Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: Pn-76/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožinić odvjetniku iz Nove Gradiške, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, V. Jagića 33, Zagreb, zastupanog po OD Župić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave dana 5. veljače 2025., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika a u nenazočnosti uredno pozvanog tužitelja osobno, te nakon objave presude dana 17. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u cijelosti, a koji glasi:

" I. Tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, V. Jagića 33, Zagreb, dužan je tužitelju OG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti na ime naknade štete iznos od 1.194,51€ / 9.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena počev od 29. rujna 2016. pa do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena počev od dana donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju OG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da na ime troškova ovoga postupka isplati tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, V. Jagića 33, Zagreb, iznos od 962,36€ sa zakonskim zateznim kamatama koje od presuđenja 17. ožujka 2025. do isplate teku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III Tuženik se odbija sa preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 23.7.2018. utužio tuženika radi naknade štete u iznosu od 3.000,00kn, navodeći u tužbi da se štetni događaj zbio 27.2.2016., kada je tužitelj uslijed pada sa visine, kod kuće, ozlijedio desne rame, odnosno došlo je do frakture istog i do ozljeđivanja mišića rotatorne manžete, tako da je isti zadobio višestruke teške tjelesne ozljede, pobliže označene u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. U trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja, tužitelj je po polici životnog osiguranja broj 402210058416 kao osiguranik, bio osiguran kod tuženika od posljedice nesretnog slučaja, odnosno za slučaj trajnog invaliditeta zbog nesretnog slučaja. Po navedenoj polici osiguranja, svota za slučaj trajnog invaliditeta iznosi 60.000,00 kn Kako je nastao osigurani slučaj i kako je kod tužitelja zaostao trajni invaliditet od najmanje 5% u smislu predmetne police osiguranja, kao i Tablica invaliditeta tuženika, to tužitelj od tuženika s osnova navedenog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja – trajni invaliditet, potražuje iznos od 3.000,00 kn. Obzirom tuženik odbija isplatiti štetu, to tužitelj podnosi tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 3.000,00 kn, kao i troškove parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim činjenicu štetnog događa od 27.2.2016., kako je i navedeno u točki I. tužbe. Međutim, tužitelj pogrešno naznačuje kako bi u predmetnom štetnom događaju pretrpio i ozljedu frakture desnog ramena. Čini se nespornim i postojanje ugovornog odnosa na temelju ugovora o životnom osiguranju po kojem ugovoru je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja], a koji ugovorni odnos obuhvaća i osiguranje od posljedica nesretnog slučaja. Uz tužbu priložena je i Tablica o određivanju postotka trajnog invaliditeta temeljem kojih se potražuje najmanje 5% u smislu predmetne police osiguranja. I prije tužbe tužitelj se više puta obraćao tuženiku pri čemu je isti obaviješten kako u konkretnom nije nastupio trajni invaliditet primjenom važećih Tablica. U ovoj pravnoj stvari radi se o isplati osigurnine iz ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja te pitanje nastupa osiguranog slučaja utvrđuje se isključivo i jedino na temelju primjene spomenutih medicinskih Tablica. Dalje tuženik u svom odgovoru pojašnjava kako je u Tablicama točka 117 navedeno da rendgenološki dokazani prijelomi u području ramena zarasli s pomakom ili intraartikularni prijelomi uz urednu funkciju ramenog zgloba predstavlja trajni invaliditet od 5%. Dalje u točki 118 je navedeno da je smanjena pokretljivost ruke u ramenom zglobu nakon rendgenološki dokazanog prijeloma komparirano sa zdravim i predstavlja trajni invaliditet od 5-15% ovisno o opsegu istog smanjenja pokretljivosti. Tuženik navodi kako je izvršio uvid u tužbu i priloženu dokumentaciju uz tužbu, ali tužitelj ne dostavlja rendgenološki dokaz navedenog prijeloma. Ta činjenica sama za sebe nesporno isključuje mogućnost nastupanja osiguranog slučaja trajnog invaliditeta kod tužitelja prema spomenutim odredbama. U glavi XIV – ruke važećih Tablica prema točkama 117 i 118 jer obje navedene odredbe uvjetuju postojanje rendgenološki dokazanog prijeloma u području ramena za konstataciju o nastupu trajnog invaliditeta. Istovremeno, prethodno spomenuta odredba čl.11A navedenih Tablica isključivo je osigurateljevo pokriće u odnosu na karakter ozljede koje je tužitelj doista pretrpio u ovdje predmetnom štetnom događaju.

3. U kasnijem tijeku postupka i to na pripremnom ročištu kod ovog suda od 26.9.2018. stranke su ostale kod svojih navoda, a tuženik posebno ističe da je sve dokazne prijedloge trebao iznijeti već u tužbi. Uz tužbu ne postoji kao ni u medicinskoj dokumentaciji niti jedan dokaz RTG o prijelomu u predjelu ramena kod tužitelja. Isti se ne protive medicinskom vještačenju.

4. Po provedenom vještačenju vještaka dr. PG po kojem je dostavljen pismeni nalaz sa 19.12.2018. (str. 35 spisa), tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev pa tako u podnesku od 7.1.2019. (str. 41 spisa) potražuje iznos na ime naknade štete od 9.000,00kn / 1.194,51€. Ovako povišenom tužbenom zahtjevu po provedenom vještačenju tuženik se i nadalje protivi te ostaje kod ranijih navoda i predlaže novo vještačenje.

5. Tužena ne prihvaća nalaz medicinskog vještaka dr. PG uzimajući u obzir dokazni materijal s kojim tuženik raspolaže i koji je po tužitelju dostavljen u parničnom postupku a koje dokaze je sud prihvatio kao predmet dokaznog postupka u parnici. Tuženik naglašava da je iz priložene medicinske dokumentacije za tužitelja vidljivo da navod tužitelja da je pretrpio ozljedu u vidu prijeloma u dijelu desnog ramena ne nalazi potvrdu u predstavljenim dokazima jer da se u nalazu radiologa od 29.2.2016. spominje samo sumnja na prijelom stiloidnog nastavka no u svim daljim nalazima navodi se samo kontuzija ramena i ručnog zgloba bez koštane traume (str. 13 spisa). Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji za tužitelja koja je kao dokaz predstavljena po tužitelju ne postoji evidencija dijagnoze prijeloma koju dijagnozu u svom mišljenju iznosi medicinski vještak pa prema činjenicama s kojima raspolaže tuženik i sud a koje su prezentirane kao dokaz po tužitelju ne postoji valjana podloga za prihvaćanje zaključka vještaka da bi tužitelj pretrpio povrede u vidu prijeloma. Tuženiku nije jasno zašto medicinski vještak dr. PG svoj nalaz utemeljuje na rtg. snimkama desnog ramena tužitelja kada te snimke nesporno nisu dio dokaznog materijala koji je predočen u ovom parničnom postupku. Na pripremnom ročištu a obzirom da se radi o sporu male vrijednosti primjenom odredbe čl. 461 A ZPP-a odbijen je tužiteljev prijedlog za pribavom predmetnih rtg snimaka jer isti prijedlog tužitelj nije prezentirao u tužbi a vještak upravo te rtg snimke navodi kao činjenični temelj za svoj nalaz čime su povrijeđena procesna pravila dokazivanja u parničnom postupku. Vještak da je svoj nalaz trebao temeljiti na dokazima koje je prihvatio sud i koji su predočeni u spisu i da je isto učinjeno sud bi morao zaključiti da na strani tužitelja nije došlo do nastupa osiguranog slučaja odnosno trajnog invaliditeta prema obvezujućim tablicama za određivanje istog invaliditeta kao obvezujućim dijelom ugovora o osiguranju zaključenog između tužitelja i tuženika. Ako bi se kao dokaz prihvatile navedene rtg snimke ramena tužitelja na što se vještak poziva i na kojima je utemeljio svoj nalaz, sud bi u situaciji gdje prethodno odbija uzeti u obzir određeni dokaz zbog povrede pravila o dokazivanja u sporu male vrijednosti, isti dokaz kasnije uveo u dokazni materijal te bi se radilo o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka. Zbog toga tuženik predlaže da vještak postupi po nalogu suda te da svoje mišljenje da na temelju dokaza koji su predočeni u spisu po tužitelju i čije izvođenje je prihvaćeno u ovom parničnom postupku uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju i nalaganje vještačenja vještaku po istoj.

