Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-172/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Boris Vrdoljak i Silvija Tadić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika: pod 1. HOK – osiguranje d.d., Capraška 6, Zagreb, OIB: 00432869176, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. u Zagrebu, pod 2. Zvonimir Bućan, Domovinskog rata 10, Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Budimir & partneri d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 6. veljače 2025., u nazočnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice GČ, tuženika pod 2. i punomoćnika TČ te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika pod 1., na ročištu za objavu presude, dana 17. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženima Ad.1. HOK - OSIGURANJE d.d., OIB:00432869176 i Ad.2. Odvjetniku Zvonimir Bućan, OIB: [osobni identifikacijski broj], da solidarno i pod prijetnjom ovrhe, u roku od 15 dana isplate tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 508.281,08 kn (riječima: pet stotina osam tisuća dvije stotine osamdeset jedna kuna i osam lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od 01.02.2021.g., do konačne isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženima Ad.1. i Ad.2. da solidarno i pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude naknade tužiteljici parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. HOK – osiguranje d.d., OIB: 00432869176, na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 3.817,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužiteljici HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 2. Zvonimiru Bućanu, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 5.090,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 16. travnja 2021. navodi se u bitnome da je tuženik pod 2. odvjetnik Zvonimir Bućan zastupao tužiteljicu HČ pred Općinskim sudom u Splitu, u svojstvu tužiteljice u predmetu posl.br. P-3196/09, protiv tuženika ARKUS Dom za starije i nemoćne osobe – javna ustanova, Kaštel Sućurac, radi naknade štete, te je tuženik pod 2. zakasnio sa protokoliranjem žalbe tužiteljice HČ na prvostupanjsku odluku, odnosno podnio je žalbu izvan roka za žalbu, a što je rezultiralo odbacivanjem žalbe kao nepravovremene - rješenjem suda od dana 19.travnja 2018.g,. radi čega da je tužiteljica izgubila rečenu parnicu i troškove postupka. U konkretnom slučaju, tužiteljici da je nastala šteta zbog nepravilnog zastupanja - propuštanja ulaganja žalbe u roku, od strane tuženika Ad.2. i to šteta u visini nedosuđene neimovinske i imovinske štete (tuđa njega i troškovi liječenja, izgubljena zarada i doživotna renta), kao i dosuđenih troškova parničnog postupka.

1.2. Odgovornost odvjetnika za štetu temelji se na povredi ugovora jer je tužiteljica HČ sa tuženikom ad.2. imala sklopljen Ugovor o odvjetničkom zastupanju i nagradi, za zastupanje povodom tužbe u predmetu Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3196/09, prema kojem ugovoru bi tuženiku ad.2. kao punomoćniku pripao iznos 10% od dobivenog + presuđeni odvjetnički troškovi, te joj je tuženik ad.2. kazao da će sa stopostotnom sigurnošću uspjeti u sporu. Tužiteljica da ne posjeduje primjerak Ugovora o odvjetničkom zastupanju i nagradi kojeg je sklopila i potpisala sa tuženikom Ad.2., jer joj tuženik Ad.2. nije uručio njen primjerak nakon potpisivanja istog, radi čega predlaže sudu naložiti tuženiku Ad.2. da dostavi rečeni ugovor. Tuženik pod.2. je očekivao uspjeh tužiteljice u sporu posl br. P-3196/09, jer u suprotnom ne bi s tužiteljicom potpisao poseban ugovor o odvjetničkom zastupanju, kojim je ugovoreno da ga na ime odvjetničke nagrade za zastupanje pripadne određeni postotak od iznosa koji tužiteljici bude isplaćen po osnovu naknade štete u tom sporu, nego bi obračunao nagradu za odvjetničko zastupanje prema poduzetim radnjama.

1.2. Prvostupanjska presuda u predmetu posl.br. P-3196/2009, protiv koje je tuženik ad.2. propustio poslati žalbu tužiteljice u roku, odnosno poslao je žalbu izvan roka, da je opterećena brojnim nepravilnostima, pa je tako u suprotnosti sa nalazima čak trojice vještaka, koji su vještačili u tom predmetu i to dr. Jurinovića, dr. Bušića i dr. IČ, koji su potvrdili postojanje ozljede na radu i u vezi s radom kod tužiteljice, dakle presuda je u suprotnosti sa izvedenim dokazima u tom predmetu, te je opterećena i brojnim drugim nepravilnostima detaljno navedenim i opisanim u žalbi, a što proizlazi iz sadržaja žalbe poslane izvan roka, kao i iz dokumentacije priložene spisu posl.br. P-3196/2009, te da bi tužiteljica sasvim izvjesno uspjela u tom sporu, da je tuženik Ad.2. poslao žalbu u roku, a što je svojom krivnjom propustio učiniti, čime je prouzročio štetu tužiteljici.

1.3. Svrha žalbe da je upravo u preispitivanju presuda od strane višeg suda, što je tužiteljici onemogućeno krivnjom tuženika Ad.2., tj. podnošenjem žalbe izvan roka, čime je tužiteljici ujedno prekršeno i temeljno ustavno pravo na pristup sudu. Nadalje, da je između tužiteljice HČ i tuženika Ad.2., odvjetnika Zvonimira Bućana bila izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata i nagrada za rad odvjetniku je ovisila o razmjeru uspjeha u postupku posl.br. P-3196/09 (čl. 19. Zakona o odvjetništvu), radi čega da je rizik neuspjeha u parnici posl.br. P- na tuženiku Ad.2., a ne na tužiteljici. Osim toga, da rizik neuspjeha ni u kojem slučaju ne može biti na tužiteljici još i iz razloga jer tuženik Ad.2., kao punomoćnik tužiteljice u predmetu posl.br. P-3169/09, nije postupio u svemu kako treba, nego je do nepostizanja cilja došlo iz razloga jer je tuženik Ad.2. povrijedio obvezu postupanja u skladu s pravilima struke i dužnom pažnjom i to propuštanjem ulaganja u roku žalbe protiv presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3196/09 od 30.ožujka 2018.g.

1.4. Tužiteljica je putem punomoćnika, odvjetnika Borisa Vrdoljaka, dopisom od 05.11.2018.g. pozvala tuženika pod 2. odvjetnika Zvonimira Bućana na pisano očitovanje u vezi propuštanja roka za žalbu, na koji dopis je on odgovorio mailom od 14.01.2019.g. koji je priznao da je došlo do odbacivanja žalbe zbog nepravovremenog podnošenja iste. Tužiteljici da je propuštanjem ulaganja žalbe u roku krivnjom tuženika ad.2., onemogućen pristup sudu te je onemogućeno da drugostupanjski sud uopće uzme u razmatranje i odluči po žalbi tužiteljice.

1.5. Obveza odvjetnika u kontekstu članka 7. Zakona o odvjetništvu u pružanju odvjetničkih usluga jest da će upotrijebiti profesionalna znanja i vještine te da će postupati s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj za stranku. Standard pažnje dobrog stručnjaka iz čl. 10. Zakona o obveznim odnosima zahtijeva poštivanje pravila struke i pažnju dobrog domaćina ili dobrog gospodarstvenika, a to opet znači dužnost pažnje i pozornosti koja se može očekivati od razborite osobe.Obzirom da su tužiteljica i tuženik ad.2. imali poseban ugovor o zastupanju i nagradi kojim je izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata u predmetu posl.br. P-3196/09, rizik neuspjeha u tom sporu je na tuženiku Ad.2. kao odvjetniku, a ne na tužiteljici kao stranci, a dodatno k tome isključivo krivnjom tuženika Ad.2. tužiteljica nije uspjela u sporu posl.br. P-3196/09, jer je tuženik Ad.2. propuštanjem ulaganja žalbe u roku skrivljeno povrijedio pravila struke i profesionalne etike.

1.5. Dakle, postupanje tuženika ad.2., kao osiguranika tuženika ad.1., propuštanjem ulaganja žalbe u roku, što je suprotno obvezi koja proizlazi iz čl. 10. ZOO, da dovodi do odgovornosti tuženika Ad.2. za štetu koju tužiteljica trpi zbog toga. Da je tom tako kako tvrdimo posebno dokazuje činjenica što je Disciplinsko tužiteljstvo Hrvatske odvjetničke komore, povodom prijave tužiteljice HČ, povodom predmetnog štetnog događaja, i propuštanja podnošenja žalbe u roku u predmetu P- 3196/09, protiv tuženika ad.2. podignulo optužnicu dana 18. veljače 2021.g. pred Disciplinskim sudom Hrvatske odvjetničke komore, zbog učina teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva iz čl. 96. točka 5. Statuta Hrvatske odvjetničke komore, (nesavjesno obavljanje odvjetničkih poslova ili nestručno zastupanje stranke).

