Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Kralja Petra Krešimira IV br. 2

P-717/2021-19

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Lariju Glavašu, u pravnoj stvari tužitelja RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Iris Franić Tomić, odvjetnici u Omišu, protiv tuženice LC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jadranko Kozarić, odvjetnik u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon održane glavne, usmene i javne rasprave, zaključene 6. veljače 2025., uz sudjelovanje tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Iris Franić Tomić, odvjetnice iz Omiša, tuženice osobno uz punomoćnika Jadranka Kozarića, odvjetnika u Makarskoj, 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Darovni ugovor od 20.04.2010.g. ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika u Makarskoj Ante Pejkovića pod poslovnim brojem ovjere OV-1768/10 dana 20.04.2010.g.zaključen između tužene LC OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljice i sada pokojne prednice tužitelja RCJ rođ. R (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao darovateljice i to u dijelu u kojem je ista raspolagala s ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to:

- članak 2. st.1. u dijelu u kojem darovateljica daruje obiteljsku kuću, opisanu u članku 1. ovog Ugovora i to po ½ dijela daroprimateljici LC i to istočni dio kuće, a koji se sastoji od ½ prizemlja (kuhinja, soba i kupatilo), od ½ dijela prvog kata ( soba, dnevni boravak i dva kupatila) pripadajuće stepenice u kući, te garaže sa istočne strane kuće, a daroprimateljica darovanje prima sa zahvalnošću.

- članak 4. u dijelu kojim darovateljica ovlašćuje daroprimateljicu LC da bez njenog daljnjeg znanja i sudjelovanja zatraži i postigne u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj kao i u svim ostalim javnim očevidnicima, uknjižbu prava vlasništva za po ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj brisanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 4051, k. o. [katastarska općina] s imena tužene LC OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ suvlasnička dijela ( 1/30 + 7/15 dijela), te upis prava vlasništva za ½ suvlasnička dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

3. Dužna je tužena naknaditi tužitelju trošak ovog postupka sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj trošak ovog postupka u iznosu od 2.500 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 28. srpnja 2021. godine, ističe se da je tužitelj nasljednik sada pokojne RCJ (Ivan) rođ. L ud. N, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju broj O-416/11, UPP/OS-167/11 donesenom od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Pejkovića od 25.srpnja 2013.godine iza smrti RCJ (Ivan) rođ. L ud. N i diobom s ostalim nasljednicima bratom NC i sestrom DC, tužitelj je proglašen nasljednikom za ½ dijela nekretnine označene kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Na predmetnoj nekretnini nalazi se obiteljska kuća tužitelja sagrađena pedesetih godina prošlog stoljeća zajedno sa pripadajućom okućnicom i garažom, a koje je isključivi i faktični posjednik upravo tužitelj i to baš njenog istočnog dijela. Kao dokaz prilaže ostavinsko rješenje broj O-416/11, UPP/OS-167/11, doneseno od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Pejkovića od 25. srpnja 2013.godine iza smrti RCJ (D) rođ. L ud. N. Tužitelj je još za života pokojnih roditelja izvršio nadogradnju dijela predmetne kuće, te na istoj vršio brojne konstruktivne građevinske zahvate u svrhu nadogradnje i dogradnje, te je tako i 2006.godine kao investitor od strane Uprave za inspekcijske poslove odjela inspekcijskog nadzora, Područne jedinice u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije Odsjeka inspekcijskog nadzora u Splitu za ostalo područje

Splitsko-dalmatinske županije , Klasa:IP/I-362-02/06-02/03777, Urbroj: 531-07-1-23-06-02 od 8. prosinca 2006.g. izdano Rješenje kojim mu se naređuje uklanjanje izgrađenog upravo na predmetnoj zgradi, odnosno nekretnini. Osim što je predmetna nekretnina tužiteljev jedini dom već godinama i njegovo prijavljeno prebivalište, svi računi na ime korištenja iste glase upravo na tužitelja. (komunalna naknada, struja, voda i sl.) u prilog čemu dostavlja Rješenje Uprave za inspekcijske poslove odjela inspekcijskog nadzora, Područne jedinice u Splitu za područje Splitsko-dalmatinske županije Odsjeka inspekcijskog nadzora u Splitu za ostalo područje Splitsko-dalmatinske županije , Klasa: IP/I-362-02/06- 02/03777, Urbroj: 531-07-1-23-06-02 od 8. prosinca 2006., presliku Rješenja RH Splitsko-dalmatinska županija Općina Brela jedinstveni upravni odjel od 29.03.2016.g., račun i uplatnicu za Vodovod d.o.o. [adresa] od 30.05.2016.g. i 25.08.2017.g., te predlaže iz arhive pružatelja usluga zatražiti izvadak iz evidencije zaduženja i plaćanja za višegodišnje prethodno razdoblje, saslušanje tužitelja, te svjedoka DC. [adresa], PC, [adresa], ZC, [adresa], FC, [adresa], te očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i /ili građevinske struke.

2. Kako posjed tužitelja i izgrađena zgrada zahvaća česticu 7708/2 k. o. [katastarska općina], to je tužitelj dao izraditi Geodetski snimak- Skicu s uklopljenim katastarskim planom za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa od tvrtke Trigonometar d.o.o., PR.BR:236-2020 od 22.09.2020.g., a kako bi pokrenuo odgovarajuće postupke radi usklađenja stanja upisa u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama sa stanjem vlasništva u naravi. Te je prigode saznao da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama suda za ½ suvlasnička dijela na istoj upisana tužena. Naime, tužena je kao jedna od daroprimateljica dana 20.04.2010.godine, sklopila Darovni ugovor sa sada pokojnom majkom tužitelja RCJ rođ. L, a predmetom kojeg ugovora je upravo bila ½ suvlasnička dijela predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeni Darovni ugovor proveden je u zemljišnim knjigama suda za k. o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z.1241/10 rješenjem od 17. siječnja 2013.g. DOKAZ: Preslika Darovnog ugovora od 20.04.2010.g. ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Pejkovića pod poslovnim brojem ovjere OV-1768/10 istog dana, Skica s uklopljenim katastarskim planom za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa od tvrtke Trigonometar d.o.o., PR.BR:236-2020 od 22.09.2020.g., neslužbeni vlasnički list za predmetnu nekretninu i izvod iz posjedovnog lista za istu. Iako je ugovor nazvan Darovni ugovor s faktičnom predajom u posjed, tužena koja je izvršila upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda nikada nije stupila u posjed predmetne zgrade , te garaže i dvorišta, budući da u istima živi isključivo tužitelj kako je prethodno navedeno. Odredbom članka 482. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari u posjed mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Kako je očito da su u predmetnom ugovoru ovjereni samo potpisi ugovornih strana, jasno je kako s obzirom na činjenicu da kuća, garaža i pripadajuće dvorište nikada, ni u trenutku sklapanja ugovora, nisi kako zakon propisuje bili predmet prave predaje u posjed, to je jasno kako je ugovor protivan pozitivno pravnim propisima RH, te kao takav ništetan. Sporni ugovor nije sastavljen u formi koju zakon izričito propisuje i samim tim je protivan prisilnim propisima Republike Hrvatske.

3. Pored navedenog razloga ništetnosti, tužitelj ističe i činjenicu da je njegova majka predmetni ugovor potpisala svega godinu i pol dana prije svoje smrti, kada je bila jako stara i teško bolesna jer je 2010.godine doživjela i moždani udari, te je bila potpuno senilna s uz napredovalim dementnim promjenama, te kao takva zasigurno nije bila u mogućnosti shvatiti sadržaj i značenje predmetnog ugovora, a što je također jedan od razloga ništetnosti i nemogućnosti opstanka istog, a što ne bi trebalo biti sporno između parničnih stranaka. Ukoliko bude, tužitelj će predložiti na navedenu okolnost uvid u zdravstveni karton, medicinsko vještačenje i saslušanje svjedoka na ovu okolnost.

4. U odgovoru na tužbu tuženice od 8. listopada 2021. godine, ističe se da se tužena protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Tvrdi da je istina da su IC i RC, Rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O- 416/11 UPP/OS-167/11 od 25.07.2013. godine proglašeni nasljednicima ostaviteljice RCJ koja je umrla 2011. godine, međutim, RCJ u trenutku smrti nije bila vlasnica predmetne nekretnine stoga ni nasljednici nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, bez obzira što u Rješenju o nasljeđivanju piše. Tužena ovim putem ističe da je istina da je tužitelj izvodio određene građevinske radove radi rekonstrukcije objekta, ali je to činio po dopuštenju ranije vlasnice RCJ (majke tužitelja). Međutim, to nikako ne znači da je ulagao u svoju nekretninu i da je tim radovima stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Zbog toga bi tužitelj bio eventualno legitimiran za pokretanje postupka radi povrata uloženih sredstava. Inače je tužitelj ulagao sredstva koja je dobio od prodaje stana koji je izgrađen na nekretnini koju mu je majka OC darovala.

