Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-175/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 90275854576, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-701/2023-10 od 3.veljače 2025., dana 17. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-701/2023-10 od 3.veljače 2025.
II O troškovima sastava žalbe odlučit će se u konačnoj odlluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) uz prijedlog da se rješenje preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF u Ugovoru o operativnom leasingu kojeg je kao potrošač zaključio s tuženikom i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa temeljem tih ništetnih odredbi.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, koji je tuženi istakao u odgovoru na tužbu prije upuštanja u raspravljanje, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan ocijenivši da je sukladno članku 19. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/15 – ZID ZPK) propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudom države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
7. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti, jer po ocjeni ovog suda, između stranka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu članka 70. stavak 1. - 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03), već je riječ o nepoštenoj, a time i ništetnoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sastavni dio tipskog ugovora koji je sastavio tuženik, time da tužitelj na njezin sadržaj nije mogao ni na koji način utjecati, te ona uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača koji bi radi ostvarenja svojih prava morao putovati u Zagreb, što bi uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu budući da živi u [adresa].
8. Sukladno članku 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranka proizašlih iz ugovora (stavak 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed da potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.).
9. Odredbe Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su u zakonodavstvo Republike Hrvatske i ugrađene u naš Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, 46/, 79/07, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (ugovor je sklopljen 2007.).
10. Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredba članka 81. stavak 4. ZZP/03 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati. Pravna posljedica takvih odredbi propisana je odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 kojom je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Kako tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ničim ne dokazuje da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba članka 82. alineja 19. ZZP/03. Navedena odredba naime određuje kako ugovorna odredba koja bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. toga Zakona, mogla smatrati nepoštenom, a kojom odredbom se primjerice isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.
12. S obzirom da je spor pokrenut radi ostvarivanja prava tužitelja iz Ugovora o operativnom leasingu, koji je prilikom sklapanja ugovora bio unaprijed formuliran na obrascu tuženika, to odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti (članak 27. Ugovora) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP, jer se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koju je formulirao tuženik, tako da tužitelj na njezin sadržaj nije imao utjecaj, a formulirana je od tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu sjedišta tuženika i time za sebe ostvari pogodnost i bitno manje troškove. Na taj način takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer bi radi ostvarivanja svojih prava i obveza tužitelj bio obvezan putovati u [adresa], što bi, s obzirom na mjesto njegova prebivališta u [adresa] uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, imajući u vidu udaljenost, troškove putovanja iz mjesta prebivališta u [adresa] i natrag, kao i za to putovanje potrebno vrijeme. Stoga se po ocjeni ovog suda, mjesna nadležnost suda koja je prorogacijskom klauzulom ugovorena prema sjedištu kreditora ne može zasnivati na toj nepoštenoj ugovornoj odredbi.
13. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se nepoštenost odredbe članka 11. Općih uvjeta, a time i njezina ništetnost može ispitivati samo u dokaznom postupku, valja navesti da je tužitelj podnošenjem tužbe izabrao sud u kojem želi ostvariti zaštitu, a tuženik je imao mogućnost da se o tome izjasni, i tu mogućnost je iskoristio isticanjem prigovora mjesne nenadležnosti. Sud je omogućio i tužitelju izjašnjavanje o prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika tako što mu je dostavio odgovor na tužbu. Strankama je bilo omogućeno raspravljanje o tom prigovoru, te je sud prvog stupnja pri preliminarnoj ocjeni nepoštenosti odredbe o mjesnoj nadležnosti u dovoljnoj mjeri utvrdio temeljem raspoloživih dokaza može li se dopustiti daljnje postupanje pred tim sudom.
14. Prilikom odlučivanja o mjesnoj nadležnosti pravilno je primijenjen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj: 102/15 – ZID ZPK), kojim je dodana odredba članka 19.l., kojom je regulirana mjesna nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s Ugovorom o kreditu, a koja propisuje da potrošač, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
15. Kako je pravilno ocijenjeno da je odredba koja sadrži prorogacijsku klauzulu ništetna, to je tužitelj koji ima pravo izbora nadležnog suda koji će odlučiti o ovom sporu nastalom u vezi potrošačkog ugovora o kreditu, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Križevcima, kao mjesno nadležnom prema njegovu prebivalištu, postupio sukladno odredbi članka 19.I. stavak 1. ZID ZPK.
16. Zbog iznijetih razloga, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Karlovcu 17. ožujka 2025.
Sutkinja
Ivana Mašić