1.6. Obzirom da je tuženik pod 2. svojim propustom kao odvjetnik prouzročio štetu tužiteljici, jer nije podnio žalbu u propisanom roku, trenutkom nastanka štete ima se smatrati onaj u kojem su nastupile pravne posljedice pravomoćnosti odluke kojom je podnesena žalba odbačena, tj. trenutkom kad je tužiteljica saznala da je pravomoćna sudska odluka kojom je za nju prestala mogućnost ostvarenja sudske zaštite u sporu za naknadu štete posl.br. P-3196/09. Tuženiku pod 2. kao punomoćniku tužiteljice rješenje Općinskog suda posl.br. P-3196/09 od 19.travnja.2018.g., kojim je odbačena žalba dostavljeno 26.travnja 2018.g., ali da on o tome nije obavijestio tužiteljicu, a što je ona shvatila tek naknadnom rekonstrukcijom i uvidom u spis koji je izvršila 30. lipnja 2018.g., nakon čega se obratila se našem uredu (Boris Vrdoljak Odvjetnik) za pravnu pomoć, pa se ima smatrati da je trenutak nastanka štete u konkretnom slučaju dan 30. lipnja 2018.g. Iz obrazloženja rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3196/09 od 19. travnja 2018.g., o odbačaju žalbe, razvidno je da je odvjetnik Zvonimir Bućan (ovdje tuženi pod 2.) žalbu podnio preporučeno poštom dana 16. travnja 2018.g., odnosno nakon proteka roka za njeno podnošenje, sve obzirom na činjenicu da je presuda objavljena dana 30. ožujka 2018.g., sa rokom za žalbu od 8 dana.

1.7. Tuženik pod 2.Zvonimir Bućan, kao odvjetnik (osiguranik), u vrijeme nastupanja predmetnog osiguranog slučaja, bio je osiguran od odgovornosti, a i dalje je osiguran, kod tuženika pod 1. HOK-OSIGURANJE d.d. (osiguratelja), slijedom čega tuženik pod 1. sukladno čl. 964. st.1. i 965. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18- Dalje: ZOO), odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem tužiteljici kao oštećenoj, koja predmetnom tužbom traži njenu naknadu isplatom iz Police o osiguranju od odgovornosti odvjetnika Zvonimira Bućana - ovdje tuženika pod 2. Tužiteljica se dana 01.02.2021.g. obratila tuženiku Ad.1. HOK-OSIGURANJE d.d. sa zahtjevom za naknadu štete nastale osiguranim slučajem isplatom iz Police o osiguranju od odgovornosti odvjetnika Zvonimira Bućana (ovdje tuženiku Ad.2.), ali je tuženik Ad.1. u odgovoru na njen odštetni zahtjev, broj: ODVJ/2333/2021 od 23.02.2021.g., naveo da isti smatra neosnovanim. Tužiteljica je dana 11.02.2021.g. podnijela prigovor na odluku tuženika Ad.1., te joj je tuženik odgovorio dopisom od 16.02.2021.g., broj: 1343/2100007, navodeći da njegova odluka o otklonu odštetnog zahtjeva tužiteljice, od 3. veljače 2021.g. ostaje neizmijenjena.

1.8. Dana 18.03.2021.g. tužiteljica je putem punomoćnika zaprimila odluku tuženika ad.1. broj: 1343/2100007, od 12.03.2021.g., kojom je taj tuženik obaviještava kako nije u mogućnosti udovoljiti postavljenom odštetnom zahtjevu, te isti otklanja. Tužiteljica je dana 19.03.2021.g. izjavila prigovor protiv te odluke tuženika, te je tuženik Ad.1. dopisom broj: 1343/2100007, od 24.3.2021.g., odgovorio na prigovor tužiteljice, na način da je ostao pri odluci svoje drugostupanjske Komisije kojom je odštetni zahtjev tužiteljice otklonjen kao neosnovan, uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da bi žalbom bio polučen uspjeh u sporu.

1.9. Podnošenjem žalbe izvan roka, koja žalba je odbačena rješenjem Općinskog suda u Splitu posl.br. P-3196/09 od 19. travnja 2018.g., prvostupanjska presuda u predmetu posl.br. P-3196/09 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, krivnjom tuženika pod 2. postala je pravomoćna, slijedom čega je tužiteljica pretrpjela štetu koju, zbog nastupanja osiguranog slučaja iz Police o osiguranju od odgovornosti odvjetnika, sklopljene između tuženika Ad.1. i tuženika Ad.2., potražuje ovom tužbom isplatom osigurnine iz police o osiguranju odvjetnika od odgovornosti, zajedno za zakonskom zateznom kamatom, i to na ime nematerijalne štete iznos od 95.000,00 kn, na ime tuđe njege i pomoći i troškova liječenja iznos od 6.710,29 kn, na ime izgubljene zarade iznos od 232.050,66 kn, na ime mjesečne rente 2.244,56 kn počev od 01.04.2017.g., pa doživotno, što obračunato do dana 01.04.2021.g. iznosi 48 mjeseci x 2.244,56 kn - 107.738,88 kn, te parnični trošak u iznosu od 66.781,25 kn, dakle sveukupno glavnica + trošak parničnog postupka iz točki I. i II. presude P- 3196/2009, iznos od 508.281,08 kn.

1.10. Na iznos glavnice od 508.281,08 kn tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu koja, sukladno odredbi čl.943. ZOO-a na navedeni iznos teče počevši od 01.02.2021.g., kao dana kada je tuženik Ad.1. kao osiguratelj primio obavijest o nastupanju osiguranog slučaja, pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

1.11. Slijedom iznijetog, tužiteljica je predložila sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženicima pod 1. i pod 2. da joj solidarno isplate iznos od 508.281,08 kn, sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. veljače 2021. do isplate, te da joj solidarno naknade troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 20. svibnja 2021., tuženik pod 1. ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, budući da se sjedište ovog tuženika nalazi u Zagrebu, a sukladno članku 48. ZPP, da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Isto tako, da je člankom 28. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, a koji Uvjeti da su doneseni 1994. i koji su zajednički svim osigurateljima na teritoriju RH, a i danas su u primjeni, ugovorena nadležnost suda sjedišta osiguratelja. Dakle, da se radi o ugovornoj odgovornosti koja da se procjenjuje temeljem odredbe članka 70. ZPP, pa da nema mjesta primjeni članka 52.st.1. ZPP.

2.1. Nadalje, tuženik pod 1. osporava postojanje bilo kakve štetne radnje/propusta osiguranika tuženika, postojanje uzročno-posljedične veze između bilo koje radnje/propusta osiguranika i navodno nastale štete, samu štetu i visinu te bilo kakvu protupravnost u postupanju tuženika pod 2. Ističe da su neosnovani navodi tužbe da bi drugotuženik kazao tužiteljici da će sa stopostotnom sigurnošću uspjeti u sporu te da bi bila izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata jer da je to u suprotnosti sa postojećim propisima tako i sa životnom logikom. Niti jedan odvjetnik da ne može jamčiti stranci uspjeh u sporu niti da se takvo što može ugovoriti.