5. Tužena je od rane mladosti živjela u predmetnoj nekretnini gdje bi provodila cijelo ljeto. Za vrijeme rekonstrukcije kuće tužena je pomagala kako u građevinskim radovima tako i kuhanju majstorima i slično. RCJ (baka tužene) je u kolovozu 2011. godine doživjela moždani udar, a ne tijekom 2010. godine kako to u tužbi neistinito navodi tužitelj, nakon čega joj se zdravstveno stanje pogoršalo te joj je bila potrebna cjelodnevna pomoć i njega u vidu pripremanja hrane, održavanja higijene i slično. Bila je praktički nepokretna. Prije nego je Antica Tonka Šošić 2011. godine završila u bolnici tužena je svakodnevno bila kod nje i brinula se za nju, a aktivna briga oko iste seže sve od 2006. god., od kada se tužena i nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Nakon bakine smrti tužena je ostala u posjedu predmetne nekretnine te se nastavila brinuti i oko svoje majke koja je također bila bolesna. Majka je umrla 2014. godine. Tužena je ostala u posjedu predmetne nekretnine cijelo vrijeme, međutim nakon što je tužena postala vlasnica predmetne nekretnine ista je dopustila roditeljima da ostanu u kući i da je iznajmljuju te da od toga žive jer nisu imali drugih primanja. To je bio način na koji se tužena brinula o svojim roditeljima. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako je sad pok. RCJ u trenutku sklapanja Darovnog ugovora bila potpuno senilna i nije bila u mogućnosti shvatiti sadržaj i značenje predmetnog Ugovora za kazati je da je ista bila potpuno svjesna svojih raspolaganja u trenutku kada je sačinila Darovni ugovor, a o tom raspolaganju su bili upoznati i njezini sinovi RC i IC. Da je tužitelj itekako znao da je tužena vlasnica predmetne nekretnine vidi se iz činjenice što je isti nedugo nakon smrti svoje žene (majke tužene) tražio od tužene kao vlasnice da na nekretninu prijavi gospođu EC sa prebivalištem, što je tužena odbila učiniti. Zbog svega navedenog tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženoj naknadi troškove ovog parničnog postupka.

6. U predmetnoj pravnoj stvari prema tvrdnjama tuženice jedina pravno relevantna činjenica koju je potrebno u ovom parničnom postupku utvrditi je ta, da li je daroprimateljica nakon sačinjenja i potpisa Ugovora o darovanju ušla u samostalan posjed predmetne nekretnine ili nije. Imajući u vidu da su iskazi svjedoka pa dijelom i stranaka u većem dijelu irelevantni, jer su se iscrpljivali oko renoviranja kuće koje se obavljalo prije sastava Ugovora o darovanju, to je tužiteljica podneskom ukazala na bitne dijelove iskaza svjedoka koji pomažu sudu da utvrdi gore navedenu bitnu i spornu okolnost a sve navedeno od svjedoka ukazuje da je tužbeni zahtjev s tog osnova, nedostatka predaje u posjed, potpuno neosnovan. Također je neosnovan tužbeni zahtjev s osnova nemogućnosti darovateljice da zbog starosti i bolesti shvati značenje ugovora o darovanju. Na te okolnosti tužiteljica uopće nije ponudila dokaze. Osim nedostatka dokaza u pogledu nemogućnosti darovateljice da shvati sadržaj i značenje ugovora, tužiteljica ne nudi ni dokaze da bi darovateljica, prije provedbe darovanja, bila isključiva vlasnica predmetne nekretnine, iako tužbenim zahtjevom u točki 2. traži da se naloži zemljišnoknjižnom odjelu brisanje prava vlasništva za ½ dijela (1/30+7/15 dijela). Naime, darovateljica nije bila vlasnica cijele nekretnine, nego samo jednog suvlasničkog dijela od 7/15 dok je 1/30 dijela tužena stekla s drugog pravnog osnova, koji nije sporni ugovor o darovanju. Stoga, sud ne bi mogao naložiti brisanje prava vlasništva sa imena tužene za dijelove koje je tužena stekla sa drugog pravnog osnova koji nije predmet ovog parničnog postupka. Kao dokaz priložen je uz podnesak i povijesni izvadak iz zemljišne knjige. Zbog svega navedenog tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz nalog da joj se plate troškovi ovog parničnog postupka.

7. Na pripremnom ročištu održanom 26. rujna 2023. godine, sud je prihvatio prijedloge stranaka radi izvođenja predloženih dokaza s napomenom kako se od izvođenja pojedinih dokaza može i odustati od strane suda do zaključenja raspravljanja ako je to prema ocjeni suda suvišno. Na ročištu održanom 23. studenoga 2023. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka IC pok. N, iz [adresa], ČC sina NC, iz [adresa], te UC pok. P iz [adresa]. Nadalje, na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. travnja 2024. godine, sud je izveo dokaz saslušanjem predloženih ŽC kći pok. Ante, iz [adresa], DC pok. N [adresa] te VC, kći N iz [adresa]. Zatim je 9. svibnja 2024. održano ročište za glavnu raspravu na kojem su saslušani PC, sin Z i GC, kći F. Po prihvaćenom prijedlogu od stranaka sud je 1. listopada 2024. na ročištu za glavnu raspravu saslušao parnične stranke i svjedoka LCJ iz [adresa], te konačno 6. veljače 2025., izveden je dokaz saslušanjem predloženih ZC pok. I iz [adresa] te HC pok. O iz [adresa] na utvrđenje spornih okolnosti kako je to i predloženo od tužitelja u tužbi i tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka odnosno od strane tuženika iz odgovora na tužbu te do zaključenja prethodnog postupka.

8. Sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava koje su stranke priložile u predmetni spis te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka i predloženih svjedoka od stranaka na ročištima za glavnu raspravu održanim pred ovim sudom kako je uvodno navedeno.

9. Tužbeni zahtjev nije utemeljen.

10. Stranke su popisale troškove postupka.

11. Sporna je u predmetnom postupku među strankama eventualna djelomična ništetnost Darovnog ugovora od 20.04.2010.g. ovjerenog u potpisu od strane javnog bilježnika u [adresa] Ante Pejkovića pod poslovnim brojem ovjere OV-1768/10 dana 20.04.2010.g., zaključenog između tužene LC OIB: [osobni identifikacijski broj] kao daroprimateljice i sada pokojne prednice tužitelja RCJ rođ. R (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao darovateljice i to u dijelu u kojem je ista raspolagala s ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to: članak 2. st.1. u dijelu u kojem darovateljica daruje obiteljsku kuću, opisanu u članku 1. ovog Ugovora i to po ½ dijela daroprimateljici LC i to istočni dio kuće, a koji se sastoji od ½ prizemlja (kuhinja, soba i kupatilo), od ½ dijela prvog kata ( soba, dnevni boravak i dva kupatila) pripadajuće stepenice u kući, te garaže sa istočne strane kuće, a daroprimateljica darovanje prima sa zahvalnošću, te članak 4. u dijelu kojim darovateljica ovlašćuje daroprimateljicu LC da bez njenog daljnjeg znanja i sudjelovanja zatraži i postigne u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj kao i u svim ostalim javnim očevidnicima, uknjižbu prava vlasništva za po ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj inzistira na djelomičnoj ništetnosti tog Ugovora navodeći da tužena nikada nije stupila u posjed predmetne zgrade, te garaže i dvorišta jer u njima isključivo živi tužitelj. Stoga nije niti ugovor sastavljen u formi koja je propisana člankom 472. Zakona o obveznim odnosima te je isti ništetan. Posljedično traži i donošenje presude kojom se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj brisanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 4051, k. o. [katastarska općina] s imena tužene LC OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ suvlasnička dijela ( 1/30 + 7/15 dijela), te upis prava vlasništva za ½ suvlasnička dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja TC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ,a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Tužena spori da bi se radilo o ništetnosti jer u trrenutku smrti RCJ nije bila vlasnica predmetne nekretnine pa niti nasljednici nisu mogli steći pravo vlasništva na toj nekretnini neovisno o rješenju o nasljeđivanju od 25. srpnja 2013. godine a pored toga da je darovateljica u trenutku darovanja bila potpuno svjesna svojih raspolaganja s čime su bili upoznati i njeni sinovi RC (ovdje tužitelj) te sin IC a osobito spori tužbene navode da se nije radilo o pravoj predaji nekretnine tuženoj.

12. Odredbama članaka 479. – 498. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05-155723, dalje: ZOO), regulirana je materija vezana za darovanje. Tako je člankom 479. ZOO-a, propisano da Ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. Darovanjem se smatraju također oprost i isplata duga uz dužnikovu suglasnost. Ne smatraju se darovanjem odricanje od nasljedstva, odricanje od prava prije nego je stečeno ili prava koje je sporno, ispunjenje neke moralne obveze i prenošenje na drugoga stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu. Darovati se mogu sadašnje i buduće stvari, prenosiva imovinska prava te sadašnja i najviše polovina buduće imovine. U dvojbi objektom darovanja smatra se samo sadašnja imovina. Ako se želi darovati samo buduća imovina, potrebno je to izrijekom navesti u ugovoru. Ugovor o darovanju kojim se darovatelj obvezao na povremena davanja prestaje smrću darovatelja, ako iz ugovora ne proizlazi što drugo, kako je to propisano člankom 480. ZOO-a.

13. Nadalje, člankom 482. ZOO-a, propisano je da se Ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku. Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Upravo se na navedeni članak poziva tužitelj podnoseći tužbu ovom sudu a kojom se traži utvrđenje djelomično ništetnog Darovnog ugovora od 20. travnja 2010. godine.

14. Pregledom i čitanjem priloženog Darovnog ugovora između pok. RCJ, kao bake i darovateljice i MC i LC (obje unuke preminule RCJ), kao daroprimateljica, od 20. travnja 2010. godine, sud je utvrdio kako je darovateljica kao stvarna vlasnica obiteljske kuće označene kao č. zgr. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i č. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], darovala predmetnu kuću na način da je MC darovala zapadni dio kuće koji se sastoji od ½ prizemlja (konoba i WC, od ½ dijela prvog kata (soba i kupatilo), vanjskih stepenica sa zapadne strane kuće i WC-a ispod istih te ljetnu kuhinju sa zapadne strane a LC (ovdje tuženici), darovala je istočni dio kuće a koji se sastoji od ½ prizemlja (kuhinja, soba i kupatilo), od ½ dijela prvog kata (soba, dnevni boravak i dva kupatila), pripadajuće stepenice u kući te garaže sa istočne strane kuće a iste je ovlastila da zatraže i postignu uknjižbu prava vlasnička na svoja imena brisanjem tog prava s njenog imena. Javni bilježnik Ante Pejković iz [adresa], je 20. travnja 2010. godine, broj. OV-1768/10, ovjerio potpis darovateljice RCJ. Dakle, u tom smislu i ističe tužitelj da ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta odnosno nije ovjerovljena (solemnizirana) privatna isprava te da se u konkretnom slučaju nije radilo o predaji u posjed, što su razlozi na ništetnost takvog ugovora.

