prije no što je otišla kada je došao pijan kući i nabijao je nogom u kinderbed u kojem je dijete spavalo i kasnije ju je i tresao da se probudi. Opisala je kako je jednom prilikom, nakon što se nije otuširala 5 ili 6 dana, zamolila protustranku da pričuva dijete dok se ona otušira. Protustranka je stavio dijete u hranilicu, ali ju nije zavezao zbog čega je ispala i zaglavila glavom. Nije ju podigao već je došao u kupaonu i rekao joj da dođe jer se davi. Na susretu s prvom voditeljicom mjere otac nije želio presvući dijete već je izbacio sve njezine stvari iz ruksaka, polio jogurt po stvarima i šarao po stvarima. Izvadio je dječju kremu i namazao sve stvari. To je sve bilo u prisutnosti djeteta i dijete je vrištalo. Nju je krenuo naguravati dok je držala dijete i voditeljica mjere je zvala zaštitara. Nakon incidenta sa hranilicom oni su živjeli zajedno još mjesec dana.

12.1. Otac djeteta je u svom iskazu (list 74 spisa) naveo kako on smatra da roditeljska skrb podrazumijeva brigu oba roditelja o djetetu. On je sa djetetom živio do njezine prve godine života. Sa roditeljima predlagateljice se posvađao 6 mjeseci prije no što je ona otišla. Kasnije je shvatio da su čekali da se proslavi djetetov prvi rođendan koji je bio u rujnu da bi u listopadu otišla. Smatra da je to bilo planirano puno ranije. Kada je majka djeteta otišla s djetetom on je reagirao kako je reagirao jer je to jako teško podnio i kaje se zbog toga. Kada je pokrenut kazneni postupak on više nije mogao doći ni do kakve informacije o djetetu. Bojao se zvati i roditelje predlagateljice da ga netko ne bi prijavio. Tako je i dalje. Pokušao se vezano uz dijete informirati u Zavodu, ali od Zavoda uvijek dobiva isti odgovor, a taj je da će sve informacije dobiti preko suda te da je Zavod svoje mišljenje dostavio sudu. Kada je bio u zatvoru godinu dana nije mu bilo omogućeno da viđa dijete iako je i njegov brat bio na Zavodu. Tražili su da ga dijete posjećuje u zatvoru. Po izlasku iz zatvora mu ponovno nije dostupna niti jedna informacija o djetetu. Što se tiče navoda voditelja mjere oko toga kako su se odvijali susreti njega i djeteta naveo je kako je prvi voditelj mjere GU bio dobar voditelj koji je davao realno mišljenje, no to majci nije odgovaralo pa je tražila da se on zamijeni. Nakon što je imenovana nova voditeljica on je dolazio na susrete sa djetetom, ali ga dijete više nije poznavalo pa je bilo nemoguće sa djetetom ostvariti kvalitetan kontakt. Dijete je cijelo vrijeme plakalo. Kada bi ga dovela sestra predlagateljice ona bi ga malo zaigrala nakon čega se dijete igralo s njim. Kada je GU bio voditelj susreta on je redoviti dolazio na susrete, ali misli da su bila svega jedan ili dva susreta. U potpunosti osporava sve tvrdnje koje je majka iznijela vezano uz susret u slastičarnici. On smatra da je uvijek bio dostupan voditeljima mjera. Jednom ili dva puta se nije javio jer je bio na putu i jedno kraće razdoblje je promijenio broj, ali oni su tada imali i njegov kućni broj i broj njegovog brata. Dva ili tri puta dobio je i na adresu obavijest od Zavoda da im se mora javiti. Smatra da je Zavod uvijek mogao doći do njega. On je uvijek surađivao pa se npr. kada ga je Zavod tražio da dođe potpisati suglasnost za osobnu iskaznicu radi mogućnosti djeteta da ode u BiH, on odmah odazvao. On se u odnosu na prijedlog da ga se liši roditeljske skrbi osjeća jako loše jer ima jako puno osjećaja i emocija u odnosu na dijete. Zadnjih pet godina se maknuo sa strane i kontaktiraju preko Zavoda. Jako mu teško pada kada negdje vidi dijete, a ne može mu prići jer se boji da ga predlagateljica ne prijavi s obzirom da ga je stalno za nešto prijavljivala. Nema saznanja o tome da li je sudskim putem tražio,nakon što je izašao iz zatvora, da se osobni