Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-959/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vlasti Šteher, odvjetnici u Našicama, protiv tužene – protutužiteljice JH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Vladimiru Buriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka, odlučujući o žalbi tužitelja – protutuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj PSP-1/2019-48 od 10. srpnja 2024., 17. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja - protutuženika UH kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj PSP-1/2019-48 od 10. srpnja 2024.

II. O troškovima žalbe i cjelokupnim troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

»I Dopušta se ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom Psp1/2019-33 od 19. listopada 2020. godine ovoga suda, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku broj Gž-294/2021-4 od 9. ožujka 2023. godine.

II Presuda Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. godine se ukida.«

2. Protiv takvog rješenja tužitelj – protutuženik (u nastavku teksta: tužitelj) je podnio žalbu zbog svih dopuštenih žalbenih razloga predviđenih iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer ne postoje jasni razlozi, a navedeni razlozi su dijelom protivni stanju spisa, pa se rješenje ne može ispitati. Tuženica – protutužiteljice (u daljnjem tekstu tuženica) je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka na temelju članka 421. stavak 1. točka 8. i točka 10. ZPP, a sud obrazlaže razloge samo za točku 8., dok nije ocjenjivao jesu li ispunjene propisane pretpostavke za ponavljanje postupka temeljem članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP. Poziva se na odredbu članka 422. stavak 2. ZPP, da se nove činjenice ili novi dokazi koji su nastali poslije pravomoćne sudske odluke stranaka ne mogu uspješno upotrijebiti kao razlog za ponavljanje postupka. Prema dostavljenoj presudi tuženica nije u povoljnijem položaju, odnosno ne bi se u odnosu na nju mogla donijeti povoljnija odluka, jer se radi o nepravilnoj služnosti, odnosno osobnoj služnosti u korist određenih osoba, a koju na temelju Diobnog ugovora imaju tužitelj UH i EH. Stoga, tužitelj smatra da naknadno brisanje stvarne služnosti ne poništava činjenicu da je služnost postojala i imala utjecaj na predmetni postupak. Predlaže usvajanje žalbe i preinačenje pobijane odluke prema odredbi članka 425. stavak 1. ZPP, odbijanjem prijedloga za ponavljanje postupka kao nedopuštenog. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom predmetu je pravomoćno odlučeno prvostupanjskom presudom Psp-1/2019-33 od 19. listopada 2020. i drugostupanjskom presudom ovog suda poslovni broj Gž-294/20221-4 od 9. ožujka 2023. da je tuženica uznemiravala i onemogućila tužitelja u korištenju prava stvarne služnosti prolaza i prijevoza preko njezinih nekretnina, te se nalaže uspostava prijašnjeg stanja, te zabrana ponavljanja takvog ili sličnog uznemiravanja prava služnosti prolaza i prijevoza. Pri tome je prethodno pitanje bilo postojanje prava služnosti na nekretnini tuženice u korist tužitelja, koja je u postupku utvrđena uvidom u zemljišnoknjižne izvatke, te je kao nesporno utvrđeno da je tužitelj ovlaštenik prava služnosti prolaza i prijevoza na nekretnini tuženice kao vlasnik povlasne nekretnine koji ima upisano pravo služnosti.

6. Tuženica je prijedlogu za ponavljanje postupka priložila drugostupanjsku presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž Zk- 303/2023-3 od 11. siječnja 2024. (stranice 331- 336 spisa) kojom je preinačena presuda prvostupanjskog suda i kojom je utvrđeno da je uknjižba služnosti prolaza i prijevoza upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (nekretnina tuženice) u korist čestice kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (nekretnine tužitelja) na temelju Diobenog ugovora od 30. listopada 1997. pod brojem Z-2181/97 nezakonita, te je naložena uspostava prijašnjeg stanja prije uknjižbe služnosti.

6.1. U tom predmetu, postupajući po brisovnoj tužbi tužiteljice (u ovom postupku tuženice) navedeni sud je utvrdio da izvršena uknjižba prava služnosti na njezinim nekretninama nije provedena u skladu sa sadržajem privatne isprave (Diobnog ugovora) koji je bio temelj za upis.

7. U dosadašnjim odlukama u ovom predmetu niti jedan sud se nije bavio pitanjem pravilnosti upisa prava služnosti koja je prethodno pitanje i pravni temelj za osnovanost tužbenog zahtjeva radi uznemiravanja i onemogućavanja vršenja prava služnosti, već se kao utvrđena činjenica u ovom predmetu uzimalo uknjiženo pravo služnosti tužitelja na nekretnini tuženice u zemljišnim knjigama koje je zemljišnoknjižni sud Općinski sud u Đakovu, Zemljišno-knjižni sud u Našicama upisao u predmetu broj Z-2181/97. U predmetu Z-2917/2024. isto zemljišno-knjižni sud je rješenjem od 3. svibnja 2024. uknjižio brisanje prava služnosti prolaza i prijevoza za korist nekretnine tužitelja, prema naprijed navedenoj presudi Županijskog suda u Varaždinu.

8. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su se odluke u ovom predmetu temeljile na odluci zemljišnoknjižnog suda kojim je proveden nevaljan upis u zemljišne knjige koja je pravomoćno preinačena presudom po brisovnoj tužbi nakon završetka ovog postupka, pa su ispunjeni uvjeti iz članka 421. stavak 1. točka 8. ZPP, budući da tu presudu tuženica nije mogla upotrijebiti ranije, jer je donesena tek nakon pravomoćnog završetka ovog postupka. Isto tako ispunjeni su uvjeti iz članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP, jer je tuženica tek nakon završetka postupka saznala nove činjenice, odnosno stekla mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Treba naglasiti da se, odlučujući o prijedlogu za ponavljanje postupka niti prvostupanjski sud niti ovaj drugostupanjski nisu bavili pitanjem da li služnost postoji ili ne postoji i da li je služnost mogla biti upisana u nekom drugom opsegu prema Diobenom ugovoru, jer to pitanje nije bilo utvrđivano u dosadašnjem tijeku postupka, već će se o tome raspraviti i odlučiti u ponovljenom postupku kao prethodnom pitanju za osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Stoga ovaj sud smatra da je pravilnom primjenom prava na utvrđene činjenice donesena pravilna odluka o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka, te je ukinuta prvostupanjska presuda primjenom članka 427. stavak 2. ZPP

11. Kako donošenjem rješenja nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP, niti bitna povreda na koju ukazuje tužitelj, zbog iznesenih razloga žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu, te potvrditi pobijano rješenje primjenom članka 380. točka 2. ZPP.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

Sisak, 17. ožujka 2025.

Sutkinja

Ljiljana Milina