6. U dodatnom nalazu medicinskog nalaza dr. Dalibora Marić spec. ortopeda i subspecijaliste traumatologije od 11.2.2019. vještak ostaje u pretežnom dijelu kod svog ranijeg pisanog nalaza od 19.12.2018. u pogledu zadobivenih povreda i to rastrgnuće mišića okretača nadlaktice, prijeloma velikog izbočenja na nadlaktičnoj kosti te prijeloma u zglobu donjeg okrajka palčane kosti bez pomaka te isti navodi obim ograničenja pokreta u ručnom zglobu u vidu smanjene pokretljivosti što prema tablici za dobivanje trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja tužene prema čl. 148 Tablice iznosi 5%. Prema rupturi rotatorne manžete i prijeloma u području velikog tuberkuluma desne nadlaktične kosti obima pokreta i nakon operativnog zahvata u desnom ramenu gdje postoji smanjenje na 1/3 obima pokreta zdrave ruke u istom zglobu a što prema tablicama za dodjeljivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja tužene iznosi 10% prema čl. 118.

7. I nakon dopune vještačenja po vještaku dr. PG tužena strana ostaje kod svih ranijih navoda. Dodaje da je u svom očitovanju na prvi nalaz medicinskog vještaka od 19.12.2018. tuženik istakao da je nalaz utemeljen na dokaznom materijalu koji nije dio dokaznog materijala te da je nalaz vještaka u odnosu na dijagnozu ozljede u suprotnosti sa stanjem priložene medicinske dokumentacije te da je tuženik predložio da vještak svoj nalaz da samo na temelju dokaza čije je izvođenje prihvaćeno u parničnom postupku. U dopunskom nalazu vještak navodi da se njegovo vještačenje temelji i na rtg snimkama koje ne postoje u spisu te su time povrijeđena pravila parničnog postupka jer mišljenje vještaka u odnosu na dijagnozu ozljede je u suprotnosti sa stanjem priložene medicinske dokumentacije. Predlaže da se medicinski vještak usmeno očituje na primjedbe tužene uz prezentaciju rtg snimaka na kojima je utemeljio svoj nalaz jer ako postoji rendgenološki dokaz prijeloma što je temeljni uvjet uz posljedicu zaostale ograničene pokretljivosti za pravo tužitelja na osigurninu u ovom slučaju a koji uvjet po tuženiku ne proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja niti tuženik raspolaže s dokazom rtg nalazom na kojem je vještak utemeljio svoje mišljenje. Tuženik ukazuje da je ovom parničnom postupku prethodilo zaprimanje zahtjeva tužitelja za isplatom osigurnine u mirnom postupku te je tuženik tužitelju uputio poziv za dostavu upravo predmetne rtg snimke jer iz dostavljenih tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) temeljni uvjet za pravo osiguranika na isplatu osigurnine je rtg dokaz prijeloma. Tužitelj nije postupio po pozivu tuženika niti je iste rtg snimke dostavio odnosno predložio njihovu pribavu u tužbi. Tuženik zadržava pravo da nakon usmenog očitovanja medicinskog vještaka dr. PG da se provede medicinsko vještačenje po vještaku radiologu radi utvrđenja postoji li u ovom slučaju rtg dokaz prijeloma u dijelu ramena i ručnog zgloba kod tužitelja uz napomenu da se u ovom predmetu radi o maloj vrijednosti spora te da se ne bi trebalo raspravljati o dokazu u vidu rtg snimke tužitelja koji nije dostavljen uz tužbu i gdje je pribava tog dokaza odbijena od strane suda. Ovakvim vještačenjem koje se temelji na rtg snimku proizlazi da je isti uzet u obzir a koji rtg snimak nije priložen u spis. U prilogu podneska tuženik dostavlja dopis od 28.8.2017. kojim poziva punomoćnika tužitelja radi dopune dokumentacije jer prema traženju liječnika cenzora tuženika traži se dostava rtg snimke ručnog zgloba.

8. Na ročištu od 16.4.2019. medicinski vještak PG se usmeno očitovao navodeći da ostaje u cijelosti kod svog pismenog nalaza od 19.12.2018. i dopune po primjedbama tuženika od 11.2.2019. te da svoj zaključak u nalazu izvodi iz medicinske dokumentacije u spisu na str. 11 do 13 i to otpusnog pisma od 14.3.2016. (str. 11 spisa), specijalističkog nalaza dr. OGT od 11.1.2016. (str. 12 spisa) i specijalističkog nalaza radiologa od 29.2.2016. (str. 13 spisa).

Vještak navodi da samo fraktura može dovesti do rotacije ograničene za trećinu od punog opsega te da je pregledom tužitelja utvrdio da je došlo do navedenih ozljeda u desnom ramenu i palčanoj kosti desne ruke.

9. Nakon usmenog očitovanja vještaka tuženik ostaje kod navoda da u spisu nije priložen rtg snimak niti rendgenološki dokaz prijeloma desnog ramena kod tužitelja pa se predlaže novo medicinsko vještačenje a čemu se tužiteljska strana protivi. Tuženik ističe da niti jedan dio dokaza dostavljenih po tužitelju od medicinske dokumentacije ne potvrđuje rendgenološko postojanje prijeloma a pogotovo ne specijalistički nalaz radiologa od 29.2.2016. u kojem se navodi samo sumnja o postojanju prijeloma a koja sumnja u nedostatku tužiteljeva liječenja nije bila potvrđena a ista je sumnja otklonjena uvažavajući naknadni specijalistički nalaz radiologa od 1.6.2019. koji sadrži dijagnozu M62.1- druga ruptura mišića (ne traumatska).

Tuženik predlaže novo medicinsko vještačenje a obzirom na čl. 4 A i čl. 118 Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja a čija je primjena obvezujuća na ugovorni odnos između stranaka i tužiteljevo pravo na isplatu osigurnine temeljem ugovora o osiguranju. Tuženik je dostavio nalog za doznaku po ošteti OŽ-nez-21-7354/218-1-1 gdje je sa 24.9.2019. tužitelju isplaćen iznos od 1.600,00kn po broju police [broj police] (str. 57 spisa a vezano za prijavu štete životnog osiguranja od 29.9.2016. – str. 14 spisa).

10. Iz pismenog nalaza medicinskog vještaka dr. Ive Matić spec. za anesteziologiju i reanimatologiju, specijaliste hitne medicine i subspecijalistu interne medicine od 5.3.2020. (str. 61 spisa) proizlazi da je kod tužitelja na dan 27.2.2016. uslijed pada s visine sa ljestava kod kuće tužitelj ozlijedio desno rame i ručni zglob te da je došlo do prijeloma u desnom ručnom zglobu i do ozljeđivanja mišića pokretača nadlaktice. Prema nalazu rendgenske pretrage desnog ručnog zgloba od 29.2.2016. da je došlo do suspektne intraartikulirane frakture stiloidnog nastavka radiusa – sumnja na prijelom u zglobu donjeg okrajka palčane kosti desne ruke. Kod tužitelja da je sa 7.3.2016. izvršena rekonstrukcija mm rotatori omeris lat.dex. acromioplastica anterior. Tužitelj da je ležao u bolnici od 6.14.3.2016. sa bolno ograničenim pokretima desnog ramena osobito abdukcija. Na odjelu postavljena abdukcijska ortoza sa preporukom nošenja kroz šest tjedana i upotrebom analgetika po potrebi. Prema nalazu fizijatra od 21.11.2016. pokreti elevacije i abdukcije do horizontale uz rotacije ograničene za trećinu od punog opsega sa preporukom izbjegavanja dizanja i nošenja tereta i rada u lošim klimatskim uvjetima. Dijagnoza posttraumatsko bolno desno rame. Tužitelj da je u štetnom događaju zadobio rastrgnuće mišića pokretača nadlaktice što je obična teška ozljeda te sumnja na prijelom u zglobu donjeg okrajka palčane kosti desne ruke bez pomaka a koje povrede su obje obične teške tjelesne ozljede. Pokreti u desnom ramenu kod tužitelja vanjska rotacija do 15° a unutarnja rotacija do L4, elevacija do 100°, abdukcija 30°, pokreti u desnom ručnom zglobu ekstenzija do 20°, palmarna fleksija 30°, radijalna devijacija 10°, ulnarna devijacija do 5°. Nakon pucanja mišića pokretača nadlaktice obim pokreta i nakon operativnog zahvata u desnom ramenu je smanjen na 1/3 obima pokreta zdrave ruke što za dodjeljivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja iznosi 10% (iako u tablicama za određivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja tuženika se inzistira na rendgenološki dokazanom prijelomu prema čl. 118). U području ručnog zgloba kod tužitelja je nakon udarca zaostala smanjena pokretljivost i to unutar zglobnog prijeloma u području palčane kosti i zaostalog smanjenja pokreta od 1/3 u desnom ručnom zglobu a što prema tablicama tuženika iznosi 5% prema čl. 148. Pregledom tužitelja vještak navodi da je utvrdio da je došlo do navedenih ozljeda u desnom ramenu i palčanoj kosti desne ruke. Zdravstveno stanje tužitelja da je narušeno uslijed postojanja invaliditeta koji postoji bez obzira na postojanje ili ne prilaganje određene medicinske dokumentacije u spisu jer je riječ o utvrđivanju nastupa invaliditeta temeljem pravila medicinske struke i medicinske dokumetnacije a kraj obavljenog neposrednog liječničkog pregleda tužitelja.