odnosi nastave ostvarivati kako je to određeno pravomoćnom i ovršnom presudom koja je na snazi. On se po izlasku iz zatvora odmah javio u Zavod. Oni vode još jedan postupak radi izmjene odluke o ostvarivanju osobnih odnosa, no taj postupak nije okončan. Za vrijeme života s predlagateljicom ona je bila nasilna prema njemu i sigurno mu je barem 10 puta bilo izgrebano lice što je vidjela njegova obitelj. On to nasilje nisam prijavljivao. Naveo je kako on voli svoju kćerku i sve bih dao za nju te je spreman učiniti sve što je potrebno da se njihov odnos poboljša. U vrijeme kada je GU bio voditelj mjere par puta je donio robicu za dijete na susrete, a prije toga se raspitivao o veličini koju dijete nosi. Na zadnjem susretu je pitao dijete što želi da joj kupi kada su se baš lijepo zaigrali i ona mu je rekla da joj kupi barbiku, ali je do idućeg susreta završio u zatvoru. Naveo je kako on nikada nije bio nasilan prema djetetu, a događaj koji je predlagateljica opisala u svom iskazu kao događaj sa hranilicom se uopće nije dogodio. Za vrijeme dok su živjeli svi zajedno se brinuo o djetetu najbolje što je mogao. On je bio taj koji se ujutro dizao dok je majka znala spavati i do 11 ili 12 sati. I za vrijeme dok su bili zajedno nisu se zajednički dogovarali niti o djetetu niti o njihovom životu. Protiv njega nikada nije pokrenut niti jedan postupak radi bilo kakvog djela na štetu djeteta. Jedan od primjera kako je obitelj predlagateljice djelovala protiv njega je i kada su izmislili da dijete ima tikove zbog njihovih svađa. On je predložio da dijete ide kod liječnika i dijete je bilo dva tjedna na Rebru gdje ju je svakodnevno posjećivao. Dijete se vratilo kući i sve je bilo u redu. On je alimentaciju plaćao kako je mogao s obzirom da nije bio zaposlen niti je trenutno zaposlen (svibanj 2021.). Za vrijeme dok je bio u zatvoru njegov brat je platio za alimentaciju sigurno 7 ili 8 rata. On je u međuvremenu u svibnju 2020. godine sa novom izvanbračnom suprugom dobio dijete. Zbog korone je bio otežan u pronalaženju i posla na crno. U zadnjih godinu dana (računajući od svibnja 2021.) B je kontaktirao dva ili tri puta jer su mu rekli da nema više potrebe da dolazi da jer je sve na sudu. Za vrijeme susreta kada je dijete plakalo njega to nije živciralo već ga dijete nije poznavalo. U potpunosti osporava tvrdnju da je ikada rekao da se namjerava odreći djeteta. On je u zatvoru bio zbog kaznenog djela prijetnji. On se svega boji zbog toga što je kod prijava zbog prijetnje njegova riječ protiv tuđe riječi i to su jedini dokazi tako da je moguće da netko nešto izmisli pa da on ponovno završi u zatvoru i zbog toga više ništa neće činiti. Kada bi mu bilo omogućeno on bi želi da dijete živi s njim iako zna da to sada nije moguće. Želio bi da se druže zajedno, da zna tko joj je otac, da joj može kupovati stvari, da može ići po nju u vrtić ili da ju može odvesti kod liječnika. On ne znam niti u koji vrtić dijete ide niti tko joj je liječnik. Sprema joj je posvetiti koliko god vremena je potrebno.

13. Ovaj sud je rješenjem, poslovni broj R1 Ob-2203/2017-37 od 28. veljače 2022. lišio oca prava na roditeljsku skrb uz obvezu plaćanja uzdržavanja, a koje rješenje je ukinuto, po žalbi protustranke, rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-417/2022-2 od 14. travnja 2022. i predmet je vraćen na ponovan postupak.

14. U ponovljenom postupku predlagateljica je dostavila presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj Kzd-124/2022-2 od 14. srpnja 2022. (list 199 spisa) kojom je protustranka oglašen krivim zbog neplaćanja uzdržavanja za maloljetno dijete u razdoblju od 11. rujna 2015. do 25. travnja 2022., izuzev razdoblja od 9. rujna 2017. do 7. rujna 2018. kada se nalazio na izdržavanju kazne zatvora.