2.2. Nadalje, da je mišljenja da, temeljem dostavljene dokumentacije u privitku tužbe, da nikakva žalba u predmetu broj P-3196/09 ne bi mogla polučiti uspjeh tužiteljice u sporu naprosto iz razloga jer je tužiteljica otvorila bolovanje deset dana nakon što je po njezinoj tvrdnji imala tešku tjelesnu ozljedu na radu, da u Izvješću o bolovanju jasno stoji AO Bolest , a ne BO ozljeda na radu, da je tužiteljica nakon navodne ozljede nastavila normalno dolaziti na svoje radno mjesto i obavljati poslove njegovateljice, da joj nisu priznata prava iz osnovnog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu jer je u postupku pred HZZO provedeno vještačenje putem liječničkog povjerenstva iz kojega je proizašlo da je kod tužiteljice postojala urođene ili stečena predispozicija za prikazano stanje; da iz zdravstvenog kartona tužiteljice proizlazi da je još od 2002. tužiteljica liječena zbog problema sa vratnom kralježnicom, da joj je liječnik prilikom pregleda postavio dijagnozu lumbosakralni sindrom i lumbosakralna radikulopatija, dakle da nije riječ o dijagnozi koja bi bila posljedica pada, da je tužiteljica odbijena s prijedlogom za priznavanjem ozljede na radu jer je kod iste postojalo premorbidno stanje, da su provedena razna vještačenja iz kojih da proizlazi da tužiteljica nije doživjela ozljedu na radu (neurokirurzi dr. Miro Jurinović i dr. Marijo Tudor kao i specijalist medicine rada dr. Milana Varinac Barač) . Slijedom navedenog, da je sud temeljem provedenih dokaza našao da tužbeni zahtjev nije osnovan budući da je utvrdio da nije utvrđeno postojanje ozljede na radu te da nema uzročno posljedične veze između navodnog pada tužiteljice i njezina zdravstvenog stanja.

2.3. Stoga da tuženik pod 1. smatra da prvostupanjski sud u predmetu koji je prethodio ovome sporu nije uopće bio ovlašten ispitivati i ocjenjivati zakonitost rješenja HZMO i HZZO, već da je trebao bez ikakvih dokaza odbiti tužbeni zahtjev jer tužiteljica nije doživjela ozljedu na radu, te predlaže da sud nakon provedenog postupka odbije tužiteljicu sa tužbenim zahtjevom, uz obvezu da mu naknadi troškove postupka sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od presuđenja.

3. Tuženik pod 2., u odgovoru na tužbu zaprimljenom pred ovim sudom dana 10. lipnja 2021., navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da isti odbijen, uz obvezu tužiteljice da mu naknadi troškove postupka. Nadalje, u bitnome ističe da tužiteljica nije izgubila parnicu u predmetu pred ovim sudom broj P-3196/09 radi odbacivanja žalbe podnesene protiv presude ovog suda broj P-3196/09 od 30. ožujka 2018., kako se te neosnovano navodi u tužbi nego isključivo iz razloga što je presudom Općinskog suda u Splitu broj P-3196/09 od 30. ožujka 2018., njen tužbeni zahtjev bio odbijen budući da nije utvrđena činjenica postojanja ozljede na radu. Dakle, da je navedenom presudom odbijen tužbeni zahtjev jer sud nije našao tuženika – poslodavca odgovornim za štetu tužiteljici jer je iz dokaznog postupka proizašlo da nije utvrđena činjenica postojanja ozljede na radu te uzročno posljedična veza između događaj koji se zbio 20.srpnja 2005. i posljedica zdravstvenog stanja tužiteljice.

2.1. Pravovremeno podnošenje žalbe protiv bilo koje presude samo po sebi ne dovodi do prihvaćanja žalbe pa je i te kako upitno bi li žalba tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-3196/09 od 30. ožujka 2018. bila prihvaćena i da je pravovremeno podnesena. Odbacivanje žalbe tužiteljice podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-3196/09 od 30. ožujka 2018. nije uzrokovalo niti moglo uzrokovati štetu tužiteljici jer je iz svih dokaza koji su sadržani u spisu Općinskog suda u Splitu broj P-3196/09 nedvojbeno utvrđeno da je njen tužbeni zahtjev bio neosnovan tj. da nije utvrđena činjenica postojanja ozljede na radu pa samim time izostaje nužan element navodne štete tj. uzročno posljedična veza između ozljede na radu i njenog zdravstvenog stanja. Nadalje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kako je sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP) i da stoga nema mogućnost njezina preispitivanja u sudskom postupku.

2.2. Koliko je tuženiku pod 2. poznato, u upravnom postupku koji se vodio pred HZMO (Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje), Područna služba u Splitu odbijen je zahtjev tužiteljice za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja iz razloga što je tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću. Tužiteljici bi bilo priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja da je tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede na radu, međutim kako je njeno tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću njen zahtjev je odbijen, a da ne govorimo da nije ni utvrđena činjenica postojanja ozljede na radu.

2.3. Tužiteljica da je tuženiku pod 2. ispustila punomoć za zastupanje dana 22.12.2005. Datumu potpisivanja punomoći prethodio je dolazak tužiteljice koja je sa sobom donijela medicinsku dokumentaciju i zamolila tuženika pod 2. za zastupanje time da se tužiteljica prije dolaska kod tuženika pod 2. već obraćala nekom odvjetniku. Proučivši medicinsku dokumentaciju koja prileži tužbi (predana 26.09.2007. preporučeno poštom) u spisu Općinskog suda u Splitu broj P-3196/09, a posebno sadržaj nalaza tuženik pod 2. je uočio da tužiteljica nije dostavila dokaz da bi HZZO (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) priznao nastanak ozljede na radu, a da je tome tako tužiteljica je tuženiku pod 2. tvrdila da se u jednom od nalaza koje mu je predočila konkretno navodi da je imala ozljedu na radu, kao i da je u tijeku postupak pred HZZO o priznavanju prava i nastanka ozljede na radu.

2.4. Tuženik pod 2. da je upozorio tužiteljicu da je dvojbeno podnositi tužbu i da je neizvjesno kako će se taj postupak okončati. No, kako je tužiteljica molila i inzistirala, tuženik pod 2. je pristao zastupati tužiteljicu, ali zbog neizvjesnosti i ovisnosti cijelog postupka naknade štete o odlukama HZZO nije s tužiteljicom sklopio bilo kakav Ugovor o odvjetničkom zastupanju i nagradi kako se to neosnovano navodi u tužbi. Osim toga, tuženik pod 2. inače ne sklapa Ugovore o odvjetničkom zastupanju. Nevjerojatno je da se u činjeničnim navodima tužbe govori o nekakvom ugovoru kojim bi izričito bila ugovorena obveza na postizanje rezultata u predmetu. Tuženik pod 2. ne samo da nikada u obavljanju svoje djelatnosti nije sklopio ugovor kojim bi izričito bila ugovorena obveza na postizanje rezultata u predmetu nego nikada takav ugovor nije ni vidio.

2.5. Podredno, da je tužiteljica navodno i imala pad na radnom mjestu, izvjesno je da nema odgovornosti njenog poslodavca Arkus dom za starije i nemoćne, pa i samim time nema ni osnova za naplatu štete od poslodavca i ne bi je ni naplatila. Kako je to i navedeno u činjeničnim navodima tužbe, tuženik pod 2. se kod tuženika pod 1. osigurao od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva. Budući se radi o obveznom osiguranju nije jasno zbog čega je tužba podnesena protiv tuženika pod 2. Iako je potraživanje tužiteljice neosnovano, osporava se i visina tužbenog zahtjeva.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: presudu ovog suda broj P-3169/09 od 30. ožujka 2018. (list 9-19); zapisnik sa održane rasprave od 13. veljače 2018. u predmetu ovog suda broj P- 3169/09 (list 20-23); žalbu izjavljenu dana 18. travnja 2018. u predmetu ovog suda broj P-3196/09 (list 24-28); rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured u Splitu, Klasa: UP I/502-03/05-01/638, Urbroj: 338-17-14-05-4 od 29. studenoga 2005. (list 29-31); rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstvenog osiguranje Klasa: UP/II.502-03/05-01/156, Urbroj: 338-01-21-15-06 od 3. veljače 2006. (list 31- 34); dopis koji je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Područni ured Split dana 24. kolovoza 2005. uputio „Arkus“ Dom za starije osobe, Žrnovnica (list 34); rješenje ovog suda broj P-3196/09 od 19. travnja 2018. (list 35-36); dostavnice (list 37-38); poziv tužiteljice upućen dana 5. studenoga 2018. tuženiku pod 2. radi pismenog očitovanja (list 39-40); mail tuženika pod 2. upućen punomoćniku tužiteljice dana 14. siječnja 2019. (list 41); disciplinska prijava tužiteljice protiv tuženika pod 2. Hrvatskoj odvjetničkoj komori (list 42-45); obavijest Hrvatske odvjetničke komore , Disciplinsko tužiteljstvo od 25.veljače 2021. (list 46); zahtjev tužiteljice za naknadom štete nastale osiguranim slučajem upućen tuženiku pod 1. (list 48-51); dopis tuženika pod 1. Od 3.veljače 2021. (list 52); prigovor tužiteljice na odluku o odštetnom zahtjevu od 11.veljače 2021. (list 54-56, 64-67); rješenje kojim se tužiteljici odobrava pružanje sekundarne pravne pomoći od 15.travnja 2021. (list 68-73); Uvjeti za osiguranje odgovornosti odvjetnika kod tuženika pod 1. (list 83-86); presudu Disciplinskog suda Hrvatske odvjetničke komore od 17.ožujka 2022. (list 118-120); uvid u spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na ime tužiteljice, broj 18677. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te tuženika pod 2.