11. Tužiteljska strana nema primjedbi na zaprimljeni nalaz vještaka dr. Ive Matić te smatra da su istim potvrđeni navodi tužitelja u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva a istim nalazom da je potvrđen i nalaz vještaka dr. PG. Po predmetnoj polici osiguranja osigurana svota za slučaj trajnog invaliditeta iznosi 60.000,00kn/8.000,00€ a kod tužitelja da je nastao trajni invaliditet od ukupno 15% pa tužitelj potražuje iznos od 9.000,00kn/1.194,51€ kako je precizirano ranijim podneskom.

12. Tuženik je ponovo stavio iste primjedbe i na nalaz dr. Ive Matić te istakao da je razvidno da u slučaju tužitelja ne postoji rendgenološki dokazani prijelom što je uvjet za određivanje trajnog invaliditeta po Tablicama.

Tuženik ponovno ističe kako se postojanje ili nepostojanje trajnog invaliditeta ocjenjuje samo primjenom ugovorenih Tablica za određivanje postojanja trajnog invaliditeta (str.5-10). Za ocjenu konačnog postupka trajnog invaliditeta potrebna je cjelovita medicinska dokumentacija kao i rendgenske snimke pa tuženik ustraje kod svih svojih navoda.

Očitovanje medicinskog vještaka Ive Matić potvrđuje tvrdnje tuženika o neosnovanosti tužbenog zahtjeva jer temeljem postojećeg Ugovora o osiguranju od posljedice nesretnog slučaja (nezgode) tužitelju ne pripada pravo na utuženu osigurninu zbog nastupa nesretnog slučaja – nezgode a koje ozljede nisu predviđene Tablicom za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja. Medicinski vještak je u očitovanju priznao kako ne postoji rendgenološki dokaz navedenog prijeloma kod tužitelja te je to jedina konstatacija vještaka koja ima vezu s pravno relevantnom medicinskom osnovom temeljem koje je tužitelj postavio tužbeni zahtjev odnosno s Ugovorom o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) zaključenim s tuženikom (str. 16 spisa). Kod tužitelja da ne postoji nikakva dijagnoza frakture / prijelom osim sumnje na takav prijelom a tužitelj rtg snimku nije prezentirao u ovoj parnici niti prije niti nakon zaključenja prethodnog postupka. Vještak dr. PG saslušan na ročištu od 16. travnja 2019. je korigirao svoj nalaz na način da je potvrdio da svoje mišljenje nije dao na temelju rtg snimki već na temelju postojeće medicinske dokumentacije. Osnovanost tužbenog zahtjeva da je nužno ocijeniti samo na temelju Ugovora o osiguranju od posljedice nesretnog slučaja i važećem ugovornom pravu koje se na isti Ugovor o osiguranju primjenjuje a što uključuje ugovorno propisane medicinske pretpostavke - kriterije tj. Tablicu tuženika od kojih ovisi odgovor na pitanje je li došlo do nastupa osiguranog slučaja i trajnog invaliditeta zbog kojeg bi postojalo pravo osiguranika na osigurninu. Činjenica postojanja trajnih posljedica ozljeđivanja koje tuženik ne dovodi u pitanje nema nikakav pravno relevantni učinak na pitanje ima li tužitelj pravo na utuženu tražbinu osigurninu temeljem označenog ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja. Ovdje se ne radi o izvan ugovornoj odgovornosti za štetu i naknadi štete kao predmetu parnice u kojem bi obveznom odnosu za pitanje potpunog i pravičnog obeštećenja bilo potrebno i nužno uzeti u obzir sve štetne posljedice kod oštećenika a kada bi pristup medicinskog vještaka dr. Matića imao pravno relevantnog smisla no isto nije bitno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu. Nejasno je očitovanje vještaka o postojanju ugovora o tjelesnom oštećenju u završnoj rečenici nalaza jer pravni učinak u odnosu na predmet ove parnice je jedino određen sadržajem Ugovora o osiguranju. U slučaju tužitelja tuženik navodi da se nije ostvario osigurani slučaj i ugovorom predviđeni trajni invaliditet tužitelja koji bi temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja (nesreće) i pripadajućih uvjeta doveo do prava tužitelja na utuženu osigurninu. Tužitelj niti do zaključenja prethodnog postupka a niti naknadno nije prezentirao rtg snimke (rendgenološki dokaz) o postojanju nekog prijeloma niti je to učinio bilo koji od angažiranih medicinskih vještaka što u kontekstu prezentiranog ugovornog prava izrijekom isključuje ugovorom o osiguranju predviđeno pravo na osigurninu. Tuženik a niti sud niti medicinski vještaci do dana sastava podneska tuženika nisu imali priliku vidjeti rtg snimke odnosno rendgenološki dokaz postojanja prijeloma kod tužitelja iako je tužitelj tuženika pozivao i prije pokretanja ove parnice u mirnom postupku da isti dostavi tuženiku a bez obzira na prigovor tuženika da sud dopusti tužitelju da isti dostavi i nakon zaključenja prethodnog postupka.

Između stranaka je postojao vanraspravni dogovor prema kojem je tužitelj trebao tuženiku dostaviti predmetne rtg snimke koje bi tuženik potom dostavio svojoj liječničko cenzorskoj službi radi mogućeg nagodbenog okončanja ove parnice no istu rtg snimku tužitelj nije dostavio tuženiku. Zbog navedenog tuženik je tijekom cijelog postupka predlagao odbijanje tužbenog zahtjeva.

13. Nakon ročištu za glavnu raspravu od 10.12.2020. a nakon što su provedeni dokazi uvidom u Tablice za određivanje postojanja trajnog invaliditeta (str.5-10), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str.11-13), potvrda o prijavi štete (str.14), izračun premije životnog osiguranja od strane tuženika (str.15), ponuda za osiguranje života (str.16), nalaz vještaka dr. PG od 19.12.2018. sa dopunom od 11.2.2019. i usmenim obrazloženjem sa ročišta od 16.4.2019., nalaz vještaka dr. Ive Matića od 5.3.2020. i dopuna od 23.4.2020., kao i u sve pisane podneske i usmene navode stranaka sud je u ranijem postupku donio presudu u ovom predmetu pod ranijom oznakom Pn-161/2018 od 15. siječnja 2021. na koju je tužitelj uložio žalbu a Županijski sud je Karlovcu je presudom od 26. rujna 2022. oznake Gž-223/2021-2 (str.112 spisa) odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

14. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije po kojem prijedlogu je dopuštena revizija rješenjem Revd-1118/2023-2 od 6. lipnja 2023 (str.152.) na postavljeno pitanje je li tužitelj prekludiran u pravu na dostavu dodatne dokumentacije koja je potrebna vještaku radi provođenja vještačenja ako je pravovremeno predloženo izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

15. Tužitelj je podnio reviziju sa 12. listopada 2023. u kojoj navodi kako smatra da pobijana presuda sadrži takve nedostatke zbog kojih nije niti pravno niti činjenično održiva. Obzirom je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd 1181/2023 od 06.06.2023. godine tužitelju dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-223/2021-2, od 26. rujna 2022., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški broj: Pn-161/2018-32 od 15.01.2021. kojom je pak u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete protiv tuženika, u odnosu na pravno pitanje: „Je li tužitelj prekludiran u pravu na dostavu dodatne dokumentacije koja je potrebna vještaku radi provođenja vještačenja ako je pravovremeno predložio izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja odlučnih činjenica?“

16. Rješenjem Vrhovnog suda RH Rev 369/2024-2 od 5. ožujka 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-223/2021-2 od 26. rujna 2022. i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-161/2018-32 od 15. siječnja 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje sa naznakom da se odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

16.1. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je revizija podnesena u predmetu tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 9.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2016. pa do isplate.