15. Pregledom priloženog izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu oznake č. zem. [katastarska čestica], pašnjak u [adresa], upisane u ZU 4051, vidljivo je da su na dan 27. srpnja 2021. sa suvlasničkim udjelima upisane CC za 1/30 i 7/15 dijela i LC za 1/30 i 7/15 dijela, kako je to u tužbi i navedeno. Nadalje, pregledom priloženog rješenja o nasljeđivanju, O-416/11 UPP/OS-167/11, od 25. srpnja 2013. godine, od j. bilježnika Ante Pejkovića iz [adresa], iza pok. RCJ (D) r. L ud. N, razvidno je kako je pod točkom C) za nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] u posjedovnom listu br. 287, vanknjižno vlasništvo, dakle za pravo posjeda na nekretnini, navedena i k. čestica [katastarska čestica], oko kuća, pašnjak, površine 198 m2, što odgovara i podacima koji proizlaze iz priloženog posjedovnog lista br. 3619, k. o. [katastarska općina] (list 6. spisa), na kojem su kao posjednici na dan 27. srpnja 2021. godine, upisane upravo MC CC i LC unuke ostaviteljice. Kao nasljednici iza pok. RCJ za navedenu nekretninu proglašeni su IC i RC (ovdje tužitelj) za ½ dijela nekretnine.

16. Nije sporno među strankama da su rješenjem o nasljeđivanju IC i tužitelj proglašeni nasljednicima ostaviteljice RCJ koja je umrla 2011. godine, međutim, tuženica ističe kako u trenutku smrti ista nije bila vlasnica nekretnine pa u tom pravcu nije niti bitno što se navodi u rješenju. Nadalje, tuženica ne spori niti da se od strane tužitelja nisu izvodili određeni građevinski radovi radi rekonstrukcije objekta i to po odobrenju preminule ranije vlasnice RCJ (majke tužitelja), ali to ne znači i da time ima pravo na vlasništvo objekta već eventualnu legitimaciju na postupak radi povrata uloženih sredstava a to nije stvar raspravljanja u konkretnoj parnici. Uostalom, ta sredstva za rekonstrukciju je i dobio od pok. majke i to prodajom stana koji je izgrađen na nekretnini koju mu je majka darovala. Tuženica ističe kako je majka tužitelja a baka tužene doživjela moždani udar u kolovozu 2011. godine a ne tijekom 2010. godine te u tom pravcu neistinito navodi tužitelj. Tuženica je još od 2006. godine aktivno brinula o preminuloj E ĐC a od tada se i nalazi u posjedu nekretnine s tim da je tuženica svakodnevno bila kod ostaviteljce RCJ jer se brinula i o svojoj majci koja je također bila bolesna a umrla je 2014. godine. Tuženica je bila i ostala u posjedu cijelo vrijeme a kada je postala vlasnica nekretnine tada je roditeljima dopustila da ostanu u kući i iznajmljuju istu jer isti nisu imali drugih primanja a to je bio način na koji se brinula o roditeljima. Ne samo da je preminula RCJ bila svjesna sadržaja i značenje tog Ugovora, s istim ugovorom su bili upoznati i sinovi preminule IC i RC a činjenica da je tužitelj znao za to proizlazi iz njegovog traženja da nedugo nakon smrti supruge i majke tuženice tuženica prijavi na toj nekretnini ĆC s prebivalištem što je odbijeno od tuženice.

17. Vezano za istaknuti prigovor od tuženice u dijelu koji se odnosi na zdravstvene poteškoće i probleme kod ostaviteljice RCJ obzirom na moždani udar koji je isti doživjela, sud je prihvatio ovakav prigovor te zaključio kako neosnovano i netočno iznosi tužitelj kada tvrdi da ostaviteljica nije bila u stanju shvatiti sadržaj i značenje darovnog ugovora jer je bila stara i senilna i doživjela moždani udar 2010. godine. Naime, tuženica je jasno prigovorila kako je preminula RCJ moždani udar doživjela 2011. godine a ne 2010. godine kada je uostalom u travnju iste godine zaključen Darovni ugovor. Ničim tužitelj do zaključenja raspravljanja na valjan način nije pobio ovakve tvrdnje tuženice niti je u tom pravcu isto potkrijepio valjanim dokazom a to jest bila njegova obveza i dužnost ako tvrdi da bi zdravstveni problemi (moždani udar) kod ostaviteljice utjecali na njeno shvaćanje prilikom raspolaganja nekretninom putem darovnog ugovora (članak 219. ZPP). Iz navedenog je razvidno kako u trenutku raspolaganja i zaključenja darovnog ugovora, preminula nije imala takve zdravstvene probleme koji bi utjecali na njenu prosudbu odnosno raspolaganje a tužitelj ako tvrdi suprotno tada to treba i valjano dokazati što je isti propustio. U tom smislu valja naglasiti i kako je tužitelj naveo još kod podnošenja tužbe da će isto dokazati predlaganjem uvida u zdravstveni karton ostaviteljice odnosno medicinskim vještačenjem, međutim, to tužitelj nije učinio niti je u tom pravcu bilo što konkretizirao a osobito ne u smislu prilaganja konkretne medicinske dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo da je ostaviteljica imala ozbiljnih zdravstvenih problema prilikom zaključenja ugovora što bi za posljedicu imalo ništetnost i nemogućnost opstanka takvog ugovora. Sud nije prihvatio ovakve tvrdnje tužitelja jer su isti neuvjerljivi i ničim potkrijepljeni a osobito kraj činjenice da tužitelj pored jasnog prigovora tuženice u tom pravcu baš ničim nije valjano osporio i pobio navode kako je pogoršanje zdravstvenog stanja ostaviteljice a poglavito i moždani udar kod iste uslijedio tijekom 2011. godine, a ne 2010. godine kada je darovni ugovor i sačinjen. Slijedom navedenog, sud je uvjerenja kako je zdravstveno stanje pok. RCJ bilo takvo da je ista jasno shvaćala i predmet i značenje predmetnog ugovora o darovanju.

18. Da je tome tako potvrđuje i iskaz saslušanog svjedoka IC sina pok. E ĐC i brata tužitelja koji je i sam potvrdio kako se tuženica brinula o pok. E ĐC, da je njegov brat RC bio upoznat s tim darovnim ugovorom iz 2010. godine, pa da je i sam prilikom dolaska kod javnog bilježnika obratio se tuženici oko podmirivanja troškova javnog bilježnika a vezano za ovjeru ovog ugovora. Ovaj svjedok je iskazao kako je tužitelj u tom razdoblju živio u [adresa] gdje je i bio prijavljen te da baš nikakvih problema oko darovanja nije bilo a istaknuo je kako je u razdoblju do 2013. bio određeni dogovor, LC kao nasljednica nakon što je zaključen ugovor imala i ključeve pa su ona i suprug u prizemlju izvodili određene radove oko renovacije jer su namjeravali iznajmljivati i taj prostor odnosno da bi upravo se iznajmljivao na katu a živio u tom prizemlju. Međutim ništa od toga RC nije zanimalo jer je on zapravo najskloniji bio prodaji i htio je doći do novca upravo na taj način. Naveo je svjedok i kako su se kod sklapanja darovnog ugovora on i brat prethodno dogovorili o tome koji dio kuće bi imao pripasti kojoj kćerki. Pored navedenog, ovaj svjedok je iskazao da je to bila volja njegove pok. majke RCJ koja je na taj način htjela raspolagati nekretninom a izričito je naveo i kako je moždani udar kod ostaviteljice bio 2011. godine dakle nakon zaključenja darovnog ugovora. Razloge za ovakvo raspolaganje ostaviteljice bio je i zbog ponašanja samog tužitelja koji je sklon prodaji imovine odnosno njegovoj sklonosti alkoholu i kartanju zbog čega su i ranije nastajali obiteljski problemi. Svjedok je iskazao kako je točno da su se radovi izvodili i tijekom razdoblja od 2000.- 2010. godine te da je iste izvodio i brat tužiteljeve supruge a radilo se i o radovima vezanim za izgradnju zidova i drugih konstruktivnih građ. radova upitan iskazuje da su bili radovi vezani za garažu koji radovi su izvođeni istočno od polovice kuće koji je od RC s tim da su napravili potporni zid i stavili terasu ispred kuće te da su te radove zajedno izvodili, a kasnije mu je tužitelj branio da dolazi i parkira auto ispred kuće s tim da smatra da po njihovom starom običaju je zapravo to i u redu jer na taj način susjedi koji prolaze dalje do svojih nekretnina se mogu služiti tim prolazom. Svjedok je posebno istaknuo upitan od tužitelja i da su bili radovi na obiteljskoj kući izvršeni i nakon smrti majke a da je u pitanju soba, kuhinja i WC, a te radove je izvodio muž tuženice pa da zna da su se kupovale i pločice i materijal za vodu i struju a kasnije je taj prostor bio iznajmljivan od strane RC. Osim toga, na pitanje pun. tužitelja da li je LC ikada živjela u tom prostoru, svjedok je naveo kako jest i da je to bilo nakon sklapanja ugovora, da je ušla u posjed imala je ključeve i živjela je tu negdje 2 godine dok su se izvodili radovi povremeno bi znala otići svojoj kući zbog djeteta (ima jedno dijete). Svjedok je dodatno naveo u skladu s prethodno iznesenim u iskazu, da su majka i RC od sklapanja ugovora živjeli u stanu u [adresa]. Dakle, ovakav iskaz potvrđuje u cijelosti navode i tvrdnje tuženice, konkretno potvrđuje da se radilo o pravoj predaji u posjed, da je tuženica po zaključenju darovnog ugovora i živjela u toj obiteljskoj kući (istočna strana kuće koja joj je pripala), imala je ključeve, nesporno da se i s njene strane radilo o izvođenju građevinskih radova a osobito i u dijelu koji se odnosio na brigu koja je pružana ostaviteljice kako prije zaključenja ugovora a tako i nakon do smrti iste. Za isto to vrijeme, sam tužitelj je barem u periodu od dvije godine živio u [adresa] gdje je i bio prijavljen. Svjedok je izričito potvrdio volju i želju za ovakvim raspolaganjem od pok. RCJ, koja unatoč poodmaklim godinama i problemima koji se posljedično i mogu očekivati jest shvaćala sadržaj i značenje darovnog ugovora. Ovakav iskaz je i u korelaciji s prethodnim utvrđenjem ovog suda koji se odnosi na ničim dokazane tvrdnje tužitelja da bi moždani udar utjecao na raspolaganje pok. RCJ jer je svjedok izričito potvrdio kako je moždani udar uslijedio nakon zaključenja darovnog ugovora. Ovaj sud i prihvaća ovaj iskaz kao vjerodostojan i istinit a svjedok IC je logično i upoznat s cjelokupnom životnom i obiteljskom situacijom kao i stanjem na terenu, uvažavajući da se radi o sinu pok. RCJ, bratu tužitelja i stricu tužene LC. Osim toga, baš ničim nije doveden u pitanje ovakav iskaz niti od strane tužitelja. Naime, osim paušalnog prigovora na iskaz ovog svjedoka koji prema navodima tužitelja nije u skladu s iskazom saslušanog svjedoka UC, tužitelj ničim nije dokazao ovom sudu da bi iskaz svjedoka bio neistinit ili nevjerodostojan a sud prihvaća iskaz jer je svjedok cjelovito i iscrpno iskazao sudu što je prethodilo zaključenju ugovora, kakav su uostalom dogovor imali svjedok i njegov brat (tužitelj), da je tužitelj dobro znao za zaključenje ugovora, da je tuženica stupila u posjed i kontinuirano brinula o ostaviteljici pa da u tom dijelu nikada i nije bilo problema koji nastaju pored inzistiranja samog tužitelja radi prodaje nekretnine čemu je i ranije iskazivao sklonost. Ne samo da je tuženica izvodila radove na predmetnoj kući (njenom istočnom dijelu) već je i sam tužitelj u tom razdoblju živio i bio prijavljen u [adresa] sa suprugom, čime je jasno vidljivo da se ovdje radi i o pravoj predaji u posjed tuženici.

