Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-151/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DKP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, Savska cesta 41, Zagreb, OIB: 69331375926, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vujasin & partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2278/2021-19 od 21. svibnja 2024., 17. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2278/2021-19 od 21. svibnja 2024.:
- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 421,87 EUR sa zateznim kamatama
- preinačuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 328,13 EUR sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbija.
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak sastava žalbe u iznosu od 41,01 EUR (četrdeset jedan euro i jedan cent) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
"I/ Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Savska cesta 41, Zagreb, OIB: 69331375926 da tužitelju DKP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 931,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 66,61 EUR od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 61,32 EUR od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,61 EUR od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,61 EUR od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,68 EUR od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;
na iznos od 66,92 EUR od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;
na iznos od 68,26 EUR od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koje se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
II/ Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Savska cesta 41, Zagreb, OIB: 69331375926, da tužiteljici DKP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 750 eura uvećan za zakonsku zateznu kamate tekuću od 21. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv dijela presude pod točkom II. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku žali se tuženik i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dio presude preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijani dio presude je valjano obrazložen i neproturječan te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjskom presudom je tužiteljici dosuđena razlika plaće koju joj tuženik nije isplatio te je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura sa zateznim kamatama.
6.1. Protiv tog dijela prvostupanjske presude kojim je odlučeno o trošku postupka žali se tuženik navodeći da nije jasno na što se točno odnosi trošak sastava dva obrazložena podneska i navodi da se samo može pretpostaviti da je riječ o podnesku tužiteljice od 11. srpnja 2022. kojim se očituje na tuženikov odgovor na tužbu i podnesku od 27. siječnja 2023. kojim uređuje tužbeni zahtjev u eurima.
6.2. U odnosu na podnesak očitovanja na odgovor na tužbu od 11. srpnja 2022., tuženik smatra da je trošak za taj podnesak neosnovano dosuđen tužiteljici obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti u kojem su, sukladno odredbi članka 461.a ZPP-a, stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
6.3. Iz stanja spisa proizlazi da se je tužiteljica podneskom od 11. srpnja 2022. očitovala o odgovoru na tužbu koji je dao tuženik. Iz sadržaja tog podneska je vidljivo da u njemu nisu iznijete nikakve činjenice koje ne bi bile iznijete i u tužbi, a odnose se na genezu sklapanja Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi. U podnesku se tužiteljica također osvrće na primjenu materijalnog prava pa je stoga ocjena ovog suda da trošak očitovanja na odgovor na tužbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a jer se u njemu ponavljaju navodi iz tužbe i tužiteljica se osvrće na pravna pitanja. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio trošak sastava tog podneska od 75 bodova.
6.4. Tuženik nadalje u žalbi navodi da smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio i trošak za podnesak kojim specificira tužbeni zahtjev u eurima od 27. siječnja 2023. dosudivši tužiteljici za taj podnesak iznos od 75 bodova. Kako je tužiteljica već u tužbi specificirala potraživanje, a navedeni se podnesak odnosio isključivo na pretvaranje ranije određenih iznosa u novu valutu, euro, i istim nije ništa novo istaknuto, to je tužiteljici neopravdano trošak za taj podnesak odmjeren sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23.; dalje: Tarifa), već je isti trebao biti odmjeren sukladno Tbr. 8.4. Tarife – sastavljanje ostalih podnesaka.
6.5. Taj žalbeni razlog je osnovan. Podneskom od 27. siječnja 2023. je tužiteljica postavila tužbeni zahtjev u eurima i ne radi se o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8.1. Tarife tako da tužiteljici za taj podnesak na temelju Tbr. 8.4. Tarife pripada 46,87 eura (uključujući PDV) pa je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužiteljici za taj podnesak dosudio naknadu u iznosu od 187,50 eura.
6.6. Proizlazi da je prvostupanjski sud, dosuđujući tužiteljici naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 eura, dosudio 328,13 eura više nego što joj pripada pa je stoga dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a potvrđen u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 421,87 eura sa zateznim kamatama, a na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a preinačen u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 328,13 eura sa zateznim kamatama na način da je taj dio tužiteljičinog zahtjeva za naknadu parničnog troška odbijen.
6.7. Tuženik je zatražio naknadu parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 195,31 eura. Vrijednost pobijanog dijela je 750,00 eura te bi primjenom Tbr. 7.1. i 10.4. Tarife tuženiku pripadala ½ dijela troška ili 75,00 eura što s PDV-om daje iznos od 93,75 eura. U žalbi je naveo da se žali protiv odluke o parničnom trošku iz čega proizlazi da se žali protiv cijele točke II. izreke presude kojom je odlučeno o parničnom trošku. Kako se je žalio protiv dosude iznosa od 750,00 eura, a žalbom je uspio za iznos od 328,13 eura, proizlazi da je sa žalbom uspio u omjeru od 43,75 % pa mu u tom postotku pripada i naknada parničnog troška sastava žalbe od 93,75 eura, odnosno pripada mu naknada u iznosu od 41,01 eura koliko mu je i dosuđeno.
Koprivnica, 17. ožujka 2025.
Sudac
Veljko Kučeković