Vrhovni sud navodi da je utvrđeno

- da su stranke sklopile ugovor o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja (trajnog invaliditeta),

- da je tužitelj 27. veljače 2016. ozlijedio desno rame uslijed pada s visine,

- da je čl. XIV. Posebnih odredbi I. toč. 116. Tablica tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) određeno da je osigurani slučaj smanjenje pokretljivosti ruke u ramenom zglobu nakon rendgenološki dokazanog prijeloma,

- da je tužitelj u tužbi na okolnost posljedica nesretnog slučaja predložio, između ostalog, dokaz liječničkog vještačenja te,

- da tužitelj u tužbi kao dokaz na okolnost posljedica nesretnog slučaja nije predložio rendgenološki nalaz te da nižestupanjski sudovi odbijaju predmetni tužbeni zahtjev tužitelja jer iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da bez rendgenološkog nalaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi štetne posljedice. Pri tome nižestupanjski sudovi, a obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti, smatraju da je tužitelj nakon predaje tužbe izgubio pravo na predlaganje novog dokaza (uslijed čega nižestupanjski sudovi ne uzimaju u obzir okolnost da je tužitelj naknadno - u vrijeme provođenja liječničkog vještačenja - priložio i rendgenološki nalaz desnog ramena) (čl. 461.a st. 2. ZPP).

Takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je nepravilno, radi čega je u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 259. st. 1. i st. 2. ZPP

Nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida odredbu čl. 259. st. 1. ZPP koja glasi: „Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i prema potrebi, traži objašnjenje u vezi s danim nalazom i mišljenjem.“, i odredbu st. 2. istog članka koja glasi: „Vještaku se mogu davati razjašnjenje, a može mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.“. U konkretnom slučaju predmet liječničkog vještačenja je invaliditet tužitelja (posljedica nesretnog slučaja). Kada su liječnici vještaci pri vještačenju imali potrebu za pribavom (uvidom) i u rendgenološki nalaz tužitelja, onda nije bilo zapreke da tužitelj u vrijeme provođenja vještačenja iznese i taj nalaz.

Odgovor na predmetno pravno pitanje je slijedeći: „Pravila ZPP o gubitku prava na predlaganje novih dokaza ne odnose se na situaciju kada se prilikom provođenja vještačenja ukaže potreba tog vještačenja za novim dokazom, a radi utvrđenja okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.“.

S obzirom na izneseno, Vrhovni sud u odluci po reviziji ukida pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška i naknadu troška revizijskog dijela postupka.

17. Nakon dostave rješenja Vrhovnog suda održano je pripremno ročište sa 24. lipnja 2024. (str. 176 spisa) u nenazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika te je punomoćnik tužitelja predao u spis presliku medicinske dokumentacije (str. 178 i 179) odnosno presliku dvije rtg snimke, a gdje punomoćnik tužitelja tvrdi da je original istih u posjedu tuženika te da sud naloži tuženiku dostavu originala dokumentacije tj. rtg snimak desnog ramena i desnog ručnog zgloba u sudski spis službenim putem po zahtjevu tužitelja za naknadu štete koji se vodi pod brojem OŽ NEZ.21.304/16. Na istom ročištu sud je raspravnim rješenjem naložio tužiteljskoj strani dostavu originalnih rtg snimaka za koje tužitelj tvrdi da je predao tuženoj strani u postupku mirnog rješenja spora pod brojem OŽ NEZ.21.304/16. Isto je naloženo i tuženoj strani uz naznaku u kojem postupku mirnog rješenja spora je kako tužitelj tvrdi iste originalne snimke predao tuženoj a gdje je likvidator štete bila HG. Zatraženo je da se dostavi kompletan spis po prijavi štete sa svim prilozima. Raspravnim rješenjem je naloženo tužiteljskoj strani da u spis dostavi putem E komunikacije predanu presliku rtg snimke dva lista na kojoj preslici nije naznačeno niti ime osobe čija je to rtg snimka a niti datum snimanja a kako bi se isto moglo zajedno sa uputom o dostavljenom originalu rtg snimka uputiti na očitovanje doktoru Ivi Matić i dr. PG uz naputak da provjere da li se uvidom u originalnu rtg snimku stvarno radi o dijagnozi koja je navedena u nalazu dr. PG o postojanju prijeloma a obzirom na postojeći specijalistički nalaz radiologa od 1.6.2016. (str.213.) koji sadrži dijagnozu M62.1 reptura mišića.

18. Punomoćnik tužitelja je podneskom od 24.6.2024. ponovo dostavio putem E komunikacije dvije preslike rtg snimka (str. 181 i 182) iz kojih preslika nije vidljivo čije su to rtg snimke, a koje preslike tužitelj nije niti dostavljao u postupku prije donošenja provostupanjske presude koja je ukinuta. Originalni snimci nikad nisu niti dostavljani u spis niti od tužitelja a niti od tuženika a obzirom da tuženik ističe da nije u posjedu originala rtg snimki te da je iste tražio od tužitelja u mirnom postupku prije podnošenja tužbe dok tužitelj tvrdi da je original rtg snimke predao tuženiku u mirnom postupku prije podnošenja tužbe za što u spis nije dostavio dokaz u vidu bilo kakve potvrde da je original rtg snimke predan tuženoj.

- 1 0 -

19. Punomoćnik tužene u podnesku od 4.7.2024. (str. 186 spisa) navodi da je tuženik je tijekom cijelog postupka, od početka pa u konačnici i tijekom žalbenog postupka, naglašavao da ne posjeduje RTG snimke tužitelja a zbog kojeg razloga je u konačnici i postavljeni zahtjev tužitelja u mirnom postupku otklonjen, a o čemu je tuženik u sudski spis priložio dokaze. Osim toga i sam tužitelj je na ročištu održanom dana 26.09.2018.naveo da ne raspolaže sa RTG snimkama te je predložio da se iste zatraže službenim putem od Opće bolnice Nova Gradiška. Nastavno na naprijed navedeno u potpunosti je neosnovana tvrdnja tužitelja da bi tuženik bio u posjedu RTG snimke jer to jednostavno nije točno jer se zapravo i ovaj sudski postupak vodi upravo zbog činjenice što tužitelj nije dostavio RTG snimku kao rendgenološki dokaz prijeloma a što je, sukladno ugovorenim Uvjetima i Tablici invaliditeta, jedna od nužnih pretpostavki bitnih za utvrđivanje eventualne osnovanosti postavljenog zahtjeva.

Tuženik dostavlja presliku dokumentacije iz spisa broj OŽ-NEZ-21-304/2016 (str. 187 do 219 spisa) iz koje je također evidentno da je od tužitelja i tijekom postupka obrade zahtjeva u mirnom postupku tražena dostava RTG snimke a kojem zahtjevu tužitelj nije udovoljio niti tijekom postupka obrade zahtjeva u mirnom postupku niti tijekom ovog parničnog postupka pa kako bez navedene dokumentacije nije moguće utvrditi osnovanosti tužbenog zahtjeva te kako je na tužitelju teret dokaza te tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

20. Medicinski vještaci dr. PG i dr. Ivo Matić dostavljaju pismeni podnesak od 6.11.2024. (str.224 spisa) kojim usuglašavaju svoja mišljenja navodeći da je tužitelj u štetnom događaju 27.2.2016. zadobio ozljede puknuće mišića rotatora desne nadlaktice, prijelom velike izbočine desne nadlaktične kosti i prijelom palčane kosti u području stiloidnog nastavka. U usuglašenom zajedničkom stavu navode da je kod tužitelja u području ručnog zgloba nakon udarca zaostala smanjena pokretljivost a što prema tablicama tuženika za dodjeljivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja prema čl. 148 iznosi 5%. Nakon rupture rotatorne manžete i bez obzira radi li se o prijelomu u području velikog tuberkuluma desne nadlaktične kosti obim pokreta i nakon operativnog zahvata u desnom ramenu je smanjen na 1/3 obima pokreta zdrave ruke u istom zglobu a što prema tablicama tuženika za dodjeljivanje trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja prema čl. 118 iznosi 10%.