19. Baš svjedok UC iz [adresa] je na istom ročištu održanom 23. studenoga 2023. godine, iskazao kako je izvodio građevinske radove za što je bio angažiran od šurjaka RC, da se radilo o rušenju a kasnije i građenju, da je bilo zidanje i postavljanje krova, cigle, najprije kod tužitelja a kasnije kod brata mu IC i to da je angažman bio negdje 2006. -2007. godine, i radovi da su trajali barem što se odnosi na tužitelja do 2009. godine. Za radove da je bio plaćen od strane AC koji je i rukovodio radovima. Svjedok je izjavio da je u tom periodu pok. ostaviteljica RCJ živjela u prizemlju, da je tužitelj bio na katu kuće a da je u jednom periodu pok. RCJ otišla živjeti kod kćerke ŠC u [adresa], dok svjedok se nije mogao izjasniti što je bilo nakon izvedenih radova niti tko bi pristupao na nekretninu, tek da je prilikom izvođenja radova bilo određenih problema sa susjedima i da je u pitanju bio parking odnosno suženi prostor radi čega je inspekcija uredovala na terenu. Prema stajalištu ovog suda, ovakav iskaz svjedoka potvrđuje ono što niti sama tuženica nije dovodila u pitanje još kod odgovora na tužbu. Međutim, za naglasiti je kako se radi o određenim građevinskim radovima puno prije zaključenja darovnog ugovora a svjedok se uopće nije izjasnio a očito se nije niti mogao izjasniti o razdoblju nakon tih radova, o samoj tuženici odnosno pružanju brige oko ostaviteljice, raspolaganja pok. RCJ u vezi s obiteljskom kućom kao stvarne vlasnice, niti o radovima koji su uslijedili nakon 2010. godine, kao što se nije mogao izjasniti niti o predaji u posjed tuženici od strane pok. pok. RCJ, pa u skladu s time niti tek paušalno izneseni prigovori tužitelja ne dovode u pitanje za ovaj sud vjerodostojnost iskaza IC koji je logično i životno imao saznanja kao i uvid u stanje ostaviteljice i volju za njenim raspolaganjem. Ovaj sud prihvaća iskaz svjedoka u dijelu koji se odnosi na ionako nesporno činjenično stanje ali svjedok nije sudu mogao ponuditi saznanja koja se tiču ključnog pitanja a to je predaja u posjed nekretnine (istočni dio kuće) tuženici.

20. Prema iskazu saslušanog ČC, sin NC, a nećaka tužitelja iz [adresa], proizlazi da je prethodno njegov stric prodao kuću u [adresa] i onda je krenuo s radovima na kući a kazao je da je još prije toga njegova baka bila dogovorila s ocem i stricem da će darovati sestri i rodici po ½ kuće s čime su se otac i stric suglasili, to je bila njezina želja kako bi kuća na taj način ostala u obitelji i da se ne bi prodavala. Kada su radovi počeli da ne znam točno gdje je sad baka bila u tom periodu da li u [adresa], da li u [adresa], na adresi [adresa], da se ne sjeća ali da je negdje 2009. došlo do određene štete u dijelu kuće u prizemlju i to dio gdje je WC i kuhinja i gdje se dio prostora zapalio i to zbog grijalice a otišle su instalacije, bila je šteta koju je trebalo popraviti. Kako je negdje 2010. godine napisan ugovor a isto tako da je na ljeto 2010., njeogva rodica došla te mu se obratila radi pomoći oko izvođenja radova u prizemlju kuće a da je tu bio prisutan injezin muž. Nadalje svjedok je naveo kako je nakon toga u periodu od godine do dvije rodica i živjela u toj kući. Iza toga je rodica dozvolila majci i ocu da se koriste dijelom kuće upravo iz razloga kako bi mogli iznajmljivati stan u [adresa] jer su zapravo bili loših primanja a htjeli su na taj način i zaraditi neki novac iznajmljivanje kako u [adresa] tako i u [adresa]. Svjedok je izjavio da je sve bilo u redu do prije 2-3- godine kada su odnosi se narušili jer je stric naumio prodati kuću. Da je malo dolazio i zapravo vrlo rijetko ali zna kako je molio strica (tužitelja), prvenstveno da ne radi probleme a to je činio kada je prekinuo dovod vode mojoj sestri. Stvarno da ga je molio, prvenstveno zbog toga što je dobar dio života i bio uz njega i nije htio da im odnosi budu narušeni na bilo kakav način. Međutim, da se s njim nije dalo razgovarati i nije ga baš bilo briga za nikog drugog. Tek nakon 20-tak dana da je i njegova sestra (BC), dobila vodu, čiji dovod je bio prekinut ali ja više kontakta s RC nemam. Svjedok se izjasnio o periodu 2010., kada je rodica izvodila radove radi kupatila u prizemlju kuće te gdje je u tom periodu živjela baka svjedok navodi kako je baka po njegovom sjećanju bila kod njegovog oca na adresi [adresa], u [adresa], ali zapravo radilo se o tome da bi malo bila kod njegovog oca tako po 1-1,5 mjeseca a zatim bi isto tako bila kod Drage, pa bi se malo vraćala i gore (obiteljska kuća u [adresa]), a kroz cijeli taj period da se o njoj brinula prvenstveno tuženica koja je stalno bila prisutna pa je znala dolaziti i kada bi baka bila kod Č isto tako majka i otac i brinuli smo se koliko smo mogli. Na pitanje pun. tužitelja o tome tko je koristio prizemlje kuće svjedok je naveo da je u pitanju bila baka OC a od ljeta 2010. da je na katu kuće dolazila i stala LC, međutim može naglasiti kako se kat u tom razdoblju nije iznajmljivao. U bitno je svjedok naveo kako mu je poznato i da je dogovor o tome bio da jedan dio kuće ide na LC a drugi na CC bio još prije izvođenja samih radova a dogovor je bio od 2004-2005. godine po njegovom sjećanju. Naveo je da je za radove na jednoj strani kuće troškove snosio njegov otac a za drugi dio njegov stric koji je bio i prodao kuću u [adresa] te financirao taj dio radova. Na pitanje pun. tuženika da li je baka živjela u prizemlju kuće do potpisa ovog "sporazuma" odnosno ugovora o darovanju svjedok je potvrdio kako jest živjela a da je nakon zaključenja darovnog ugovora otišla kod njegovog oca. Svjedok je dodatno naveo kako se sjeća kako su nakon sklapanja darovnog ugovora kod javnog bilježnika, sestra i rodica počastile pok. baku, da su je vodile kod frizera, bili su zajedno otišli na kolače a nakon toga je pok. baka otišla kod njegovog oca koju je i vozio tada a sjeća se da je kod javnog bilježnika bio prisutan i „ U“ (tužitelj). Odgovarajući na pitanja o tome tko je ušao u posjed istočnog dijela obiteljske kuće nakon što je baka otišla kod njegovog oca svjedok je naveo da je to bila „ LC“. Angažman oko renovacije prizemnog dijela a koji se tiče kuhinje i WC radila je LC i isto je i financirala. Vidljivo je iz iskaza ovog svjedoka da je isti u korelaciji i suglasan kako s iskazom saslušanog svjedoka IC ali i ostalim utvrđenjima ovog suda prema kojima proizlazi da osnovano prigovara tuženica kada ističe da se ne može raditi o ništetnosti ugovora obzirom na volju ostaviteljice (majke tužitelja), ali i po pitanju posjeda jer je svjedok potvrdio kako je njegova rodica (tuženica), doista i ušla u posjed, posebno što je takva i bila volja RCJ, da je ista svakako izvodila radove na predmetnoj kući i u tom smislu imala potpuni angažman koji se sastojao kako u pružanju brige oko ostaviteljice tako i prisutnosti na predmetnoj nekretnini, što je razumljivo i logično. Niti ovakav iskaz saslušanog svjedoka ČC nije baš ničim pobijen uspješno od strane tužitelja a ovaj sud prihvaća ovakav iskaz kao vjerodostojan jer je u suglasnosti i s ostalim izvedenim dokazima (prije svega i svjedoka IC) ali i u dijelu koji se odnosi na tvrdnje tuženice iznesene još u odgovoru na tužbu koju tužitelj do zaključenja raspravljanja ničim nije pobio niti je u tom smislu ponudio valjane dokaze u prilog tužbenim navodima. I u odnosu na ovo svjedočenje ČC tužitelj je istaknuo da prigovara tek u dijelu koji se odnosi na svjedočenje UC ali u tom pravcu za istaknuti je kako upravo ovaj svjedok za razliku od saslušanog UC i može ponuditi saznanja korisna za ovaj postupak osobito u dijelu koji se odnosi na pravu predaju u posjed i stanje po zaključenju darovnog ugovora što nije slučaj sa svjedokom UC.

21. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. veljače 2024. godine, saslušani su svjedoci ŽC pok. Ante iz [adresa], DC pok. N iz [adresa], te VC kći N iz [adresa], na utvrđenje spornih okolnosti kako je to predloženo od stranaka. Tako iz iskaza saslušane ŽC proizlazi da je tuženica koju je upoznala negdje 2010. godine jer su radili na istom radnom mjestu (svjedokinja je bila nadređena tuženici), pa su intenzivno i razgovarali a tuženica je stalno odlazila u [adresa] jer je njoj ostavljeno pola kuće pa se u tom smislu i posvetila uređenju kuće osobito što su bili potrebni i radovi nakon „požara“ za koje ne zna detalje ali zna da je suprug tuženice kao vrstan radnik dosta angažirao oko radova. Tuženica joj je i spominjala o kojim radovima se radi a za tuženicu je izjavila i kako je mišljenja da je ista vrlo organizirana jer je cijelo vrijeme vodila brigu i skrb kako o majci koja je bila dijabetičar o ocu (tužitelju), tako i o pok. baki. Prema navodima svjedokinje negdje 2013. godine, tuženica je prestala raditi a odlučila je u tom periodu da majka i otac budu u [adresa]. Istaknula je da nikada nije bila u toj kući u [adresa] ali da je tuženica nesporno brinula o obitelji, da je intenzivno provodila vrijeme u obiteljskoj kući u [adresa], da su se izvodili radovi i oko struje i drugi radovi u prizemlju kuće za koje detalje se nije mogla izjasniti a da je baš voljom tuženice dopušteno iznajmljivanje kuće jer upravo od tog novca je tuženica financirala roditelje i brinula o njima s napomenom kako su se do tog trenutka dok taj dio kuće koji je tuženica dobila i koji je isti renovirala i popravljala njeni roditelji nalazili u [adresa] te da su tu živjeli. Ovakav iskaz u potpunosti je u suglasnosti s iskazom saslušanih IC i ČC, osobito u dijelu koji se odnosi na vremenski period koji obuhvaća zaključenje darovnog ugovora ali i razdoblje nakon zaključenja i posjed tuženice koji su realizirani na način da je ista ne samo boravila u obiteljskoj kući u [adresa] po zaključenju ugovora, već je ista maksimalno bila angažirana oko radova na toj kući koji su svakako trajali nekoliko godina do trenutka kada je kuća zapravo bila pripremljena za iznajmljivanje a upravo voljom tuženice a istodobno je baš tuženica brinula i financirala kako roditelje ali i pok. ostaviteljicu RCJ sve do njene smrti, pa stoga i sud prihvaća u cijelosti ovaj iskaz saslušane ŽC jer je isti vjerodostojan i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima kako saslušanjem navedenih NC i ČC ali i u uspješno iznesenim tvrdnjama tuženice koja je pobila navode iz tužbe tužitelja.

22. Iz iskaza saslušane svjedokinje DC (sestre tužitelja), proizlazi da je bila podjela kuće između dva brata NC i ovdje tužitelja. Za istočni dio kuće koji je pripao prema navodima svjedokinje tužitelju da je tužitelj snosio troškove oko renoviranja a da nju nitko nije pitao vezano za darovanje jer ona nije niti polagala pravo na tu kuću. Za pok. majku (ostaviteljicu i darovateljicu) navela je da je još od početka 2000.-ih godina bila senilna i da nije znala upravljati. Da se o istoj brinuo tužitelj a da je često dolazila i boravila kod nje u [adresa], dok to nije bio slučaj sa sinom NC, tek šest dana prije njene smrti da je bila kod IC. Za tuženicu je navela da nikada nije bila u posjedu niti koristila ovaj istočni dio kuće niti je izvodila radove ili uređivala već je to financirao njen brat RC. Međutim, svjedokinja je navela kako su svi radovi izvedeni od RC bili prije zaključenja darovnog ugovora. Posebno je navela da je odlazila u [adresa] u posjed majci triput dnevno i to u periodu kada je pok. RCJ imala moždani udar a da se moždani udar dogodio 29. lipnja 2011. godine pa da je to sve trajalo do smrti pok. RCJ. Što se tiče iskaza ove svjedokinje za naglasiti je kako ista svjedočila o izvedenim radovima prije zaključenja raspravljanja, nadalje, u smislu izvođenja radova po zaključenju darovnog ugovora ista je navela da takvih radova nije bilo jer za to nije bilo potrebe. Nije iskaz u ovom dijelu u suglasnosti s preostalim dokazima koji su izvedeni od strane suda niti ga je sud prihvatio u tom dijelu. Pored toga, proturječna je u iskazu svjedokinja kada navodi i o odnosu njene pok. majke i brata IC ističući da ista nikada nije bila kod njenog brata niti je isti u tom smislu brinuo o njoj osim zadnjih dana prije njene smrti. Ovo iz razloga što je kasnije u iskazu navela da je njena pok. majka bila i na nedjeljnim ručkovima kod sina NC da je upravo sa svojim bratom NC i odvela majku u bolnicu po moždanom udaru a da je IC kupio majci povremeno neke potrepštine iako je o tome brigu vodio tužitelj. Za naglasiti je kako je ova svjedokinja istaknula da je moždani udar kod majke nastupio 29. lipnja 2011. godine, koji dio iskaza je u suglasnosti sa svim preostalim izvedenim dokazima a to je da neosnovano navodi tužitelj kada još u tužbi navodi da zbog posljedica moždanog udara u 2010. godini darovateljica pok. RCJ nije bila u stanju shvatiti sadržaj darovnog ugovora niti je bila svjesna tog raspolaganja. Dakle, jasno je kako taj događaj (moždani udar) nastupio neprijeporno više od godinu dana kasnije od zaključenja darovnog ugovora pa stoga i nisu niti osnovani niti utemeljeni tužbeni navodi u tom smislu niti je takvo što utjecalo na majku tužitelja u vezi s njenim raspolaganjem kao stvarne vlasnice.

23. S druge strane, na istom ročištu je svjedokinja VC iz [adresa], navela da poznaje dugi niz godina stranke u ovom postupku (svjedokinja navodi kako je generacijski povezana sa suprugom tuženice), pa je potvrdila kako je tuženica cijelo vrijeme brinula kako o roditeljima, tako i o pok. baki dok je tužitelj u tom periodu živio u [adresa] i povremeno odlazio u [adresa]. Svjedokinja je potvrdila da je još od 2010. godine, tuženica preselila u obiteljsku kuću u [adresa] (predmetna nekretnina), upravo radi renovacije te kuće jer je bilo potrebno istu urediti radi iznajmljivanja a osim toga bila su potrebna i sredstva radi samog tužitelja i njegovih troškova življenja. S tim se krenulo negdje 2013. godine, a svjedokinja je izjavila da je baš tužitelj imao moždani udar pa je brigu i skrb o njemu imala baš tuženica. Takva skrb i briga o tužitelju od strane tuženice trajala je sigurno nekih 2-3 godine kada tužitelj to više nije htio. Sama renovacija da je trajala barem tri godine a u tom razdoblju je tuženica i preselila u [adresa]. Dakle, ono što je bitno iz iskaza ove svjedokinje koji ničim i nije pobijan jest da je ista opet potvrdila upravo ono što je sud i ranije imao priliku zaključiti nakon izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka predloženih u ovom postupku. Osobito u dijelu koji se odnosi na posjed, radove koje je tuženica izvodila, uostalom i brigu u odnosu kako na roditelje a tako i na pok. baku. Ničim nije pobijano uspješno od tužitelja niti da je pored njegovih zdravstvenih problema (moždani udar) brigu o njemu pružala baš tuženica. Iskaz je u korelaciji s drugih izvedenim dokazima što ovaj sud prihvaća u cijelosti te prema stajalištu ovog suda nedvojbeno proizlazi da neistinito prikazuje tužitelj ulogu tuženice osobito u dijelu koji se odnosi na stupanje u posjed.