4.1. Tijekom postupka nije pribavljen cjelokupan spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na ime tužiteljice (čije pribavljanje je tijekom postupka predlagao tuženik pod 2.), obzirom da je navedeno tijelo na dopis suda kojim je zatražen taj predmet, dopisom zaprimljenim pred ovim sudom dana 14. studenoga 2024., odgovorilo da je pregledom baze podataka utvrđeno da nema evidentiranog predmeta na ime HČ te da je, sukladno Pravilniku o zaštiti i obradi arhivskog i javnog dokumentarnog gradiva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 24. listopada 2019., predmetna građa izlučena i uništena, odnosno predmet nije evidentiran ni u arhivi.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice spram tuženika pod 1. i pod 2., za solidarnom isplatom iznosa od 508.281,08 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade štete koja da joj je nastala jer je tuženik pod 2./osiguranik tuženika pod 1., koji ju je kao punomoćnik – odvjetnik, zastupao pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu broj P-3916/09, žalbu protiv prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnio izvan roka, čime da bi isti povrijedio obvezu postupanja u skladu sa pravilima struke i dužnom pažnjom, a radi čega da je tužiteljici onemogućeno da drugostupanjski sud preispita pravilnost prvostupanjske odluke, odnosno da joj je navedenim ponašanjem onemogućeno pravo na pristupu sudu.

8. Pasivnu legitimaciju tuženika pod 1. tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženik u vrijeme kada se dogodio navedeni propust u zastupanju bio osiguratelj istoga, i to temeljem Police osiguranja od odgovornosti odvjetnika broj 1310-00056496.

9. Visina tužbenog traženja postavljena je u visini izmakle koristi - iznosa postavljenog tužbenog zahtjeva u predmetu ovog suda broj P-3196/09, i to kako slijedi: na ime neimovinske štete – iznos od 95.000,00 kn ; na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege te troškova liječenja) – iznos od 6.710,29 kn; na ime izgubljene zarade – iznos od 232.050,66 kn; na ime rente s osnova izgubljene zarade, počev od 1.travnja 2017. pa doživotno – iznos od 2.244,56 kn mjesečno, ukupan iznos od 107.738,88 kn; te iznosa od 66.781,25 kn koji je u citiranom predmetu dosuđen kao nastali parnični trošak koji je tuženiku dužna naknaditi tužiteljica, dakle ukupan iznos od 508.281,08 kn.

10. Dakle, tužiteljica činjenični osnov tužbe temelji na tvrdnjama:

1) da je tuženik pod 2. povrijedio ugovornu obvezu preuzetu ugovorom o zastupanju i odvjetničkoj nagradi, prema kojem ugovoru bi tuženiku pod 2. kao punomoćniku pripao iznos od 10 % od dobivenog + presuđeni odvjetnički troškovi, te da joj je tuženik ad 2. kazao da će sa stopostotnom sigurnošću uspjeti u sporu, odnosno da je između nje i tuženika pod 2. bila izričito ugovorena obveza na postizanje rezultata i da je nagrada za rad odvjetniku ovisila o razmjeru uspjeha u postupku, zbog čega da je rizik neuspjeha u parnici bio na tuženiku po 2, a ne na tužiteljici;

2) da je tuženik pod 2. propustio poslati žalbu protiv presude ovog suda broj P- 3196/09, čime da je istoj prouzročio štetu, te da je ista izgubila predmetnu parnicu krivnjom tuženika pod 2. - zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe protiv prvostupanjske presude, uslijed čega da joj je nastala šteta u vidu izmakle koristi određene visinom postavljenog tužbenog zahtjeva te dosuđenog iznosa parničnog troška, te ističe da bi tužiteljica dobila spor u predmetu ovog suda broj P-3196/09, da nije bilo propusta tuženika pod 1.; 3) navodima da bi tužiteljica uspjela u žalbenom postupku protiv citirane presude jer da je presuda opterećena brojnim nepravilnostima, da su razlozi proturječni provedenim vještačenjima i da je ista nerazumljiva;

4) da je tuženik pod 2. u vrijeme nastupanja predmetnog osiguranog slučaja bio osiguran od odgovornosti kod tuženika pod 1., slijedom čega da je , u skladu sa člankom 964. st. 1. i člankom 965. ZOO, isti odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem opisanim u tužbi.

11. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO ), kojom je propisano da je onaj tko drugome uzrokuje štetu, dužan istu naknaditi, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. U hrvatskom pravu građanskopravna odgovornost odvjetnika nije regulirana posebnim pravilima koja bi vrijedila samo za odvjetnike i odvjetničke vježbenike. Na to upućuje odredba iz članka 33. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 99/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11.,126/21., dalje: ZO) prema kojoj za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti. To znači da se građanskopravna odgovornost odvjetnika za štetu određuje prema općim pravilima građanskog prava o odgovornosti za štetu odnosno prema pravilima ZOO.

12.1. Međutim, specifičnosti svake profesionalne, a posebno odvjetničke djelatnosti, otvaraju niz pravnih pitanja. Stoga je profesionalna odgovornost uopće, pa tako i odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na povredi ugovora, ako je riječ o obvezi koja je obuhvaćena valjanim ugovorom sa strankom, ali isto tako i na deliktu, ako nije riječ o ugovornoj obvezi gdje je odvjetnik svojim ponašanjem nanio štetu trećoj osobi, uvijek subjektivna odgovornost.

8.5. Prema odredbi iz čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.6. Prema tomu, definiranje krivnje odvjetnika, odnosno standarda dužne pažnje, bitno određuje njegovu odgovornost, i ugovornu i izvanugovornu koju je promatrati kroz odredbu članka 10. stavka ZOO-a prema kojoj: (1) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina);(2) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka);(3) Sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

9. Tijekom postupka među strankama nisu bile sporne slijedeće činjenice:

-da je tuženik pod 2., kao punomoćnik, zastupao tužiteljicu u predmetu pred Općinskim sudom u Splitu broj P-3169/2009, radi naknade štete zbog ozljede na radu, u kojem predmetu je dana 30. ožujka 2018. donesena prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev;

-da je tuženik pod 2. žalbu protiv citirane prvostupanjske presude podnio izvan roka određenog za podnošenje žalbe, slijedom čega je ista odbačena rješenjem Općinskog suda u Splitu broj P-3196/09 od 19. travnja 2018.;

-da je tuženik pod 2. temeljem Police osiguranja od odgovornosti odvjetnika broj 1310-00056496, u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2005. do 31. prosinca 2018. (dakle u vrijeme kada je, prema navodima tužbe, nastao osigurani slučaj), bio osiguranik tuženika pod 1., s osnova zakonske odgovornosti odvjetnika za štetu trećim osobama pri obavljanju odvjetničke djelatnosti.

10. Tijekom postupka je bilo sporno je li, uslijed propuštanja tuženika pod 2. da u zakonskom roku podnese žalbu protiv presude, čime je istoj onemogućeno da drugostupanjski sud preispita zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude, tužiteljici nastala šteta (izmakla korist) u utuženom iznosu za koju da su solidarno odgovorni tuženici pod 1. i pod 2., te je li između tužiteljice i tuženika pod 2. bio zaključen Ugovor o odvjetničkom zastupanju i nagradi za zastupanje, prema kojem ugovoru bi, tuženiku pod 2. kao punomoćniku, pripao iznos od 10% od dobivenog + presuđeni odvjetnički troškovi.

11. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud je , ocjenjujući kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog povedenog dokaznog postupka, utvrdio u nastavku navedene pravnorelevantne činjenice:

-da je tužiteljica u tužbi i u stranačkom iskazu navela kako je sa tuženikom pod 2. zaključila pisani ugovor o odvjetničkom zastupanju i nagradi u predmetu pred ovim sudom broj P-3916/09, koji je pokrenula protiv poslodavca Arkus dom za starije i nemoćne osobe, radi naknade štete zbog ozljede na radu, ali da ne posjeduje primjerak toga ugovora te je predložila sudu da naloži tuženiku pod 2. da navedeni ugovor dostavi u spis;

-da je tuženik pod 2. u stranačkom iskazu osporio da bi sa tužiteljicom zaključio ugovor o zastupanju u pisanom obliku, već da je sa njom usmeno dogovorio da će mu pripadati nagrada u postotku koji ostvari od ukupnog iznosa naknade štete, a da tako inače i postupa sa ostalim strankama;

-da je tužiteljica u stranačkom iskazu u bitnome navela da joj je tuženik pod 2., nakon što je pristupila u njegov ured te donijela svu medicinsku dokumentaciju kojom je raspolagala, da će sigurno uspjeti u postupku te da će biti priznata doživotna renta, čemu da je ona vjerovala, da smatra da je propust odvjetnika u tome što je zakasnio u slanju žalbe, da joj je poslodavac odbio potpisati prijavu o ozljedi na radu, te da je otišla u invalidsku mirovinu, a da joj je HZZO prvo odbio priznanje ozljede na radu, a da je nakon toga, po izjavljenoj žalbi, drugostupanjsko tijelo ukinulo to rješenje; da se ne sjeća se na koji način je donesena ponovljena odluka, te da ju je u tom postupku kao punomoćnik zastupao tuženik pod 2.;

-da je presudom ovog suda broj P-3196/09 od 30.ožujka 2018., odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnova ozljede na radu s obrazloženjem da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala postojanje ozljede na radu odnosno uzročno posljedičnu vezu između događaja koji se zbio 20.srpnja 2005. i posljedica zdravstvenog stanja tužiteljice, slijedom čega ni tuženik-poslodavac nije odgovoran za štetu;

-da iz predmeta ovog suda broj P-3196/09 , koji je tužiteljica pokrenula protiv tadašnjeg poslodavca, Doma za starije i nemoćne osobe Arkus , proizlazi da je u dokaznom postupku izveden dokaz, između ostaloga, i medicinskim vještačenjem po dr. med. VČ, spec. neurokirurgu, dr. med. NČ, spec neurokirurgu i dr.med. Željku Bušiću, spec.neurokirurgu te dr. med. Milani Varinac- Barač, spec. medicine rada,

-da je stalni sudski vještak dr.med. Miro Jurinović u svome usmenom nalazu i mišljenju danom na raspravi od 17.veljače 2012. (list 66), u bitnome naveo da iz tužbe proizlazi da je tužiteljica doživjela pad na radnom mjestu dana 20.srpnja 2005., a da je prvi medicinski dokument otpusno pismo iz klinike za neurologiju gdje je zaprimljena u bolnicu 1. kolovoza 2005., da se u otpusnom pismu bilježi kako posljednjih godinu dana ima povremeno križobolje, a sada da je aktualni prijem zbog slabosti donjih udova prvenstveno stopala; da u spisu nije nađen niti jedan specijalistički nalaz niti nalaz hitne pomoći niti liječnika obiteljske medicine iz vremena od 20.srpnja 2005.do 1. kolovoza 2005., a niti postoji prijava o ozljedi na radu, dok u zdravstvenom kartonu postoji dokaz da se tužiteljica javila liječnici dana 22.srpnja 2005., žaleći se na križobolju, ordinirana joj je terapija te je primala injekcije i tih dana se javlja svakodnevno u ambulantu opće medicine, a u prvom nalazu liječnice se u zdravstvenom kartonu bilježi iskaz tužiteljice od 22.srpnja 2005. kako je pala na poslu dva dana ranije; vještak je naveo kako bi se o uzročno-posljedičnoj vezi kao i o udjelu bolesti od ranije na slabinskom dijelu kralježnice izjasnio nakon kliničkog pregleda tužiteljice;

-da je stalni sudski vještak dr.med. Miro Jurinović, spec neurokirug, u pisanom nalazu i mišljenju predanom sudu dana 18.rujna 2012. (list 85-92) u bitnome naveo kako, nakon objedinjavanja svih utvrđenih invaliditeta koji postoje kod tužiteljice, ukupni invaliditet procjenjuje na 70%; da je u većem dijelu – otprilike od 3/5 od toga stupnja procijenjenog tjelesnog oštećenja, tužiteljica invalidna na račun bolesti (42%) dok da je na račun pada i udarca leđima o tlo invalidna za 2/5 (28%); pad i udar da je prouzročio pogoršanje zdravstvenog stanja, dakle bolesne kralježnice od ranije;

-da se dr. stalni sudski vještak dr.med. Miro Jurinović, spec neurokirug, usmeno očitovao na prigovore tužiteljice na pisani nalaz i mišljenje, i to na ročištu održanom 14.ožujka 2013. (list 101-102), te je u cijelosti ostao kod svoga pisanog nalaza i mišljenja, navodeći u bitnome kako je bolest tužiteljice degenerativna bolest kralježnice, pri čemu postoje i tzv.protruzije , naročito u slabinskom križnom segmentu koji dio je kod čovjeka najviše opterećen pri tjelesnim naporima, poslovima i aktivnostima, da iznimno rijetko ozljeda može prouzročiti isključivo u cijelosti trajnu posljedicu, a da je gotovo uvijek od ranije prisutna degenerativna bolest kralježnice i na takav „teren“ da je moguće da lakše dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja, tako da vještak cijeni da se pogoršanje kod tužiteljice upravo i dogodilo, a da je i nadležna komisija HZZO iznijela istovjetno mišljenje, dakle da je kod tužiteljice od ranije postojala degenerativna bolest te da je moglo doći do pogoršanja zdravstvenog stanja, ali da predmetna ozljeda nije mogla biti kvalificirana kao glavna ili glavni uzrok trajne posljedice;

-da je stalni sudski vještak medicine rada dr. med. Milana Varinac Barač, u svome nalazu i mišljenju danom na raspravi održanoj 2. travnja 2013. (list 111-115), u bitnome navela da se prilikom donošenja ocjene o radnoj sposobnosti uvijek uzima u obzir tzv.premorbidno stanje odnosno je li osoba bolovala od kakvih bolesti, je li imala kakve druge ozljede i sl., da je nesporno kako je tužiteljica imala i prije predmetnog događaja od 20.srpnja 2005., degenerativne promjene slabinske kralježnice u visokom stupnju, što da potvrđuje medicinska dokumentacija, zbog kojih je i operirana u kolovozu 2005.; da je prema otpusnom pismu iz Biokovke iz 2006. tužiteljica višekratno liječena u navedenoj ustanovi zbog istih tegoba, ali da dokumentacija o liječenju prije 2005.godine nije priložena u sudski spis, da u sudskom spisu ne postoji dokumentacija koja bi potvrdila kakve ozljede je tužiteljica zadobila prilikom pada na radnom mjestu dana 20. srpnja 2005.; da se tužiteljica javila liječniku 22. srpnja 2005. te je osjećala jaku bol uz kontroliranje sfinktera, a da tom prilikom liječnik nije postavio nikakvu dijagnozu koja bi bila posljedica pada, što da bi bilo za očekivati u smislu dijagnoze u lumbosakralnom dijelu (nutučenje) već da postavlja dijagnozu koja nije vezana uz ozljedu, a da je to lumbosakralni sindrom i lumbosakralna radikulopatija; da je iz zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo kako je ista zbog problema sa vratnom kralježnicom, i to degenerativne naravi, liječena od 2002. godine;