21. Na ročištu od 7. studenog 2024. koje je održano u nenazočnosti uredno pozvanih medicinskih vještaka koji su ispričali svoj nedolazak službenom spriječenošću uz napomenu da su dostavili pismeni nalaz sa usuglašenim stavom, zamjenik punomoćnika tuženika je tražio da se radi otklanjanja nejasnoća medicinski vještaci koji su vještačili u ovom predmetu usmeno očituju na primjedbe tužene strane a napose da li se iz dokumentacije koja se nalazi u spisu i preslike rtg snimke može utvrditi da dijagnosticirane ozljede odgovaraju medicinskoj dokumentaciji te da suglasno iskažu kolika je ukupna invalidnost tužitelja po zadobivenim povredama.

22. Novom pismenom dopunom od 3.12.2024. medicinski vještaci dr. PG i dr. Ivo Matić ostaju kod ranije naznačenih zadobivenih ozljeda kod tužitelja i kod izvještačenog postotka invalidnosti te navode da je dr. PG prilikom vještačenja imao uvid u rtg snimku ramenog zgloba i ručnog zgloba kada je uočio prijelom u području velikog tuberkuluma (izbočine) desne nadlaktične kosti što je

- 1 1 -

prilikom vještačenja iznio kao relevantni dokaz. Dokaz je odbijen ne zato što prijeloma nema nego što iste rtg snimke nisu bile predstavljene u pripremnom ročištu. Vještak smatra da je propust suca koji je održao pripremno ročište bez vještaka te je tako tužitelj oštećen jer je ostao bez najbitnijeg dokaza za tjelesno oštećenje. Vještak ostaje pri svom nalazu da se radi o prijelomu nadlaktične kosti na mjestu hvatišta mišića rotatorne manžete. U spisu da i sada postoje fotokopije rtg snimke na osnovu kojeg je učinjeno vještačenje i uočen prijelom u području gornjeg okrajka nadlaktice i donjeg dijela podlaktice.

Vještak dr. Ivo Matić obzirom na klinički nalaz tužitelja i prethodni nalaz suglasan je sa vještačenjem vještaka dr. PG koji je subspecijalista iz traumatologije lokomotornog sustava i specijalist ortopedije koja je direktno kao specijalnost involvirana u rješavanju problematike lokomotornog sustava. Ukoliko je radiologu postojala nejasnoća je li ili nije siguran prijelom slijedeća instanca donošenja odluke je specijalnost sudskog vještaka. Vještak je suglasan sa ocjenom tjelesnog oštećenja i zaostale invalidnosti kod tužitelja.

23. Pismenim podneskom tuženika od 16.12.2024. isti se očituje na usuglašena mišljenja sudskih vještaka dr. Ive Matića i dr. PG te ističe da se u nalazu prof. prim.dr.sc. Ive Matića dr. med. od 5.3.2020. ne spominje dijagnoza prijeloma nadlaktične kosti već samo oštećenje – razdor (ruptura) tetive koja je operativno liječena iza čega je ostalo prema vještaku zaostalo smanjenje pokretljivosti ramena na 2/3 opsega pokreta odnosno prema čl. 118 B Tablice invaliditeta trajni invaliditet od 10%. Sam vještak navodi da tuženik u navedenoj točki 118 Tablica invaliditeta tuženika inzistira na postojanju koštanog prijeloma. U navedenoj točki je decidirano navedeno kako se invaliditet ocjenjuje samo za smanjenu pokretljivost ruke u ramenom zglobu nakon rtg dokazanog prijeloma a vještak navodi da je on ocijenio invaliditet temeljem smanjenja pokretljivosti ramena iako nije bilo koštanog prijeloma. Po tuženiku nisu ispunjeni uvjeti po točki 118 Tablice invaliditeta jer nije bilo rtg dokazanog prijeloma. Tuženik smatra da vještak ne može proizvoljno tumačiti uvjete osiguranja jer za ozljedu tetive rotatorne manžete u ugovorenoj tablici invaliditeta ne postoje odredbe za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode). Tuženik ističe da tužitelj nije imao prijelom nadlaktične kosti a što vještak dr. Ivo Matić niti ne utvrđuje dijagnozu prijeloma kosti. Tuženik navodi da u njegovim općim uvjetima u točki 2 stoji da obveza osiguravatelja ne postoji za posljedice nesretnog slučaja koje nisu određene tablicom invaliditeta ili su njenim odredbama isključene iz osiguranja. U ugovorenoj tablici invaliditeta kod ozljede ramena obveza postoji samo za posljedice koštanog prijeloma (točka 117 i 118) a ne i za ozljedu tetive rotatorne manžete (gdje uopće nema točke za ocjenu u navedenim tablicama niti je osigurani slučaj). Vještak je invaliditet ocijenio samo na temelju smanjene pokretljivosti ramena a ista nije posljedica prijeloma kosti ramena i kao takva ozljeda tetiva mišića rotatorne manžete nije osigurani slučaj jer je osigurani slučaj samo posljedica koštanog prijeloma a ne i sve moguće ozljede ramena. Prijelom stiloidnog nastavka nije dokazan rtg snimkom niti je uopće liječen i kasnije se kao ozljeda u medicinskoj dokumentaciji tužitelja ne spominje a samo se u jednom nalazu spominje sumnja na prijelom stiloidnog nastavka. Ručni zglob tužitelja nije bio u gipsu 3-6 tjedana, nema kontrolnih rtg snimki kojima bi se pratilo zaraštavanje kosti niti kontrolnih nalaza kirurga u vezi s tim prijelomom. Vještak kao dijagnozu prijeloma stiloidnog nastavka palčane kosti navodi sumnju na prijelom suspecta. Stoga isti prijelom stiloidnog nastavka nije dokazan, nema rtg snimke niti je kod tužitelja liječen prijelom kosti ručnog zgloba. Prema točki 149 Tablice invaliditeta obveza tuženika

- 1 2 -

postoji samo u slučaju rtg dokazanog prijeloma a što kod tužitelja nije slučaj. Iz priložene medicinske dokumentacije tužitelja od 27. veljače 2016. vidljivo je da je prvi nalaz radiologa od 29. veljače 2016. kada je tužitelj upućen na snimanje desnog ramena i desnog ručnog zgloba a u kojem se navodi suspektna je intraartikularna fraktura stiloidnog nastavka radiusa. Nalaz komparirati s kliničkim nalazom. Bilo kakav prijelom u području ramena se ne spominje. Slijedeći dokument je otpusno pismo iz bolnice od 14. ožujka 2016. u kojem je vidljivo da je tužitelj liječen zbog rupture rotatorne manžete desnog ramena i tada je učinjena rekonstrukcija tetive rotatorne manžete i akromioplastika koja se radi kod deg. promjena u području ramenog zgloba. Ponovo se ne spominje bilo kakav koštani prijelom u području ramena. Niti nalaz fizijatra od 21.11.2016. ne spominje nikakvu koštanu traumu ramena. U pismenom nalazu vještaka dr. Matić i dr. PG od 5.3.2020. se navode kao ozljede ruptura mm rottatorium humeri dex i fractura intraartcularis radil dex suspect i ne spominje se bilo kakva koštana trauma ramenog zgloba. U nalazu vještaka dr. PG se navodi fraktura tuberculi maioris humeri dex koju objašnjava kao posljedicu avulzije tetive m supraspnatusa kao koštanu leziju.