15. Zavod je 16. prosinca 2022. dostavio sudu Izvješće o aktualnim obiteljskim prilikama stranaka (list 205 spisa) čitanjem kojeg je utvrđeno da od 2018. godine pa nadalje nije došlo do značajnih promjena okolnosti jer je otac iskazao minimalan trud po pitanju svih zakonom određenih roditeljskih dužnosti. Kod njega je izostao aspekt brige za dijete dok nije iskoristio mogućnost održavanja osobnih odnosa s djetetom pri čemu nije dao uvjerljive razloge za to iako je iz održanih susreta razvidno da je za to imao mogućnost. Nije opravdao svoju isključenost iz djetetovog odgoja i života čime je grubo zanemario svoje roditeljske dužnosti. Zavodu se obratio jednom tijekom 2000., jednom tijekom 2001. telefonskim putem te ponovno u listopadu 2022. godine. Objasnio je da je sve prepustio sudu i da se ne želi javljati majci djeteta niti se raspitivati o djetetu zbog mogućnosti ponovne prijave od strane majke. Zavod je smatrao kako i dalje nije opravdano promijeniti prijedlog glede lišenja prava oca na roditeljsku skrb jer se protekom vremena njegov angažman i trud za dijete nisu promijenili po pitanju svih roditeljskih dužnosti. Otac nije redovito plaćao uzdržavanje niti je bio uključen u brigu za dijete barem u vidu informiranja o obrazovnim i zdravstvenim potrebama djeteta iako je na to upućen u više navrata. Iz izvješća škole i liječnika utvrđeno je da suradnju ostvaruje isključivo majka. Razlog straha poput nove prijave majke procijenjen je nedovoljan u opravdanju očeve neuključenosti u obrazovni status i zdravlje djeteta. Zavod je mišljenja da verbalni iskaz ljubavi oca prema djetetu koje ima 9 godina i mnoštvo potreba i želja, ali i briga nesukladnih svojoj dobi nisu dovoljni te da nedostaje bihevioralni aspekt očeve brige što se nije promijenilo od donošenja ranijeg rješenja.

15.1. Sud je pozvao stručni tim Zavoda za usmeno obrazlaže svoje mišljenje na ročištu 24. travnja 2023. (list 221 spisa) na kojem ročištu je objašnjeno da bihevioralni aspekt brige pretpostavlja ponašajni aspekt. U konkretnom slučaju otac cijelo vrijeme i pred Zavodom verbalizira ljubav prema djetetu, ali to ne prati svojim ponašanjem. Zavod je ocu predlagao da se interesira o djetetu u školi i kod liječnika jer to može što otac nije učinio. Otac dugo vremena nije vidio ni čuo dijete tako da je upitno kako bi dijete sada reagiralo na susret s njim da mu se otac samo javi. Zavod smatra da neka blaža mjera ne bi mogla biti primijenjena. Naime, otac je mogao imati drugačije ponašanje još od 2015. godine pa nadalje uz izuzetak od rujna do rujna 2017. na 2018. godinu kada je bio u zatvoru. Zavod ne može znati kakvo bi bilo ponašanje oca s obzirom na protek vremena, ali smatra uzimajući u obzir sva njegova ranija ponašanja da ne bi došlo do pomaka. Otac je dijete zadnji puta vidio dijete u kolovozu 2017. godine. Od tada pa do 2020. otac nije viđao dijete niti se obraćao Zavodu tako da ne znam koje su okolnosti bile u tom razdoblju. Otac se Zavodu prvi puta obratio 2020. godine i od tada dijete nije viđao jer ne postoji sudska odluka o izmjeni mjesta održavanja susreta njega i djeteta jer se ranije mjesto susreta zatvorilo. Od 2016. godine u tijeku je postupak radi ostvarivanja osobnih odnosa oca i djeteta i jedino što nedostaje u tom postupku je mjesto održavanja susreta jer se susreti nemaju gdje odvijati. U tom postupku je prijedlog Zavoda da se osobni odnosi oca i djeteta zabrane s time da ni u jednom od postupaka nije rađeno vještačenje roditeljskih kompetencija oca. Osim 2020. otac se Zavodu obratio još jednom 2021. godine, zatim u listopadu 2022. godine te početkom travnja 2023. godine. Na pitanje da li je Zavod u bilo kojem postupku predlagao izricanje bilo kakvih blažih mjera u odnosu na oca navedeno je da je Zavod još 2015. godine predložio ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom s time da otac jedno vrijeme na te susrete uopće nije dolazio, a iz izvješća voditeljice mjere proizlazi kako navedena mjera nije dala rezultate. Od 2020. godine Zavod je kontinuirano tražio od suda da se promijeni mjesto određeno za ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom, ali ta odluka nije donesena. Navedeno je i kako bez provođenja vještačenja nije moguće utvrditi da li je od strane majke bilo manipulacije u odnosu na dijete na štetu oca. Činjenica je da je dijete zadnji puta vidjelo oca neposredno prije 4. rođendana i da je od tada prošlo mnogo godina. Da li je dio ponašanja djeteta i percepcija djeteta i neprimjeren utjecaj majke u ovom trenutku nije bilo moguće procijeniti. Otac od strane Zavoda nikada nije upućen na potrebu da potraži bilo kakvu psihološku ili psihijatrijsku pomoć. Otac je 13. travnja 2023. bio u Zavodu i tada je rekao da još uvijek nije bio u školi niti kod liječnika djeteta te da i dalje ne zna tko je razrednik djeteta ili djetetov liječnik. Navedeno je opravdao strahom od bilo kakvih prijava od strane majke.