-da je imenovana vještakinja nadalje pojasnila, obzirom da je specijalist medicine rada, te je direktno radila u domeni priznavanja ozljeda na radu, te zna da zakon određuje da , kod priznavanja ozljede na radu, da se ozljeda mora prijaviti u roku od sedam dana nakon njenog nastanka, da obrazac mora ispuniti poslodavac, a da u posebnom dijelu liječnik koji je prvi nakon ozljede pregledao tužiteljicu, mora upisati dijagnozu nastale ozljede, a prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, ozljeda i uzroka smrti (deseta revizija), ozljede nose oznaku S, a da u slučaju tužiteljice takvu dijagnozu u spisu da nije našla. Nadalje, ukoliko poslodavac iz bilo kojeg razloga ne ispuni prijavu o ozljedi na radu, dio koji se odnosi na opće podatke u obrascu da ispunjava doktor koji je prvi nakon ozljede pregledao ozlijeđenu osobu, a da o čitavom slučaju kasnije odlučuje povjerenstvo HZZO; da je tužiteljica podnijela prijedlog za priznavanje ozljede na radu, ali da je taj prijedlog povjerenstvo HZZO-a odbilo jer da se u ovakvim slučajevima uvijek gleda tzv. premorbidno stanje, koje je kod tužiteljice nesporno postojalo i prije 20.srpnja 2005.; zaključno, da je tužiteljica dobila pravo na profesionalnu nesposobnost za rad, a da to znači da ona više nije sposobna za poslove njegovateljice, ali da ima preostalu radnu sposobnost za sve one poslove koji ne zahtijevaju bilo koje statodinamičko opterećenje kralježnice;

-da je tužiteljica na ročištu od 2.travnja 2013. ponovno iznijela prigovore na nalaz i mišljenje dr.med. ZČ te je predložila da se u daljnjem tijeku postupka izvede dokaz vještačenjem po dr.med. Mariju Tudoru, spec. neurokirurgu, koji dokazni prijedlog je sud prihvatio;

-da je stalni sudski vještak dr.med. Marijo Tudor, spec. neurokirurg, u pisanom nalazu i mišljenju zaprimljenom u spis 2.prosinca 2013. (list 127-144), u bitnome naveo, nakon detaljnog kronološkog opisivanja tijeka bolesti i zdravstvenog stanja kod tužiteljice, da se kod iste radi, s kliničkog , neurokirurškog aspekta, o degenerativnoj bolesti kralježnice i to o bolesti međukralješnične hrskavične pločice (discuc inter-vertebralis) u razini i.v. prostora LIV/V s posljedičnim pritiskom na živčani korijen L5 desno, s odgođenom operacijom (jer je postojao veliki prijeoperacijski neurološki deficit-bolesnica ne može hodati samostalno, pareze peroneus muskulature i dr.); da utjecaj vanjske sile ničim nije dokumentiran, a sve i da je prisutan, da je minornog utjecaja te da ništa sa njim nije kauzalno povezano, a da povjerenstvo HZMO potvrđuje istu konstataciju, vještak je nadalje procijenio umanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice na 38%;

-da je tužiteljica na ročištu održanom dana 27.veljače 2014., predložila da se stalni sudski vještaci dr.med. Miro Jurinović i dr.med. Marijo Tudor pozovu na usuglašavanje, ističući kao prigovore na njihova mišljenja činjenicu da je dr.med. Miro Jurinović procijenio invaliditet tužiteljice na 70 %, i to 28% na račun pada, a dr. med. Marijo Tudor je ocijenio invaliditet tužiteljice na 38 %;

-da se dr. Marijo Tudor pisano očitovao kako ne može pristupiti na zakazanu raspravu radi usuglašavanja mišljenja sa dr.med. Mirom Jurinovićem te da mu je u međuvremenu prestalo svojstvo sudskog vještaka, ali da u cijelosti ostaje pri nalazu i mišljenju;

-da je sud u daljnjem tijeku postupka, na ročištu održanom dana 13. lipnja 2014., odredio izvođenje dokaza po novom vještaku medicinske struke, stalnom sudskom vještaku dr.med. Željku Bušiću, spec. neurokirurgu, koji je u svome pisanom nalazu i mišljenju zaprimljenom dana 6.studenoga 2014. (list 175-181) u bitnome naveo da ozljeda koju je tužiteljica pretrpjela u vidu pada sa stojeće visine na pod ne bi trebala dovesti do oštećenja inače zdrave međukralješne hrskavice, jer da je znano kako prilikom ozljeda prije dolazi do pucanja koštanih dijelova kralješaka nego do oštećenja inače zdrave hrskavice između kralješaka; a situacija da je drugačija kada dođe do ozljeđivanja kralježnice koja ima već izvjesne (u konkretnom slučaju klinički nemanifestne) degenerativne promjene, kada i inače nedostatna silina traume može biti dostatna da bi dovela do manifestnog oštećenja hrskavice i bez oštećivanja koštanih dijelova kralježnice; u konkretnom slučaju da kod tužiteljice dolazi do nemogućnosti kontrole stolice i mokrenja koja da nije posljedica predmetne nezgode, već da je ta nemogućnost drugog uzroka;

-da je stalni sudski vještak dr.med. Željko Bušić, spec. neurokirurgu, na raspravi održanoj dana 29.studenoga 2016., odgovarajući na prigovore stranaka, ostao pri svome pisanom nalazu i mišljenju u cijelosti;

-da je tijekom postupka pred ovim sudom broj P-3169/09 dr.med. Milana Varinac Barač, specijalist medicine rada, na ročištu održanom 13.veljače 2018. (list 330), ponovno iznijela usmeni nalaz i mišljenje u kojemu je u cijelosti ostala pri mišljenju koje je iznijela na ročištu od 2.travnja 2013.,

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Splitu, Klasa: UP/I-141-02-06/01/OB, Urbroj: 341-18-05/3-06/59317 od 28. veljače 2007., tužiteljici zbog bolesti priznato pravo na invalidsku mirovinu, počev od 25. siječnja 2007., jer je kod iste zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad;

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu Klasa: UP/I-141-02/09-01/OB, Urbroj: 341-18-05/3-10/270 od 29.ožujka 2010., utvrđeno da se tužiteljici, korisniku invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad , priznaje to pravo i nadalje obzirom da nema bitnijih promjena u zdravstvenom stanju u odnosu na zadnju ocjenu radne sposobnosti od 25. siječnja 2007.;

-da u spisu ovog suda broj P-3196/09 nije priložena prijava o ozljedu na radu koju je po padu tužiteljice na radnom mjestu ispunio njezin poslodavac Arkus dom. za starije i nemoćne;

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured u Splitu , Klasa: UP I/502-03/05-01/638, Urbroj: 338-17-14-05-4 od 29. studenoga 2005., odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem prava iz zdravstvenog osiguranja temeljem ozljede na radu, s obrazloženjem da je uvidom u medicinsku dokumentaciju razvidno da je kod osiguranice postojala urođena ili stečena predispozicija za prikazano stanje, koje je moguće pogoršano navedenim padom na radnom mjestu;

-da je tužiteljica u stranačkom iskazu navela kako je izjavila žalbu protiv toga rješenja, te da je drugostupanjsko tijelo ukinulo citirano rješenje, ali se ne sjeća je li joj u ponovljenom upravnom postupku pred HZZO priznata ozljeda na radu, a niti je to rješenje priloženo u sudski spis;

-da je tuženik pod 2. u stranačkom iskazu naveo kako mu je tužiteljica za vrijeme trajanja parničnog postupka P-3169/09 predala citirano prvostupanjsko rješenje kojim je odbijena prijava o ozljedi na radu, ali da to rješenje nije dostavio u sudski spis jer nije išlo u prilog tužiteljici, nego da ga je dostavila druga strana;

-da tužiteljica tijekom postupka nije predlagala izvođenje dokaza pribavom spisa HZZO o prijavi ozljede na radu, već je to predložio tuženik pod 2. , ali navedeni spis nije bilo moguće pribaviti jer je provedeno izlučivanje istoga (dopis HZZO od 14.studenoga 2024., list 162 spisa );

-da tužiteljica tijekom postupka iznosila činjenice da bi presuda ovog suda broj P- 3169/09 od 30. ožujka 2018. bila opterećena brojnim nepravilnostima, koje da su detaljno navedene u žalbu koju je tuženik pod 2. podnio izvan roka, te da su razlozi presude proturječni sa provedenim vještačenjima, kao i da je tužiteljica tijekom postupka predlagala izvođenje dokaza po drugom specijalistu medicine rada, koji prijedlog da je sud odbio.