Avulzija tetive se smatra otrgnuće tetive od hvatišta na kosti a ne rendgenološki dokazan prijelom u području ramena. U sudskom spisu su priložene preslike rtg slike ručnog zgloba i ramenog zgloba desno koje su tehnički toliko loše da se na temelju istih ne može ništa dijagnosticirati kao ni na temelju niti jednog nalaza. Jedini nalaz je dijagnoza koštana lezija koju je postavio sudski vještak kao posljedicu otrgnuća tetive no to nije koštani prijelom koji se dijagnosticira radiološki. Po tuženiku je nepoznato temeljem koje rtg slike ili nalaza je dijagnozu koštanog prijeloma postavio sudski vještak PG jer takva medicinska dokumentacija ne postoji u spisu a ne može se dijagnosticirati samo suspektan prijelom stiloidnog nastavka palčane kosti i oštećenje tetive rotatorne manžete nakon udarca. Zbog navedenog tuženik predlaže da se vještaci na raspravi usmeno očituju na temelju čega utvrđuju prijelom kosti i da li se na preslici rtg snimke vidi prekid kontinuiteta kosti kao i na koji način se liječi prijelom glave nadlaktične kosti i da li je kod tužitelja liječen prijelom kosti a ako je iz kojeg dijela medicinske dokumentacije je to razvidno. Tuženik tvrdi da kod tužitelja ne postoji rendgenološki dokazani prijelom sukladno ugovorenim tablicama invaliditeta a kada bi se to i uzelo za točno kod tužitelja je smanjena pokretljivost ruke u ramenom zglobu do 1/3 opsega pa bi se prema točki 118 A postotka trajnog invaliditeta cijenio s najviše 5% a ne 10 kako to tvrde vještaci. Tužena strana ostaje kod primjedbe da u konkretnom slučaju nije nastao osigurani slučaj sukladno Tablici invaliditeta koja se isključivo može primijeniti ako se radi o osiguranom slučaju. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev.

24. Na ročištu od 5. veljače 2025. vještaci dr. PG i dr. Ivo Matić su se usmeno očitovali na primjedbe tužene. Vještak dr. PG iskazao je da je isti imao mogućnost uvida u originalni RTG nalaz ozljede tužitelja od dana 27.2.2016. uslijed pada sa visine kod kuće.

U vrijeme davanja prvog pismenog nalaza od 19.12.2018., je bio zaposlenik Opće bolnice Slavonski Brod, ali je kao specijalist ortoped radio u ortopedskoj ambulanti u Novoj Gradiški i bio je u mogućnosti pristupiti originalnim RTG snimcima. Takvi snimci postoje u bolničkom informacijskom sustavu i na njima je moguće vidjeti originale napravljenih RTG snimaka. Iz tog razloga je i napisano u pismenom nalazu da je nakon pregledane medicinske dokumentacije, RTG snimaka desnog ramena te učinjenog kliničkog pregleda tužitelja mogao dati mišljenje kakvo je dao. U spisu

- 1 3 -

postoje preslike originalnog RTG snimka te može potvrditi autentičnost istih preslika. Isto može zbog opisa ozljeda koje je zadobio tužitelj i priložene preslike RTG snimke. U konkretnom slučaju se radi o rendgenološki dokazanom prijelomu velike izbočine desne nadlaktične kosti te prijelomu palčane kosti u području stiloidnog nastavka, a temeljem čega je i dao nalaz u pogledu postotka invaliditeta tužitelja.Tužitelj je zadobio i puknuće mišića rotatorne desne nadlaktice koja se veže uz prijelom hvatišta tih mišića.

Vještak dr. Ivo Matić iskazao je da nije imao mogućnost uvida u original RTG snimke jer nije zaposlenik Opće bolnice u Novoj Gradiški te nije imao mogućnost uvida istih originalnih RTG snimaka u bolničkom informacijskom sustavu. Prije danog pisanog nalaza izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju priloženu spisu te je prihvatio nalaz vještaka dr. PG u pogledu izvještačenih ozljeda vezano za rame i ručni zglob.

Nakon zajedničkog usuglašavanja vještaci suglasno iskazuju da su obzirom na vodeću ozljedu a to je puknuće velikog izbočenja na desnoj nadlaktičnoj kosti povlači za sobom 10% invalidnosti, a druga ozljeda je prijelom palčane kosti u području stiloidnog nastavka povlači za sobom 5% invalidnosti, pa je temeljem navedenih ozljeda sve ukupno 12,5 % invalidnosti (prva ozljeda je 10% + 2,5%, a što je 50% od druge ozljede). Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda ležao u bolnici od 6. do 14.3. 2016., a 7.3. je učinjen operacijski zahvat na ramenu. U tijeku operativnog zahvata tetiva zajedno sa dijelom kosti se vraća na anatomsko mjesto i fiksira se sa koncem koji zadržava otkinuti fragment do konačnog cijeljenja.

Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika zašto vještaci u svojim osnovnim nalazima i mišljenjima nisu utvrdili prijelom, dr. PG odgovara da je on u svim svojim nalazima decidirano naveo da postoji prijelom, a dr. Matić u dopunskom nalazu i mišljenju od 23.4.2020. (str. 69 spisa) iskazuje da nije imao uvida u originalnu RTG snimku. Dr. PG izjavljuje da je na originalu RTG snimkama vidio prekid kontinuiteta kosti, a dr. Matić ponovno iskazuje da nije imao uvid u originalni RTG nalaz, ali da poštuje nalaz i mišljenje dr. PG.

Vještak dr. PG navodi da se prijelom glave nadlaktične kosti liječi rekonstrukcijom tetive mišića zajedno sa koštanim ulomkom jer postoje različite vrste prijeloma, a na pitanje da li se liječi imobilizacijom odgovara da se liječi imobilizacijom i istu imobilizaciju je tužitelj imao u obliku ortoze (sa preporukom da je nosi 6 tjedana). U konkretnom slučaju kod tužitelja prijelom kosti je liječen kroz operativno liječenje i kasnije imobilizacijom sa abdukcijskom ortozom kroz 6 tjedana.

Zamjenik punomoćnika tuženika prigovara takvom nalazu jer u spisu ne postoji medicinska dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi prijelom kostiju pa se predlaže novo medicinsko vještačenje s a vještakom iste struke i istim zadatkom jer vještaci nisu otklonili tuženikove prigovore. Prigovara se i na ukupnu ocjenu invaliditeta u visini od 12,5% jer sukladno odgovarajućim točkama tablice invaliditeta taj postotak može maksimalno iznositi 5% za ruku i 5% za nadlaktičnu kost odnosno ukupno 10%. Vještaci suglasno iskazuju da su ocjenu postotka invalidnosti dali suglasno prema tablicama tužene koje postoje u spisu i u skladu sa pretrpljenim ozljedama tužitelja.

25. Sud je odbio prijedlog tuženika za novo medicinsko vještačenje a obzirom da tužitelj u tijeku trajanja postupka od dana podnošenja tužbe pa nadalje nije u spis dostavio originalni rtg snimak a preslika rtg snimka koja je dostavljena u spis i to prvi puta uz podnesak od 24.6.2024. nije snimak iz kojeg je moguće vidjeti čiji su to rtg snimci a niti sam tužitelj u tijeku trajanja prethodnog postupka počevši od dana

- 1 4 -

podnošenja tužbe 23.7.2018. do dana dostave preslike rtg snimaka nije niti takve preslike pokušao dostaviti u spis. Nakon donošenja prvostupanjske presude te potvrđivanja iste od strane drugostupanjskog suda a naknadno nakon podnošenja revizije koja je prihvaćena u pogledu pravnog pitanja da li je tužitelj prekludiran u pravu na dostavu dodatne dokumentacije koja je potrebna vještaku radi provođenja vještačenja ako je pravovremeno predložio izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Tužitelj nije niti u nastavku postupka dostavio originalni rtg snimak prijeloma kosti a koji je od tužitelja tražen od strane tužene i u postupku nakon podnošenja odštetnog zahtjeva a isti je bilo potrebno priložiti i prije provođenja medicinskog vještačenja. Bez obzira na očitovanje tuženika u pogledu dostave medicinske dokumentacije nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj je mogao isto dostaviti u spis, dapače mogao je dostaviti i presliku koja je dostavljena u ponovljenom postupku a koja je takva da se ne može razaznati čija je to preslika rtg snimke.