24. Na ročištu održanom 9. svibnja 2024. godine, svjedok PC iz [adresa], potvrdio je kako poznaje dugi niz godina tužitelja, da je negdje 2001. ili 2002. godine, tužitelj dobio neke novce od prodaje te je to namjeravao iskoristiti za renovaciju i nadogradnju. To je prema navodima istog trajalo nekih dvije godine. Iskazao je svjedok kako je majka tužitelja doživjela moždani udar 2011. godine (što potvrđuje prethodno utvrđeno i obrazloženo) te da je sam tužitelj imao moždani udar negdje 2016. godine a na isto su reagirali njegov brat IC ali i tuženica. Bila je gospođa koja je brinula o njemu nekih dvije godine ali su tako krenuli nesporazumi s tuženicom kojoj nije odgovarala situacija oko te gospođe koja je i brinula o tužitelju. Izjavio je ovaj svjedok kako je tuženicu znao viđati da je dolazila za života pok. Ž, nije se mogao izjasniti da bi suprug tuženice vršio bilo kakve radove na kući ali da misli kako ga je upoznao i to davno. Potvrdio je u dijelu koji se odnosi na odnose pok. E i sina NC iako nije mogao sudu kazati u kojem periodu i koliko često je ista boravila kod sina NC. Svjedok je rekao kako je tuženicu znao viđati i poviše kuće gdje se nalazi maslinik a ovo iz razloga jer je i sam stalno na tom području pa se tako može i izjasniti. Ono što sud može zaključiti i iz ovakvog iskaza saslušanog PC jest da je očito postojala prisutnost tuženice upravo suprotno navodima tužitelja. Sud ima jasna saznanja o razdoblju koje je prethodilo sklapanju darovnog ugovora, ali i ponašanju sudionika kako u ovom postupku ali i pok. RCJ, odnosa među članovima obitelji osobito i u dijelu koji se odnosi na kontinuiranu brigu o pokojnoj E, kao i neprijeporan ulazak tuženice u posjed. Osobito sud zaključuje prethodno uvažavajući iskaze svih saslušanih svjedoka kao i sve izneseno i potkrijepljeno od stranaka u ovom postupku.

25. Tako je svjedokinja GC kći F iz [adresa], na ročištu od 9. svibnja 2024. godine, u bitnom potvrdila da je postojao dogovor da baš obiteljska kuća u [adresa] bude voljom darovateljice pok. RCJ vlasništvo MC i tuženice. Ista je izjavila kako je baš ona dala novce tuženoj radi javnog bilježnika o čemu je neprijeporno bio upoznat i sam tužitelj koji je i zvao tuženicu i pitao za to. Izjavila je kako je tuženica cijelo vrijeme bila prisutna u [adresa], da su radove na kući izvodili suprug od tužene pored ostalih ljudi koji su radili a pritom spominje radnike iz Velikog brda. Renovaciju i troškove iste snosila je baš tuženica a njezin suprug i suprug od tuženice su izvodili radove. Sve to se događalo iza 2010. godine. Problemi su nastali po smrti supruge tužitelja a majke tuženice od 15. kolovoza 2014. godine, kada je tužitelj htio prodati kuću i ostao je bez novca a to tuženika nikako nije htjela. Sama kuća bila je vlasništvo pok. RCJ (darovateljice), a da je tužitelj došao u [adresa] živjeti tijekom 2012. ili 2013. godine s tim da je do tada živio u [adresa]. Potvrdila je svjedokinja da je po sastavljanju darovnog ugovora, pok. OC boravila jedan period u [adresa], zatim u [adresa] kod tužitelja ali i u [adresa] kod drugog sina NC koji je najviše i vodio računa o pok. RCJ. Navedeno, osobito u vezi saznanja svjedokinje (nevjesta drugog sina NC), jasno je u suglasnosti s utvrđenim stanjem po izvedenim dokazima i jasno ukazuje ne samo na volju i namjeru pokojne RCJ već da se uistinu i radilo o predaji u posjed tuženoj koja je se i koristila nekretninom gdje je i bila prisutna zbog svih iznesenih razloga koji se tiču radova oko renovacije, pripreme kuće, itd. Nastavno, po zaključenju ugovora jasno je kako je tužitelj i prema iskazu ove svjedokinje živio u [adresa] sa svojom suprugom a ovo ničim nije niti pobijano od tužitelja pa je stoga i iskaz ove svjedokinje prihvaćen od suda kao istinit i vjerodostojan. To je uostalom naglasila tuženica po punomoćniku prilikom očitovanja na iskaz saslušanih svjedoka čemu je sud udovoljio rješenjem od 9. svibnja 2024. godine. U podnesku od 20. studenoga 2024. godine, tužena iznosi kako iz ovog iskaza proizlazi da je tužena živjela u kući u [adresa] u razdoblju nakon 2010. godine… itd., što opet nije osporeno od tužitelja ničim do zaključenja raspravljanja. Tužitelj je tek na ročištu održanom 6. veljače 2025. godine, istaknuo da su svjedoci predloženi od tuženika a to se odnosi na IC, ČC, GC, narušeni do te mjere da isti godinama ne razgovaraju. Međutim, ako već tužitelj ističe da su odnosi narušeni nije baš ničim dokazao da bi isti bili i iskonstuirani ili neistiniti, odnosno da iz istih doista ne bi bilo razvidno upravo ono što je sud imao utvrditi u ovom postupku a odnosi se kako na samo zaključenje darovnog ugovora a tako i u smislu uvođenja u posjed tužene. Nije sud mogao prihvatiti niti prigovor u dijelu koji se odnosi na iskaz saslušane ŽC da bi ista bila instruirana i da je upoznala tuženicu tek 2010. godine pa da bi to bio razlog zbog kojeg sud ne bi trebao prihvatiti iskaz ove svjedokinje. Takvo što opet nije u skladu niti s utvrđenjima ovog suda osobito u dijelu koji je valjalo utvrditi te ono što jest bilo sporno a to je, zaključenje darovnog ugovora i osnovno isticanje tužitelja u tužbi da nekretnina nije bila predmet prave predaje u posjed slijedom čega bi i darovni ugovor bio ništetan. U tom pravcu nije osnovano prigovaranje tužitelja.

26. Svjedok FC iz [adresa], je na ročištu održanom 1. listopada 2024. godine, izjavio kako je tužitelj negdje 2003. -2004. godine izvodio radove na kući u [adresa], da je isti imao moždani udar, mogao se izjasniti o tome da se negdje 2015. godine tužitelj vratio iz Vela Luke gdje je bio na terapijama a bila je angažirana i jedna žena imenom ĆC koja je brinula o njemu nekih dvije godine. Izjavio je kako nije viđao tuženicu u [adresa] niti istu uopće zna osim da ju je možda vidio par puta u [adresa]. Kazao je da ništa ne zna o darovnom ugovoru da je s pok. E vrlo malo komunicirao a da je za njenog života možda dva ili tri puta dolazio u kuću u [adresa]. Kazao je kako je prije smrti ista bila kod sina NC a većinom u [adresa] odnosno kod kćeri „ V“, tako naizmjenično. Ovo jest dijelom u korelaciji s ranije izvedenim dokazima, međutim, sud smatra da iz iskaza ovog svjedoka se i ne može zaključiti valjano i smislu samog posjeda predmetne nekretnine niti je u tom pravcu svjedok znao niti za darovanje a osobito niti razdoblje od darovnog ugovora 2010. godine pa do barem 2013. godine. Svjedok jest izjavio po sjećanju da bi kuća zapravo bila u istom stanju kako je radove prvotno izveo sam tužitelj ali izjašnjavajući se o 2002.-2003. godini, što opet sudu nije ponudilo ništa konkretno u smislu posjedovanja predmetne nekretnine u relevantnom razdoblju a to je upravo vrijeme nakon zaključenja darovnog ugovora, dakle, nakon 20. travnja 2010. godine.

27. Tuženica je u podnesku od 14. ožujka 2024., dala očitovanje na iskaze svjedoka koji su saslušani na ročištu od 22. veljače 2024. godine, te se u cijelosti protivila iskazu svjedokinje DC, obzirom iskaz iste nije ni životan ni logičan, posebice u dijelu u kojem iskazuje da bi tri puta dnevno dolazila sa [adresa] u [adresa] brinuti se o majci, pok. KC. osvrnula se i na iskaz ŽC i VC razvidno je kako se upravo tužena brinula o pok. KC te kako je pok. KC predmetnu nekretninu darovala tuženoj iz razloga kako je tužitelj ne bi prodao, obzirom je po iskazima svjedoka bio sklon prodavanju imovine. Naime, već je prethodno prodao kuću u [adresa] koju mu je majka darovala. Također su ove svjedokinje u svojim iskazima navele kako je tužena nakon potpisa Darovnog ugovora od travnja 2010. ušla u posjed predmetne nekretnine te istu zajedno sa svojim suprugom renovirala, dok se pok. KC nakon potpisa Darovnog ugovora više nije vraćala u predmetnu nekretninu, već je jedan mjesec bila kod sina NC, a drugi kod tužitelja. Naime, IC, sin pok. KC, odnosno brat ovdašnjeg tužitelja saslušan je u svojstvu svjedoka na ročištu održanom dana 23. studenog 2023. godine. U svom iskazu je naveo da je tužena imala ključeve predmetne nekretnine te da je nakon sklapanja Darovnog ugovora ušla u posjed predmetne nekretnine, a da je pok. KC nastavila živjeti kod njega. Ovakve navode IC potvrdio je i ČC koji u svom iskazu navodi kako mu se tužena na ljeto 2010. godine obratila radi pomoći oko izvođenja radova u prizemlju predmetne nekretnine te kako je u razdoblju nakon toga i živjela u predmetnoj nekretnini. Iz svega naprijed navedenog razvidno je da su navodi tužitelja kako tužiteljica nikada nije stupila u posjed predmetne nekretnine, iz tužbe od 28.07.2021. godine, neistiniti.