15.1.1. Otac je na tom ročištu naveo da nije podnio prigovor protiv kaznenog naloga jer smatra da je plaćeno uzdržavanja njegova dužnost te je određene zaostatke i platio kao i da je tjedan ranije platio uzdržavanje za dijete, a prije toga i zaostatke za 6 mjeseci.

16. Posebna skrbnica je u svom podnesku od 14. travnja 2023. (list 220 spisa) navela kako iz izvješća Zavoda proizlazi da se osobni odnosi oca i djeteta nisu održavali djelomično zbog krivnje oca, ali djelomično i radi okolnosti koje nisu u uzročnoj vezi s krivnjom oca te da se podaci o protustranci baziraju na 2017. godini i ranije. Smatra da je potrebno utvrditi i kako protustranka izvršava roditeljsku skrb prema svom drugom djetetu odnosno ima li adekvatne roditeljske kapacitete te da li je povijest neprikladnog ponašanja i dalje prisutna kod njega.

17. Čitanjem dopisa Zavoda protustranci od 1. lipnja 2021. (list 230 spisa) utvrđeno je kako se osobni odnosi oca i djeteta po ranijoj presudu ne izvršavaju jer sudski postupak koji se vodio pod poslovnim brojem P Ob-757/2019 radi izmjene mjesta održavanja osobnih odnosa oca i djeteta još nije bio okončan.

18. Protustranka je u spis dostavio dokaz o plaćanju uzdržavanja te plaćanju zaostatka kako je to opisano pod točkom 15.1.1. obrazloženja ovog rješenja.

19. Čitanjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob- 757/2019-38 od 5. svibnja 2022. (list 260 spisa) utvrđeno je da je tom presudom izmijenjena toč. 3. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovno broj P2- 149/15-11 od 21. srpnja 2015. na način da će se osobni odnosi maloljetne BU s ocem SU ostvarivati svake subote od 10,00 do 11,00 sati na adresi: [adresa], uz nadzor osobe koju odredi nadležni HZSR PU Dubrava u razdoblju od 6 mjeseci od pravomoćnosti ove odluke, a nakon proteka 6 mjeseci održavanja osobnih odnosa pod nadzorom, osobni odnosi maloljetne JU s ocem SU ostvarivat će se svaki utorak i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati, svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati te dva tjedna tijekom ljetnih školskih praznika i tjedan dana tijekom zimskih školskih praznika.

19.1. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž Ob-198/2023-3 od 4. listopada 2023. (list 254 spisa).

19.2. Majka djeteta je podnijela i prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revd 878/2024-2 od 27. veljače 2024.

20. S obzirom na to da je u posebnom postupku pravomoćnom presudom određeno ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta pod nadzorom u trajanju od 6 mjeseci, a nakon toga bez nadzora sud je pozvao predlagateljicu da se očituje ostaje li kod prijedloga, no predlagateljica se u potpunosti oglušila na rješenje suda.

21. Čitanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob- 1375/2024-10 od 12. srpnja 2024. (list 293 spisa) utvrđeno je da je tim rješenjem određena privremena mjera na način da će zajedničko dijete stranaka, maloljetna BU stanovati s majkom ŠU, a da će osobne odnose s ocem ostvarivati svaki utorak i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati, svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati, izuzev u razdoblju dva tjedna kada majka koristi godišnji odmor, te tijekom ljetnih praznika u trajanju od 19. kolovoza do 1. rujna 2024. godine svakodnevno od 11,00 do 19,00 sati, na način da otac svaki dan dođe po dijete i vrati ga na adresu stanovanja. Ocu je naloženo da za njezino uzdržavanje doprinosim mjesečno u iznosu od 229,60 eura počevši od 12. srpnja 2024. nadalje sa pripadajućim zateznim kamatama.

21.1. Uvidom u e Spis za predmet R1 Ob-1375/2024 utvrđeno je da je rješenjem od 24. listopada 2024. izmijenjeno rješenje opisano pod točkom 21. obrazloženja ovog rješenja na način da će se osobni odnosi maloljetne BU s ocem SU održavati svaki utorak i četvrtak od 16,00 do 19,00 sati, svaku drugu subotu od 10,00 do 18,00 sati te tijekom zimskih školskih praznika od 23. prosinca 2024. godine do 7. siječnja 2025. godine svaki drugi dan od 11,00 do 19,00 sati, na način da majka dovede dijete na osobne odnose, a otac dijete vrati na adresu stanovanja. Privremena mjera ja određena do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-809/2024. Uvidom u s Spis utvrđeno je da je rješenje postalo pravomoćno 2. studenog 2024.

22. Na temelju svih gore navedenih utvrđenja sud zaključuje kako je u međuvremenu došlo do promijenjenih okolnosti, da su se osobni odnosa oca i djeteta počeli ostvarivati, i to prvo pod nadzorom, a nakon toga samostalno bez nadzora. Protustranka je u spis dostavila mišljenje i prijedlog Zavoda iz predmeta R1 OB- 1375/2024 (list 284 spisa) iz kojeg je jasno vidljivo da su se nakon višegodišnjeg ne ostvarivanja osobnih odnosa i višebrojnih sudskih postupaka, osobni odnos kćeri JU i oca SU počeli ostvarivati u prosincu 2023. godine. Maloljetna JU je bila u otporu i neverbalno je davala do znanja da ne želi biti na susretima. Međutim, kontinuitet viđanja i inzistiranje voditeljice mjere te motivacija roditelja su doprinijeli da su se gotovo svi susreti odvili. Za vrijeme trajanje mjere nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa i majka i otac su verbalizirali nesigurnost i tražili pomoć i savjet. Sa završetkom Mjere nadzora uz savjetodavnu podršku Zavoda nastavili su se susreti i viđanje kćeri i oca bez nadzora. Došlo je do vidljivog pozitivnog pomaka u odnosima kćeri i oca i pozitivnog pomaka komunikaciji između roditelja. Navedene promjene ukazuju na to da prijedlog predlagateljice nije u najboljem interesu djeteta.

23. Ukazuje se na dva načela obiteljsko prava, i to načelo prvenstvenoga prava roditelja da se brine o djetetu te dužnosti tijela da im pruža pomoć (članak 6. ObZ-a) te načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljskom životu (članak 7. ObZ-a) kojim načelima je predviđeno da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i brinuti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe kao i da su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U konkretnoj situaciji sud smatra kako lišenje prava na roditeljsku skrb, kao najstroža mjera u Obiteljskom zakonu nije primjenjiva u konkretnoj situaciji. Sud smatra kako je u najboljem interesu djeteta da ima razvijenu vezu s oba roditelja te da oba roditelja sudjeluju u životu djeteta što se postepeno postiže drugim vrstama intervencija u obiteljski život stranaka kao što je bila mjera ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom te određivanja privremene mjere, a koje mjere su rezultirale poboljšanjem odnosa kako između oca i djeteta tako i između samih roditelja te stvorile temelje za daljnje jačanje veze i odnosa oca i djeteta u najboljem interesu djeteta.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. ožujka 2025.

Sutkinja:

Kolinda Kolar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 3 dana od dostave pisanog otpravka rješenja, a koja se podnosi ovom sudu, u 5 istovjetnih primjeraka, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- predlagateljici

- protustranci po punomoćnici

- djetetu po posebnoj skrbnici

- Područnom uredu Dubrava