12. Profesionalna odgovornost uopće, pa tako i odgovornost odvjetnika, bez obzira temelji li se na ugovoru ili na deliktu, uvijek je subjektivna odgovornost. Stoga odvjetnik može odgovarati za štetu samo ako je skrivljeno povrijedio neko od pravila struke ili profesionalne etike. Naime, u smislu odredbe članka 7. Zakona o odvjetništvu odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno zakonu, Ustavu RH,statutu i drugim općim aktima Komore te Kodeksu odvjetničke etike pri čemu odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. U tom kontekstu promatrana obveza odvjetnika u pružanju odvjetničkih usluga jest da će upotrijebiti profesionalna znanja i vještine te da će postupati s potrebnom pažnjom da bi postigao određeni cilj za stranku.

13. U odnosu na profesionalnu odgovornosti odvjetnika – subjektivnu odgovornosti, u hrvatskom odštetnom pravu, prema načelu subjektivne odgovornosti, štetnik je dužan dokazati da nije kriv, a oštećena osoba (tužiteljica) dužna je dokazati postojanje općih pretpostavki odgovornosti za štetu.

14. Pretpostavka odgovornost za štetu su: subjekt i odgovornost za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnost. Za štetu odgovara osoba kao prouzročila štetu, a da bi došlo do odgovornosti za štetu, između štetne radnje i štete mora postojati uzročna veza odnosno šteta se mora javljati baš kao posljedica štetne radnje.

14.1. Kod subjektivne odgovornosti za štetu, upravo je na oštećeniku (tužiteljici) teret dokaza glede uzročne veze, jer se ona ne predmnijeva.

14.2. Uzročno-posljedična veza je jedna od nužnih pretpostavki odgovornosti za štetu bez koje odgovornost za štetu. Dakle, u konkretnom je slučaju tužiteljica u obvezi dokazati sve one činjenice i procese, njihov slijed, međusobni odnos, karakteristike redovitosti ili izvanrednosti i slično koje upućuju na moguću uzročnu povezanost konkretne štetne radnje odnosno ostvarenog rizika s nastalom štetom.

14.3. Drugim riječima, tužiteljica je bila dužna tijekom ovog postupka dokazati da bi uspjela u sporu i da nije bilo propusta u zastupanje tuženika pod 2.

15. Glede pravnog pitanja o odgovornosti odvjetnika, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je u odluci broj Rev-1007/2020 od 28. veljače 2023. zauzeo pravno shvaćanje kako slijedi:

„ U postupku radi naknade štete zbog nestručnog zastupanja odvjetnika, utvrđujući postojanje štete i uzročne veze između štetne radnje i štete, štetu je potrebno utvrđivati na način da se utvrdi bi li do umanjenja imovine ili izmakle dobiti (vrijednost koja je određena stranka smatra štetom) došlo i u slučaju da je odvjetnik stručno zastupao stranku, odnosno štetu je u takvom slučaju potrebno utvrđivati na način da se rekonstruira tijek pravnog odnosa između stranaka u određenom pravnom odnosu, te da su usporedi stvarni tijek događaja koji se odnosi na zastupanje odvjetnika , s tijekom koji bi izvjesno ili najvjerojatnije uslijedio da je zastupanje eventualno oštećene stranke od strane odvjetnika bilo korektno.“

16. Dakle, tužiteljica , na kojoj je teret dokaza, je tijekom postupka bila dužna dokazati, uz ostale pretpostavke odgovornosti za štetu, i postojanje uzročno- posljedične veze između propuštanja tuženika pod 2. da u roku izjavi žalbu protiv presude te štete koja je istoj nastala (u vidu izmakle koristi), odnosno trebala je dokazati da bi pravovremenim izjavljivanjem žalbe, ista bila prihvaćena od strane višeg suda te da bi, povodom pravovremeno podnesenog pravnog lijeka, presuda bila preinačena/ukinuta u korist tužiteljice te da bi ona uspjela u sporu.

17. Kada se rekonstruira pravni odnos te tijek dokaznog postupka pred ovim sudom broj P-3169/09, u kojemu je dana 30.ožujka 2018., donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev, razvidne su pravno relevantne činjenice kako slijedi:

-da je tužbeni zahtjev utemeljen na odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14.), koji je za primijeniti obzirom na nastanak štetnog događaja (srpanj 2007), prema kojoj poslodavac odgovora radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. To znači da je radnik dužan dokazati da je došlo do ozljede na radu, a poslodavac se iznimno može osloboditi te odgovornosti pod pretpostavkom iz članka 15.st.2. ZZR, odnosno članka 1067. ZOO.

-da spisu ovog suda broj P-3196/09 ne prileži prijava o ozljedi na radu koju je nakon pada tužiteljice sačinio poslodavac,

-da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28.veljače 2007. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti, a ne zbog ozljede na radu;

-da je rješenjem Hrvatskog zavoda za osiguranje od 29.studenoga 2005. odbijena prijava ozljede na radu s obrazloženjem da kod tužiteljice postoje degenerativne promjene od prije, koje je rješenje ukinuto, a da tužiteljica, na kojoj teret dokaza, nije tijekom postupka dostavila rješenje kojim je u ponovljenim postupku odlučeno o navedenoj prijavi (u stranačkom iskazu navodi da se ne može sjetiti kakav je bio sadržaj rješenje koje je doneseno u ponovljenom postupku);

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. Milane Varinac Barač, specijalista medicine rada, jasno proizlazi da tužiteljica nije doživjela ozljedu na radu te da se ne može smatrati da ju je doživjela samo temeljem izjave tužiteljice da je na poslu doživjela pad i ozlijedila slabinski dio kralježnice, kada za to ne postoje materijalni dokaz u spisu;

-da stalni sudski vještak dr. med. Miro Jurinović ukupni invaliditet tužiteljice procjenjuje na 70%; da je u većem dijelu , otprilike za 3/5 od toga stupnja, tužiteljica invalidna na račun bolesti (42%), dok da je na račun pada i udarca leđima o tlo invalidna za 2/5, što da je 28%, te da je pad i udar leđima o tlo prouzročio pogoršanje zdravstvenog stanja, dakle bolesne kralježnice od ranije;

-da je stalni sudski vještak dr.med.Marijo Tudor u nalazu i mišljenju u bitnome naveo da se kod tužiteljice radi o degenerativnoj bolesti kralježnice te da utjecaj vanjske sile ničim nije dokumentiran,

ovaj je sud stava da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza u smislu članka 7. i članka 219. ZPP, tijekom postupka nije dokazala da bi podnošenjem pravovremene žalbe, ista bila prihvaćena te da bi prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev protiv tamo tuženika, poslodavac Arkus, bila od strane nadležnog županijskog suda, ukinuta/preinačena u korist tužiteljice.

18. U odnosu na navode tužiteljice da bi prvostupanjska presuda bila opterećena brojnim nepravilnostima u smislu provedenih vještačenja, istoj je za ukazati kako, prema stavu ovog suda, tijekom postupka pred ovim sudom broj P-3169/09 , nakon što su već provedena vještačenja po dr.med. VČ i dr. med. Mariju Tudoru, nije bilo potrebe za pozivanjem trećeg vještaka, dr.med. Željka Bušića.

18.1. Naime, tužiteljica je iznosila prigovore na visinu postotka umanjenja životnih aktivnosti, a nije prigovorala na dio vještačenja o (ne)postojanju uzročno-posljedične veze, u dijelu u kojem su se navedeni vještaci decidirano izjasnili kako su kod tužiteljice već od ranije bile prisutne degenerativne promjene kralježnice, slijedom čega da posljedice koje je tužiteljica pretrpjela nakon pada, nisu nastale isključivo zbog pada, nego su uvjetovane i tim, ranijim teškoćama, a iz stanja spisa jasno proizlazi da je istovjetno mišljenje dala i nadležna komisija Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u postupku utvrđivanja ozljede na radu.

18.2. Nadalje, stalni sudski vještak za medicinu rada dr.med. Milana Varinac Barač, se u svome očitovanju te u dodatnom očitovanju decidirano izjasnila da se kod donošenja odluke o radnoj sposobnosti uvijek uzima u obzir tzv.premorbidno stanje, odnosno je li osoba i od prije bolovala od kakvih bolesti, je li imala kakvih ozljeda, te je navela da se ne može složiti sa ocjenom da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu samo na temelju njene izjave da je na poslu doživjela pad i ozlijedila slabinski dio kralježnice, obzirom da medicinska dokumentacija koja prileži spisu nije to potvrdila, niti je izabrani doktor kod kojega se javila 22.srpnja 2020., navedene dijagnoze lumbosakralnog sindroma te lumbosakralne radikulopatije povezao sa iskazima tužiteljice da je prije dva dana pala na poslu i ozlijedila kralježnicu; da je izabrani liječnik povezivao zdravstveno stanje tužiteljice sa navedenim događajem, morao bi to naglasiti u dijagnozama, što on nije napravio, te da su svi medicinski nalazi pokazivali da su kod tužiteljice već od ranije prisutne degenerativne promjene kralježnice koje su u konačnici i dovele do operativnog zahvata.