26. Provedeni su dokazi uvidom u Tablice za određivanje postojanja trajnog invaliditeta (str.5-10), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (str.11-13), potvrda o prijavi štete (str.14), izračun premije životnog osiguranja od strane tuženika (str.15), ponuda za osiguranje života (str.16), nalaz vještaka dr. PG od 19.12.2018. sa dopunom od 11.2.2019. i usmenim obrazloženjem sa ročišta od 16.4.2019., nalaz vještaka dr. Ive Matića od 5.3.2020. i dopuna od 23.4.2020., kao i u sve pisane podneske i usmene navode stranaka, u presliku RTG snimaka, u pismeni nalaz vještaka dr. PG i dr. Matića od 3.12.2024. gdje su se usuglasili, u usmeno očitovanje istih vještaka na ročištu od 5.2.2025., u priloge dostavljanje uz podnesak tužene od 4.7.2024., u odgovor tužene tužitelju od 28.9.2017., u ocjenu liječnika senzora od 10.2.2017., od 22.11.2016. i 28.10.2016., u separatu štete tuženika sa preslikom prijave nesretnog slučaja i med. dokumentacijom tužitelja.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka mišljenje je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

27. Nesporno je među strankama da je zaključen ugovor o osiguranju po polici životnog osiguranja broj 402210058416 po kojem je osiguranik bio osiguran kod tuženika od posljedica nesretnog slučaja odnosno za slučaj trajnog invaliditeta od nesretnog slučaja. Nesporan je nastanak štetnog događaja od 27.2.2016. a sporan je osnov i visina zatražene štete.

28. Tužitelj je uz tužbu priložio Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (str. 5-10) te medicinsku dokumentaciju za tužitelja i to otpusno pismo od 14.3.2016., 21.11.2016 (str. 11 do 13). Isto tako je predložio na pripremnom ročištu saslušanje svjedoka dr. OGT i NG, a koji dokazni prijedlozi su odbijeni iz razloga što se osnov potraživanja mora utvrđivati temeljem rendgenskog snimka, kako je to i predviđeno u Tablicama tuženika. Unatoč traženju tuženika u odgovoru na tužbu, tužitelj nije priložio RTG snimke o nesretnom slučaju.

U ranijem tijeku postupka tužitelj u tužbi je naznačio v.p.s. u iznosu od 3.000,00kn a koji iznos je i potraživao od tuženika a sve po sklopljenoj polici životnog osiguranja tužitelja kod tuženika od posljedica nesretnog slučaja odnosno za slučaj trajnog invaliditeta. Naknadno je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja povećao tužbeni zahtjev na iznos od 1.194,51€ / 9.000,00kn.

- 1 5 -

U konkretnom se radi o sporu male vrijednosti pa se sukladno čl.461a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 87/14, 70/19 – nastavno ZPP) tužba uvijek dostavlja tuženiku na odgovor. U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, izmijeniti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 3 i 4 ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno st. 6 ovoga članka, sud neće uzeti u obzir.

Nakon odluke Vrhovnog suda RH po reviziji tužitelja i ukidanja prvostupanjske i drugostupanjske presude u ovom predmetu tužitelj nije dostavio originalni rtg snimak prijeloma kosti već dostavlja preslike dva rtg snimka na kojima nije vidljivo čiji su to rtg snimci.

Iz spisa je razvidno da je tužitelj uz tužbu priložio liječničku dokumentaciju te predložio liječničko vještačenje, dok je na pripremnom ročištu od 26.9.2018. predložio izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka dr. OGT i NG, a koji dokazni prijedlog je sud odbio jer isti nisu predloženi u samoj tužbi a nakon ukidanja prvostupanjske i drugo stupanjske odluke tužitelj nije ponovo predlagao saslušanje navedenih svjedoka. Tužitelj je pozvan da dostavi u spis originalne RTG snimke koje su također trebale biti priložene uz tužbu no nisu a nisu priložene niti u tijeku trajanja ranijeg prvostupanjskog postupka ni originali ni preslike rtg snimaka.

Nakon očitovanja medicinskih vještaka dr. Ive Matića i dr. PG iz kojih očitovanja je vidljivo da dr. Ivo Matić nije imao uvida u original rtg snimaka tužitelja a dr. PG je svoj nalaz dao temeljem uvida u originale rtg snimki a u koje je imao uvid kao zaposlenik Opće bolnice Slavonski Brod a koje nije predočio u pismenom nalazu niti se pozvao na isti snimak na način da bi naznačio datum snimanja niti za takav snimak o puknuću kosti postoji očitovanje specijaliste radiologa.

29. Uvidom u Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja nezgode razvidno je u točki 11a navedenih Tablica kako nije ugovoreno osiguranje pokrića i ne ocjenjuje se invaliditet kao posljedica nesretnog slučaja za natučenje koštano mišićnih struktura i sindrome prenaprezanja. U točki 118 Tablica (str. 8 spisa) navedeno je da se smanjena pokretljivost ruke u ramenom zglobu utvrđuje nakon rendgenološki dokazanog prijeloma komparirano sa zdravom i to smanjenje do 1/3 opsega što povlači za sobom invalidnost od 5%, smanjenja od 2/3 opsega do 10% a smanjenje preko 2/3 opsega 15%.

Rendgenski dokazani prijelomi u području ramena, a koji su zarasli s pomakom ili intraartikularni prijelomi uz urednu funkciju ramenog zgloba predstavlja trajni invaliditet od 5% a smanjenja pokretljivost ruke u ramenom zglobu nakon rendgenskog dokazanog prijeloma komparirano sa zdravim predstavlja trajni invaliditet od 5-15% ovisno o opsegu istog smanjenja pokretljivosti. Ove Tablice su bile na snazi u vrijeme štetnog događaja, a što stranke u tužbi i odgovoru na tužbu niti ne osporavaju.

30. Medicinski vještak dr. PG navodi kako je izvršio pregled RTG snimke desnog ramena temeljem kojih je dao svoj nalaz i mišljenje pa navodi kako je u

- 1 6 -

štetnom događaju 27.2.2016. zadobio ozljede rastegnuća mišića okretača nadlaktice i prijelom velikog izbočenja na nadlaktičnoj kosti te prijelom u zglobu donjeg okrajka palčane kosti bez pomaka. Prema Tablicama isti je utvrdio trajni invaliditet u iznosu od 15%.

Sud ne može prihvatiti navod medicinskog vještaka dr. Dalibora Marić da je svoj nalaz od 19.12.2018. dao temeljem uvida u originalne RTG snimke koji postoje u bolničkom informacijskom sustavu i na njima je moguće vidjeti originale napravljenih RTG snimaka a u koje je imao mogućnost uvida kao zaposlenik Opće bolnice Slavonski Brod dok je kao specijalist ortoped radio u ortopedskoj ambulanti u Novoj Gradiški i bio je u mogućnosti pristupiti originalnim RTG snimcima.

Od punomoćnika tužitelja sud je zatražio da dostavi u spis rtg snimak koji je očitan po dr. NG dana 27.2.2016. a koji rtg snimak nije dostavljen u spis već je tužitelj predložio da sud isti zatraži od Opće bolnice Nova Gradiška. Zbog proteka vremena od dana štetnog događaja 27. veljače 2016. nije za pretpostaviti da bi bolnica čuvala navedeni rtg snimak. Sud nije u obvezi za stranku tražiti od bolnice bilo kakve rtg snimke već je upravo stranka dužna iste pribaviti i dostaviti u spis te se takvi dokazi moraju prihvatiti bez obzira ako su predloženi i u tijeku trajanja postupka pa i nakon zaključenja prethodnog postupka ukoliko je omaškom iz nepoznatog razloga tužitelj isti snimak izostavio priložiti uz tužbu.

31. Tužena strana se protivila pismenom nalazu vještaka dr. PG navodeći kako vještak nije mogao koristiti za izradu nalaza i mišljenja RTG snimke desnog ramena jer iste nisu dio dokaznog materijala koji je prihvaćen u ovom postupku. Stoga je predložena dopuna vještačenja. Prema dopunskom vještačenju od 11.2.2019. vještak se ponovo poziva na medicinsku dokumentaciju RTG snimaka desnog ramena i učinjenog kliničkog pregleda u spis te ostaje kod ranijeg svog nalaza iako tužitelj ni nakon ukidanja ranije prvostupanjske i drugostupanjske presude nikada u spis nije dostavio originalni RTG snimak.