28. Niti kod iskaza saslušanih svjedoka ZC iz [adresa], kao niti HC, iz [adresa], saslušanih na ročištu održanom 6. veljače 2025. godine, sud nije mogao utvrditi ili dijelom saznati o relevantnom razdoblju po zaključenju predmetnog ugovora o darovanju. Svjedoci se nisu mogli izjasniti oko zaključenja ugovora, niti im je što u tom smislu poznato. Svjedok ZC potvrdio je da je pok. E umrla 2011. godine, ali nije znao gdje je baka živjela prije smrti odnosno da li je bila na nekom drugom mjestu. Nije tako često navraćao kod tužitleja ali je u par navrata bio dok je brigu o njemu vodila gospođa ĆC, te je po njegovim riječima zapravo više puta bio prije rata. Isto tako, kod iskaza saslušanog HC, vidljivo je da se isti ne može izjasniti gdje bi prije smrti bila pok. RCJ, ništa mu nije poznato oko darovanja predmetne nekretnine, s tim da je sam izjavio kako u razdoblju od 2010. -2012. godine je možda bio u kući u [adresa] ili je možda svraćao kod tužitelja, izjavio je kako je možda tada bila živa pok. E ĐC, ali da ne zna točno kada je umrla niti se sjeća detalja. Zbog izostanka saznanja koji su sudu relevantni za utvrđenje u ovom postupku, iskazi ovih svjedoka predloženih od tužitelja ničim nisu dokazali tvrdnje iznesene još u tužbi. Sudu su od tužitelja tijekom cijelog postupka, osobito kod predloženih svjedoka ponuđeni argumenti koji je uglavnom odnose na izvođenje radove koje bi financirao sam tužitelj a odnosilo se na razdoblje znatno prije zaključenja darovnog ugovora. Za naglasiti je u tom pravcu kako time tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva koji je postavljen u ovom postupku a odnosi se na utvrđenje (i to djelomično) darovnog ugovora iz travnja 2010. godine. Slijedom navedenog, sud ističe kako su ovakve tvrdnje i navodi tužitelja a koje potkrijepljuje prije svega predloženim svjedocima predmet nekog drugog postupka koji se može odnositi na izvršena ulaganja i slično u predmetnu nekretninu odnosno postojanje nekih potraživanja tužitelja s tog osnova ali ne dokazuju da tuženica ne bi po valjano zaključenom darovnom ugovora i stupila u posjed nekretnine, osobito što tužitelj u tužbi navodi da je takav ugovor ništetan i protivan propisima RH, jer se nije radilo o pravoj predaji u posjed.

29. Konačno, sud je izveo i dokaz saslušanjem parničnih stranaka, na ročištu održanom 1. listopada 2024. godine, pa tako proizlazi iz iskaza saslušanog tužitelja da isti u cijelosti ostaje kod tužbe ističući da nije niti znao za njegovo zaključenje te da se isto dogodilo bez njegova znanja. Da s tuženom nije dobra situacija i da nisu uspjeli naći dogovor. Tužitelj je doista htio prodati predmetnu nekretninu jer nema sredstava obzirom da mu je mirovina u iznosu od 395,00 EUR. Imao je namjeru prodati kuću za 120.000,00 EUR, a iznos od 70.000 EUR bi prema njegovim riječima bio dostatan za njegove potrebe. Ostatak iznosa bi bio kćerima namijenjen. Nije se po njegovim riječima brinula tuženica o njemu osim što ga je obišla triput dok je bio u bolnici a da uglavnom o njemu brine svjedok ranije saslušani FC. Istaknuo je kako tuženica nikada nije prespavala u [adresa] niti je ikada vodila brigu o njegovoj pokojnoj majci (darovateljici). Precizirao je točno koje radove je izvodio na predmetnoj nekretnini te da je od 2003. godine pa do danas stanje isto i nepromijenjeno. Smatra da istočni dio kuće pripada njega a radi se o nekretnini koju je u brak donijela majka E. Pored toga da isti ima još jedan spor koji se odnosi na drugu kćer i taj spor se isto vodi pred ovim sudom.

30. Tuženica LC, izjavila je kako ostaje u cijelosti kod odgovora na tužbu i kako je osporavala tužbene navode tijekom postupka. Potvrdila je kako ovdje postoji isključiva namjera tužitelja koja je vezana za prodaju ove nekretnine, što je zapravo i jedina stvar oko koje su parnične stranke suglasne. Ona je svakako protiv prodaje kuće a istaknula je kako je otac jako dobro znao za darovni ugovor. Nadalje, da je po darovnom ugovoru iz 2010. godine prešla u [adresa] da se radilo o radovima vezanim najprije za WC, pa radovi vezani za vodu i struju, da je iste izvodio njen suprug i njegov prijatelj da je njen suprug kupovao materijal potreban za radove i tako je tome bilo sve do 2013. godine. Cijeli iznos je iza 2010. godine a vezan za renoviranje uložen s njene strane. Tuženica je izjavila kako je prije tri godine njezin otac dogovorio prodaju nekretnine i to JC koji živi u [adresa] pa je čak uzeo i 40.000 EUR na ime kapare a misli da je ostao neki iznos od cca 15.000 EUR koji nije vraćen i ne zna kako će ga tužitelj uopće vratiti a za jedan dio da je tužitelj kupio auto svojoj sestri. Po njenim riječima, pok. E nije bila niti dementna niti lošeg zdravstvenog stanja da ne bi mogla raspolagati i shvatiti značenje darovanja. Precizirala je detaljno o kojim radovima se u vezi renovacije iza 2010. godine angažirala iako se nije mogla sjetiti ukupnih ulaganja odnosno iznosa po računima. Navela je da se uzdržavanje njenog oca odnosi upravo na prihode od iznajmljivanja a koji iznos on dobija koristeći mogućnost iznajmljivanja njene kuće.

31. Uvažavajući naprijed navedeno, osobito kada se uzme u obzir držanje stranaka tijekom ovog postupka, sud smatra da su ovakvi iskazi saslušanih parničnih stranaka u cijelosti očekivani. Nesumnjivo, još od iskaza saslušanih svjedoka, pa na koncu i prema iskazima samog tužitelja osobno i tuženice, jasno je i evidentno nastojanje tužitelja kako bi se predmetna nekretnina trebala isključivo prodati kako bi tužitelj dobio odgovarajući iznos novčanih sredstava za svoje potrebe i življenje. Tako se iz iskaza tužitelja jasno nazire njegovo razmišljanje o konkretnoj situaciji, odnosno vidljivo je da tužitelj podrazumijeva i očito to uvijek jest podrazumijevao kako jedino i isključivo on ima pravo raspolagati i upravljati imovinom svojih prednika isključujući bilo kakve druge mogućnosti. Ovo posebno iz dijela iskaza u kojem navodi da se sve dogodilo bez njegova znanja (zaključenje darovnog ugovora). Sud nije poklonio vjeru tužitelju s takvim navodima. Vrijedi istaknuti kako tužitelj očito podrazumijeva da je on taj koji ima isključivo pravo na predmetnoj nekretnini iako se radilo o nekretnini (obiteljska kuća u [adresa]), koja je bila u vlasništvu njegove majke RCJ a ne u njegovom vlasništvu, pa čak i da nije bio upoznat s darovnim ugovorom (sud je uvjerenja kako je to tužitelj dobro znao), nije potrebna nikakva njegova suglasnost niti isti to može uvjetovati. To je očito bila volja i namjera njegove pok. majke a bake tuženice, koja je na taj način htjela raspolagati imovinom u svojem vlasništvu i darovala je obiteljsku kuću svojim unukama. Sud je dojma kako tužitelj uistinu nije zainteresiran za ništa drugo osim prodaje nekretnine i to pod svaku cijenu. To samo po sebi i nije sporno ali činjenica jest da on nije u poziciji raspolagati predmetnom nekretninom a u ovom postupku prema stajalištu suda ničim nije dokazao niti da bi Darovni ugovor bio djelomično ništetan kako on to neosnovano ističe u podnesenoj tužbi. Kako je prethodno i obrazloženo, on eventualno može isticati neke druge zahtjeve i potraživati iznose s osnova izvršenih ulaganja što nije predmet ovog postupka niti je tijekom postupka u tom smislu konkretiziran i postavljen bilo kakav zahtjev u tom smjeru. Naime, tužitelj je cijelo vrijeme upirao na ulaganja koja je imao i radove koje je izvodio na obiteljskoj kući u [adresa] a koja se odnosi na razdoblje koje je znatno prethodilo zaključenju Darovnog ugovora od 20. travnja 2010. godine.