18.3. Dakle, u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem P-3196/09, iz provedenih medicinskih vještačenja nije utvrđeno postojanje ozljede na radu tužiteljice, odnosno nije utvrđeno da bi upravo pad na radnom mjestu tužiteljice od 20. srpnja 2005. uzrokovao kasnije zdravstveno stanje kod tužiteljice, slijedom čega ne postoje ni pretpostavke za odgovornost tuženika – poslodavca za naknadom štete, u smislu članka 15. ZZR..

19. Kada se navedena činjenična utvrđenja dovede u vezu sa nespornom činjenicom da je tužiteljici rješenjem HZMO priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad zbog bolesti (ne ozljede na radu) te obzirom na činjenicu da tužiteljica tijekom ovog postupka nije ni tvrdila da je rješenjem HZZO, kao nadležnog tijela, prethodno pitanje postojanja ozljede na radu u ponovljenom postupku pred HZZO-om riješeno na drugačiji način (odnosno da bi joj bila priznata ozljeda na radu), sud je stava kako u tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između propuštanja tuženika pod 2. da podnese žalbu u roku te štete koja joj je nastala u vidu izmakle koristi, odnosno nije dokazala da bi pravovremeno izjavljenom žalbom prvostupanjska presuda bila preinačena / ukinuta u korist tužiteljice te da bi uspjela u tome postupku.

20. Nadalje, tužiteljica, na kojoj je teret dokaza u smislu članka 7. st. 1. ZPP i članka 219. ZPP, nije tijekom postupka dokazala da je sa tuženikom pod 2. imala zaključen pisani ugovor o zastupanju i odmjeravanju nagrade u smislu članka 19. ZO, te tvrdnje da je tuženik pod 2. navedenim ugovorom preuzeo obvezu na postizanje rezultata u predmetu ovog suda broj P-3196/09. Upravo je na tužiteljici, koja iznosi te tvrdnje, bio teret dokaza da ugovor dostavi u sudski spis, a ne na tuženiku pod 2.

20.1. U konkretnom slučaju, kada tužiteljica tijekom postupka nije u spis dostavila navedeni ugovor na čije se postojanje poziva, a tuženik pod 2. je osporio da bi takav ugovor zaključio sa tužiteljicom, to ista nije sa uspjehom dokazala navode da bi tuženik pod 2. zaključivanjem istoga na sebe preuzeo obvezu uspjeha u postupku, te da bi propuštanjem podnošenja žalbe povrijedio takvu ugovornu obvezu, slijedom čega je tužbeni zahtjev sa navedenog činjeničnog osnova, u cijelosti neosnovan.

21. Glede navoda tužiteljice da bi joj propuštanjem podnošenja žalbe bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu , za navesti je da je to pravo zajamčeno kako Ustavom Republike Hrvatske (članak 29.st.1.), tako i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.), kojim je propisano da radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega, svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

21.1. Međutim, sama činjenica da je tuženik pod 2. propustio u roku podnijeti žalbu protiv prvostupanjske presude ovog suda broj P-3169/09, slijedom čega je ista postala pravomoćna, ne znači da je došlo do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pristup sudu, već je potrebno da su ispunjene i sve pretpostavke subjektivne odgovornosti za štetu tuženika pod 2, a što ovdje nije slučaj.

22. Slijedom iznijetog, tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 2. je u cijelosti neosnovan.

23. Posljedično, tužbeni zahtjev nije osnovan ni u odnosu na tuženika pod 1., kao osiguratelja tuženika pod 2. u vrijeme kada se dogodio štetni događaj, obzirom da nije nastupio osigurani slučaj u smislu članka 964. I 965. ZOO.

24. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

25. Tuženik pod 1. je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, navodeći u bitnome da je , sukladno članku 48. ZPP, za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, te da je člankom 28. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika ugovorena nadležnost suda sjedišta.

25.1. Sud je stava kako je navedeni prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda u cijelosti neosnovan. Tuženiku pod 1. je za navesti da se ugovorna odredba iz članka 28. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika, kojom je ugovorena nadležnost suda sjedišta, odnosi na nadležnost u slučaju spora između stranaka toga ugovora, osiguratelja i osiguranika, a da se u ovom slučaju radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

25.2. Člankom 52. ZPP propisana je izberiva mjesna nadležnost za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu pa je tako, između ostalog, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Nadalje, člankom 46. ZPP propisano je da, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. Prema odredbi čl. 47. st. 1. ZPP za suđenje je općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište, a ako je jednom tužbom tuženo više osoba (čl. 196. stavak 1. točka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika.

25.3. Odredbom čl. 196. st. 1. t. 1. ZPP propisano je da više osoba mogu jednom tužbom tužiti, odnosno, biti tužene (suparničari), ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenice i pravne osnove. Iz sadržaja tužbe i stanja spisa proizlazi da tuženici pod 1. i pod 2. nisu jedinstveni suparničari u smislu čl. 201. ZPP, jer se spor prema njima ne mora riješiti na jednak način. U pogledu predmeta spora nisu u pravnoj zajednici niti njihova prava, odnosno, obveze proistječu iz iste činjenice i pravne osnove pa nisu niti materijalni suparničari prema odredbi čl. 196. st. 1. t. 1. ZPP. Svaki suparničar u ovoj parnici je samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste, niti štete drugim suparničarima (čl. 200. ZPP)

25.4. U ovom predmetu riječ je, dakle, o sporu o izvanugovornoj odgovornosti za štetu tuženika pod 1. koji ima sjedište u [adresa], dok tuženik pod 2. ima prebivalište u [adresa]. Tuženici, s obzirom na vrstu zahtjeva, u ovom parničnom postupku nisu jedinstveni suparničari, već obični suparničari te svaki od njih ima položaj samostalne stranke (čl. 200. ZPP).

25.5. Prema tome, podnoseći tužbu ovom sudu, kao jednom od izberivih sudova za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, i to prema mjestu gdje je štetna radnja počinjena, a koje mjesto je ujedno i općemjesno nadležno za tuženika pod 2., tužiteljica je odredila ovaj sud kao mjesno nadležni sud , koji je ujedno i mjesno nadležan i za tuženika pod 1. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj GR 1-522/13-2 od 6. studenoga 2013.).

25.6. Slijedom navedenog, prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda je neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

26. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka.

26.1. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je ista dužna, primjenom članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. ZPP, dužna tuženicima pod 1. i pod

2. u cijelosti naknaditi troškove postupka.

26.2. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 508.281,08 kn / 67.460,49 eur te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

27. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku pod 1., su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav odgovora na tužbu od 20. svibnja 2021. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 1.018,00 eura;

-sastav podneska od 8. lipnja 2021. (Tbr. 8/1 Tarife), iznos od 1.018,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 7. listopada 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.018,00 eura, dakle ukupno 3.054,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (763,50 eura), daje iznos od 3.817,50 eura.

27.1. Tuženiku pod 1. nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer navedena obveza dospijeva po pravomoćnom okončanju postupka.

28. Nadalje, tuženiku pod 2. je valjalo priznati, obzirom na postavljeni zahtjev i odredbe Tarife, kao potrebne za svrhovito vođenje parnice:

-sastav odgovora na tužbu od 10. lipnja 2021. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 1.018,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 4. lipnja 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.018,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 7. listopada 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.018,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 6. veljače 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 1.018.00 eura, dakle ukupno 4.072,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% (1.018,00 eura), daje iznos od 5.090,00 eura.

29. Tuženicima pod 1. i pod 2. su priznate i tražene zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška tekuće od dana presuđenja, sukladno članku 151. st. 3. ZPP, po visini određenoj člankom 29. st. 2. ZOO.

30. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Splitu 17. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku pod 1. po punomoćniku

- tuženiku pod 2. po punomoćniku

- u spis