Sud je odbio prijedlog tuženika za novo medicinsko vještačenje a obzirom da je među strankama prvenstveno sporno da li su medicinski vještaci svoj nalaz mogli dati temeljem RTG snimke o prijelomu a koji snimak nikada nije dostavljen u spis i prijelom kosti nije rendgenološki dokazan. Niti usmeno očitovanje predmetnih vještaka dr. PG i dr. Matića nije otklonilo osnovanu primjedbu tuženika da je dr. PG svoj nalaz dao bez podloge u medicinskoj dokumentaciji tužitelja o postojanju prijeloma koji jedini za sobom povlači osnovanost tužbenog zahtjeva za osigurninu za čije je ostvarenje nužna ugovorna pretpostavka upravo postojanje rendgenološkog nalaza tj. RTG snimke o postojanju prijeloma. Tužitelj nije niti u novom prvostupanjskom postupku dokazao postojanje prijeloma a pogotovo imajući u vidu nalaz radiologa od 29.2.2016. gdje se u istom navodi samo sumnja o postojanju prijeloma koja u nastavku tužiteljeva liječenja nije bila potvrđena već je sumnja otklonjena uvažavajući naknadni specijalistički nalaz radiologa od 1.6.2016. koji sadrži dijagnozu M62.1- druga ruptura mišića (netraumatska).

32. Analizirajući sve provedene dokaze, kako u njihovoj ukupnosti, tako i svaki zasebno i međusobnoj povezanosti (čl.8 ZPP-a), nedvojbeno proizlazi kako između tužitelja i tuženika ne postoji izvan ugovorni odnos odgovornosti za štetu nego postoji ugovorni odnos o osiguranju.

Nedvojbeno je da su stranke zaključile ugovor o životnom osiguranju po kojem je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja], a koji ugovorni odnos obuhvaća osiguranje od posljedica nezgode. Postoji li kod tužitelja trajni invaliditet i u kojem

- 1 7 -

postotku su Tablice za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja koje su se primjenjivale u vrijeme nastanka nezgode koja se dogodila 27.2.2016. Postojanje ili ne postojanje trajnog invaliditeta ocjenjuje se uz primjenu ugovorenih Tablica i to temeljem sveukupne medicinske dokumentacije, kao i rendgenskih snimaka.

33. U ranijoj ukinutoj prvostupanjskoj presudi se navodi da se vještak dr. PG poziva na RTG snimke koje je vjerojatno koristio predočene od strane tužitelja, te da iste ne predstavljaju dokazni prijedlog u ovom postupku iz razloga što nisu dostavljene do zaključivanja prethodnog postupka.

Iako su ranije presude ukinute zbog dopuštenog pravnog pitanja zbog kojeg je tužitelj podnio reviziju, tužitelj nije u spis nikada dostavio originalne RTG snimke već samo preslike dvije RTG snimke a u tužbi se na iste ne poziva niti ih dostavlja, no naknadno dostavlja preslike dvije RTG snimke iako je ranije bilo govora samo o jednoj RTG snimci. Vještak dr. Ivo Matić iako napominje da nije izvršio uvid u originalne RTG snimke da prihvaća utvrđenje dijagnoze po vještaku dr. PG.

34. Točan je navod tuženika da prema Tablicama osiguranja sa kojim Tablicama je upoznat i tužitelj, istome ne pripada prema čl.11a navedenih Tablica jer se ne ocjenjuje invaliditet kao posljedica nesretnog slučaja za natučenje koštano mišićnih struktura i sindroma prenaprezanja. Nadalje, prema Tablicama točka 17 i točka 18 tužitelju bi pripadala naknade štete zbog trajnog invaliditeta samo u slučaju prema točki 17 ako se radi o rendgenski dokazanom prijelomu području ramena zarasli s prijelomom ili intraartikulirani prijelomi uz urednu funkciju ramenog zgloba i prema Tablicama 118 za slučaj smanjenje pokretljivosti ruke u ramenom zglobu nakon rendgenološki dokazanog prijeloma .

35. Nedvojbeno je kako je štetni događaj nastao 27.2.2016., a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 23.7.2018. Tužitelj je imao vremena dostaviti u spis svu potrebnu medicinsku dokumentaciju, tim više što mu je iz Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta bilo poznato da je nužno predočiti i RTG snimke. Osim toga i tuženik je već kod odgovora na tužbu upozoravao kako se tužitelj prethodno obraćao tuženiku te je isti do zaključenja pripremnog ročišta mogao priložiti taj dokaz. Ovo tim više što je i sam tuženik kod odgovora na tužbu upozoravao na te okolnosti. Prema odredbi čl.219 ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predlagati dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

36. Kako se radi o sporu male vrijednosti, to je tužitelj prema čl.461 a ZPP-a bio u obvezi već u tužbi priložiti sve dokaze, a u kasnijem tijeku postupka samo u slučaju kada ih nije mogao pribaviti ranije. Nakon ukidanja prvostupanjske i drugostupanjske presude tužitelj je pozvan da dostavi u spis originalne RTG snimke za koje je tvrdio da mu sud ne dozvoljava priložiti ih nakon zaključenja prethodnog postupka. Punomoćnik tužitelja je u više navrata pozvan da iste dostavi no u spis je dostavljena samo preslika dvije RTG snimke iz kojih se ne može zaključiti niti čije su snimke niti kada su nastale.

37. Sud smatra da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni uvjeti za isplatu utuženog iznosa za isplatom osigurnine iz ugovornog osiguranja od posljedica nesretnog slučaja a obzirom da se nastup trajnog invaliditeta kod tužitelja utvrđuje isključivo i

- 1 8 -

jedino na temelju primjene Tablica tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta. Medicinski vještaci pitanje nastupa trajnog invaliditeta nakon određene ozljede ne utvrđuju prema kriterijima koji nisu sadržani u pripadajućim Tablicama koje se primjenjuju kod ovog ugovornog osiguranja pa sud smatra da tužitelj nije dokazao da predmetna ozljeda dovodi do ostvarenja osiguranog slučaja, nastupa trajnog invaliditeta temeljem kojeg mu pripada osigurnina temeljem sklopljene police osiguranja. Kako nije nastupio osigurani slučaj trajni invaliditet tužitelja prema spomenutim odredbama Tablice a za koje povrede ne postoji rendgenološki dokazan prijelom u području ramena isključeno je osiguravateljno pokriće u odnosu na karakter ozljede koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju a sve temeljem čl. 11a važeće Tablice tuženika a u vezi sa točkama 117 i 118 iste. Slijedom navedenog tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom jer tužitelj nije dokazao da je nastupio osigurani slučaj utvrđen policom prema sporazumu ugovornih strana a kako je to predviđeno ugovorima o osiguranju osoba odnosno osiguranju od nesretnog slučaja a temeljem čl. 966 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.)

38. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl.154.st.1. u vezi s odredbom čl.155. ZPP.

Tuženiku je sukladno odredbi čl.154.st.1. ZPP-a, a obzirom na visinu vrijednosti spora 1.194,51€, priloženi troškovnik (str. 253 spisa), te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14 37/2022.,126/2022, 138/2023 - dalje: Tarifa) na ime parničnih troškova priznati trošak zastupanja na ročištima od 7.11.2024., 16.12.2024. i 5.2.2025. u iznosima od po 150,00€ za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), za trošak sastava obrazloženog podneska od 16.12.2024. u iznosu od 150,00€ (Tbr. 8/1 Tarife), a što zbrojeno daje iznos od 600,00€ na koji iznos tuženiku pripada PDV od 150,00€. Tuženiku je priznat zatraženi trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 212,36€ a što zbrojeno daje iznos od 962,36€ koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženoj.

39. Tuženik je odbijen sa dijelom zatraženog parničnog troška na ime pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 43,32€ i pristojbe na odgovor na žalbu 3,32€ a obzirom da obveza plaćanja navedenih pristojbi dospijeva sa pravomoćnim okončanjem postupka pa naknada istih ne može biti predmetom odluke u prvostupanjskoj presudi.

40. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Novoj Gradiški 17. ožujka 2025.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana objave iste na E oglasnoj ploči. Žalba se podnosi pisano ovom sudu u 3 istovjetna primjerka. Rok za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude računa se od dana primitka pisanog otpravka presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.

- 1 9 -

st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku povodom žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370 ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. Odvj. Nemanja Nožinić

2. OD O i partneri