32. Pored toga, za istaknuti je kako je tuženica po punomoćniku sudu dostavila uz podnesak od 20. studenoga 2024. godine i povijesni izvadak za predmetnu nekretninu u [adresa]. Tuženica navodi u podnesku kako sud i nije u mogućnosti prihvatiti zahtjev tužitelja jer se pored ostalog traži od suda naložiti zemljišnoknjižnom odjelu brisanje prava vlasništva za ½ dijela (1/30+7/15 dijela), ali darovateljica prema navodima iz podneska nije bila vlasnica cijele nekretnine jer se 1/30 dijela odnosila na drugi pravni osnov koji nije sporni ugovor o darovanju za koji se u ovom postupku traži utvrđenje djelomična ništetnost. Tužitelj je u tom pravcu predložio sudu pribaviti cjelokupni povijesni izvadak s pratećim ispravama koje su bile temelj za promjenu u zemljišnim knjigama. Međutim, sud je odbio ovakav prijedlog tužitelja kao suvišan i usmjeren na nepotrebno odugovlačenje predmetnog spora. Prije svega, tužitelj je primio po punomoćnici ovaj podnesak s povijesnim izvatkom u privitku 6. prosinca 2024., dakle puna dva mjeseca prije održavanja ročišta na kojem je i zaključeno raspravljanje a tužitelj sudu predložio pribavljanje povijesnog izvatka za spornu nekretninu. Dakle, mogao je tužitelj uredno i provjeriti stanje i dostaviti odgovarajuće isprave sudu ako je smatrao da je to nužno što isti nije učinio. Nadalje, potpuno nepotrebno je bilo i pribavljati izvadak koji je ionako dostavljen od strane tuženika. Upravo se iz priloženog povijesnog izvatka (list. 81. spisa), jasno vidi kako je tuženica stekla suvlasnički dio 1/30 temeljem Darovnog ugovora ovjerenog kod javnog bilježnika u [adresa], pod Ov-931/13, od 25. veljače 2013. godine, a da je uknjiženo vlasničko pravo s imena SC za 1/30 dijela u korist tuženice što čini tvrdnje tuženice u potpunosti opravdanim. Stoga tužitelj nije niti mogao istaknuti zahtjev iz točke 2. tužbenog zahtjeva s nalogom zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda radi brisanja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] , ZU 4051, k. o. [katastarska općina] s imena tužene LC OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ suvlasnička dijela ( 1/30 + 7/15 dijela), te upis prava vlasništva za ½ suvlasnička dijela predmetne čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja niti je sud u mogućnosti udovoljiti ovakvom zahtjevu obzirom da je tužena stekla ovaj suvlasnički dio s drugog pravnog osnova koji nije predmet ovog parničnog postupka kako je na to ispravno ukazala tužena po punomoćniku.

33. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. veljače 2025. godine, sud je odlučio zaključiti raspravljanje i donijeti presudu s napomenom kako odustaje od bilo kakvih izvođenja daljnjih dokaza, polazeći od toga da je pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu kao i saslušanjem parničnih stranaka i predloženih svjedoka tijekom ovog postupka i više nego dovoljno utvrđeno činjenično stanje. Tako je za sud potpuno suvišno i nepotrebno bilo provođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske i/ili građevinske struke kako je to predloženo još u tužbi. Prije svega, obveza je tužitelja bila precizirati ovakav prijedlog i jasno naznačiti na utvrđenje kojih spornih okolnosti predlaže isto što je očito izostalo. Međutim, sud je stajališta kako takvo što nije potrebno i podrazumijeva tek nepotrebno odugovlačenje ali i stvaranje daljnjih troškova ovog postupka, što je suvišno, osobito kraj utvrđenog činjeničnog stanja i onog što je sud prvenstveno utvrđivao a to je predaja u posjed nekretnine tuženoj što je u suštini i bio temelj tužitelju na ovakvoj tužbi. Tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg zahtjeva što je jasno vidljivo nakon provedenog postupka te svih izvedenih dokaza.

34. Slijedom navedenog, ovaj sud je imajući u vidu da u konkretnom slučaju predmetni Darovni ugovor od 20. travnja 2010. godine, ovjeren u potpisu od javnog bilježnika Ante Pejkovića u [adresa] pod brojem ovjere OV-1768/10, dana 20. travnja 2010. godine, nije ništetan kako to tvrdi tužitelj, odlučio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Prema uvjerenju ovog suda, ničim tužitelj nije dokazao da bi osnovano postavio ovakav zahtjev. Prije svega, svoje navode nije dokazao odgovarajućim dokazima što je bio u obvezi već prilikom podnošenja tužbe. Ničim nije dokazao da pok. RCJ kao darovateljica nije bila u mogućnosti shvatiti sadržaj i značenje Darovnog ugovora, posebno ističući zdravstvene razloge jer isto ničim valjanim nije potkrijepio do zaključenja postupka. Potpuno neosnovano tvrdio je već kod podnesene tužbe kako su zdravstveni razlozi (moždani udar) iz 2010. godine doveli do takvog stanja da ista nije bila u mogućnosti postupati s razumijevanjem i shvaćanjem jer je u postupku dokazano neprijeporno da je Darovni ugovor tome prethodio više od godinu dana. Nadalje, iz iskaza brojnih saslušanih svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru (kako je to i obrazloženo), polazeći od toga da isti neposredno imaju bitna saznanja o Darovnom ugovoru i stanju nakon sklapanja tog ugovora, sud je jasno izvukao zaključak kako nije točno da bi tužitelj bio taj koji je isključivo živio u predmetnoj zgradi kako to tužitelj navodi u tužbi već suprotno navedenom, tužena jest stupila u posjed i u konkretnom slučaju se radilo o pravoj predaji u posjed. Valjano je pok. RCJ kao darovateljica raspolagala predmetnom nekretninom u korist svojim unukama (ovim postupkom se traži utvrđenje djelomično ništetnog ugovora u korist LC), te je prilikom raspolaganja bila svjesna sadržaja i značenja ugovora. Sud je uvjerenja kako je tužitelj dobro znao za ovakvo raspolaganje pok. RCJ i s tim je bio upoznat i na dan zaključenja darovnog ugovora a to nije dovodio u pitanje niti je prema uvjerenju ovog suda na bilo kakav način činio spornim predaju u posjed tuženoj do koje je nesumnjivo došlo po zaključenju Darovnog ugovora.

35. Za ovaj sud su posebno neuvjerljivo držanje tužitelja u vezi s podnošenjem ove tužbe radi djelomičnog utvrđenja ništetnosti Darovnog ugovora od 20. travnja 2010. godine. Naime, tužbu je podnio 28. srpnja 2021. godine iako je nesporno za postojanje istoga znao znatno prije a tako i za provedbu u zemljišnim knjigama ovog suda po rješenju broj. Z- 1241/10, od 17. siječnja 2013. godine. Neovisno o zakonskim odrednicama prema kojima mogućnost isticanja ništetnosti ne zastarijeva, te je tužitelj mogao ustati ovom tužbom, sud je dojma kako je logičnije i životnije za očekivati podnošenje ove tužbe već kod saznanja za postojanje Darovnog ugovora, osobito što tužitelj tvrdi da tuženica baš nikada nije niti dolazila u [adresa] u obiteljsku kuću da nikada nije niti brinula o pok. RCJ, već da je upravo tužitelj taj koji je cijelo vrijeme prisutan u toj obiteljskoj kući te da je on bio taj koji je brinuo i skrbio o pokojnoj majci. Proturječan je u tom pravcu tužitelj jer ako je točno da je baš takav odnos imao s pok. majkom i da je on zajedno sa svojom suprugom brinuo o njoj za očekivati je u najmanju ruku i da je znao za volju pok. RCJ odnosno da je ista darovala obiteljsku kuću unukama. Očito je da je tužitelj znao za takvo raspolaganje, te u tom trenutku nije bilo nikakvog spora niti oko darovanja niti oko predaje u posjed, angažmana i radova od tuženice i slično. Problemi su očito nastali znatno kasnije uslijed teže financijske situacije tužitelja što uostalom on sam niti ne čini prijepornim jer je tako i iskazao pred ovim sudom. Sudu nije prihvatljivo da tužitelj očito vrši pritisak na tuženicu radi prodaje obiteljske kuće sam navodi kako je njegova namjera prodaja kuće za iznos od 120.000 EUR, dogovaranje kupoprodaje, pa čak i uzimanje kapare na dogovoreni iznos kupoprodaje od drugih osoba jer tužitelj nije u poziciji pored ovakvog stanja i vlasničkih ovlaštenja pristupati takvim dogovorima te je to za ovaj sud neprihvatljivo. Ničim baš tužitelj nije pobio iskaz tuženice iz kojeg proizlazi da je ostao dužan za jedan dio primljene kapare što opet upućuje na činjenicu da je ponašanje tužitelja isključivo uvjetovano njegovim financijskim stanjem za koje tužitelj smatra da se može riješiti samo i isključivo prodajom nekretnina neovisno o tome čije su vlasništvo. U pravu je stoga i tuženica kada još u odgovoru na tužbu navodi da bi tužitelj kada već tako opetovano tvrdi i ističe svoja prijašnja ulaganja bio eventualno legitimiran za pokretanje postupka radi povrata uloženih sredstava ali je traženje u ovom postupku i s ovakvim tužbenim zahtjevom za ovaj sud neutemeljeno. Uostalom, čak i ta uložena sredstva prema tvrdnjama tužene što tužitelj ničim nije pobio tijekom postupka, tužitelj je dobio prodajom stana koji je izgrađen na nekretnini koju mu je darovala pokojna majka. Slijedom navedenog, cijeneći rezultate dokaznog postupka, svaki od izvedenih dokaza zasebno ali i u korelaciji s drugim izvedenim dokazima, sud je neprijeporno zaključio kako nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

36. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – pročišćeni tekst, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje: OT), pa je s obzirom na uspjeh tuženice u sporu i vrijednost predmeta spora (1.327,00 EUR), tuženici prihvaćen zatraženi trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu od 8. listopada 2021. godine, sastava podneska od 14. ožujka 2024. te podneska od 20. studenoga 2024., zatim troškovi zastupanja na ročištima održanim 26. rujna 2023., 23. studenoga 2023., 22. veljače 2024., 9. svibnja 2024., 1. listopada 2024., 21. studenoga 2024., te 6. veljače 2025., sve radnje po 200,00 EUR, što daje ukupan iznos od 2.000,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a, 500,00 EUR, sveukupno 2.500,00 EUR, koji iznos je tužitelj dužan naknaditi tuženoj te kako je to i zatraženo od tužene po popisu troška predanog sudu prije zaključenja raspravljanja, radi čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Makarskoj, 17. ožujka 2025.

S U D A C

Lari Glavaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pozivom na poslovni broj predmeta, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a, o dostavi pismena (članak 335. ZPP- a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte